Esej

Akademijom nauka i umjetnosti Kosova i dalje vladaju enverovci

Istina oslobađa

Više od stotinu knjiga akademika prof. dr Kaplana Burovića (ranije poznatog po disidentsko - književnom pseudonimu: Kaplan Resuli) kojima se nižu dokazi da Albanci nisu ni autohtoni, niti Iliri, ponajmanje i Pelazgi, potresli su iz temelja zgradu dogmatske albanologije i učinili da albanski ekstremisti i njihovi trabanti, pobijesne. Preko interneta su mu "očitali opelo" pa čak raspisali i konkurs za "junaka" koji će poći u Ženevu da ga tamo ubije! Samo tokom 2018. godine bilo je tri pokušaja ubistva akademika Burovića.

Danilo Dančetović

Imamo u rukama izdanje Akademije Nauka i Umjetnosti Kosova, Priština 2012., koje se smatra enciklopedijom Kosmeta. I pored monstruoznog sataniziranja, koje su učinili akademiku, prof. dr Kaplanu Buroviću, Albanci obeju strana granice Jugoslavija-Albanija, pod njegovim pseudonimom Kaplan Resuli uveli su ga kao svog, albanskog književnika (ne i kao naučnika!), iako su im njegova naučna otkrića mnogo poznatija i važnija od književnih djela, posebno njegovo djelo Ko su Albanci? Tako oni pišu na albanskom jeziku: "...Kaplan je bio bez sumnje jedan od knjiženika i intelektualaca najogovaranijihh, najnapadnutih, najblasfemiranih, najpolemiziranih u albanskom svijetu. On se optužuje i kao panslavista, ali sa druge strane karakterizira se kao jedan od najpoznatijih rodoljubivih književnika. Njegovo najpoznatije djelo je roman "Izdaja", iako malo od njegovih djela su objavljena u Albaniji. Kaplan Resuli je osuđen na deset godina zatvora od komunističkog režima zato što njegov pogled na svijet nije se slagao sa režimom Envera Hodže.

Resuli je priznao da je majtista, ali ne sa komunizmom koji je uspostavljen u Albaniji, koji je on nazvao banditski komunizam, što ga je koštalo mnogo. Posle godina '90, iako kao predsjednik Republike Albanije tog vremena, Sali Beriša, ali, kasnije, i eks-predsjednik vlade Fatos Nano, izvinuli su se Resuliu u ime albanskog naroda i pozvali su ga da se vrati u domovinu, ali on nastavlja da živi u Švajcarskoj...".

Naglašavamo da u prvoj i drugoj periodi njegovog stvaranja (jugoslovenska i albanska) Akademik Burović je bio cijenjen od Albanaca Kosmeta i Albanije jako visoko. Njegov roman Izdaja je proglašen za chef-d'oeuvre albanske proze svih vremena i uveden u zvanični program škola svih kategorija, pa i univerziteta. Jezik romana je tražen kao službeni književni jezik Albanije, dok su za njega tražili da mu se za života podigne sred Albanije spomenik nad svakim drugim spomenikom. Albanci su ovaj roman držali pored Biblije i Kurana, proglašavajući ga za svoje Jevanđelje. Doživeo je pet izdanja, pa i u 100.000 primjeraka, što je tiraž bez primjera u Albaniji.

U Jugoslaviji je bio stalno zabranjen, ali su i pored toga cirkulisalo nekoliko hiljada primeraka ovog romana. Uhvaćeni sa tim romanom i drugim djelima Akademika, pa i onima koja su mu objavljena u Jugoslaviji (roman Fanola), hapšeni su i učinili preko 1.000 godina zatvora. U Albaniji njegova su djela zabranjena u drugom djelu druge periode stvaranja (po hapšenju), pa se to nastavlja i danas. Naglašavamo i ovo: do danas, ni Beriša, ni koji drugi predsjednik, pa ni koji drugi šef Partije Rada (sadašnja Socijalistička Partija), nije se izvinuo nijednom drugom eks-političkom osuđeniku. Akademik Burović je jedini. Zašto? Zločini koji su učinjeni nad njegovom glavom i glavama njegove porodice, žene i maloljetne djece, tako su monstruozni i tako poznati sada na sve strane svijeta, da se o njima više ne može ćutati. Službeno i albanski Parlament je priznao Akademiku Buroviću punu nevinost.

