Feljton

Prof. dr Svetozar Livada: Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj 1880-2011 (18)

Optužujem!

Poznati srpsko - hrvatski socijalni demograf, filozof, istoričar, profesor zagrebačkog Sveučilišta, Svetozar Livada, sa grupom svojih saradnika, napisao je knjigu "Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj 1880 - 2011". Magazin Tabloid će u narednim brojevima objaviti najvažnije delove iz ovog izuzetnog dela. Ovlašćenje za objavljivanje dao nam je kolega Branislav Gulan, decenijski prijatelj sa gospodinom Livadom, koji je teško bolestan. Obojici zahvaljujemo.

Prof. dr Svetozar Livada

Govori se da je ponavljanje majka mudrosti. Ponavljat ćemo, ponavljati radi pamćenja i samoosvješćenja provjerljive istine, matematski iskazane o ljudima, institucijama, nadgradnji i povijesnim činjenicama. Svi razboriti, posebno učeni i moralni, vazda će isticati da je rat sam po sebi zločin; da ratovi ostavljaju nepopravljive generacijske posljedice, napose građanski rat. Svi smo četiri godine strahovali za svoju sudbinu i za sudbinu ratnika, sklanjajući se u skloništa, podrume, sa svojim srodnicima, prijateljima, susjedima. Uostalom, nema porodice iz koje netko nije bio izložen sumnji, izgubio posao, poginuo, nestao, bio ranjen ili prognan. Psihoza rata i furiozna propaganda sve je razarala i razorila prebrojavanjem crvenih krvnih zrnaca: u školama, tvornicama i na radnim mjestima; naglašavalo se tko je čisti Hrvatina, a tko su ostali. Najteže je bilo mješovitim brakovima.

Dakle, rat nas je sve traumatski užasno pogađao, iako je bio niskog inteziteta, no s užasnim brutalitetima i brojnim megazločinima. Njegove su posljedice ekonomske, socijalne, kulturne, demografske, ekološke, biološke i moralne. Gledajući ratna zbivanja uživo, dakle s učestvovanjem i arbitražom, naš građanski rat doima se barbarizmom tribalnih srazova iz davnih vremena, posebno sve ono što je čovjek čovjeku činio, kada regularna država, slijedom kontrarevolucije, svojim organima represije raščinjuje vlastito društvo, institucije, nadgradnju i ljude. Bez stida i kajanja!

Skoro trećinu prostora pretvorili ste u Mjesečev pejsaž opustjelosti! Ove moje ocjene do sada potvrđuje sedam recenzenata ovog djela - koji se međusobno ne poznaju - što mi pruža zadovoljštinu da stvaralački trud potkraj života ne bje uzaludan.

Devedesetih godina prošlog stoljeća Jugoslaviju je zahvatio val nacionalizma, koji se ubrzo pretvorio u tsunami šovinizma. U zemlji je izbio građanski rat. U Hrvatskoj je demokratskim izborima na vlast došla ultranacionalistička stranka, Hrvatska demokratska zajednica, na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, bivšim generalom bivše vojske bivše zajedničke države. Građanski je rat izbio prije vojne agresije, paradržavnim postupcima, najavom lustracije Srba takozvanim Norvalskim programom. Izbila je pobuna Srba, kako se izrazio sabornik dr. Nikola Visković, uslijed nacionalističke represije nove hrvatske vlasti.

Iz prirode građanske strane rata, devedesetih godina prošlog stoljeća u RH nastade povijesni zločin. Povijesni je zločin onaj koji pogađa ljude, njihove institucije, infrastrukturu, naselja, antropogene sadržaje i prirodu. Integralni nacionalisti, tako, napadoše srpsku toponomastiku, onomastiku, katastar. Provodili su ruralocid i kulturocid, planirano i po napucima. Tako ste ugasili „Olujom" 131 srpski toponim, razorili preko dvadeset i četiri tisuća stambenih, te preko trinaest tisuća gospodarskih objekata, a ostale srpske seoske toponime doveli - selektivnim povratkom (isključivo ostarjelih) - pred skoro gašenje svih srpskih toponima.

