Umesto in memorijam

Dilema oko koje nema dileme: sumrak ili osvit hrišćanske civilizacije?

Stari dobri put unazad

( Ovaj tekst objavljen je u Magazinu Tabloid broj 274 dana20. 12. 2012 godine. Pre 8 godina autor je najavio pokušaj planske varvarizacije Evrope i pretvaranje Starog kontinetna u takozvani treći svet. Vreme u kojem živimo potvrdilo je Đapićeve poglede)

Glosa

Goranko Đapić je, nakon dvomesečne borbe za život, sahranjen 14. maja. Poslednjem ispraćaju ovog časnog čoveka prisustvoalo je samo 14 njegovih prijatelja i rodbine.Njegovi tekstovi u Magazinu Tabloid imali su izizetan značaj, jer su najavili događaje koji danas potresaju svet. Čovek umre kada ga zaborave, a Gorankovi tekstovi će ostati kao svedočanstvo da je ovaj čovek video mnogo dalje od svih nas. Slava mu.

Jedan od najslavnijih jugoslovenskih disidenta i nezaobilazni suorganizator, strateg i ideolog studentske pobune 1968. godine u Beogradu Goranko Đapić, specijalno za Tabloid piše o planskoj varvarizaciji Evrope i pretvaranja Starog kontinenta u takozvani treći svet, a sve sa ciljem da bankarska klika Izabranih u Londonu i Njujorku, spreči stvaranje moćnog saveza Moskve, Berlina i Pariza, protiv koga je Velika Britanija vekovima radila, huškajući na zločinačke saveze koji su doveli do najvećih ratova u ljudskoj istoriji. Dakako, ni Moskva ni Berlin ni Pariz nisu više ono što bi lihvarska elita iz Londona htela da vidi. Svet se dramatično menja, ovaj put na štetu nekadašnjih gospodara ratova i ratnog profita.

Goranko Đapić

Već izvjesno vrijeme, svjedoci smo lakoće kojom zemlje bivše Jugoslavije smjelo i radosno jezde punom brzinom u prošlost. Drugim riječima rečeno, ovo je područje nesumnjivo destabilizirano, ali izuzev domaćih izvršilaca radova, gdje je gužva respektabilna; malo što je smišljeno ovdje. Prvo je Haški tribunal našao da je nakon tolikih godina baš sve od dokaza, dokazalo samo, da nikakvog zločina nad Srbima u Hrvatskoj nije ni bilo! Žrtve su se same uništile, a stotine tisuća izbjeglica krenule su u bjekstvo iz čiste objesti - avanture radi!

Odmah potom, u Zagrebu i mnogim drugim gradovima u Hrvatskoj, na ulice su izašle mase razdraganih ljudi kao da su tog dana proslavljali nezavisnost, prvi puta nakon bitke kod Gvozda 1102. godine, kada je za duži niz stoljeća nestala hrvatska država. Čini se da Hrvatska ni izbliza nema većih problema od zdravlja i veselja oslobođenih generala.

Odavde su, dabogme, pojedini skočili da prokunu neprijatelje srpstva, osobito oni kojima se sve obilo o glavu, ali i dežurni rodoljubi koji se i Kosova sjete samo kad im je potrebno za malo dnevne politike, tražeći nemoguće, vičući o izdaji i izdajnicima, zanemarujući zdrav razum i nemajući nikakav konkretni plan za ma kakvo smišljeno rješenje.

Tako se u malo vremena, namah učinilo da smo u dvadesetim godinama i spremni na učešće u nekom ratu u kome inače nećemo učestvovati, jer ga kao i onih nije ni bilo, pošto "nismo učestvovali mi u jednom ratu".

Sve ideje u vremenu koje za nama, teško su razočarale dobronamjerne ljude i naprosto nismo mnogo ni naučili, još manje napredovali, a nema, također i nikakve garancije da ćemo napredovati. Zapravo, Balkan u stalnoj krizi, nimalo slučajnoj, i dalje je ekonomski, politički i kulturno duboko stagnantan.

Posljedice ratova i raspadanja zajedničke države nimalo se nisu ublažile već čini se da su veoma zdravom stanju. Ali, mi građani koji ubrzano trošimo vrijeme naših života samo u odricanju i nedaćama nismo ni blizu izlaska iz tunela. Taj tunel, avaj, postao je naš svakodnevni život, a moguće i život potonjih i sve malobrojnijih naraštaja. Ta sudbina, lažna je i nimalo nije slučajna. Ona je u zločinima prije nekoliko decenija smišljena i oročena na našu neizmjernu nesreću...

Kome odgovara vulkan koji spava?