Ova biografija obiluje netačnostima, koje ćemo pokušati da ih ispravimo.

Prije svega, naglašavamo da netačnosti nisu rezultat neznanja kosovsko-albanskih akademika, već njihovog popusta titoizmu i enverizmu. Oni nemaju smjelosti da do kraja otkriju istinu o Akademiku Buroviću, ni zločine Tita, niti one Envera Hodže.

Sad se od svih zna da je Akademik Burović jugoslovenski književnik (srpsko-crnogorski), što pomenuti akademici prećutkuju u brazdi njihove poznate falsifikacije istorije albanskog naroda. Zatim, prije negoli u Albaniji, on je uhapšen i osuđen kao disidentni književnik u Jugoslaviji. Za sve ostale kosovsko-albanske ličnosti, koje su hapšene u Jugoslaviji, navode im to u biografiji, dok Akademiku Buroviću brišu, što je u službi onih koji lažu i intrigiraju protiv njega da je tobože bio u službi UDB-e.

Akademika su kaznili koliko i Milovana Đilasa, druga ličnost Jugoslavije poslije Tita. Samo što su Đilasu smjenili kaznu uslovnim zatvorom, a Buroviću - strogim zatvorom i sa više pokušaja da ga i fizički likvidiraju.

Po izdržanom zatvoru u Jugoslaviji on je prebjegao u Albaniju kao politički emigrant, krajem 1960., sa namjerom da otuda pređe u Sovjetski Savez, kao i mnogi drugi Jugosloveni, pa i njegov drug iz zatvora, general Vlado Dapčević. Za njegovu nesreću upravo tih dana je SSSR prekinuo diplomatske odnose Albaniji i povukao ambasadu iz Tirane. Tada je Akademik Burović tražio da ode kod Fidela Kastra, pa kod Mao Ce Tunga, štaviše - i na front u Vijetnam, kod Ho Ši Mina! Enver Hodža mu nije dozvolio, jer je odmah stupio u pregovore sa Titom za razmjenu Burovića sa jednim književnikom, koji mu je nešto prije prebjegao u Jugoslaviju. Pošto ova razmjena propade, Burović je zaglavio u Albaniji, gdje - i pored svestrane sistematske sabotacije - nastavlja da piše i stvara književna djela u brazdi jugoslovenske disidencije.

Tako svojim romanom Izdaja (Tirana 1965.) on je eklipsirao sve albanske književnike, pa i Ismaila Kadarea. Albanci su ga odmah prihvatili ne samo kao svog književnika, već i kao glavnog. Sva njegova djela, iako jugoslovenskom tematikom, shvatila su se kao aluzija na albansku stvarnost, dok lično njega obožavaju i ne sumnjajući da nije Albanac. Na sve strane Albanije narod ga dočekuje sa počastima, pa i kliču mu: "Enver - Kaplan! Enver - Kaplan!" Ovo je ozbiljno uznemirilo vlasti, koje su ga pozvale i savjetovale da više ne piše o Jugoslaviji, da od sada tretira albansku tematiku, čime se on nije složio, naglašavajući da Albanija nema potrebu za njega, jer ima svoje književnike. Tada su oni prekinuli da mu objavljuju djela i stavili ga u policijsku obradu da ga hapse i fizički likvidiraju.

Mnoge pohvale i od strane vlasti bile su i u programu njegove policijske obrade i pripreme za likvidiranje, da bi mu zasljepili oči, kako ne bi video šta mu se to sprema iza ljeđa. Naravno, sašaptavanjem, Sigurimi je činio svoje sa lažima, intrigama i falsifikatima kako protiv romana, tako i protiv njega, autora.

U međuvremenu, dok su Akademika Burovića policijski prerađivali i spremali se da ga fizički likvidiraju, Enver Hodža je pao na kolena pred Titom sa molbom da mu skine sa vrata kinesku svilenu vrpcu. Na njegovu molbu da uspostave diplomatske odnose na rang ambasada, Tito mu je tražio da mu ovog Kaplana preda živog ili mrtvog. Pošto su mu propali pokušaji da ga predaju živog, Hodža ga uhapsio prije podne, na dan 03.XI.1970. Poslije podna stigao je u Tiranu avionom Titov ambasador Jovan Pečenović. Tako sutradan, albanska medija, umjesto da pišu o hapšenju našeg književnika, brujila su o uspostavljanju diplomatskih odnosa na rang ambasada između Albanije i Jugoslavije, što je bilo očito indikativno. Izgledalo je kao da je Akademik Burović sa njegovim romanom bio glavna smetnja ovom novom zagrljaju Envera sa Titom.

