Region

Zagreb: kuda idu tvorci suvremenog hrvatskog bezvlašća

Štovatelji lažne demokracije

Što vrijeme više prolazi, što se više redaju događanja, sve se više otkriva kako je pojam demokracija, zapao u potpuno proturiječje i gubi svoje izvorno značenje. Taj je pojam postao alat kojim će odabrana elita vladati ljudskim društvom kao sustavom. Tko se tome suprotstavi ne može računati na duboku starost. Na temelju činjenice da se sadašnja vlast u Hrvatskoj ponaša kao da su devedesete bile jučer, a da se sadašnja vlast u Srbiji pravi luda, kao da devedesetih nije ni bilo, dakle, ni rata u kome "nije učestvovala", jasno je da obje vlade bacaju svojim narodima prašinu u oči. Nitko ne smije pogledati istini u oči i reći da su jedva dočekali ratne nesreće kako bi opljačkali svoje narode, besramno ih lagali i brutalno se obogatili. Ovi štovatelji lažne demokracije i dalje jašu. Dokle?

Vjekoslav Škreblin (dopisnik iz Zagreba)

Političke se elite kite demokracijom, demokratskim procesima a demokracija im zapravo služi poput paravana iza kojega ordiniraju najprljaviji, najpokvareniji trovači prostora i ljudi. Kada nakon naštimanih izbora dobiju vlast, takozvani političari tvrde kako su izbori najviši stupanj demokracije, kojom narod izravno bira svoju vlast. Zanimljivo, isti se ljudi desetljećima rotirajući vrte na različitim pozicijama režima. Sve dok Bogu ne odu pred sud. A, ovozemaljskom sudu ne mogu pristupiti jer i sud i suce drže pod kontrolom. Ako imate dokaze kako se zapravo radi o izbornim prevarama, tada vas institucije ignoriraju, postanete "čudak" koji nema nikakve šanse zaštititi niti golu egzistenciju pa čak i život.

Tada ste neprijatelj države i društva jer vas režim eliminira svim raspoloživim sredstvima. Također, ako je netko iz elite pokrao i porez iz porezne riznice, takav se kriminal i kriminalce štiti kao UNESCO-ve vrijednosti. Logično, žrtve-svjedoci ovakvih rabota postanu neprijatelji korumpiranog režima jer imaju dokaze kako je rezim korumpiran. Naime, cijeli se sustav stavi u obranu i zaštitu državnog kriminala i državnih kriminalaca. Ta činjenica smeta režimu koji sam sebe drži demokratskim, poštenim i režimom koji radi za opće dobro.

Kako se treba odrediti prema režimu kojega i javnost počinje percipirati kao kriminalan režim, lopovski režim, teroristički režim i režim koji će sve raspoložive resurse koristiti, kako bi ostao na poziciji (zločinačkog) režima? Kako tretirati režim koji se javno stavlja na stranu kriminala, štiti kriminalce i najavljuje političku nestabilnost države ako itko pokuša raskrinkati i temeljem argumenana, pripadnike takvog režima privesti ruci zakona? Takav, baš takav režim nalazi se na čelu Republike Hrvatske. Treba li pružiti i dodatne dokaze ovoj tvrdnji? Umjesto da institucije odrade svoj posao događa se nešto neshvatljivo za običnog prosječnog čovjeka...Kako bi zaštitio sebe samoga i svoj opstanak na sceni, kriminalni režim kriminalom štiti počinjeni kriminal. Takvim djelovanjem sve se više širi i otkriva kriminalna mreža ili mreža državnih-režimskih kriminalaca. Kako se makar imalo ozbiljnije suprotstaviti zločinačkom režimu poput režima koji vlada Republikom Hrvatskom? Žrtva hrvatskog režima prisiljena je pobjeći izvan jurisdikcije tog režima i potražiti zaštitu u nekoj drugoj zemlji u kojoj vlada neki drugi režim. Objasniti ljudima tog drugog režima kakvi likovi vladaju njegovom zemljom. U ovom slučaju žrtva bježi u Njemačku...Zemlju visokih demokratskih dosega i članicu EUropske unije

Njemački režim je pogledao dokaze, saslušao žrtvu hrvatskog režima i potpuno shvatio o čemu se radi. Kako se ne bi zamjerila hrvatskom režimu, Njemačka politika i tadašnji najviši predstavnici režima odbijaju dati zaštitu žrtvi hrvatskog zločinačkog režima...

Međutim, žrtva hrvatskog te sada njemačkog režima u Njemačkoj traži političku zaštitu i od Srbije u tamošnjem konzulatu. Srbija pod političkim vodstvom premijera dr. Zorana Đinđića također shvaća o čemu se tu radi. Temeljem argumenata Srbija poput Njemačke također razlikuje hrvatski režim i žrtvu tog režima. Ne daje žrtvi potpunu političku zaštitu, ali daje zaštitu. Za razliku od njemačke politike, Srbija počinje i javno razotkrivati članove hrvatskog lopovskog režima. Poglavito tadašnji takozvani politički vrh koji su činili premijer Ivica Račan, Zlatko Tomčić te Stjepan Mesić. O svemu su detaljno informirane i administracije SAD-a i Velike Britanije. Ostali dio zajednice imao je informacije koje su javno iz Njemačke te kasnije iz Nizozemske objavljivali hrvatski, srbijanski i njemački mediji. Takvo djelovanje počelo je otkrivati sada već međunarodnu političku zločinačku organizaciju. Da, srbijanski režim imao je alate kako takvu organizaciju razotkriti a sudionike predati ruci zakona te nastale štete namiriti onima koji su štete pretrpjeli. Umjesto da se to učini, međunarodna zločinačka organizacija naručuje, plaća i organizira likvidaciju prvog čovjeka srbijanskog režima dr Zorana Đinđića. U Beogradu 12. ožujka 2003. godine izvršen je uspješan atentat. Njemačka je policija uoči atentata, jos 27. siječnja 2003. godine obaviještena kako stoji realna opasnost likvidacije.potpisnika ovog novinskog članka od strane hrvatske političke mafije...

