Pogledi

 

 Zapadna civilizacije pred slomom: na šta nas upozorava globalna pošast agresivne gej-ideologije? 

 

Pokret u slavu smrti

 

 

Svaka civilizacija u istoriji, unutar društvenih procesa, imala je vrlo jasne poruke kada bi joj se približio neminovni kraj. Rim je ubila dekadencija, destrukcija, slepilo za realnost, i osećaj apsolutne nadmoći. Današnja evroamerička civilizacija, na svom vrhuncu, tone u isto blato. Niti vidi niti čuje da je gej-kultura već odavno izašla iz potkulture i postala dominantna ideologija. Gej-zavere u špijunskim vrhovima SAD, čitave gej-vlade, ministri, monstruozno organizovane gej-zajednice u najvažnijim svetskim institucijama...Sve je to već odavno prešlo iz (po)modnog gej-elitizma, na vrh piramide. Svet je u njihovim rukama. Srećom, savremena ruska imperija je rekla NE ovoj pošasti. Za njom i neke druge zemlje. Nade ima, ali, ko će sačuvati zapadno grčko-rimsko nasleđe, od njega samog? Ova i druga pitanja razmatra sociolog Goranko Đapić, jedan od najslavnijih jugoslovenskih disidenata i nezaobilazni suorganizator, strateg i ideolog studentske pobune 1968. godine...

 

Piše: Goranko Đapić

 

Projekt destrukcije obitelji planiran je poodavno. Svijet lišen stvaralačne životne ljubavi, zapravo se pretvara u svijet apatičnih, osakaćenih robova. Ova nesreća samo je jedan osobiti rat u pregrštu destruktivnih ratova za posljednjih tri stoljeća. Iza svega recimo da stoje novi gospodari; londonski bankari i njihova podružnica u Njujorku. Njihovo carstvo zove se FED (Američke federalne rezerve), a oni su izravni nasljednici fariseja iz jerusalimskog hrama Davidovog, što ih je  Krist štapom izagnao kao mjenjače i zelenaše. Onda je Kajafa umorio Krista jer se usudio dirnuti Boga novca, a potonje ,,Kajafe" evo već dvije tisuće godina iznova i ponovo iznova stalno ubijaju Krista. Neprekidno.

Tužna i pala Europa, ipak nije bez nade u spas. Još postoji mogućnost za spasenje. Ona leži u jedinstvu njene kulture i jedinstvu njene arijske rase. Sve od Atlantika do Sahalina. Tu je kao stožer jedna zemlja i zove se Rusija. Mnogo je patila. Mnogo je puta obarana i mnogo se puta izdizala. Europska civilizacija i njene tekovine doživjet će renesansu u zajednici sa Rusijom. Nije slučajno da se tkzv. borci za ljudska prava uvijek obrušavaju na nju. Niko ne tvrdi da je Rusija bila uzorna zemlja po tom pitanju. Znamo kroz kakovu golgotu je prošla. Ali danas, upravo će ona biti akter oživljavanja osnovnih vrijednosti naše grčko - rimsko - hrišćanske civilizacije.

Njenim ulicama neće prolaziti sramne parade ruganja životu. Svako odgovorno društvo mora štititi život kao najdraže djelo zakona nebeske mehanike. Nema, kompromisa i relativiziranja pitanja života i smrti. Smrt je dio prirodnog ciklusa. Slijedi rađanje, ljubav i ponovo život.

Danas, kada borba za renesansu naše kulture ulazi u završnu fazu, moramo znati sa kakovim demonima se sukobljavamo. Proces relativizacije svih osnovnih vrijednosti daleko je odmakao. Bankari u procesu barbarizacije svijeta u strategijskom su partnerstvu sa islamskim fašizmom.

Taj fašizam je ideologija potpune negacije svih osnovnih postulata na kojima počivaju temelji naše civilizacije i slobodarskih tradicija. Širenje fašizma pokriva se frazama o multikulturalizmu, mutieticizmu i multikonfeionalizmu. Ta patvorina lažnih europskih liberala ,,kart blanche" je novog petokolonaškog djelovanja. Brzo ćete ih po tome prepoznati. Isti ljudi će se u ime multi-ovoga ili multi-onoga zalagati za ženu antimajku i za gej paradu u trajanju od 365 dana godišnje. Sve tekovine naše civilizacije obično su ugnjetavanje, a obijesno gaženje slobode od strane islamskih fašista je zapravo kulturna specifičnost. Osobito, javno kamenovanje i masakr nad kršćanima i Bektašijama-Alavitima u Siriji.

Ovoga kišnog maja, planirana je gotovo dvonedjeljna gej parada. Ne treba sumnjati da će vlasti sve učiniti da taj mračni mimohod omoguće. Neće se žaliti novca ni kordona sigurnosti. Sve u slavu smrti.

Da  ne bi bilo nesporazuma; nitko ne zagovara segregaciju gej populacije. Njihov seksualni život njihova je stvar. Ali, javno nametanje svojih osobnih sklonosti, pravljenje političkog pamfleta od njega, nasilan je čin. Jednako tako pomislimo kako bi izgledali da heteroseksualni parovi javno (i agresivno) paradiraju svojom hetero-intimnošću? Zar to nije sasvim osobna stvar?