Burović je jedini jugoslovenski emigrant koji je uhapšen prije uspostavljanja diplomatskih odnosa, prije prispeća u Tiranu jugoslovenskog ambasadora. Po zahtjevu Josipa Broza Tita, uhapšeni su i mnogi drugi, ali poslije, da bi se prikazali kao "albanska antikomunistička organizacija" i Kaplana Burovića. Faktički, još prije hapšenja i isleđenja, on je osuđen na smrt, jer su u policijskoj preradi protiv njega ogrezli u monstruozne zločine ne samo protiv njega i njegove supruge, već i protiv njegove maloljetne djece, od 4 i 6 godina: provocirali su ga da ubije i ženu i djecu!

Pošto su im propale provokacije i insceniranja za smrtnu kaznu, izveden je pred sud jedno pet puta i ukupno je osuđen na 43 godina monstruoznog zatvora, a ne 10 godina, kako to falsifikuju akademici.

Da je planiran za fizičku likvidaciju još prije hapšenja i isleđivanja, dokazuje nam registar diplomiranih Filozofskog Fakulteta u Tirani, gdje - pošto su mu dali diplomu (ovo je njegova druga diploma visokog obrazovanja !), napisali su: "Otjeran sa studija zbog lošeg političkog držanja..."

Od prvog dana hapšenja Enverovci su permanentno radili na tome da ga fizički eliminiraju, da bi tako eliminirali i svjedoka svojih zločina, koje je sada Akademik shvatio i pljunuo im u lice, razglašavajući ih i među osuđenicima. Upravo zato, za svo vrijeme zatvora nisu mu dozvolili da vidi ni roditelje, niti djecu, apsolutno nikoga, ni da ih vidi niti da sazna jesu li mu živi. Pošto su ga 10 puta na živo odrali u doslovnom smislu ove riječi, morili su ga glađu do nesvestice i kliničke smrti. Zamalo su ga i sahranili živog.

Iz zatvorske ćelije u stravičnom Burelju, okovan u gvožđe i beton, a umirući od gladi, pljunuo je u lice Enver Hodži da ne samo što nije komunista, već je i krvavi bandit, koji ne poštuje nikakve zakone, pravila i principe civilizovanog svijeta. Iz te ćelije on je ovog albanskog monstruuma primorao da najzad prizna usmeno i pismeno: "...Oni, koji danas upravljaju albanskom državom i Partijom rada, nisu ništa drugo do jedna crna banda, kriminalna i omražena od čitavog naroda!".

Eto ko ga kaznio ! Znači ne komunisti, već socijal-fašisti i banditi, koji su uzurpirali narodnu vlast i diktaturu proletarijata izvrnuli u svoju ličnu diktaturu, socijal-fašističku i najkriminalniju, najmonstruozniju, bez presedana u istoriji čovječanstva.

Zasluge Akademika Burovića za albanski narod u borbi za slobodu i demokratiju su mnogobrojne i velike, izuzetne. On je heroj i ličnost Br. 1 te borbe. Dodajte tome vanredne zasluge u albanologiji: on je danas najveći albanolog na svijetu. Između svega ostalog, on je uveo u albansku književnost disidenciju i branio ju je kao nijedan drugi disident, ni strani, niti albanski. Albanskoj kulturi i književnosti, sem što joj je obogatio prozu, poklonio joj je i njeno remek djelo - roman Izdaja. On se posebno istakao u svijetu kao borac protiv šovinizma i rasizma, a i za strogo naučno rješenje problema Kosmeta. U znak zahvalnosti, Enver Hodža ga hapsi a Albanci (upravo u Prištini!) demonstrirali su protiv njegovog puštanja iz zatvora (najmonstruoznija demonstracija na svijetu!), pa su i preko medija izjavili da je najveća greška Envera Hodže što ga nije fizički likvidirao, tobože zato što je izjavio svoju srpsko-crnogorsku nacionalnost i što je dokazao da Albanci u Jugoslaviji nisu nacionalna manjina, već dijaspora. Njegovi dokazi da Albanci nisu ni autohtoni, niti Iliri, ponajmanje i Pelazgi, potresli su iz temelja zgradu albanologije i učinili Albance da pobijesne.

