Pogledi

Turska, Evropa, Bliski Istok, Rusija i SAD

Kuran ne poznaje sekularno društvo

Gdje god da se pomene Turska, tu je sigurno i sukob manjeg ili većeg intenziteta. Ono što međutim veoma zabrinjava to je stepen rasta turske politike i državne destruktivnosti. Ono što još više zabrinjava je djelatnost planetarno razorene i ubitačne sile koje je ,,spiritus moveus" suvremene turske politike, dakle - SAD. Bilo bi još preciznije reći, da se radi o politici zločina svjetskog opsega, inspiriranog od Izabranih, a da su SAD samo servis te politike..., piše za Magazin Tabloid sociolog Goranko Đapić, jedan od najslavnijih jugoslovenskih disidenata i nezaobilazni suorganizator, strateg i ideolog studentske pobune 1968. godine...

Goranko Đapić

Krenemo li ka turbuletnom europskom jugu, ove 2015. godine, svakako ćemo se susresti sa Turskom, kao važnim faktorom, što stanje uopće čini takvim.

Ako odemo dalje na istok od Sirije, Iraka, pa sve do daleke kineske pokrajine Siđijang, neizbježno ćemo opet naletjeti na Tursku. Od 1913. godine i neprikosnovene vladavine Federalnih rezervi, tu je, kada je o destrukciji riječ i neizbježni London, koji je još u devetnaestom stoljeću spašavao i spasio posustalu tursku okupacionu silu.

Mala Azija je okupirana, etnički ne jednom čišćena...Za samo nekoliko stoljeća, kao jedan od stubova kršćanstva, gotovo je u potpunosti islamizirana. Na sramotu Europe, grad pod milošću Majke božije - Konstantinopolis ili novi Rim, pao je 1413. godine kao tužno predskazanje budućih vremena , u stoljećima ropstva, u kome je i sada. Britanski zločin je to što je okupator još u Maloj Aziji i Novom Rimu i što se pod dirigentskom palicom iz FED sprema na nove, još gore zločine.

Jer, pokretač nakazne politike povampirenja ranog srednjeg vijeka, jeste bezmjerno zločinačko udruženje bankara i njihove svjetske politike stvaranja novog robovlasničkog poretka.

Ali ići ćemo redom...

U očima muslimana, svjetovna država ne postoji

U dvadesetom stoljeću, Turska je sa autarkičnim osmanskim naslijeđem preživjela pod vođstvom paše Kemala Ataturka (oca Turske) čvrstog vođe i reformatora. Njegove su reforme imale za cilj da spriječe raspad Turske, nakon što je nakon Prvog rata izgubila gotovo sve teritorije od Sjeverne Afrike, Bliskog istoka, a u balkanskim ratovima jedva je sačuvala Galipoljski poluotok, što će se pokazati nimalo slučajnim jer će bolesnik na Bosforu dobiti status europske zemlje. Može li se zamisliti tako gnusan potez?

Paša Kemal Ataturk je shvatio da slabost Turske dolazi najprije od same prirode njenog društva, pa je poduzeo mjere, često nagle i surove, da potisne utjecaj islamske tradicije i stvori osnove za stvaranje modernog sekularnog društva.

General Ataturk je sve do svoje smrti uporno i predano činio sve što je u njegovoj moći da sekularni život zaživi u svim slojevima društva. Rezultati nisu izostali. Pragmatičan, najprije je kod vojske i obrazovane elite izvršio preobražaj nezamisliv za islamska društva toga vremena. Na tim osnovama za desetine godina, činilo se da je mogućna sekularizacija ma kog islamskog društva i njegovo uključivanje i suživot sa preovlađujućom kršćanskom civilizacijom.

Ali, vrijeme će dakako biti i bilo je konačni sudac.

Nije sadašnji vladar Erdogan taj koji je sa svojom strankom iz hira počeo dokidati osnovne postulate sekularne države, već je i on nikao iz najdublje prirode islamskog društva. Ono što je već sada jasno, jeste da u samoj prirodi islama istrajava način života i osobnog i društvenog u potpunoj suprotnosti sa svim postulatima grčko - rimske kršćanske civilizacije. Jednom riječju, građanska kultura Zapada više je nego strana islamu i to po više osnovnih tačaka.

