ÈIJE SU OVE VLASTI
(U vezi zlostavljanja Akademika Buroviæa )
Piše: Ivan Lovrenèiæ
Predsjednik skadarskog udruženja Srbo-Crnogoraca
Moraèa-Rozafa, dr. Pavle Brajoviæ, od vremena je izjavio
da akademik, prof. dr. Kaplan Buroviæ brže piše negoli što to mi stižemo da proèitamo. Ovaj Akademik je do sada objavio 122 knjige. Samo
prošle godine, na našem i albanskom jeziku, objavio je ništa manje veæ 7 (sedam!) knjiga. Evo njihovi naslovi: TUŽBA
- Protiv koga? - dokumenta; Kush jan ushaku dhe koleg te tij? (Ko je
Ušaku i njegove kolege?) - polemika na albanskom jeziku; 60 godina
disidencije - pjesme i studije; Sveæa u paklu - dnevnik iz zatvora BURELJI,
Albanija; Shembja e idhujve trrem (Rušenje lažnih idola) - zbornik
studija i èlanaka na albanskom jeziku; Etimološki
falsifikati akademika Èabeja - albanološke studije i Srpski vitez -
zbornik studija i èlanaka.
Sve privatno, kidajuæi zalogaje hljeba od
svojih usta i usta svoje djece, da bi platio štamparije.
Sve stojeæi dano-noæno nad glavom radnicima, da mu ih tehnièki ne upropaste, kao što su mu mnoge i
upropastili ne samo po albanskim štamparijama, veæ i u našin, srpskim. Sve noseæi ih na svoja bolesna leða,
svojih 80 godina mukotrpnog života, od kojih je 33
godine proveo po zatvorima. Noseæi ih iz države u državu, iz grada u grad, iz
ulice u ulicu i od praga do praga. Sve razdajuæi
ih na poklon i pribirajuæi sa svih strana samo
ogovaranja, uvrede, psovke, optužbe i sataniziranja.
Ni najkraæu bilješku da je štampao ovu ili onu knjigu
niko ne objavljuje. Ne samo Albanci, veæ ni „naši" ! Za njegove knjige
saznaje se samo iz optužujuæih èlanaka i èlanèiæa, psovki i pretnji, sa koje kilometraske paškvile, pa i
sa knjiga, koje broje više stotina stranica,
kojima ga sataniziraju iskljuèivo za stvari što nemaju veze sa onime o èemu
nam piše akademik Buroviæ u njegove knjige, æuteæi o problemima koje tretira, a urlièuæi o svemu i svaèemu nebitnom, nevažnom, nepostojeæem, izmišljenom, klevetama i
falsifikatima. Sve sa ciljem da negiraju probleme o kojima akadaemik Buropviæ
pšiše, i - posebno - da ga duševno ubiju, razoèaraju i deprimiraju, da bi ga zatim mobingom primorali
ili da slomi svoje pero i da æuti, kao što su to primorali mnoge, konkretno i našeg Sava Zmajeviæa, ili i da izvrši samoubistvo, kao što su to veæ uèini neki njegovi prijatelji i suborci, meðu njima i njegov veliki albanski prijatelj dr. Ardian Kljosi,
koji - upravo prije godinu dana - izvrši samoubistvo sred Tirane.
Ni èlanovi akademija nauka i umjetnosti,
koji se optimalno favoriziraju i štite od vlasti, koji
imaju na raspoloženje biblioteke i kompjutere,
sekretarice, kola, nadnice-dijete, kojima drugi objavljuju knjige, pa im, preko
debelih plata ili penzija, daju i honorare, pa objavljuju i prikaze tih knjiga,
pozitivne studije sa obilnim pohvalama i novim podsticajima za nova stvaranja,
sa nagradama i dekoracijama, oni sedam knjiga ne objavljuju ni za sedam godina
!
Nemojte misliti da je ovo jedini sluèaj ovog Akademika. I
prije 2012. godine on je objavio ne samo 7 knjiga za godinu dana, veæ i 8 (osam!). Konkretno, godine 2011. on je isto tako
objavio 7 knjiga, a 2009. i 8 knjiga ! Iz
godine u godinu po 4-5. Akademik Buroviæ je kao niko prije njega
dokazao da sputane noge dva put brže kroèe.
