Polemike
Albanologija i albanolozi
Ivan Lovrenèiæ
Istorijski problem porijekla Albanaca (Šæipetara) je star. Poèeo je prije mnogo vjekova, prije njihovog nacionalnog buðenja i preporoda. On je okosnica, kièma albanologije. Oko tog problema vrte se i svi drugi problemi Albanaca, kako istorijsko-etnièki,
tako i filološki, pa i društveno-politièki, psihološko-etièki i moralni. Oko tog problema su se
lomila i lome se još uvijek
koplja.
Mislimo da ga prvi inicirao Enea Silvio Piccolomini (papa Pio II, 1405-1464) njegovim djelom DESCRIPTIO
EU-ROPAE ORIENTALIS XV, Roma, za kojim su se zatim poveli naši,
slovenski hronièari i istorièari, kao što su Crnogorac Marinus Barletius (moguæe
pseudonim Marina Beèiæa-Marinus Becichemus, Skadar 1468 - Padova 1526), pa Dalmatinac Tuberone Cerva (1455-1527), koga slijedi Srbin Petar Mazarek (? - 1635) i drugi. I
prvu rijeè na albanskom jeziku napisao je Crnogorac, biskup Draèki, Pavle Anðeliæ (1417-1469), dok je prvu knjigu na tom jeziku napisao i objavio Hrvat Ivan
Buzuk (1555). Ove su prosljijedili poznati slovenski
autori Petar Budi
(1566-1622), Frano Bjeliæ (1606-1643), Petar Bogdan (oko 1625-1689), i
bezbroj drugih Slovena, meðu koje vrijedi spomenuti i Jernej Kopitar
(1780-1844),Vuk Karadžiæ (1787 -1864), Franc Miklošiæ (1813-1891), Marko Miljanov (1833-1901), Wilhelm Tomaschek
(1841-1901), Rajko Nahtigal (1877-1958), Petar Skok (1881-1956), Anton Mayer (1883-1957), Afanazij
M.Selišèev (1886-1942), Julius Pokorny (1887-1970), Henrik Bariæ (1888-1957), Veselin Beševliev (1900-1992), Vladimir I.Georgiev
(1908-1986), Vaclav Ci-mohovski (1912-1982), Alojz Benac
(1914-1992), Vladimir Orel (1952-2007), pa sve do onih današnjih
dana, koji su i nisu uneti u BIOGRAFSKI LEKSIKON SRBI U SVETU Milene Milanoviæ,
pa ni u LEKSIKON CRNOGORSKE KULTURE Nikole Rackoviæa.
Meðu njima je sigurno najznaèajniji akademik, prof. dr Kaplan Buroviæ, svjetski poznat i priznat kao najveæi i najverodostojniji
savremeni albanolog.
Iako su ovi Sloveni zaèetnici albanologije,
njihova imena neæete naæi u albanskim æitapima sa naslovom "Istorija albanologije". A ako i naðete
tamo kojega od njih, sigurno vam se predstavlja kao Albanac. Tako za P. Mazareka oni pretendiraju da je bio
Albanac, iako znaju sasvim dobro da je njegov roðak biskup Matija Mazarek
izjavio da je Srbin, pa je uputio i molbu Bogu: „Spasi nas, Bože,
Albanaca !"
Kažu i za dr Petra Bogdana da je bio Albanac, iako znaju da im je
ovaj ostavio pismeno da je Srbin, i to potomak Jug Bogdana. Pretendiraju i
za Akademika Buroviæa da je njihov, Albanac,
iako mu ni poslije desetog dranja na živo ne naðoše ni parèence albanske èapre. U posljednje vrijeme poèeli su da nešto cediraju.
Onaj koji je najviše urlikao za njegovo albansko porijeklo, sada priznaje da je Akademik Buroviæ od
pravoslavnih Crnogoraca, bokeljski „Ciganin", ali - po njemu i
albanskoj logici - pošto tako dugo živi sa Albancima Crne Gore, vrijeme je da se izjavi za Albanca !!!
Svi su ovi Sloveni, ko manje a ko više, doprinijeli u albanologiji,
pa - pokoji od njih - i po pitanju porijekla Albanaca.
Ove su Slovene proslijedili strani autori, grèki, austro-njemaèki, francuski, engleski, rumuniski,
italijuanski, maðarski, vlaški, jevrejski. Evo imena nekih od njih: Ana
Komnena (1083-1154), Laonikos Halkokondiles (1425-1490), Giovani Antonio Magini (1555-1617),
Johann Ch. Adelung (1732-1806), Johann E. Tunmann (1746-1776), Francois Pouqueville (1770-1838), Barthold Niebuhr (1776-1831), Jacok Ph. Fallmerayer (1790-1861), Franz Bopp (1791-1861), Ami Boué (1794-1881), Joseph R. von Xylander (1799-1854), Theodor Benfey
(1809-1881), Johann G. von Hahn (1811-1869), August Schleicher (1821-1868), August Frick (1833-1916), Carl Paul (1839-1901), Gustav Meyer (1850-1900),
Lajoš Talloczy (1856-1916), Gustav Wiegand (1860-1930), Hermann Hirt (1865-1936), Paul Kretschmer (1866-1956), Nor-bert Jokl (1877-1942), Sextil I. Puškariu (1877-1948), Vasile Pârvan (1882-1972), Giorge Pascu (1882-1951), Hans Krahe (1898-1965),
Victor Papacostea (1900-1962), Giuliano Bonfante (1904-2005), Georg Stadtmueller (1909-1985), Ion Iosif Russu (1911-1985), i drugi.