Ponajprije prorok Muhamed, posljednji je prorok i njegovo učenje posljednje je učenje u potpunosti iznad svega što je ikada postojalo. Ne može biti kompromisa sa nečim što je prorokovo učenje kao posljednje i najdublje učenje ostavilo kao lošu prošlost naroda ,,knjige". Sva ostala učenja uvreda su jedinog pravog proroka.

Štoviše, sveta knjiga islama ,,Kuran" nije samo zbirka šura, prorokovog učenja, već je najdirektniji poziv na širenje jedine prave vjere i jedinog pravog Boga, sve do potpune ,,pobjede" jedinog pravog vjerovanja.

Islamska društva ne poznaju dualnost, niti dijalektički oblik razmišljanja. Islam je u najdubljoj vjeri u premoć i jedinoj pravoj vjeri potpuno strano europsko građansko shvaćanje pogotovo podjela na vjersko i svjetovno.

U očima muslimana, svjetovna je država, sa svim svojim institucijama, potpuno svetogrđe najgore vrste! Jedinstvo svjetovnog i vjerskog čak je takođe svjetogrđe. Svjetovnog naprosto ne može biti. Kako živite u privatnom životu, što mislite i što činite, odavno je određeno svetom knjigom islama.

Vjera je sveprožimajući svijet svega. Nema i ne može biti razgovora o nekom mekom ili radikalnom islamu. Džihad nije samo puška u kući. Džihad je podizanje islamskog informativnog centra i ohrabrivanje enormnog nataliteta, neobaziranje na suverenitet drugih zemalja koje treba preplaviti.

Muslimani misle da je shvaćanje suvereniteta u kršćansklim državama vrijeđanje proroka i vjere, jer je sva zemlja Alahova i legitimno je da islamski vjernici dođu bilo kuda i bilo kada u ma koju zemlju i silom se nasele. Jer, ne samo da im vjera kaže da nisu počinili akt agresije, već su samo došli po svoje pravo kao vjernici jedine prave vjere!

Jednom riječju, neki oblik sekularnog društva, ma u kojoj islamskoj zemlji, osobito u sunitskoga islama, mogućan je samo diktatorskom vladavinom male europeizirane elite i oružanih snaga kao neophodne podrške.

Prodor sekularne ideje duboko u društvo veoma je oskudan.

Zato kada jednog dana budu napravljeni slobodni izbori, u ma u kojoj islamskoj zemlji, onda se zakonomjerno dobije - Erdogan! Ili Morsi, sa partijama ,,pravog puta" ili ,,prosperiteta"

Destruktivna politika osmanista

Što se Turske tiče, s obzirom da dugo trajanje sekularnog režima razni Erdogani i Davutoglui, bili su prinuđeni da postupaju oprezno i postepeno jer sekularizam još nije sasvim likvidiran. U dobroj mjeri previše naglu "islamizaciju" sprečavaju privredne i političke prirode. Pa ipak, Erdogani su otišli predaleko, zamajac je pokrenut i aveti srednjeg vijeka onda su oživjeli. Kalif, pa možda i sultan Erdogan, ubrzo će dokinuti i same izbore.

Zapravo, sada se jasno vidi da ,,arapsko proljeće" i ,,meki islam" u Turskoj nisu slučajnost.

Neki daleki um (ili umovi) iz FED, dobro su shvatili kako promovisanje radikalnog islama i terora kao njegovog prirodnog stanja, umnogome pomaže preuređenju svijeta u konačnu vladavinu Izabranih preko njihove Korporacije i Novog robovlasništva.

Europu kao domovini naše civilizacije treba izvrći najezdi islamskog fašizma, potom je trećesvjetizirati, dakle barbarizirati i demografski trajno unakaziti. Tu su omiljena sredstva multikonfesionalizam, multietnicizam i multikulturalizam. Slijede gej pokret i feministkinje, rijaliti šou programi i sva druga izluđivanja masa. Poseban šou je sječenje glava što čine dželati Islamske države i što se zdušno vrti po televizijama kao nekakav uobičajeni događaj između reklama i to u slavnom dvadeset prvom stoljeću.