Do dana današnjeg, jugoslovenske (srpsko-crnogorske i makedonske), ni državne niti privatne izdavaèke
kuæe, nisu mu još objavile ni jednu jedinu
knjigu, pa ni brošuru, izuzev poeme Bojana, koju mu je 1952. godine
objavio Dom kulture u Dubrovniku, za što mu nije isplaæen ni prebijeni dinar: na štampanju
knjige radili su sa ciklostilom te institucije sâm Akademik sa svojim
drugovima. U Albaniji, prije hapšenja, Izdavaèka kuæa „Naim Frasheri" objavila mu je svega tri knjige i isplatila mu nekakav
honorar. Poslije hapšenja, pa do dana današnjeg, ni u Albaniji mu više nisu
objavili ni jednu jedinu knjigu.
Ali, ako mu nisu objavili ni jednu jedinu knjigu, svim silama su se
angažovali da mu sabotiraju i samo pisanje knjiga, kamoli i njihovo
objavljivanje. Ne samo Albanci, veæ i njegovi Jugosloveni.
Albanska mafija na vlasti ne samo što je zabranila svim
svojim i privatnim izdavaèkim kuæama Albanije da mu bilo što
objave, veæ je to od 2009. godine zabranila
i štamparijama, tako da sada, da ih akademik Buroviæ plati i zlatnicima, one ne prihvataju više za štampanje njegove knjige.
Godine 2009. godine, ne znajuæi za to nareðenje, privatna izdavaèka kuæa u Tirani „Marin Barleti" odštampala mu je èetiri knjiga, koje su unapred plaæene od Akademika. Kad su knjige odštampane i pozvan
akademik da ih „primi", na njegove su mu ih oèi spalili, uporno nastojeæi
da mu izazovu drugi infarkt miocardis i da ga tako likvidiraju fizièki.
Jugoslovenske izdavaèke kuæe nisu se ništa bolje ponijele prema
njemu. Ne samo što mu do danas nijedna još nije objavila ni najmanju brošuru, veæ su mu oèito i sabotirali izdavanje, moleæi ga da im pošalje koju knjigu za štampu, a kad im je poslao, pa i pošto su sa njim potpisale ugovor, po kojemu im on ne traži ni prebijenu paru u ime honorara, niti su mu knjigu
objavili i niti su mu javili da mu je neæe objaviti: držali su mu knjigu godinama, obmanjujuæi ga da æe mu je objaviti ove ili
naredne godine, sve dok Akademik nije shvatio da ima posla sa varalicama, koje
mu sabotiraju stvaranje. Koliko za primjer spominjemo izdavaèku kuæu iz Èaèka „Legenda", pa izdavaèku kuæu iz Beograda „Pešiæ i sinovi" i druge.
Nema sumnje da ovaj tretman, koje su mu ove izdavaèke kuæe uèinile, nije lièno njihov, jer one lièno nemaju ništa protiv akademika: sve
su one nareðene i instruirane od vlasti da ga
tako tretiraju. Moguæe je i albanska mafija ta
koja je zabila svoj nos u neke eks-jugoslovenske (sada privatne) izdavaèke kuæe. Dokumentirano je da je
ova mafija intervenirala i u Italiji, pa i u Švajcarskoj, protiv Akademika. Ali
je isto tako dokumentirano da su protiv njega djelovale (i djeluju !) i srpske vlasti, i makedonske vlasti, pa i vlasti njegove Crne Gore. Ove poslednje - najprljavije,
u oèitoj saradnji sa albanskim
vlastima i huliganima, teroristima i fašistima, osvjedoèenim neprijateljima
Crne Gore i crnogorskog naroda.
Nevjerovatno, ali istinito: Akademik Buroviæ,
iako za sebe u strahovito nepovoljnim uslovima za stvaranje i objavljivanje,
pružio je ruku i pomogao svima da
stvaraju i objavljuju, mladima i starima, pogovo mladima, poèetnicima, onima koji su spremili svoju prvu knjigu.