Bavili su se i Albanci albanologijom, ali kasno, posle
nas i drugih stranaca. Meðu njima su se istakli kao takvi Angelo Mascio (Italo-Albanac, 1758-1821), Eqrem Çabej
(1908-1980), Aleks Buda (1911-1993), Shaban Demiraj (1917-), Aleksandar
Xhuvani (1880-1961), Androkli Kostallari (1922), Aleksandar Stipèeviæ (1930), Ali Hadri, Idriz Ajeti i koji drugi.
Od samog poèetka, zbog nedostatka
dokumenata i studija za albanski narod i jezik, albanologija je pošla stranputicom,
pretežno stopama Enea S. Piccolominia. Svi
koji su se bavili njome tretirali su je u kolosjeku romantizma i prednauènih
gledišta. U tim okolnostima mislilo se da su Albanci ostaci nekadašnjih Pelazga. Vatreni pobornici ove hipoteze bili su Johann
E. Thunmann (moguæe otac pelaške hipoteze), Johann G. von Hahn (koji je nekada mislio da su
Albanci Sloveni) i August Schleicher. Gustav Meyer se ozbilno zauze tom hipotezom
i nauèno nam dokaza da Albanci nemaju nikakve veze sa pelaškim
stablom naroda. I pored toga, pošto se ta hipoteza svidjela
albanskim feudo-buržujima, oni su je prigrlili i pravili se kao da ne znaju da
ju je G.Meyer oborio. Propagandirajuæi
je na sve strane, oni su nastojali da tako ujedine Albance i povedu ih k
nacionalnom buðenju i nacionalnom osloboðenju. Poslije DSR, novo pokoljenje albanskih istorièara, pretendirajuæi
za veæu ozbiljnost u tretiranju porijekla svog naroda, službeno prihvati
Akademika Meyera i složi se da Albanci nemaju veze sa pelaškim stablom, pa to uvedoše i
u jedan krajièak svoje istorije, ali praktièno i dan danas se udara u
bubnjeve da su tobože Pelazgi, pa time i
odgajaju svoju djecu, sada više ne u službi
ujedinjenja i nacionalnog buðenja, veæ èisto u službi
rasizma, njihovog pretendiranja da su autohtoni i najstariji narod u Evropi i
na svijetu, najkulturniji i najmoæniji, pali s neba, božanstveni.
U ovom kolosjeku oni pretendiraju da njima pripada da
vladaju svijetom, da se njihov jezik treba uvesti kao obavezan službeni
meðunarodni jezik i da se njihovoj kulturi i diktatu trebamo podložiti
i pokoriti svi.
Pošto
je Akademik Meyer pobio hipotezu o pelaškom porijeklu, svi oni,
koji su se bavili albanologijom, orijentisali su se prema Ilirima, pretendirajuæi
da su Albanci sljedbenici Ilira i ponavljajuæi to papagalski. Apsolutno
niko od njih nije ni pokušao da to bilo èime dokaže. Ovu hipotezu je podržao zapadni svijet, katolièki
i kapitalistièki, a sa ciljem da Albance upotrijebe kao topovsko meso za ostvarivanje
svojih antipravoslavnih i antislovenskih ciljeva. Iako su Albanci pretežno
muslimani, Vatikan ih je podržavao i podržava ih, jer mu trebaju u borbi za širenje
katolièizma u predjelima pravoslavlja.
A „komunista" Ismail Kadare se zakleo Vatikanu da æe u dogledno vrijeme prevjeriti sve muslimane Albanije u katolièku vjeru. Sa njima i one dijaspore, naravno - uz pomoæ drugog „komuniste", Paška Camaja, koji se zarekao da æe sve Bošnjake, u roku od tri godina njegovog guvernerstva u BiH, ubjediti da su
Albanci. Sa druge strane su ih podržavali i vlastodržci Austro-Ugarske,
a za svoje planove prodiranja na Balkan, što aktuelno nastavljaju da èine
oni SAD sa NATO džandarima.
Kao najveæi iliromani istakli su se Gustav Meyer,
Norbert Jokl, Paul
Kretschmer i Julius Pokorny, koji - iako nisu nièime ni pokušali
da dokažu to - indoktrinirali su iliromanijom cio svijet, pa i naše,
jugoslovenske istorièare.
Svijesni da je pelaška hipoteza neosnovana, Albanci su se
odmah uhvatili kao davljenik slamke za ilirsku hipotezu, pa dan-danas èine
sve da to i „dokažu" svime i svaèime, i parèencima keramike, koje proizvode njihovi „socijalistièki" zadrugari u Kavaji, oèitim falsifikatima i besmislicama.
U meðuvremenu nagomilalo
se prilièno dokumenata i èinjenica iz albanske prošlosti i o albanskom jeziku. Analizirajuæi raspoloživi materijal, njemaèki akademik, prof.dr Gustav Weigand formulirao je 12 argumenata, kojima nedvosmišljeno
dokazuje da Albanci nisu Iliri.
Kad su se suoèili sa njegovim
argumentima, i pomenuti najveæi iliromani digli su ruke od ilirske
hipoteze i složili su se sa Akademikom Weigand. Posebno su ga snažno podržali W.Tomaschek, S.Puškariu, V.Pârvan, Julius Pokorny, Hans Krahe, pa i sâm najveæi iliroman N.Jokl. Pomagao ga i naš Henrik Bariæ,
ali neodluèno.