Preko interneta oni su raspisali i konkurs za junaka koji će poći u Ženevu da ga ubije! Samo tokom 2018. godine učinjena su mu tri pokušaja ubistva. Preko interneta očitali su mu i opelo.

Još odmah poslije hapšenja počeli su da laju na sva usta i gromoglasno (ne i preko medija, štampe!). A kad je po izlasku iz zatvora Burović počeo da demaskira Envera Hodžu, onda su počeli da laju i preko medija, nastojavajući da tako, svakakvim najbestidnijim i najabsurdnijim optužbama, lažima i falsifikatima, psovkama i najprljavijim uvredama uguše to njegovo demaskiranje. Prvi je ovo učinio Ramiz Alija, sa položaja šefa "komunističke" Partije Rada Albanije i presjednika Republike Albanije, a na francuskom jeziku, preko pariskog lista L'Humanite. Primjer ovaj bez presedana ne samo u istoriji Albanije, već i svijeta, što nam svjedoči o značaju koji su pridali ličnosti Akademika Burovića u njihovim nastojanjima da ubjede svijet da u Albaniji nije potrebno rumunsko krvoproliće, jer će sami oni, kreatori svih zločina i ogrezli u krvi nevinih ljudi, demokratizirati vlast i zemlju.

Angazovanje Ramiza Alije i najjačih pera albanskog naroda, Ismaila Kadare i Adema Demaći, pa i Albanaca Albanije i njene dijaspore en bloc protiv Akademika Burovića, učiniše ovoga glavnim protivnikom Enverovaca, albanskog stalinizma. Pogledajte njihova medija, štampu i internet ! Sva bruje protiv njega kao što do danas nisu brujila o nikome drugo, ni za Cara Dušana, koji od Albanije učini srpsku pokrajinu, ni za Turčina Sultana, koji promjeni vjeru Albancima, ni za Musolinia-Italijana, ni za Hitlera-Germana, koji odjenuše albanske majke u crnini, pa ni za Slobodana, koji im postavi gvozdenu metlu na Kosmetu. Bes Albanaca protiv Akademika Burovića je neuporediv, nezapamćeno prevelik.

Koristeći izjavu Akademika Burovića da nije Albanac ni po nacionalnosti, niti po državljanstvu, porijeklu, Enverovci su mu pustili na vrat sav ološ albanskog naroda, Albanije i dijaspore, jer, tobože on poriče postojanje albanske nacije i navodno falsifikuje njihovo porijeklo. Tako su učinili sve da uguše njegovu glavnu kritiku o banditizmu Envera Hodže. I pored toga, ne samo od Albanaca, već širom svijeta, prihvaćene su njegove teze o porijeklu Albanaca i o socijal-fašističkom karakteru enverovskih vlasti, što vrijedi i za sve druge tzv. "socijalističke vlasti" vremena.

Ipak, ne možemo preći ćutke preko činjenice što ova Akademija nauka i umjetnosti, u jedno vrijeme kad protiv Akademika njeni Albanci urliču do nebesa (i bestidno ga sataniziraju kao agenta UDB-e, negiraju mu i ličnost i lično ime, pa i roman Izdaja!), ova Akademija ne samo što ga priznaje kao albanskog književnika i značajnu pozitivnu ličnost, već mu priznaje i autorstvo romana, pa i da se borio protiv E. Hodže kao niko drugi prije njega. On je demaskirao i demaskira staljinizam (titoizam i enverizam) kao niko drugi do njega, što mu najzad priznaju i njegovi neprijatelji. Ova priznanja svjedoče da među Albancima ima i takvih koji zdravo rasuđuju i suprotstavljaju se rulji uličara, lumpen-proleterima Envera Hodže.

Čim su Enverovci saznali za ovo izdanje, uhvatili su za grlo Akademiju i eto, toliko godina posle smrti ovog diktatora - izdanje iz godine 2012. se povlači iz cirkulacije, a 2013. pušta se u cirkulaciji novo izdanje sa novim, skraćenim tekstom biografije Akademika Burovića, ali ne i ispravljenim greškama! Ovo nam svjedoči da u ovoj Akademiji još uvijek vladaju Enverovci.