Prije svega, On je još 1993. godine pokrenuo u Ženevi disidentnu reviju Ylberi
(Duga), ne samo da bi tu objavio svoja djela, veæ i da bi omoguæio drugima, onima koji se
persekutiraju kao on, da i oni objavljuju. Preko ove revije on je na sve moguæe naèine posticao autore da
pišu, posebno disidente, ne samo objavljujuæi im napise, veæ i njegovim prikazima i konstruktivnim analizama njihovih
djela. On, za èija djela nisu davali ni najkraæu vijest da su izašla iz štampe, davao je vijest za izlazak iz štampe, pa i prikaze i duge studije, za djela drugih !
Godine 1994. pokrenuo je i disidentni almanah Ulcinj sa istim
ciljem. Oba ova organa štampe on je finansirao od svojih minimalnih prihoda: od
one sirotinje koju mu je svaki mjesec davala švajcarska vlada, da im ne umre od
gladi !
Zatim, On se dragovoljno i srdaèno stavio u službu svih
stvaraoca i bratski ih je pomagao ne samo da i oni stvaraju, veæ i da objavljuju svoja djela. On ne samo što im redaktira
djela, otkucava na pisaæoj mašini, kasnije i na raèunaru, veæ im ih i sponzorizira.
On, kome ni uz naplatu ne objavljuju djela, sponozorizirao je objavljivanje
djela drugih !
Nosio je djela drugih u štampariji, nadgledao kao
i svoja djela, tovario ih na svoja leða, na taksi ili na
autobus, voz i odnosio autorina na prad od kuæe.
Mnogima je sa prvijencem donosio na poklon i pisaæu
mašinu, pa i kompjuter, štoviše - i kola.
U isto vrijeme, pa ni dan-danas, nema za sebe ni biciklo!!! Ne vjerujete?!
Jednom drugom prilikom æemo objaviti listu od
nekoliko desetina knjiga, koje su ne samom sponzorirane od njega, veæ i redaktirane, pa i nadgledane po štamparijama i nošene na prag od kuæe!
Ovdje dodajem samo ovo: Biblioteci „Radomir Ljumoviæ" u Podgorici akademik Buroviæ je stavio na raspoloženje novèana sredstva da objave dvojici mladih autora njihove prvijence.
Rijeè je o autorima, koje on nije poznavao, pa
ni video. Ostavio je Biblioteci da ih odabere: odredio je samo da jedan bude
pravoslavac a drugi musliman. Prihvatili su to, ali nisu i ostvarili, jer -
crnogorske vlasti, koje pretendiraju za slobodu i demokratiju - neæe da vide njegovo ime ni kao sponzora!
Istoj biblioteci je poklonio svoj roman Fanola da ga oni objave i
prodaju - za sebe. Ne samo što im nije tražio honorar, veæ im je stavio na raspoloženje i potrebni novac za štampariju
koja æe tu knjigu objavili. Jedino što je od njih tražio: da ga oslobode
distribucije, da se ne gnjavi nošenjem te knjige iz države u državu, kako to èini sa ostalim knjigama. Prihvatili su to 1993, prije 20
godina i, ne samo što knjigu nisu objavili dan-danas, veæ mu nikada nisu, pa ni dan-danas, ni rekli da je neæe objaviti ! Tako, ne samo što
mu sami nisu objavili tu knjigu, veæ su ga dekadama redom
spreèavali da je da za štampu bilo kome drugo, pa ni da je sâm objavi kao ostala djela.
Svima književnicima i nauènicima po svijetu èinjene su i èine se svakojake smetnje,
svakojaka sabotiranja, ali ovako velike smetnje, ovako prljave i zloèinaèke, kriminalne smetnje, sabotiranja,
ne verujemo da je bilo kome uèinjeno nigdje na svijetu.
Ni od Franka! Ni od Musolinija! Pa ni od Hitlera !
Akademik Buroviæ puni 80-tu godinu. Do
dana današnjeg nijedna mu izdavaèka kuæa njegove domovine Crne
Gore, njegove majke Srbije i njegove posestrime Makedonije, još nije objavila ni jedno jedino djelo! Ni najmanju
brošuru, iako je on za njih žrtvovao ne samo sebe, veæ i svoju porodicu, svoju djecu! Ova grozna istina kroz vjekove
æe zvoniti i optuživati kao memento, svjedoèiti da na Balkanu dan-danas nema ni slobode, niti
demokratije !