Albanci su en bloc nastavili da udaraju u doboše ilirskog
porijekla. Pa i Jugosloveni! I jedni i
drugi dan-danas indoktriniraju svoju djecu albanskom autohtonijom i tobožnjim porijeklom
od Ilira. Èine to i mnogi drugi po svijetu, ili zato što su za to plaæeni
od albanskih vlasti i albanske mafije, ili zato što neæe
da se zamjere Albancima, neæe da ih izazovu protiv sebe, pošto
su od vremena shvatili da Albanci, one koji se ne slažu
sa njihovom autohtonijom i ilirskim porijeklom, odmah proglašavaju
za neprijatelje albanskog naroda i - teško njima: albanska mržnja je bez
presedana u istoriji èovjeèanstva. U proganjanju subjekta svoje mržnje oni se angažuju svi, od presjednika
republike do posljednjeg èobanina, koji vrletima èuva koze, pa i ne zna što
znaèi autohtonija ili Ilir. Oèit je primjer Akademik Buroviæ,
koga su i na živo odrali tražeæi otvoreno od njega da se odrekne njegovih društveno-politièkih,
pa i nauènih ubjeðenja i stavova. Albanci su trpjeli i turskog okupatora 500 godina, trpjeli
su i Austro-Ugarskog okupatora, pa i fašistièke okupatore
Musolinija i Hitlera, ali nikako ne trpe ove koji kažu da Albanci nisu
autohtoni, ni Pelazgi, niti Iliri.
A još uvijek ima po svijetu i takvih
poklonika pred albanskom falsifikovanom istorijom, koji to èine
instruirani od Vatikana i Meðunarodnog džandara,
jer još uvijek ima i onih koji snivaju da zagospodare svijetom i da u njihove kohorte
inkuadriraju i Albance, kao što su ih inkuadrirali i tokom DSR Musolini i
Hitler, koji su ih angažovali i na frontu Zapada (puk „Skenderbeg", u Paris), i na frontu Istoka (puk „Kosovo", u Staljingrad).
Jugoslovenski akademici, od Josipa Broza Tita oškopljeni,
godine 1969, sred Beograda, potpisali su tapiju Balkana Albancima, priznajuæi
ono što pretendiraju oni: da su autohtoni, Iliri, pa i Pelazgi !
Poslije ovoga, 1972, organizuju Albanci
u Tirani Skupštinu ilirskih studija, preko koje afirmiraju svoje pretendiranje
da su „neosporno" autohtoni, Iliri, pa i Pelazgi.
Odmah poslije ovoga, Ali Hadri i Idriz Ajeti
zabijaju svoj nos u Jugoslovensku enciklopediju i preko nje oktroišu da su
Albanci na Balkanu autohtoni, sljedbenici Ilira, pa i Pelazga. Naravno da poslije ovoga, podsticani iz Tirane, izbiše na Kosovo
nemiri: pod maskom potražnje ljudskih prava, oni traže otcepljenje KiM od
Srbije i prisajedinjenje Albaniji. Na promemoriju jugoslovenskih vlasti
albanskim vlastima, lièno Enver Hodža odgovara:
" inicijativa…koju sadrži jugoslovenska promemorija, gde se pretendira da tobože u Albaniji Kosovo i ostale oblasti nazivaju
" naše zemlje ". Mi
smo govorili i govorimo za Albance koji žive u svojim oblastima u Jugoslaviji i za NIŠTA DRUGO. Svet zna da èita i da razume kako treba naše službene izjave i mnoga dokumenta, gde se dokazuje da ALBANIJA NEMA
TERITORIJALNIH PRETENDIRANJA PREMA NIKOME i da ALBANSKI NAROD U JUGOSLAVIJI
NIJE TRAŽIO UJEDINJENJE SA
ALBANIJOM. Samo Jugosloveni, koji nemaju èistu
savest i koji su zasljepljeni od šovinizma, èitaju ih naopako, ili kako im je volja, jer u sebi nepravdu, koja se èini Albancima, oni smatraju za pravdu i, da bi maskirali ovo, èine krivom Albaniju ".1) (Podvukao - IL)
Naravno da se poslije svega ovoga uskomešaše vlastodržci
u Beogradu. Poèe njihovo revidiranje i stava prema albanskoj dijaspori u Jugoslaviji, pa i
stava onoga što su im do tada i sami priznali, da su autohtoni, Iliri i Pelazgi, preko svega i nekakva NARODNOST. Ali sve površno,
neodluèno, jako-jako aljkavo, nemarno, dvosmiljeno, nejasno. Pa i svestrano sabotirano ne samo od Albanaca i njihovih saveznika na
Zapadu, veæ i od unutrašnjih neprijatelja, i od samih Srba: jedni nesvesno, još
uvijek indoktrinirani falsifikovanom istorijom albanskog naroda, a drugi i plaæeni
za to od albanske mafije.
27-29. maja 1982. godine, u Beogradu, održan
je IX Kongres Komunistièke partije Srbije. Instruiran od centra u Tirani, Albanac sa KiM Idriz Ajeti
provocira diskusiju o etnièkom porijeklu Albanaca, a na osnovu dva
termina JUGOSLOVENSKE ENCIKLOPEDIJE sa strana 75-79: ALBANCI (saèinjen
od njegovog kolege Ali Hadrija, koji pretendira da su Albanci genealoški sljedbenivi
Ilira) i ALBANSKO-JUGOSLOVENSKI ODNOSI (saèinjen od samog ovog Idriza Ajeti-a,
koji pretendira isto i za albanski jezik, tobože potièe
od ilirskog).
Na Kongresu je I.Ajeti uporno nastojao na tome da su
Albanci Iliri2), na što su mu odgovorili
odmah nestruèni Srbi, jer je Josip Broz Tito izvrsnog struènjaka, Akademika Buroviæa, držao ne samo van Kongresa i van partije, veæ i van Srbije i Jugoslavije, pa - i u zatvoru, u poèetku u Idrizovo-Makedonija, a zatim tamo - u Burelj-Albanija.
Kad su postali svijesni ove tragiène
greške i zloèina, uskliknuli su javno, sred Ženeve: „Da smo znali ko
je Akademik Buroviæ, uhapsili bismo albanskog ambasadora u Beogradu i rekli Enveru Hodži: „Pusti
nam Kaplana, da ti pustimo ambasadora!"". Ali je sada sve bilo kasno, jer je ne samo IX Kongres prošao, veæ je i KiM potpalo pod vlast albanskih terorista.