Svako bi mogao da se sa pravom upita: ima li slučajnosti u ovom nepovoljnom nizu događaja? Ne, nema baš nimalo slučajnosti; mi smo žrtva mnogo složenije i mnogo veće strategije, svjetskih razmjera sa ciljem da se u skladu sa interesima autora preuredi čitava budućnost ljudske rase.

Što se našeg podneblja tiče isti je autor programa ratova devedesetih, kao i destabilizacije koja teče. Balkan je najosjetljiviji meki trbuh Europe. Svi osvajači, sve kuge i kolere išle su egejsko-vardarsko-moravskom dolinom u samo srce Europe. Nestabilnost na Balkanu neprekidno se održava već četvrt stoleća, baš, kao kada bi netko mogao aktivirati vulkan koji spava u svakom trenutku kada mu to odgovara. Funkcionalnost takve politike vidjeli smo ovih tužnih dana. Pa, tko onda i zašto stoji iza toga? Da li ta strategija ima više pravaca?

Nema nikakove dileme da iza svih domaćih zala u novijoj historiji ovoga podneblja, neizbježno stoje interesi britanske politike u Europi, stare nekoliko stoljeća, a to su vlade, bivše, sadašnje i sigurno potonje- Sjedinjenih Američkih država!

Da, istina je, postoji više strategijskih pravaca te politike, ali cilj je uvijek isti - barbarizacije Europe i pretvaranje Staroga kontinenta u Treći svijet.

Dolaskom bankara i trgovaca, članova ekskluzivnog Izabranog naroda, britanska politika uobličena je u konstanti da na europskom kontinentu ne smije biti nikakve značajne sile koja ima potencijale da postane kontinentalna velesila.

Štaviše, naročito je opasno, ako se stvori još neka kontinentalna sila i ako se istom takvom silom sklopi ekonomski i politički savez, koji po prirodi stvari postaje dogovoreno političko i ekonomsko integricanje starog svijeta. Britanija je naročito bila zabrinuta jačanjem Napoleona i njegovim kontinentalnim sporazumom sa Rusijom u Tilzitu (poznati Tilzitski mir)...

Naročito je podozrijevala da će moć Rusije i njen utjecaj u Europi rasti , da će Rusko - Francuska saradnja imati posredni značaj za kontinent već i zbog ogromnog ruskog prostora i uveliko u Aziji, sve do Persijskog zaliva. Znamo kako je 1811. g. ruski car Aleksandar I, obećanjima i kreditima nagovoren da u britanskom interesu nanese udarac kontinentalnoj blokadi. Ostalo znamo...

Britanija pripremila teren za dva totalitarizma

Napoleon je poražen, Rusija je bila zgarište do Moskve i zadugo vraćena unazad u političkom i ekonomskom smislu. Ona je zapravo Velikom Alijansom umrtvljena i udaljena iz Europskih poslova, a i sama Europa je razorena i vraćena stoljeće nazad. Njena razdijeljenost činila ju je uvijek samo britanskim težištem i mjestom zelenaškog kapitala sveuropskih Tajloka. Jednim udarcem, dakle, uništeno je jedno znatno unazađeno drugo Carstvo...

Ne treba nikako zaboraviti da je u Prvom svjetskom ratu rastuća moć Njemačkog i Ruskog Carstva na potpuno isti način je zaustavljena, da bi konačno oba ta Carstva potonula u haos recesija i revolucija...

Britanija je ponovo razdijelila Europu, opet je vrativši stoljećima unazad, pripremivši teren za pojavu dva totalitarizma koji će presudno kreirati sudbinu ponovo i drastično podijeljene Europe. Naša tragedija sa prisustvom u Antanti ista je tragedija koja nas i cijeli naš europski dom pritiska i dan danas. Ali, ovoga puta Britanija po prvi put nije imala snage da cijeli projekat izvede sama i u igru je ubacila svoju bivšu koloniju koja je narasla do imperije. Da, bilo je to novo središte Izabranog naroda - SAD! Peršingov korpus od dva milijuna američkih vojnika bio je samo uvod u ono što će uslijediti 1945. godine kada će Staljin sa SAD, praktično učiniti Stari kontinent okupiranom zonom pobjednika.

Hladni rat, taj motor pokretač i za SA" i za SSSR, podjelom Europe stabilizirao je i Staljinov i američki imperijalni status ne samo u razdrobljenoj Europi, već i u svjetskim razmjerama. Tako je Vrli novi svijet decenijama na veselje Londonskih i Njujorških bankara ispunio sva očekivanja.