Pogledajte samo što je napravljeno od 26 sela u Slavonskoj Požegi: naredbom iselili sve Srbe, sve im opljačkali, razorili i najzad 44 civila pobili nekažnjeno. I to je urađeno kao pilot projekat za „Bljesak" i „Oluju". Na tužbu Srpskog demokratskog foruma uopće nije odgovoreno (vidjeti optužnicu SDF i faksimile Naredbe), a u kojoj stoje čak i najgori brutaliteti protivni Ženevskoj konvenciji - „pucati bez opomene".

Građanskim ratom smanjeni su prosjeci veličine svih etničkih manjina na jednu trećinu. Time je dobrim dijelom reducirana multietičnost zajednice, a nerijetko uništen velik i značajan dio zajedničke baštine. Negdje nisu ni groblja pošteđena, naročito grobišta neimara antifašizma i nevinih žrtava fašizma.

Da je bilo agresije - i s hrvatske i sa srbijanske strane - to se ne može poreći, jer smo vidjeli na djelu etničko čišćenje Hrvata u srpskoj paradržavi Republici Srpskoj Krajini, u oko trista razorenih hrvatskih ruralnih naselja, te urbanocid nad Vukovarom i Dubrovnikom, brutalno granatiranje gradova Zadra, Gospića, Karlovca, Siska, Osijeka i centra Zagreba, ali i iživljavanje nad Sarajevom do apsurda, nad gradom Mostarom i Stocem, te mnogim drugim mjestima u BIH. Hrvatska i Srbija ničim ne mogu okajati agresivne zločine rata za podjelu BIH i osnivanje koncentracijskih logora.

Matrica etničkog čišćenja posvuda bijaše ista. Nikoga se za ove zločine nemože abolirati. Crnogorske jedinice poharale su Konavle, biser mediteranske kulture graditeljstva, pogazivši time „etos Marka Miljanova". Sve je to bio zločinački pothvat unutar balkanskog građanskog rata. Međutim, to nije moglo biti opravdanje za etnobanditizam regularne države, protiv pobune i instrumentalizacije seljaka, to ne može biti izlika za otvaranje konclogora i za sve druge odmazde ruralocida nad tisuću i dvjesta srpskih ruralnih naselja Republike Hrvatske. Tragovi fakata i artefakata ne daju se izbrisati.

Nacionalisti, u ime države pali ste u svojoj osvetoljubivosti na nivo divljih pobunjenika koje nitko nije priznao. Dokazali ste, da se građanskim ratom, kao najgorim od svih ratova, ne može upravljati po prihvaćenim regulama i međunarodnim konvencijama ratovanja.

Napali ste antifašizam, kao zajedničku civilizacijsku memorijalnu baštinu, sve do uništenja gotovo svih spomenika, njih preko tri tisuće, izrađenih od vrsnih umjetnika koji su obilježili epohu, monumenata čije se makete nalaze u svim svjetskim galerijama.

To ste nesmiljeno činili po gradovima i selima. Tako ste oskvrnuli memorijalno groblje u Zagrebu s osamnaest tisuća žrtava antifašista, muzej ZAVNOH-a. Razorili ste najveći funkcionalni memorijalni spomenik Vojina Bakića na Petrovoj Gori, legendi otpora. Na onoj Petrovoj gori gdje je petina žive sile uzela učešća u pokretu otpora, kao jedinstven primjer u povijesti ratovanja. Onemogućili ste da se na ulicama nalaze obilježja oslobođenja od fašizma. Uostalom, zemlju ste ostavili bez muzeja Drugog svjetskog rata, kao da se ovdje nije ni dogodio. Ostali smo i bez Trga Republike. Niti jedan koncentracioni logor iz Drugog svjetskog rata na ovim prostorima, a bilo ih je preko osamdeset - uz oko četiristo masovnih stratišta - nije zaštićen po konvencijama svjetske baštine antifašizma. Pogledajte podatke popisa stanovništva 2001. i 2011, kao matematske dokaze etničkog čišćenja po županijama, čišćenja Srba i drugih pripadnika etničkih manjina. Rezultat: oko sedamsto tisuća izagnanih i opljačkanih građana. To iznosi oko petnaest posto sveukupnog stanovništva RH. Svi oni nisu mogli biti krivi.