Srpski istorièar Jovan Deretiæ, neupuæen u albanološke probleme, na pretendiranja I.Ajeti-a, sasvim umjesno se upitao: zašto
jedno èisto nauèno, akademsko pitanje, treba uèiniti temom diskusije na
jednom politièkom kongresu?
Jeli moguæe da g. Deretiæ
nije shvatio da ovi Albanci, preko ovih diskusija, najèešæe neumjesnih,
nastoje da problem KIM-a i njihovog porijekla uèine svijetskim?! Je li moguæe da je g. Deretiæ stigao na IX Kongres Komunistièke partije Srbije a da do
tada nije shvatio da Albanci sve politiziraju, pa i svoje etnièko porijeklo?!
Ne shvaæajuæi to, umjesto da oduzmu
rijeè I. Ajetiu i upute ga za to pitanje gdje mu je mjesto, Deretiæ,
iako svijestan da je nestruènjak, upušta se u diskusiju i
pravi pitanje: Zašto Albanci treba da budu potomci Ilira, a ne Traèana?
Pošto nije èuo ni za Hansa Krahe-a, kamoli i za Akademika Buroviæa,
za njega je tada bila usvojena traèka hipoteza, koju æe,
po izlasku sa Kongresa, zamjeniti jednom drugom. Za njega, ilirska hipoteza ne
može biti korektna jednostavno zato što je izraz albanskog imperijalizma,
nacionalizma itd.3), a ne zato što je u suprotnosti sa
dokumentima, èinjenicama i nauènim argumentima.
Prema Deretiæu, ilirska
hipoteza „miriše na rasizam" i podsjeæala ga na teoriju èiste
arijanske rase, pa dodaje: „i mi sasvim dobro znamo ko je propagandirao tu
teoriju"4). Tako
i on, sa pozicija nauke silazi na pozicije politike, za koje je malo prije
kritikovao I.Ajeti-a.
Prema Petru Živadinoviæu, koji je isto tako diskutirao na tom Kongresu, nauka još
nije rešila pitanje etnièkog porijekla Albanaca, ali - iako nikada nije imao posla sa takvim akade-mskim
problemima - on je sasvim dobro znao da Albanci ne mogu da potièu od Ilira.
Istorièar Sima Æirkoviæ izjavi svoje mišljenje da je ilirska hipoteza „zaudarala na
rasizam".5)
U podršku svojih agenata na tom Kongresu i na sve strane
Jugoslavije, posebno na KiM, albanske vlasti nareðuju svojoj Akademiji
nauka da štampa u Tirani 1982. godine knjigu SHQIPTAR T DHE TROJET E TYRE
(ALBANCI I NJIHOVE OBLASTI), koju prevode i objavljuju i
na egleski THE ALBANIANS AND THEIR TERRITORIES, Tirana 1985. Preko ovog izdanja se nastavlja njihovo pretendiranje za autohtoniju
i porijeklo od Ilira na KiM. Sigurno da se srpski istorièari
nisu složili sa time, ali èime su oni pobijali to kad niko od njih još nije bio svijestan
nauène istine.6)
Na njihovu kritiku knjige Albanske akademije nauka7), Albanci se pravdaju ovako: „gjithë
artikujt e tyre (të autorëve shqiptarë nga KiM,- IL) të përfshira në atë liber kishin qenë
publikuar më parë në Jugosllavi dhe pra ishin të njohura publikisht kohë më parë
se libri (i akademise shqiptare) të botohej. Sulmet vazhduan sepse në atë liber
trajtoheshin çfarë ishte problemi politik më delikat në Kosovë" Svi njihovi dopisi (albanskih autora sa KiM,-
IL) sakupljeni u toj knjizi bili su objavljeni prethodno u Jugoslaviju i
znaèi bili su javno poznati još
prije objavljivanje te knjige (od albanske
akademije). Napadi se nastaviše jer se u toj knjizi tretiralo ono što je bilo najdelikatniji politièki problem na KosovoÆ,-
kaže kontraverzni i kontradiktorni Albanac Hrvatske Aleksandar Stipèeviæ.
Pa zar ovime ovi Albanci ne priznaju i
sami da se bave politièkim problemom, a ne nauènim?! Pod maskom jednog èisto nauènog problema, oni proturaju svoje èisto politièke zahtjeve
i - kad im se ovo tresne u lice, oni se opravdavaju: „dopisi su prethodno
objavljeni u Jugoslaviji"!
Ako su ti dopisi prethodno bili objavljeni u Jugoslaviji,
to ne znaèi da je u tim dopisima reèena istina, ponajmanje da je njima
dokazano bilo što, posebno ne da su Albanci autohtoni na KiM, pa i sljedbenci Ilira.
Napisao je i objavio i Von Hahn da su Albanci Srbi, ali to ovi albanski
akademici još nigdje nisu objelodanili.
Tom knjigom, Albanska akademija nauka je pravila politièku diverziju
i propagandu, a ne nauku, dokazujuæi nam ovako da mi,
Jugosloveni, „nemamo èistu savjest, da smo zasljepljeni
šovinizmom i da sve što oni, Albanci, pišu, èitamo naopako".
Ovu diskusiju je prihvatio i filolog Pavle Iviæ. Iako se nikada nije bavio problemom porijekla Albanaca, izrazi se da Albanci
mogu biti samo traèkog porijekla, a ne i ilirskog, tobože zato što
nemaju za ribu svoju, albansku rijeè, jer je PESHK - „riba",
koju oni aktuelno upotrebljavaju, italijanskom etimologijom.8)
Iako neupuæen, Profesor
Iviæ se upustio u javne diskusije i sa nekim drugim Albancima, imenièno
Mehmet Hyseni i Shkëlzen Maliqi9), poznati kao falsifikatori
istorije albanskog naroda, umjesto da se ozbiljno zauzme problemom porijekla
Albanaca i da vidi da su svijetski nauènici od vremena konstatirali
mnogo znaèajnije argumente od apelativa PESHK
da Albanci nisu Iliri.