Nakon Berlinskog zida, čiji pad možda i nije tako oduševio Ameriku, nije sa sobom povukao u ambis čitavu Rusiju i ona se uz teške muke i mimo očekivanja održala. Ali Njemačka je ojačala, mogla je postati stožer Europe, velika sila i velika opasnost da se omogući vaskrs Europe i da matica naše grčko - rimske kršćanske civilizacije postane najveći ekonomski i politički gigant.

Kroz pijesak i krv "arapskog proljeća"

Kako je postojala velika mogućnost da se Rusija znatno oporavi, a to se i dogodilo, te da se sa Njemačkom (i ne samo sa Njemačkom) stupi u povijesni politički i ekonomski Savez, zazvonila je svemoguća zvonjava za uzbunu u Štabu Izabranog naroda u londonskom Sitiju i u Vol stritu. Naravno, zadatak im je bio više nego jasan: trebalo je sve učiniti da se Europa od Antlantika do Vladivostoka potpuno i u korijenu onemogući.

Dakle, strategija je bila uvoziti što više muslimana u Europu, pretvoriti sve žene u bolesne aseksualne kreature Kelvina Klajna, promovisati što više homoseksualne pošasti, omogućiti što više istospolnih brakova u kojima će biti što više upropašćene usvojene djece i mnogo, mnogo druge destrukcije u svim oblicima.

Dakako, strategija je podrazumjevala da gdje god je moguće odmah treba otpočeti ratove, ili, po svaku cijenu, u zemljama sa etničkim antagonizmima, ohrabrivati secesije.

Jasno je i na primjeru ubijanja jugoslavenske države da su preko muslimanskih Albanaca i Izetbegovićevih muslimanskih fundamentalista, te nesrećne prokomunističke vlade u Beogradu, bili stvoreni svi uslovi da se uzdigne jedan neoustaško-islamistički relikt prošlosti i krene tradicionalnom egejsko - vardarsko-moravskom dolinom, ušćem Save u Dunav sa pravcem kojim je nekoć krenuo "omiljeni" osmanski silnik, sultan Sulejman Veličanstveni - ka samom srcu Europe.

Taj balkanski opus poljuljao je Stari kontinent, probudio ponegdje separatizam, ali nije oborio Njemačku, štaviše ona je nastavila da jača kao i Rusija sa svim svojim enormnim resursima.

Sada je već došlo vrijeme da Izabrani, čiji je instrument vlada SAD krenu u novu akciju dok još ima vremena. Otpočela je smišljena i organizirana kriza koja je izazvana povlačenjem novca i stvaranjem vještačkih monetarnih praznina. Jednom pokrenut zamajac izazvao je lančanu reakciju. Velika Pomoć Kongresa SAD u onom od 600 milijardi dolara, bankarima je poslužila da novac strpa u džepove, a za isti iznos izda hartije od vrijednosti. Tako je kriza izazvana da se izazove prekompozicija svijeta čija će posljedica biti urušavanje privrede naročito u Europi, Rusiji i još ponegdje.

Paralelno sa tim, kroz pijesak i krv arapskog proljeća, dovedeni su i još se dovode najordinarniji fundamentalistički režimi na vlast.

Jedan takav istinski fundamentalistički satrap- Muhamed Morsi, u Egiptu se nalazi pred epohalnim pokušajem da sebe instalira za pravog kalifa, uz upotrebu tenkova, dok odlazeća američka državna tajnica, Hilari Klinton izjavljuje da je Morsijev obračun protivu terorista, dokaz da postoji faktor stabilnosti u regionu, a onda, u međuvremenu, svi su brzo poradili da Hamas preko baze UN postane član - promatrač u OUN! Naprosto, da legaliziraju svoju strategiju i iskoriste priliku, te uđu tamo gdje im nikako nije mjesto...

Izabrani misle da su jedini i od Boga dati

Neosmanisti su u dobrom napredovanju, pa se čeka potpuno iščeznuće tradicionalno sekularnih režima u cijelom regionu. Taj za njih važan i vrijedan napredak, valja još agilnije unaprijediti preko petokolonaša u srcu Europe. Tako, uskoro će Stari kontinent biti muslimanski Treći svijet koji će biti konstruktivan po povećanju broja vjernika, a neće valjda zaostajati ni rastući crni svijet, pa će uz "Božju" pomoć cijela Europa dogledno izgledati kao globalni Magadiš ili Harlem.

Taj Babilon svega i ničega bit će Meka za dužničko ropstvo dok traje Sunčev sistem. Iznad toga svijeta stajat će Izabrani narod koji će novcem gospodariti na svesrdnu pomoć plaćenih odreda visokosofisticirano opremljenih sa obiljem sredstava za uništenje.