Prenominirali ste 52 srpska toponima, da bi Srbima oskvrnuli identitet u tim prostorima. Očešali ste se i o Srpske Moravice, iako se tamo Srbi nisu pobunili; prenominirali ste i taj toponim. Knjigocidom ste uništili preko četiri milijuna primjeraka knjiga, da se riješite zajedničkog pisma, ćirilice. Minirali ste preko dvije tisuće srpskih kuća, od toga samo tristo u Zadru - u sramotnom događaju, što je u svijesti ljudi postao jadranska Kristalna noć - a u Bjelovaru ste demolirali preko šesto srpskih kuća, nekažnjeno.

Neke pravoslavne crkve ste čuvali, poneke razorili, a iznutra gotovo sve opljačkali, devastirali i unakazili. Crkvu sv. Nikole u Karlovcu satraste do temelja. Većina opreme nekadašnjih pravoslavnih crkava nalaze se još uvijek u smještajnim depoima/deponijima neprimjerenog i neadekvatnog antimuzeja (vidjeti: Vladimir Dodig-Trokut, umjetnik, šaman, poznat po osnivanju Antimuzeja - Wikipedija).

Kada ste „Olujom" izagnali svu srpsku ruralnu populaciju, polovinu od preostalih deset tisuća ste pobili, ili se opet nakon vaših pohoda vode kao nestali - nekažnjeno. Iza toga ste nadali zaglušujuću dreku, e da su Srbi dobrovoljno nestali u organizaciji pararepublike, što je apsurd za svakog onoga koji znade što je seljak, kako živi i što mu znači zavičaj. Nijedan seljak u svijetu nema rezervne njive, rezervnog zavičaja, rezervno groblje pređa. Seljak je gotovo istovjetan kao kmet, vezan za zemlju svoga zavičaja, i ona mu je iznad politike svake državne doktrine. Na ovu laž lapidarno je odgovorio meritorni arbitar. Čineći to, priznajete „legalitet toga vodstva koje nije biranjem nastalo", nitko ih nije bio priznao. Osnivali ste koncentracione logore kao antiljudske i anticivilizacijske institucije, što je moderna povijest osudila sa svetim zavjetom: „Da se ne ponovi!". Ni danas nitko ne zna koliko je nakon najperfidnijih mučenja nestalo Srba u Lori, Gospiću, Kulinama, Kerestincu, Sisku, Osijeku, Pakračkoj poljani, Vukovaru, na Zagrebačkom velesajmu i drugim mjestima.

Nema zločina kojeg niste primjenjivali u likvidacijama Srba (zastrašivanje, tortura, nezakonito izbacivanje s posla; na ljutu ranu još ljuće trave, napajanje solnom kiselinom, mučenje induktivnom strujom, morenje žeđu i glađu, klanje, kamenovanje izbjegličke kolone pred TV kamerama, pojedinačno i grupno pišanje po grobnicama pred TV kamerama, čerečenje tjelesa, bacanje živih u oganj vlastitih domova, ubijanje djece i potomaka pred roditeljima - ili obratno - nabijanje na kolac, a zatim za tužbe srodnika nametanje takse, ili ovrhom naplaćivanje sudske takse, pa silovanja i dovođenje kriminalaca da iživljavaju svoje nagone. Dovlačili ste u grozna mučilišta ljude iz Bosne, iz druge međunarodno priznate države, u svoje konclogore.