Dokaze da su Albanci traèkog porijekla, do
danas, nije podnio niko, ponajmanje sâm on. Dokaze da Albanci nisu traèkog
porijekla podnio nam je Akademik Buroviæ, naravno - pošto
se spasio albanskog zatvora i preko svih prepreka, koje su mu èinili
ne samo Albanci, veæ i Pavle Iviæ sa svojim
kolegama iz SANU.10)
Da bi pritekli u pomoæ svojim agentima i
teroristima na KiM, Albanska akademija nauka 1982. godine organizira u Tirani
Nacionalnu konferenciju o formiranju albanskog naroda, jezika i kulture, gdje
su pozvali i pokojeg svog klarka iz inostranstva, pa opet udariše u bubnjeve da
su autohtoni i genealoški sljedbenici Ilira. Materijale ove konferencije objaviæe
ne samo na svom jeziku, veæ i na francuskom jeziku.11)
U maju i junu 1986. godine i srpske vlasti su preko SANU
organizovale konferenciju o istim problemima Albanaca, pa su odmah i radove te
konferencije objavili na srpskom i fra-ncuskom jeziku12). Glavne raporte su podnijeli Fanula Papazoglu i Milutin
Garašanin. Oboje su demonstrirali nepoznavanje problema i svoju notornu nesposobnost
da kažu istinu kako jeste. Garašanin je otišao dotle da je priznao da su
Albanci „bez sumnje jedan narod starog Balkana i da je ilirski elemenat,
jedan mali dio, odigrao ulogu u njihovom formiranju ...Albanci su jedan narod
koji se formirao u srednjem veku od malih ostataka raznih naroda, ukljuèujuæi i Ilire".
Treba znati da je albanski akademik, prof. dr Eqrem abej
14 godina prije (!) izjavio da se albanski
jezik formirao u VI vijeku nove ere na padinama Karpata i Beskida (u Rumuniji) i da su u današnjoj oblasti Mat (u Albaniji) stigli tek u X vijeku nove ere !!!
Jeli moguæe da Garašanin nije proèitao
ovu izjavu najveæeg albanskog albanologa, za Albance Bog albanologije? Ako to nije proèitao
(A sigurno nije proèitao !), šta li je to on radio? Da nije èuvao ulicama Beograda
srpske koze?
Kako je ovaj naš akademik uzeo smjelost da diskutira o porijeklu
Albanaca bez poznavanja i najelementarnije literature o tom problemu?
Akademik Buroviæ, u zatvorskoj æeliji,
umiruæi od gladi, ne samo što je pomno pratio sve što su Albanci objavljivali u vezi svog porijekla,
veæ je to i pismeno komentirao i dodavao svojim zatvorskim drugovima i
kolegama da proèitaju, iako to nije bilo dozvoljeno, iako su ga svake treæe-èetvrte
godine nanovo izvodili pred sud i nanovo kažnjavali upravo zato, što
je i lièno Enveru Hodži pisao (iz zatvorske æelije!) da albanskoj nauci
nedostaje nauèna objektivnost, da se falsifikovanom istorijom Albanci ne vaspitavaju u internacionalnom
duhu, veæ u ekstremno-nacionalistièkom, šovinistièkom
i rasistièkom, na bazi èega je i narodna vlast uzurpirana i zamjenjena socijal-fašistièkom
vlašæu njegove crne bande, koja više nije poštovala nikakve zakone, nikakva
pravila i principe.
U zatvorskoj æeliji je Akademik Buroviæ
kritièki proanalizirao svih 12 argumenata Akademika Weiganda i, prihvatajuæi
njegove argumente, kojima dokazuje da Albanci nisu Iliri, odbacio je njegovo pretendiranje
da su Albanci traèkog porijekla. U zatvorskoj æeliji je Akademik Buroviæ napisao i podao za èitanje osuðenicima
i njegovu etimološku studiju DARDANIJA, kojom nedvosmisljeno dokazuje da taj toponim
ne potièe od albanskog apelativa dardh - „kruška", veæ od
imena boga DARDANOS, kome su se Dardanci klanjali. A za njom i mnoge druge
studije. Tako je on još u zatvorskoj æeliji pripremao novo pokoljenje
albanskih nauènika, koji æe prihvatiti njegove albanološke teze i, po izlasku iz
zatvora, sred Tirane æe ih zastupati. Jedan od njih je i albanski književnik
Fatos Lubonja, ali se meðu njima posebno istakao istorièar Ardian
Vehbiu, koji je javno istupio, preko medija, i u direktnoj odbrani
Akademika Buroviæa. Posebno mjesto meðu
ovim albanskim novim albanolozima zauzima dr Ardian Kljosi, koga su
Albanci prije godinu dana ubili sred Tirane, upravo zato što je prihvatio teze
Akademika Buroviæa, od Albanaca proglašene za „crne teze".
I eto, dok se beogradski akademici gegaju od jedne
neistine do druge, Akademik Buroviæ, okovan u gvožðe i
beton najmonstruoznijeg zatvora na svijetu, ne samo što demonstirira suštu
nauènu istinu, veæ
uspijeva i da osvijesti poštene Albance, pa i
da ih mobilizira u borbi za istinu. Ovdje nemamo posla samo sa jednim genijalnim
duhom, veæ i sa jednim super-herojem. Galileo Galilej je istina rekao Epur si muove!, ali ga zato nisu odrali na živo ni jedan jedini put.
Akademik Buroviæ im je oèi u oèi rekao Epur si muve! i
poslije desetog dranja na živo.