Bijeda ogromne većine bit će izvor ogromne moći manjine. Što više bijeda bude bijesnila, to će manjina biti bogatija i moćnija. Neće biti nikakve konkurencije, monol moći, omogućit će da povijest prestane. Ubuduće Izabrani će za gomilu imati samo jedan dan - danas.

Sam iz navodno falsificiranog Protokola Sionskih mudraca konačno će biti okrunjena java, jedna i posljednja.

Zato je štih proba na Balkanu zadovoljila izazivače krize. Nakon balkanske turneje državne sekretarke SAD (nasljednice britanske tradicionalne antieuropske politike i oživljavanja osmanskog neofundamentalizma u Europi) ubrzo smo imali pregršt događaja kojima slaba državnost svih ponaosob bivših jugo - zemalja nije dorasla. Bit ćemo europljani onoliko, koliko toga budemo svjesni. Dok do toga ne dođemo toplo se nadamo da će nada Europe - Njemačka i Rusija biti uspješna brana razularenoj pošasti koju Izabrani stvaraju, vjerujući da samo oni koji su božiji narod, narod, jedan i jedini i imaju pravo na život dostojan čovjeka...

Evropski sveti rat protiv muslimanskog fašizma

Kad smo već kod Izabranih, pogledajmo što se danas tu sada zbiva... Kakav je zapravo položaj države Izrael? Sve govori da jedino politika izabranih kojom će sav svijet biti jedan barbarski ocean, a dio, i to samo dio SAD, biti neprikosnovena oaza njihove svetosti i potpune vlasti na osnovu dužničkog ropstva, može očuvati i sam Izrael.

Ako politika protežiranja i ohrabrivanja muslimanskog fašizma pod parolom arapskog proljeća, predstavlja izvor nasrtaja na osnove Europe i ako taj projekat dug više decenija predstavlja osnovnu strategiju njenog razaranja, onda je sasvim slobodno pretpostaviti žrtvovanje samog Izraela...

Uklanjanjem Izraela predstavljao bi orkan u jedra muslimanskom fašizmu, za pregnuće koje bi napokon riješilo sudbinu Europe a time i samog izabranog naroda...

Cionistička ideja manje je vrijedna od ispunjenja sna mjenjača iz jerusalimskog hrama.

Možda ovo zvuču čudno, ali ako egipatski predsjednik Muhamed Morsi biva proglašen poželjnim partnerom za kooperativnost prema Stejt departmentu oko Gaze i Hamasa, onda je sasvim jasno da je Hamas na punom dobitku i još sa sigurnim leđima "poželjnog" saveznika-budućeg kalifa u Kairu. Time Izrael dobija kudikamo ranjiviju južnu granicu nego što je ikada prije imao...

Ali i angažman SAD u i oko Sirije, kao zakasnjeli dašak takozvanog arapskog proljeća, ne ostavlja mnogo sumnje tko bi trebao da bude budući pobjednik i partner. Naravno, sunitski fundamentalisti!

Sljedstveno tome, Izrael dobija novog, nepromjenljivog protivnika na Golanskim visovima. To je druga ugrožena granica, ona sjeverna. Na istoku Izraela ostaje klimavi režim u Jordanu, za koji je malo vjerovatno da bi se opirao plimi islamizma...

Tu je još jedna ugrožena granica, a dalje na sjeveru oružjem zvecka nova fundametalističko-neoosmanistička zvijezda, negdašnja Ataturkova Turska.

U pogledu ekonomskog i političkog ustrojstva, Izrael je dio, i to onaj cvjetajući, same srži naše europske matice. Izraelci su jednako djeca Semova, kao i djeca Arijevaca od Atlantika do Vladivostoka. Europski Židovi dali su toliko Europi da u svakom smislu pripadaju njenom domu. Valja ovdje razlučiti od toga opasan san o Izabranom narodu od Židova u dubini europske povijesti.

Zato je islamizam tako obuzet idejom da europski Izrael mora biti uništen, jer je u pitanju njegovo samo civilizacijsko postojanje, sve ono što sljedbenici posljednjeg proroka "i jedine moguće prave vjere", sa gnušanjem odbacuju.

Destabilizacija Balkana i islamistički požar od Afrike do Jelisejskih polja, dio je iste strategije. Moramo biti svjesni da samo udružena Europa od Atlantika do Vladivostoka može i mora sačuvati našu civilizaciju, jer to nije borba samo za nju, već i za sudbinu cijeloga svijeta. To će biti planetarna borba dobra i Zla, Krista i Sotone, to će biti Armagedon!