Šezdesetak stigmatizirajućih pojmova, koji su povijesno pripisivani Židovima, pripisivali ste i Srbima. Invektive „srbokomunisti" i „jugokomunisti" tisućama su puta ponavljane, kao da nije oko osamdest tisuća od ološa komunističkog, Hrvata, prešlo u HDZ i postalo vodeće jezgro etnobanditizma. Ta zar niste simbiozom ustaštva i udbaša stvarali krizne stožere? Od preko osamsto udbaša iz prethodnog režima, blizu 750 preuzeli ste u svoje redove. „Sve je bilo po zakonu!", ističete, jer ste sve vlastite zločine ozakonili. Sotonizirali ste Srbe. Stvarali ste od njih nepovjerljive nakaze. „Ne vjeruj Srbinu ni kad darove donosi!", rečeno je u Saboru, uz frenetični aplauz! Negirali ste - i dalje negirate - žrtve koje ste proizveli, dok praktično nema srpskog sela u kojem netko nije poginuo ili nestao u krvavom građanskom ratu. Uništavali ste namjerno i predano njihovu nadgradnju, kao da nije dio naše zajedničke kulture i baštine, sve njihove institucije i gospodarske objekte, kao da nisu zajednička svojina sistema i bogatstva naroda. Ili ste pak bosanske Hrvate u nerazorene bolje srpske domove uvlašćivali, a da Srbe pritom niste mogli razvlastiti i deposedirati.

Poslije „Oluje", prostor prognanih Srba pretvorili ste u najveći pljačkaški prostor, kakav povijest naših prostora ne poznaje i ne pamti.

Državotvorci, revalorizirana povijest to vam ne može oprostiti! „Nema svjedoka, pa nema ni zločina!", kazaste s neprimjernim cinizmom. Zbog toga za zločine u „Oluji" nitko nije odgovarao. A goleme žrtve i evidentni zločini poslije?! Pa i kad se identificira vojna jedinica, ne može se naći konkretan pojedinac koji je počinio zločin. Tu ste složni pred sudovima, da zajednički štitite zločinca iz svojih redova. Razvili ste nakaradnu teoriju da „Hrvat u Domovinskom ratu ne može napraviti zločin". Notorni zločinci tako postadoše počasni građani svojih gradova, imaju olakotne okolnosti do abolicije, ukoliko su dragovoljci. Ovaj apsurd graniči s rasističkim pojmom Hrvata kao zaštićenog/aboliranog nadčovjeka.

Razorene prostore cinično nazivate "prostorom od posebne državne skrbi". Hoćete Srbe izmjestiti iz zajedničke povijesti, unatoč svih suprotnih povijesnih fakata i artefakata. Naprimjer, niste dozvolili da se Srbi registriraju sui generis, kao autohtona društvena grupa, prisutna u Hrvatskoj nekoliko desetaka generacija, već više od šest stoljeća, najmanje dvadeset i jednu generaciju.

Pitanje je, kakvi bi nam bili katastri, granica, političko osvještenje bez Srba. Srbi su dali najveći obol, srazmjerno svojem broju, famoznoj obrani predziđa kršćanstva, žrtvujući cijele generacije, gradeći naselja na limesu, putnu mrežu, humanizirajući taj prostor, pretvaranjem/krčenjem Zemlje u arabilno zemljište. Učinili su za tu zemlju više nego bilo koji drugi etnicitet na ovom tlu.

U Drugom svjetskom ratu, zajedno s hrvatskim antifašistima, obranili smo čast naroda i donijeli slobodu, sprečavajući time operacionalizaciju Rooseveltova prijedloga da se Hrvatska zbog monstruoznih zločina kvislinga stavi pod „međunarodni protektorat" zbog jedinstvenih oblika počinjenog genocida. O tome je je na svečanom skupu povodom proslave osnivanja Desetog zagrebačkog korpusa u staroj zagrebačkoj gradskoj vijećnici 27. veljače 2016. javno progovorio povjesničar dr. Danijel Ivin.

Isti je autor godinu dana ranije - točnije 16. svibnja 2015 - suptilnom analizom razbio blajburški mit, ustvrđujući da se na blajburškom polju nije dogodio niti jedan zločin, već se tu bila odvila samo predaja kvislinga savezničkim snagama. Naravno, ne negirajući pritom zločine koji su se dogodili uokolo i na drugim mjestima, što svaki normalan čovjek osuđuje. (Vidjeti o tome opširnu analizu u subotnjem prilogu na stranicama Jutarnjeg lista od 16. svibnja 2015. godine, str. 74.)