Okovan u gvožðe i beton najmonstruoznijeg
zatvora na svijetu, umiruæi od gladi, Akademik Buroviæ je samopregorno radio i stvarao, doprinio
srpskoj nauci i srpskoj istini više negoli svi srpski akademici zajedno. I
poslije ovoga, zato što je Antititovac, moguæe i
zato što ga drže na listi muslimana (iako
sasvim dobro znaju da nije musliman!), tražili su od albanskih
vlasti da ga uhapse i fizièki likvidiraju, a kad je izveo živu
glavu sa tog stratišta, umjesto da ga uzmu pod svoju zaštitu, nastavili su i
nastavljaju dan-danas borbu protiv njega, pa i protiv njegovog stvaranja,
kriminalno saraðujuæi u tome i sa Albancima, za koje znaju da nisu samo njegovi neprijatelji,
veæ i neprijateli srpskog naroda.
Mi znamo da srpski akademici, pod titoistièkom
zastavom nisu mogli da urade bilošto u korist Akademika Buroviæa,
niti da ga brane i niti da ga podrže, ali oni sada mogu da
dignu svoj glas i da kažu titoistima na vlast: „Dosta! Prekinite sa ovim kriminalnim zlostavljanjem ovog Èovjeka, ovog stvaraoca i heroja, martira nauène istine, koji je upravo u službi
nauène istine, naroda i domovine, porekao sebe !" Mi znamo da su i sâmi oni bili robovi titoistièkih
vlasti, nesahranjeni mrtvaci, svojevremeno uškopljeni, evnusi. Ali kad æe
se srpske vlasti pribrati i osvijestiti da zlo, koje èine
Akademiku Buroviæu, istovremeno je i zlo koje se èini srpskom narodu? Ili su
zato izabrani da samo o zlu srpskog naroda misle i rade?!
Akademik Buroviæ je aktuelno kamen
spoticanja svih onih, koji pretendiraju za demokratiju, koji se busaju u prsa
za demokratiju, a sa druge strane svim svojim snagama rade protiv demokratije i
stvarnih demokrata.
Ne samo dok je bio u zatvor, veæ i
po izlasku iz zatvora, Akademik Buroviæ nije ništa
znao o pomenutim dvobojima srpskih akademika sa albanskim. Ni za ime Jovana Deretiæa
nije znao. A kad je saznao, odmah mu je bratski pritekao u pomoæ.
Pošto je objavio nekoliko knjiga albanologije,
pa i pošto je objavio njegovo kapitalno djelo KO SU ALBANCI?, Srpska
Akademija nauka i umjetnosti je organizovala u svojim prostorijama nekakav skup
nauènika, koji su 2007. godine tretirali problem porijekla Albanaca. Pozvali su i iz Moskve koga su pozvali (Osobu koja ni
najmanji èlanèiæ nije objavila o problemu u diskusiji!), ali ne i Akademika Buroviæa,
koji je problem porijekla Albanaca tretirao u nekoliko svojih izdanja (Sva
napisana njegovom krvlju i krvlju njegove djece!). Akademik Buroviæ je
podigao na noge svijetsku javnosti s kraja na kraj svijeta. Preko medija, na svim jezicima svijeta su prodiskutirane
njegove albanološke teze. I na makedonskom i vlaškom jeziku. I na kineskom i
japanskom. I na arapskom! I dok Srpska akademija nauka i umjetnosti nije stigla
ni sebe da ubijedi da Albanci nisu ni autohtoni i niti Iliri, Akademik Buroviæ je
i iz zatvorske æelije ubeðivao u to i same tvrdoglave Albance !!!
I dok se ova prljava borba Titoista i vjerskih
fundamentalista nastavlja protiv Akademika Buroviæa, i On nastavlja da
se sâm samcat bori protiv svih, i protiv Titoista i protiv Enverovaca, i protiv
glista, ovana i ovaca !
Na portalu GLAS DIJASPORE, Lübeck (Njemaèka), dana 10.IV.2010, Akademik Buroviæ je
objavio studiju pod naslovom Dokumentirano poreklo Albanaca. Do 2011. ne znamo da ju je ma ko u bilo èemu osporio, pa ni sâm
dr. Jovan Deretiæ. Naprotiv, autoru
su stigle i mnoge èestitke. Jedan od njih, Lazar Vujatoviæ, iz Londona, izmeðu
ostalog piše mu i ovo:
"Moram
reæi da sam kao Srbin ljut na SANU što ne posveæuje veæu pažnju vašem nauènom
radu, koji je u potpunosti potvrðen studijama kao što su ove. Umjesto toga, SANU
ustupa prostor nauènicima kao što su Deretiæ i Terziæ èije je pristupanje albanološkom
problemu polumitološko, koje iskljuèuju druge teze i na daje nikakvu drugu
moguænost njegovom razmatranju. S velikim poštovanjem, Lazar Vujatoviæ,
London."
Dana 15. februara 2011, na portalu NOVINAR. de, ova
je rasprava preštampana
sa neznatnim ispravkama. Odmah
su je prodiskutirali "Srbin Svetosavac" i "Srpkinja Svetosavka", koji
su se prije neki dan javili na ovom portalu i kao "komentatori" dopisa Akademikovog prijatelja Luke
Tomoviæa "Vapaj Albanaca". Oboje se zaklinju u sveca i u keca da su SRBI,
i to svetosavski,
zakleti PRAVOSLAVNI SRBI,
ogorèeni neprijatelji Albanaca. Svetosavac, u
rukavicama, nastojava da ispušti vodu Akademiku Buroviæu, a Svetosavska, oplakujuæi ga krokodilskim suzama za patnje koje je pretrpeo po albanskim zatvorima, psuje sve Srbe u
- "dupe", pošto - po njoj - oni obraza nemaju. Svetosavac
i Svetosavska su ista osoba.
