EPIZODA
77
Nismo mi od
juče
Zoran Milojević
U novinama piše da Srbi mnogo
piju, a to rade da bi rešili probleme.
Propratna pojava su problemi koji
nastaju, ali problem nikada nije u piću, već u količini. U stvari, najveći
problem je u pogrešnom prevodu
misli "druga Marksa", koju smo preveli kao:
"p(b)iće određuje mišljenje!" A na jednoj ogradi u Košutnjaku piše: "Srećni ljudi
se već u podne drže za ogradu!"
U novinama i na ogradi svašta piše.
U novinama piše da su Srbi
među strastvenijim pušačima u Evropi.
Mnogi se srpski otac hvalio sinom:
"Odslužio vojsku, propušio, gotov
čovek, još samo da ga
oženim!" Srbi se teško odvikavaju
od navika. Neki general iz vremena Obrenovića je govorio: "Duvan je najlakše ostaviti, do sada sam ga
ostavljao bar pedeset puta!"
Na Svetski dan
džeza priča mi poznati "ljubitelj".
- Džez je muzika
za gospodu!
- Ne svrstavaju gospodu među budale
- rekoh mu - jer samo budale misle
da je muzika crnačkih seljaka iz Luizijane "gospodska", a muzika "belih seljaka iz
Šumadije - "seljačka".
Makedonska policija
neća da kaže da su im
mladiće pobili Albanci. U Prištini oslobođen Fatmir Ljimaj, jer mrtvi Srbi
iz Klečke ne mogu da svedoče.
Hrvati proslavili "Bljesak", kada je iz Slavonije proterano
šezdeset hiljada Srba. U regionu su sve bolji
odnosi, zato molim svakog srpskog
političara kad se "odnosi sa regionom"
da zapamti: Ne zovu magarca na
svadbu da jede i pije,
nego vodu da nosi!
Na Svetski dan
slobode medija objavljeno je da Srbija spada u zemlje sa "delimičnom slobodom" medija. A kako da se za tu
"slobodu" izbore urednici koji su
to postali jer im je vlasnik rođak
do trećeg kolena, ili radio ili TV voditeljke koje imaju govornu
manu i svaku
rečenicu počinju sa "kao", "ono", "mislim" ili "znači", ili novinari kojima
je srednjoškolsku literaturu "prepričao" sajt sa kompjutera?
Odgovor može da pruži narod,
koji zna gde je bio, kuda želi da ide
i koji ume
da razume rođeni jezik. Srpski
narod sada nije takav, on je sišao u podrum
i nema nikog
da mu otvori prozor - da udahne
dah sveže majske trešnje
i oseti zrak
dnevne svetlosti.
Tereza nam
se potpuno vratila. "Gosparka" nam suznih očiju peva
"Prijatelji stari, gdje ste"? Omatorilo se, ponestalo para, a Srbija hoće sve što više nije potrebno Evropi. Čovek bi pomislio da će Tereza deo
zarađenih srpskih para ponuditi izbeglicama
iz Hrvatske. Prijatelji stari, gdje ste? Niš, Novi Sad, Beograd,
pevaju i plaču "Prijatelji stari, gdje ste?"
Među Srbima je lako raspaliti vatru, čak i
kada je šibica iz jedne priče,
a palidrvce iz druge.
Mlada "umetnica" mi šapuće o svom "sponzoru".
- Skidao mi je zvezde sa neba,
obećavao kule i gradove,
govorio mi kako poljupcem može vatru u vodi da
zapali, a da jezikom skida ženama čarape. Piljio
mi u oči i kao maca mijaukao
na sav glas.
I hajde, odem jedne večeri, računam:
ja ću njemu sveže meso, a on meni sigurnu budućnost. I od onoliko
mijaukanja ispade "mačiji kašalj". Stvar je izvadio njegov ljubazni i darežljivi kum,
i sad imam i za maksi singl
i za video-spot.
Vođe dva
sindikata se svađaju,
"drvlje i kamenje" bacaju jedan na drugog.
Na vrhuncu svađe, jedan rezignirano diže ruke.
- Eto, sad smo
i konačno podigli zid između
nas!
Drugi zastade
sa svađom, ali zavrte glavom.
- Jesmo podigli
zid, ali smo cigle zajedno
krali!
Na Kosovu ništa novo! Ni naša, ni tuđa država
ne razumeju naše osmehe, koji su
sve topliji, kao i majsko
sunce. Zatvaraju nas sa svih
strana. Zatvore nam vrata, a nama
se prozori sami otvore i kroz
njih ulazi najčistiji vazduh.