Ističem, da su se srpske generacije žrtvovale, dajući cijeli prostor kao logistički osnov otpora. Pogledajte sastav Prvog korpusa NOV-a, s preko devedeset posto Srba, i uzmite u obzir činjenicu da je samo deset posto preživjelo.

Pogledajte gdje su bila sjedišta glavnog štaba NOB-a u Hrvatskoj, ZAVNOH-a, partizanskih bolnica, škola i drugih novonastajućih institucija. Sve su nam moderne institucije Republike Hrvatske nikle u srpskim prostorima i naseljima, koje ste opako razarali u ovom građanskom ratu, negirajući srpski antifašizam. Štoviše, antifašizam, kao civilizacijsku tekovinu, pokušavate podijeliti na hrvatski i srpski.

Opljačkali ste Srbe po gradovima i selima, također nekažnjeno. Iz gradova ste istjerali 124 tisuće građana, otevši im stanarsko pravo na šezdeset tisuća stambenih jedinica, i to samo zato što su Srbi, kako biste u konačnici namirili Tuđmanovu kvotu programiranog zločina: „Neće više biti dvanaest posto Srba i šest posto Jugoslavena, nego tri posto". Izmišljali ste teroriste i snajperiste po gradovima, ali ih u urbanim sredinama niste mogli naći.

Dakle, oteli ste prognanim Srbima stanarsko pravo, odnosno devedeset posto vlasništva, da namirite svoje šogune, a Srbe lišite obrazovane elite, otevši time svojim građanima sva dobra koja nisu mogli sa sobom ponijeti.

U Zagrebu se dogodiše najmorbidnijija umorstva, najprije poznatog sindikalca Krivokuće, zatim porodice Zec, s dvanaestogodišnjom djevojčicom bačenom na smetlište. To je bio klasični državotvorni terorizam. Po popisu stanovništva iz 2011, Zagreb je u to doba imao samo 17.526 Srba, jer je šezdeset posto Srba prognano.

U Splitu, starodrevnoj metropoli cara Dioklecijana, prognano je 5.526 Srba, kojima su oteta sva dobra. Tamo je deložirano preko deset tisuća pripadnika drugih etniciteta, što je sistematično obavljala ustašoidna jedinica "bobanovaca".

Iz Rijeke, također lučkog grada, izgnano je (prema popisu iz 2001. godine) od 18.891 Srba skoro polovina, njih 9043. Iz Osijeka je, od 15.985 Srba etnički počišćeno njih 10.513. Iz Karlovca je od 14.529 Srba izgnano njih 10.134, i svedeni su s 24,22% ukupnog stanovništva na 8,34%. Iz Dubrovnika je od 4.342 Srba očišćeno njih 3.110, i svedeni su s 31,63% na 15,23%. Iz Vukovara je od 14.425 Srba očišćeno njih 4.419. U Daruvaru je broj Srba sveden s 3.083 na 1.495, i smanjeni su tako za polovinu, sa zastupljenošću od 15,23%. Iz Knina je od 9.857 Srba, koliko ih je bilo 1991, etnički počišćeno preko osam tisuća, i svedeni su s 80,02%, u 1991. godini, na 10.51%, prema popisu iz 2001. Srbi su u Udbini etničkim ćišćenjem svedeni od 80,38% u 1991. na 22,59% 2001. godine.

Zaključno, na osnovu egzaktnih matematičko-statističkih i cenzusnih pokazatelja provjerljive naravi, koji dokazuju povijesni zločin, prema navedenoj demografskoj analizi po gradovima i selima, rezultat je sedamsto tisuća prognanih i opljačkanih. To se, ponavljam, ne može opovrći, sakriti ili negirati, iako to ipak kontinuirano činite. Kao što znate, zločin i zločinac uvijek je konkretna ličnost, i samim time čin zločina uvijek je moguće pravno procesuirati. Obnovom ustaškog sindroma, kao najmračnijeg doba iz vlastite povijesti, napali ste srpski kolektivitet u svim domenama zajedničke povijesti i baštine. Odmazdom prema Srbima, negirate njihov generacijski obol zajedničkoj obrani i integritetu ovih prostora.