Albanac, nama dobro poznat i sa ostalih portala, koji svakako intrigira,
laje i kleveæe protiv Akademika Buroviæa, nastojeæi da protiv njega nahuška Srbe, koje, preko ovakvih komentara, èine sve da ih dekuražiraju,
deprimiraju i razoèaraju, pa i mobing napadima,
pa i najbrutalnim fizièkim napadima, da bi ih primorali da polože oružje pred Albancima,
da poreknu srpstvo i da
se okrenu protiv svog naroda.
Dana 18. februara 2011. godine, pojavila se i nekakva
druga protuha - PORA61, sa svojim smicalicama i izmišljotinama
protiv Ak. Buroviæa. Mora da je i on "Svetosavac". Nema reèi, pametni si ovi Albanci, samo što nema psa koji æe polokati
tu njihovu pamet. Za opširnije u vezi ovih Albanaca koji nam se predstavljaju
srpskim imenima, pa i kao Svetosavci, vidite djelo ALBANSKI BUMERANG Sad
Sagiæa, Padova 2011.
Vlasnik portala NOVINAR.de Srðan Marjanoviæ (?!) pozvao je Akademika Deretiæa
da odgovori Akademiku Buroviæu, ali mu se ovaj nije odazvao.
Ova je rasprava preštampana 2011. na stranicama Akademikove
knjige ODAN I ODRAN. Poslije nedelju dana preštampana je i na stranicama
lista TABLOID, God. VIII, Br. 235, Beograd, 23.VI.2011, ali pod naslovom
Albanci, Albani, Albanoi - nije svejedno, promijenjeno tako od redakcije.
Tada se na stranicama TABLOIDA God. VIII, Br, 237, Bgd. 21.VII. 2011, pojavio
Akademik Deretiæ
komentarom "Morava nije za neplivaèe", nedostojnim u svakom pogledu, optužbama i uvredama
protiv Akademika Buroviæa, demonstrirajuæi uz to i notorno nepoznavanje ne samo liènosti Akademika Buroviæa,
veæ i albanoloških problema.
Akademik Buroviæ mu je dostojanstveno
odgovorio, akademskom akribijom i etikom, pa i humorom, a pod naslovom "Nekorektna
polemika Akademika Deretiæa", TABLOID God. VIII, Br. 239, Bgd. 18. avgusta 2011.
Posle ovoga, na stranicama TABLOIDA god. VIII, Br.
240, Bgd. 1. septembar 2011, pojavio se i prof. dr Dragoljub Petroviæ(?)13) sa polemikom Istorija ne prihvata površnost, kojom
(bez ikakve diskusije!) odbacuje Akademika Buroviæa, njegove teze, a
pravi se kao da je za Akademika Deretiæa, koga nemilosrdno
kritikuje, pa ga optužuje i za površnost, demostrirajuæi i on svoje nepoznavanje albanoloških problema i krajnju površnost.
Akademik Buroviæ je i njemu dostojno odgovorio polemikom Nauèni problemi se ne rešavaju glasanjem, TABLOID God. VIII, Br. 241, Bg. 15. septembra 2011, demaskirajuæi
ga i kao Albanca, koji nam se pod tim imenom predstavlja kao Srbin, a sa
poznatim antinauènim i antisrpskim ciljevima. Poslije ovog odgovora Akademika Buroviæa
nije se više pojavio niko ni na stranicama TABLOIDA, niti na bilo kojem drugom organu štampe.
Trijumf teza Akademika Buroviæa je oèigledan. Istovremeno
nam je oèigledno duboko poznavanje albanoloških problema sa njegove strane. Ovakvo
poznavanje do danas nije demonstrirao niko na svijetu.
Uporedo sa ovim, Akademik Buroviæ demonstrira
i njegovu zapanjujuæu strpljivost, široku dobrodušnost, visoku dobronamjernost, pa i prijateljska saosjeæanja
prema svima, rekli bismo i prema svojim okorjelm neprijateljima, ogrezlim u zloèine
ne samo protiv njega, veæ i protiv njegove maloljetne djece: Dušana od 6 godina i Dušanke
od 4 godina. I dok ovi Albanci i dan-danas nastavljaju sa svojim zloèinima
prema njemu i njegovoj djeci, On im - kao kakav Bog - sve oprašta
i poziva ih na smirivanje, na razumjevanje, jer buduænost
- što je èije - daje svima.
Èinjenica što se ova studija, u roku od nepune tri godine, preštampala
više puta (pet smo zabiljeležili),
svjedoèi njen znaèaj. Sa druge strane, èinjenica što se ona komentariše dan danas na portalu GLAS DIJASPORE (I
ne samo na ovom portalu, veæ i na drugim !) opet svjedoèi
ne samo njen poseban znaèaj, veæ i posebno interesovanje za nju i problem koji se tamo tretira.
Upravo zato Akademik Buroviæ preduze njeno novo
izdanje, i to kao posebnu knjigu, a pod novim naslovom - HIPOTEZE O POREKLU
ALBANACA, koji joj više odgovara i bolje pristoji.
Objavljujuæi ovo djelo zajedno sa
komentarima, hoæemo da posebno istaknemo jednu stvar: Albanci su Akademika Buroviæa,
upravo zbog njegovih albanoloških teza, proglasili za svog najveæeg
neprijatelja, veæi i od turskog sultana, koji im je za 500 godina uzastopno okupirao
domovinu, promjenio vjeru, lièni izgled, fizionomiju, pa zamalo ih
sve i poturèi. Veæeg i od Musolinia i Hitlera. Ako ne vjerujete, pogledajte njihova medija.