I dok su albanske vlasti zvanièno izjavile da je
Akademik Buroviæ kažnjen
od njih nevin, pa su mu lièno tadašnji predsjednik Republike Albanije Salih Berisha i
predsjednik vlade Albanije Fatos Nano, javno, preko medija, izjavili u
svoje i u ime albanskog naroda izvinjenje, srpsko-crnogorske i makedonske
vlasti, koje su ga isto tako nevinog osudili i uèinili
mu tolike zloèine, dan-danas ne samo što mu se ne izvinjavaju, veæ ga
drže i po crnim listama, pa ga i proganjaju, persekutiraju
i zlostavljaju svakako: samo što ga ne hapse, jer je
sada švajcarski državljanin, a i prave nam se kao da poštuju nekakvu demokratiju. Da možda nije trebao da bude i akademik Buroviæ èlan partije, pa i èlan Politbiroa, kao Milovan
Ðilas, autor Golog Otoka, da bi mu se i njemu priznala nevinost?! Ili je
možda trebalo da bude i on pravoslavac i to - pravoslavni fundamentalista ?!
Milovan Ðilas je velika figura jugoslovenskih naroda. On je zaslužio da mu
se prizna puna nevinost, i pored njegovog aktivnog sauèesništva do kraja 1953. godine
u svim zloèinima socijal-fašistièke klike Josipa Broza
Tita, ali ni Akademik Buroviæ nije ništa manja jugoslovenska i svijetska figura, iako ni jedan
jedini dan nije bio ni najobièniji èlan partije. Ne zaboravite da je on branio kao niko
dostojanstvo Jugoslavije i jugoslovenskih naroda, kao niko drugi do danas, ni
jugoslovenski ambasadori. Tamo, u Albaniji, okovan u gvožðe i beton najmonstruoznijeg zatvora na svijetu, umiruæi od gladi i krvoliptanja, kad su mu prin'jeli parèe hljeba i motiku da dogradi zatvor, herojski je odbio klièuæi: „Nisam došao iz
Jugoslavije da gradim zatvore po Albaniji ! Dajte mi motiku i srušiæu vam ih i bez tog
zalogaja hljeba !" Da ne govorimo zatim o njegovim djelima, koja je pisao
po zatvorskim æelijama, dobacivao osuðenicima da ih èitaju, pa - iz zatvorske æelije - i objavljivao !!!
Da - i objavljivao! Neverovatno, ali istina!
Do danas M. Ðilasa nije niko (ni njegovi prijatelji !) nazvao ni
jugoslovenskim Mendelom. Akademika Buroviæa su
ne samo prijatelji, veæ i njegovi neprijatelji
proglasili za Mendelu Albanije, pa i za Mendelu Balkana! Ne samo
za jugoslovenske narode, veæ i za druge, on je i doprinio
i žrtvovao kud i kamo više od M.Ðilasa, posebno za srpsko-crnogorski i makedonski
narod. Kako se zna, M.Ðilas
je potpisao i tapiju da Kosmet nije naš, dok je Akademik Buroviæ svojom krvlju i krvlju svoje djece od 6 i 4 godina
potpisao i dokazao da je Kosmet naš!
Do dana današnjeg niko nije branio i ne brani
Kosmet kao Akademik Buroviæ! Njegova djela, njegova
nauèna otkriæa su ne samo dokumenat o srpskom Kosmetu, veæ i poklik, pa i top i raketa na frontu borbe za ponovno
osloboðenje Kosmeta. Sa svih strana svijeta
Srbi mu pišu: „Ne znam kako da izrazim
divljenje vašoj liènosti i vašim delima. Jednostavno,
jedinstveni ste na svetu po onome što radite". Zato ga srpski narod proglasi
za Srpskog viteza, pa ga odlikova i zlatnom medaljom Srpska kruna.
Kakav paradoks?! Narod ga proglašava za svog viteza, a vlasti ga drže na
crnim listama i proganjaju, zlostavljaju, osporavaju mu i elementarna ljudska
prava! E pa kako da ne postavimo pitanje: èije su ove vlasti?! Narodne, ili antinarodne?!