Napali ste minuli rad najproduktivnijih generacija, koje su prevele seljačko u industrijsko društvo, pljačkom rezultata višegeneracijskog rada. Tekućim „haračima" natjerali ste srpske građane da po degresivnoj skali mortaliteta umiru tri i pol godine ranije. Cijeli svijet naziva rat u RH građanskim, samo ga vi neostaljinistički označujete „domovinskim"!

Živite u uvjerenju da pravnici određuju prirodu rata, dok tu prirodu u biti određuju žrtve i razaranja, koje ste u ime države sijali nemilice i nekažnjeno. Da ponovim! Progonom ste i selektivnim povratkom srpskih prognanika oduzeli minuli rad generacijama, natjerali ih da umiru ranije. Samo u Srbiji ima 52.000 prognanih Srba, kojima ste oduzeli mirovine.

U ovoj zemlji čak i Crkva prijeti ustankom tisuću i šesto župnika i četiri tisuće laika protiv „nenarodne vlasti" - iako je ta vlast bila legalno izabrana - i to zbog nekog „bauka komunizma"! Zemlja nikada nije bila bogatija no danas; narod nikad siromašniji. Država je pred bankrotom, s najvećim socijalnim razlikama u povijesti, dok se Crkva okreće obilju i nasilju, odstupajući od svoje misije, bez srama se baveći "kultom pagoda" (što je narod siromašniji, crkva je veća).

Suđenje Srbima vratili ste u tursko doba, „kadija te tuži, kadija ti sudi". Javno je mnijenje prožeto organizacijom mržnje protiv drugoga - uzavrelom ksenofobijom. S trgova i sportskih borilišta kliče se bestidno pred svijetom: „Ubij, ubij Srbina!" i „ Za dom spremni!".

O tome analitička građa, koju ispisujemo - za svakog provjerljiva građa - nedvojbeno govori da se radi o povijesnom, a nekažnjenom zločinu, kao izrazu planirane i ostvarene politike na štetu demografskog korpusa, u cjelini žrtvovane sudbine srpskog naroda u RH, dovedenog do kompletnog biološkog sloma i na rub potpunog nestajanja. Recentna većinska vlast, dobivena flagrantnom manipulacijom koruptivnim procedurama, uvjerava narod da se o povijesnim istinama odlučuje povjerenstvima i glasanjem.

Ne zaboravite! Naša povijesna fakta o prirodi rata nalaze se izvan zemlje, u arhivima Haškog suda. To što ste napravili svojim građanima, pripadnicima svih manjina, neoprostivo je i kažnjivo. Zapamtite! Duže će se pamtiti to što ste Srbima učinili u ime regularne države svojom "Pirovom pobjedom", koju trijumfalno slavite, nego ono što su oni vama učinili i mogli učiniti svojom kratkotrajnom paradržavom. Činili su Srbi zločine, ali vi ste na osvetnički način učinili ono što su Turci uradili Jermenima, Amerikanci Indijancima i Australci Aboridžinima. Sami ste pokazali da je moguće i drukčije, provevši mirnu reintegraciju Istočne Slavonije. No to je sada predmet nauke.

NAUKA NIJE NACIONALNA, NI ANACIONALNA, ONA JE SVOJIM ISTINAMA I METODOLOGIJAMA SAMA SEBI SUDIJA. Prema tome, ne možete izbjeći revalorizaciju vlastite povijesti i razotkrivanje svih laži koje „domoljubnim" falsifikatima gurate u udžbenike, griješeći tako protiv svakog rodoljublja i čovjekoljublja.

To u znanstvenoj povijesti, koja počiva na faktima i artefaktima, nije moguće ostvariti.