Do dana današnjeg ovi Albanci nisu urlikali, lajali i psovali nikoga, ni Sultana,
ni Musolinia, ni Hitlera, ni Car Dušana, Vladana Ðorðeviæa,
Josipa Broza Tita, pa ni Slobodana Miloševiæa,
kako to èine sa Akademikom Buroviæem, koji ne samo što
ih nikada nije okupirao i nije im uèinio nikakvo zlo, veæ se
i borio za slobodu i demokratiju Albanije i albanskog naroda, pa i smjelije,
hrabrije od bilo koga od njih, doprinoseæi i u njihovoj kulturi i
nauci kao niko drugi.
Sa druge strane, ni ime Jovana Deretiæa,
koji im isto tako negira autohtoniju i porijeklo od Ilira, još
niko od njih nije spomenuo. Prave
se kao da mu ga još nisu ni nauèili.
Zašto? Oni su svijesni da, ako ustanu i protiv Deretiæa,
da æe se svi Srbi (a i Crnogorci i Makedonci !) okupiti oko njih, u njihovu
odbranu. Da se ne bi desilo to, znaèi - da bi izolirali
Akademika Buroviæa kao svog glavnog protivnika, oni vrše diverziju meðu
Srbima. Napadaju samo Akademika Buroviæa i æute
o Deretiæu. Štaviše - i prave se kao da su sa Deretiæen, a pod srpskim imenima,
pa i praveæi se kao Svetosavci, jako pobožni pravoslavci! Praveæi se kao da se slažu
sa njim, kao da on ima pravo, oni napadaju Akademika Buroviæa i
negiraju ga, osporavaju mu pravo, pretpostavljajuæi mu tobože Deretiæa.
Njihov je cilj da ovim divide et impera!
(znaèi huškajuæi Srbe protiv Akademika!) eliminiraju prvo ovoga, kao važnijeg i opasnijeg,
pa zatim da se okrenu i protiv Deretiæa i svakog drugog koji im
negira autohtoniju i porijeklo od Ilira.
Preštampavanje studije
Akademika Buroviæa HIPOTEZE O POREKLU ALBANACA, uz njegove polemike i komentare
drugih, sigurno æe doprinijeti da se problem porijekla Albanaca shvati bolje, u svijetlu nauène
istine o njima, a koju nam je otkrio i dokazao akademik, prof. dr Kaplan Buroviæ,
koji je ne samo time, veæ i mnogim drugim studijama i otkriæima iz ove oblasti zaslužio
zvanje najveæeg albanologa današnjice na svijetu, pa i za rušioca lažnih idola - kako to njegovi albanski
prijatelji kažu - sviðalo
se ili ne sviðalo se kome.
_________________
1) DEKLARACIJA ALBANSKE VLADE: Një dëshmi e re e politikës
antishqiptare të udhëheqjes jugosllave,- štampana u listu ZËRI I POPULLIT,
Tirana 02.02.1983, str. 4, kol. V.
2) AJETI, Idriz: Mbi origjinën ilire të gjuhës shqipe,-
raport održan na IX Kongresu Komunistièke partije Srbije,- list RILINDJA, Priština, 29. maj 1982, str.14.
3) DERETIÆ, Jovan: Èemu sve to služi?,- list DANAS Br. 16, Beo-grad, 8. juni 1982, str. 62-63.
4) LOVRENOVIÆ, Ivan: Miris kao kriterij,-
list DANAS Br. 17, Beograd, 15. juni 1982, str. 17.
5) Za više i opširnije oko ove diskusije vidite kod
ANÐELIÆ, Teodor: Ilirsko-albanska enigma,- list NIN Br. 1 (640), Beograd, 6. juna 1982, str. 30-32.
6) MIŠOVIÆ, Miloš: Grehovi
i grešnici,- list NIN Br. 1 (660),
Beograd, 24. novembar 1982, str. 16-17.
7) Provodom knjige "Albanci i njihova ognjišta",- list NIN Br. 1
(665), 28. novembar 1982, str. 2.
8) GLIGORIJEVIÆ, Milo:
Albanija i Kosovo: seobe i teritori,- list NIN Br. 1 (664), Beograd, 21. novembar 1982, str. 32-35.
9) HYSENI, Mehmet: Za nauku, bez
spekulacija,- list NIN Br. 1
(666), Beograd, 5. decembar
1982, str. 2-3; MALIQI, Shkelzen: Mistifikacija istoriografije,-
list NIN Br. 1 (667), Beograd, 12. decembar 1982, str. 3, 6; IVIÆ, Pavle: Nauèna taština radi osporovanja nauke,-
list NIN Br. 1 (667), Beograd,
12. decembar 1982, str. 6, 19; IVIÆ, Pavle: Istorijski mitovi i indoktrinacija,- list NIN Br. 1 (671), Beograd, 9. januar
1983, str. 6, 13; MALIQI, Shkelzen: Mistifikacija istoriografije,-
list NIN Br. 1 (673), Beograd, 23. januar 1983, str. 2-3; IVIÆ, Pavle: Pravo nauke na istinu,-
list NIN Br. 1 (675), Beograd, 6. februar
1983, str. 19.
10) BUROVIÆ, Kaplan: KO SU ALBANCI?,-
Ženeva 2007.
11) Radovi ove konferencije su
objavljeni i na francuskom jeziku: "Problemes de la formation du peuple albanais, de sa langue et de sa culture (Choix de documents)", Tirana, Izdavaèka
kuæa "8 Nëntori, " 1985.
12) ILIRI I ALBANCI - Les Illyriens et les Albanais, Beograd, Srpska akademija nauka i umjetnosti, 1988.
13) Znakom pitanja pored imena
izražavamo sumnju da su ovo Srbi, sljedstveno i prava imena. Moguæe
je da su stvarno Albanci - kako nam to kaže i Akademik Buroviæ -
kao i mnogi drugi, za koje je dokazano da se pod srpskim imenima predstavljaju
po medijima, intrigirajuæi protiv Akademika Buroviæa i srpskog naroda.