Današnja Turska, međutim, nije tako jedinstvena kao bi Izabrani željeli da je još dugo vide na čelu islamskog fašizma. Kurdi tkzv. planinski Turci teško su diskriminisani.

Nije nimalo čudno što im se položaj pogoršava rastom islamizacije u Turskoj. Svih dvadesetak milijuna dovedeni su u težak položaj Najvjerojatnije da im izuzev borbe malo što preostaje. Kurdi su uglavnom nastanjeni u jugoistočnoj Turskoj i duž sirijske i iračke granice. Osim Kurda osamnaest milijuna turskih alavita ima sve manje prava.

Njihova egzistencija kao šiita veoma je neizvjesna pod naletom vehabizma koji se dobrano širi Turskom. "Neki islam" je već tvrdo krenuo na ostatke sekularizma, izazivajući dodatnu opasnost. Uostalom, što se Balkana tiče, sultan u nastojanju vidi uz suze i uzdahe zastavu sa polumjesecom na beogradskom Kalemegdanu i kineskom zidu.

Tako Turska podržava IDIL u Siriji i Iraku, a NATO podržava Tursku.

Stoltenberg, taj ograničeni petokolonaš na položaju generalnog sekretara NATO pakta, bučno uzvikuje kako podržava sve što Turska uradi. Osobito kada naoružava IDIL i bombardira kurdske borce protiv fašističkih zločinaca. G. Stoltenberg i europski kvislinzi licemjerno žale žrtve fašističkog terorizma podržavajući njegovu glavu zvijeri u IDIL-u.

Naravno da su oduševljeni obaranjem ruskog aviona koji je bio u misiji kažnjavanja fašista jer su fašisti djeca američkih administracija već gotovo tri decenije.

Islamski fašisti su strategijski partner SAD, a razni Stoltenberzi su sluge bankara, vlasnika američke republike i sluganjske EU, komesara biranih kvislinga, što čine sve da unište vlastiti dom, iz sasvim lukrativnih pobuda.

Kuda vodi Tursko činjenje Erdogana i Davutoglua? Teško je sve predvidjeti. Izvjesno je samo to da je turska budućnost neuzvjesna. Ne treba očekivati da Moskva nasjedne na provokaciju u udahne život u kvinslinški NATO. Ali treba očekivati da Moskva razmisli o mogućnosti da veoma pomogne kurdsku pobunu. Financijski i oružjem. Kaos bi bio potpun.

Glavu bi mogli da podignu i alaviti, otvoreni simpatizeri Bašara el Asada, sekularno orijentirani Turci. Uz rusku, "pomoć" Turska bi uronula i u ekonomski kaos, jer bez ruskog gasa i široke ekonomske suradnje veoma bi posustala. Zato bi Erdogan ostao sultan u nemogućnosti, uza sve savjete vrsnog đaka Islamskog univerziteta u Kuale Lumpura - Davutoglua.

Tako bi planirana agresivna i destruktivna politika osmanista u najavi poput izvrnute rukavice snažno udarila tursko društvo u samim temeljima.

Koliko je raspad Turske moguć?

Što bi značilo stvaranje nezavisne kurdske države na gotovo polovini turske teritorije? U prvom redu, bio bi veoma ograničen štetočinski potencijal sadašnje turske države. Drugo, jaka i stabilna kurdska država nesumnjivo bi nakon izvjesnog vremena postala faktor suradnje i smirivanja na Bliskom istoku.

Što se Balkana tiče, obuzdavanje islamskog fašizma blagotvorno bi djelovalo na sve balkanske zemlje, osobito na Srbiju koju su njeni petokolonaške kriminalizirane vođe, na čelu sa potpunim kvislingom, Aleksandrom Vučićem, već stavile na žrtvenik islamskog fašizma. Tim nizom izdaje buduća Srbija tek će morati da se pozabavi.

Što se Rusije tiče, snažna kurdska država ne samo što bi djelovala smirujuće na cijeli Bliski istok, već bi u velikoj mjeri obeshrabrila od strane SAD planirani pokušaj da uvuku sve bivše islamske zemlje SSSR-a da u vezi sa Ujgurima u Kini naprave brešu u zajedničkom Rusko - Kineskom frontu prema SAD.