Svi smo mi građani iste zemlje. Ali, ako gej ,,aktivisti" odbiju da shvate kako je samo građanski pristup jedino mogućan pristup, pa nam stanu dokazivati kako manjina ima veće pravo od većine, te da je gej parada ono što moramo gledati, onda ćemo tačno znati kamo se obreo demon i na kakovom je zadatku.

Sve veće i sve napadnije, presrećne sportašice u radosnom ushićenju ljube se usna uz usnu. I muški dakako. Sve toplijim zagrljajima nikada kraja. Oduvijek je bilo malo lascivnosti i pretjerivanju u radovanjima. No, sada se čini da se pod sjajnim reflektorima valja neka nova subkultura: ona odviše istopolna.  Jednom riječju, ta subkultura gotovo da je postala stvar ukusa, nešto kao moda u ekspanziji. I to kakovih!

Jedva da ima nekog filma ili neke sapunice, a da netko od junaka nije gej-dečko ili lezbo junakinja. Zapravo ,,dosadni" heteroseksualci više podsjećaju na statiste, tek toliko da se bar malo čine ravnopravnima sa sve dominatnijim gej družinama. Jedna za drugom padaju vrijednosti koje su činile životni smisao djetinjstva i mladosti moje generacije. Tako je apsolutna manjina, postala vladajuća većina. Ljubav iz koje smo se rađali proglašena je dosadnom farsom, a istopolni flert je proglašen gotovo obavezom ,,modernog čovjeka".

Sasvim je stvar ,,ukusa" u pripovjetci ili romanu roniti suze nad frustracijama gej populacije čije ideje da prognaju sam smisao života nailazi na ,,despotski" otpor tvrdoglavih heteroseksualaca. Otkada znam za sebe mislio sam da svi imaju tatu i mamu. I da sav živi život dugujemo tati i mami. Sada znam da je ,,prava" stvar imati dvije tate ili dvije mame. Nije samo jasno kuda se izgubio život!  Zar nije jasno da iz nečega  nastaje nešto, a iz ničega - pa eto ništa! Tako sam shvatio da je ništa sve. I suprotno da je nešto; sam život zapravo ništa! Krasno. Ovo je ipak bilo previše pa sam odlučio da se malo odmorim uz Eurosong. Kad tamo; našao sam se u novom čudu.

Neka je ,,cura", pardon travestit, sasvim neobrijan skakutao u haljinici. I pjevao je. Haljinica i brada. Uzbudljivo. Naravno. Uzbudljivo do višesatnog povraćanja. Kakva ideja za EUROSONG!? Može li se umaći orvelovskoj napadnosti, gej perfomansu. Mijenjam kanal i slušam vijesti. Čujem da se u Norveškoj održava dječija gej parada. Nešto kao edukacija za budućnost za ,,sjajem" istopolni život budućnosti. Ma, tko šiša saznanje da djeca tek mnogo kasnije postaju polno svjesna i da nigdje ne piše da će sva imati homoseksualne sklonosti. Jednostavno, moraju ih imati, zato će se ,,zajednica" potruditi. Ovo vidite već djeluje ,,pomalo" nasilno. Čujem kako neke "čike" -pedofili, pipkaju dječicu. To se naravno kažnjava zakonom. Dobro, kada dvije tate u srećnom braku usvoje dvoje dječačiće ili kada dvije mame u također srećnom braku usvoje dvije djevojčice i stanu ih jel' te pipkati, to onda nije kažnjivo. To je srećna obitelj.

Brine li netko o nasilju nad ovom djecom?

 Ali, kada većinska populacija ne želi gej paradu, onda se kaže da se ugrožavaju prava manjina! Potom slijedi kritika iz Brisla i obvezatna zajednička izjava akreditiranih ambasadora iz zemalja Europske unije. Potom i medijsko nasilje, emitiranjem "potresnih" izjava gej aktivista. Što onda slijedi? Mogućno uvođenje političkih i ekonomskih sankcija. Konačno, ni bombardiranje nepoćudne većine nije isključeno.

E, sada kada je zgrmio ,,slobodoumni" Brisl, vrag je odnio šalu. Zastala većina neka ide marš u mišje rupe. Ili slijedi obračun sa njima, dakako.

Pa što je onda cilj ove demonske spletke? Rezultat govori o cilju. Cilj je smrt. Kraj života je dakle cilj!

Smrt čitavih nacija, to je cilj ovih demografskih sakaćenja. Nestankom europskih arijskih nacija, nestaje životna osnova naše grčko - rimsko - hrišćanske civilizacije. Onima koji bi da je unište to je zapravo imperativ jer nema barbarizacije i lakog vladanja dok god je te civilizacije. Naprotiv, potpuna moralna, rasna ili osobna devastacija neophodna je da bi novo robovlasništvo postalo zbilja na kraju povijesti.

Ali, sakaćenje gej destrukcijom nije jedina priča. To je ,,moderna" anoreksična žena koja guta recept za mršavljenje. Ona je obavezno vegeterijanac, sa ozbiljnim poremećajima menstrualnog ciklusa, ako i ne njegovog potpunog gubitka. Potom dolazi moda, pa obilje parfimerijskih proizvoda, pa kvarcovanje, pa kućni ljubimci. Od tolikih ,,obaveza" razumljivo da se ne stiže ni do pomisli o majčinstvu. Tako ubrzano stižemo do staze koje sve odreda odvode u ništavilo. Smrt.