Policija je promptno reagirala i uspješno štitila potencijalnu žrtvu atentata, ujedno davatelja informacije. Nadležni su kasnije ignorirali ili nisu shvatili da se sprema i likvidacija dr Zorana Đinđića čiji režim, politika, diplomacija, predstavnici javnosti koji su stavili zaštitu na žrtvu hrvatskog zločinackog režima. Zašto nisu shvatili, zašto su ignorirali informacije koje je izravno dobila policija Savezne Republike Njemačke? Poglavito nakon neuspješnog pokušaja likvidacije dr Zorana Đinđića 27. veljače 2003. godine?!.

Povezanost ta dva subjekta shvatio bi i laik. Valjda su pozadinci, naručitelji atentata razmišljali logikom, što je sve očitije teže će itko posumnjati na nas! Možda. No, prevarili su se. Nisu računali na preživjelog. Nisu računali na žilavost, neslomljovost žrtve hrvatskog kriminalnog režima i njegovih jataka. A jataci su nakon beogradskog atentata počeli nicati kao gljive poslije kiše. Političke mafije iz Njemačke, kasnije iz Nizozemske, EUropske unije...

Zar su mislili hrvatski režimski kriminalci i njihovi EU pokrovitelji kako će zakonom sile zataškati počinjeni kriminal nakon sto je Republika Hrvatske postala ravnopravna članica EUropske unije? Prevarili su se. Gomila dokaza, indicija i sumnji vode prema zločincima čiji politički nasljednici danas grozničavo žele sakriti korijene i jazbine iz kojih su ispuzali. Ovaj članak posvećen je istini i samo istini zbog koje je morao "otići" i srbijanski predsjednik vlade dr. Zoran Đinđić. Također, ovaj članak je sastavila žrtva međunarodne političke mafije koja do sada uspješno preživljava zakon sile koji vlada i ravna ovim prostorom. Stiže i petnaesta godišnjica beogradskog atentata a srbijansko pravosuđe još se ne usudi objaviti tko su naručitelji atentata na Predsjednika vlade Republike Srbije. Poruka onima koji zbog istine i danas trpe. Doživljavaju svekolika šikaniranja od strane raznih režima. Odbačeni su na margine društva da tamo istrunu. Poruka glasi kako zbog istine treba biti spreman dati svoj život, jer oni koji su zbog istine i samo istine pali nisu uzalud otišli. Iza njih je ostala pouka i dovoljno istine koju nitko nikada i ničime ne može sakriti.

Riječ-dvije o kazališnoj predstavi "Agrokor" i Plenković...Proteklih dva tjedna Vlada Republike Hrvatske predložila je da njezin novi povjerenik za koncern "Agrokor" bude Fabris Peruško iz uprave "Tiska", a da njegov zamjenik bude direktor Firme "KHA" Irena Veber. Prijedlog su prihvatili svi članovi Vlade i biće upućen nadležnom sudu u Zagrebu. Peruško će zamijeniti Antu Ramljaka koji je nedavno podnio ostavku na mjesto povjerenika Vlade Hrvatske za "Agrokor" zbog stalnih napada i pritisaka.

Ostavka je uslijedila nakon izbijanja afere u kojoj je otkriveno da je kompanija u kojoj je Ramljak radio prije preuzimanja funkcije povjerenika dobijala 250.000 kuna (33.600 evra) sedmično za usluge glavnog savjetnika u procesu restrukturisanja "Agrokora".

Peruško je u maju 2017. godine došao na poziciju člana uprave zaduženog za financije i pretvorbu "Tiska", za koju se vjeruje da je bila jedna od kompanija iz sastava "Agrokora" u financijski i poslovno najtežoj situaciji. Nova uprava "Tiska" uspjela je u veoma kratkom roku stabilizovati poslovanje i vratiti profitabilnost, čime je sačuvano oko 3.600 radnih mjesta. Tako je Peruško stekao "ugled". Ramljak je tvrdio da su ga "Agrokorovi" povjerenici molili kao "Svetog Antu" da spasi imovinu i regulira obaveze. Koliko je znano u katolika na cijelom svijetu ne postoji Sveti Fabris, a nema ni prezime Peruško. Ergo, sve nam to govori da nema nade.

Valja se danas sjetiti i spiska dobavljača koji su protekle godine podržali "Antinu upravu", kao i prezentaciju ministrice Marine Dalić (čija se ostavka od strane oporbe sada traži). Među tim tvrtkama su bili: Kraš, Franck, AWT, Atlantic, Dukat, Vindija, TDR , Pet prom, Agrofructus , Mlinar , Zagrebačka pivovara, Unex , Podravka , Saponia, Granolio, Perutnina, Coca Cola, Karlovačka pivara, Viro, Žito, Ricardo, Kutjevo, Alca, Pliva, Medika...

Što li danas, nakon odlaska Ante Ramljaka očekuju? Da će Peruško biti bolji od njega? I još nešto: pita li se netko u Hrvatskoj, koliko je Vučićev režim oteo novaca vlastitim građanima iz džepova, da bi pokrio dugove "Agrokorovih" tvrtki u Srbiji? I kako je to sve fino dogovoreno sa Plenkovićem...