Što se Europe tiče, brzo bi se vidjelo kako bi talas terorizma počeo jenjavati, a protok švercovane nafte rastužio bi petokolonaše.

Konačno, koliko je raspad Turske moguć? Ima li realnih mogućnosti da do te povijesne pravde dođe?

Evo kako: ako društvo projiciranog kalifata - sultanata nastavi sa tekućom politikom, otići će tako predaleko, da povratak više neće biti mogućan. Sami će biti tvorci vlastite propasti.

Društvo iz FED nikoga nikada nije usrećilo, izuzev na oročeno vrijeme, poput potrošnih petokolonaša tipa Aleksandra Vučića.

Pogledajmo što je učinjeno sa Ukrajinom...Kakova je njena sadašnjost, a kakova je budućnost?

Kako je mogućno da Ukrajina budeasrećno društvo, ako će decenijama živjeti na istom ekonomskom i strategijskom prostoru sa Rusijom - u svađi i raskolu? Samo poremećeni umovi, a mogu to poželjeti Ukrajini.

Razumije se i umovi zločinaca iz FED, korisnika servisirane američke države i mračnog terora u londonskom Sitiju gdje raste samo otrovno cvijeće zla. Ono što je nepopravljivo učinilo tursko vođstvo inspirirano je iz toga rasadnika. Ima li iti jedne zemlje koja je uistinu bila srećna petljajući se sa Londonom?

Ima nekoliko godina kako je nasrtaj na našu europsku civilizaciju intenziviran. Pod formom EU, ismijana je stvarna EU slobodnih i suverenih zemalja.

Komesari Izabranih ubrzano rade svoj samozvani izdajnički posao. Sve je dovedeno u pitanje. Onda je počeo otvoren pokolj. Što je cilj tog pokolja? Umjesto da Oland, Merkelova i ostali, odgovaraju za činidbe neprijateljske vlastitim narodima, oni se guraju u prvi red boraca protiv terorizma i to nakon što su bezobzirno uvezli gomilu islamskih migranata.

Odbili su bilo kakove prigovore gdje to zapravo ide. Učinili su sve što su mogli da završe posao trećesvjetizacije i barbarizanje svojih domovina u najdubljim interesima Izabranih. Sada ti jadnici vrijeđaju zdravu pamet i grobove žrtava svoje politike.

Još se javljaju plaćeni ili raspamećeni intelektualci da poju o dobrom i lošem islamu u multi, i multi-multi u sjenci očaja.

Kao čopor šakala napali su Rusiju zbog krize u Ukrajini koja je bila nametnuta Rusiji. Zar je Rusija ičim ometala dobre odnose sa zemljama EU? Zar je izazivala napetost pred bilo čijim domom?

Ne, Rusija je veoma dobro i u svom i u europskom interesu surađivala. Zauzvrat je napadnuta, huškali su na nju oni što će uskoro ginuti u svojim omiljenim kafeima i koncertima Pariza. Razni Stoltenberzi govore kako apsolutno vjeruju Turskoj i kako je ona u potpunom pravu. Oni najotvorenije podržavaju iskrenog IDIL-ovca Erdogana, što pali vatre u kuhinji terorizma, a potom polaze da ,,skrušeno" pale svijeće žrtvama svoje izdajničke politike.

Što to zapravo čovjek-goja hoće pitaju Izabrani

U ovom tom tužnom i jadnom trenutku, bar neke istine neizbježno izlaze na površinu i budimo uvjereni još će mnogo više izlaziti.

Trebalo je Ruskoj federaciji samo desetak godina mira i suradnje da dosegne kritičan nivo razvoja na svoju i opću korist našeg europskog doma, gdje ima i gdje će ubuduće imati svoju povijesnu ulogu.

Baš taj trenutak izabrali su bankari iz FED i londonskog trezora, da krenu u opći napad protiv mira i suradnje sa ambicijom da vidno osiromaše Rusiju i njene europske susjede. Pogledajmo kako Europa sada izgleda nakon ovog nasrtaja.

Tko će ići na koncerte ili u kino? Tko će slaviti kao nekada Božićne blagdane i smiješiti se europskim ulicama drugima? Hoće li netko bez zebnje poći na ,,ponoćku" u Nort Dam de Pari? Hoće li se djeca izuzev islamske oglašavati na igralištima i u parkovima? Da li je Europa bogatija i prosperitetnija? Zbog čega je Ukrajina žrtvovana, a Srbiji prijeti islamska najezda?

Pogledajmo kako se za samo dvije godine stanje našeg doma pogoršalo. Pogledajmo kako je Rusija prinuđena da sa Kinom, u svoje, kinesko i europsko bolje vrijeme, daje žrtve u ratu sa zločinačkim FED, dok je kleveću gomile petokolonaša i svakojakog ološa.

Pogledajmo Erdogana i Davatuglua. Imaju li svijesti kuda vode svoju zemlju? Zar će posijati toliko tragedija u ime islamskog fašizma? Hoće. Oni to zasigurno hoće!

Zar će Aleksandar Vučić (na nesreću premijer Srbije) odustati od prodaje srpske zemlje islamskim agresorima? Zar nam te kolone kojima nacionalni suverenitet ništa ne znači nisu bure vjesnik? Možemo li biti potpuno sigurni da za života već ove generacije ne budemo progonjeni od islamske većine u Srbiji? Ili je to ako ova izdajnička vlast još ostane propadnemo u vlastitoj zemlji gledajući razne "Grandove" , Cece i rijalitije do posljednjeg daha.

Da li smo svjesni da je ovo doba, sada i ovdje i drugdje već bojište? Zamalo je tek prošla jedna godina od Ukrajine, a već će ponovo Turci na Srbiju. Nemojmo se zanositi kako nas se to sve ne tiče. To se navodno događa drugima. Nama ne. Čini se da će se iluzije brzo raspršiti. Ili ćemo biti na pravoj strani u golemoj planetarnoj borbi protiv zla, koje već dvije tisuća godina čini sve da svijet učini robovima u službi pohlepne, đavoljske manjine, ili nas neće biti.

Agresor je upregnuo sve što može da ostvari svoje ciljeve. Dugo iskustvo naučilo je agresora kako se vodi igra suptilnog izvlačenja najgoreg iz čovjeka i kako se to društvo podivljačenje proglašava jedino mogućnim. Čovjek se drsko predstavlja samo čovjekom jedne dimenzije. Život koji brzo prolazi u patnji i bez sreće proglašava se jedino mogućnim.

Što to zapravo čovjek-goja hoće pitaju Izabrani. Onda nam kažu da je imalo bolje ne bi tako prošao. Uostalom bar pola milijarde ljudskih bića umrlo je nasilnom smrću uslijed politike koju su vodili i vode Izabrani u vječitim programiranim ratovima koje vodi Šajlok sve do svoje funte mesa.

Da li je Šajlok možda uzrokom što je kršćanski svijet ponikao na Levantu od Kapadokije do Kartuma na Nilu gotovo iščezao u islamskoj najezdi od Arabijskog poluotoka do sjeverne Afrike i sve do Kordobe.Udarac koje je kršćanstvo doživjelo od ubojstvenog islamskog napada bio je fatalan. Križ je bačen u rezervat ognjem i mačem. Je li to slučajnost? Ima li Šajlok nekog utjecaja na pojavu islama? Nije li njegov interes bio da se kršćanstvo ukloni sa Bliskog istoka?! Jeli to dobro promišljeno poduzeće?!

I, štaviše je puno podudarnosti i činidbi koje se čine posljedicama slučajnosti, ali samo ako ne počnete slagati mozaik. Tada vam bljeske koliko toga u povijesti, osobito posljednjih dvije tisuće godina zapravo uopće nije slučajnost. O tome drugi put malo više. Zasada.

Počeli smo od oborenog aviona, provokacije podmukle i opasne čiji je cilj jasan ali tok događaja nepredvidiv.

Nemogućno je znati kuda će to sve odvesti. Pogotovo što će Rusija morati da vrlo praktično podsjeti Tursku gdje su granice njenih robota. Turska će pobjeći pod skute NATO i vrištati uglas sa europskim petokolonašima. Iskustvo za zadnjih dvije godina pokazalo je da su ruske reakcije uvijek bile dobro promišljene i izbalansirane i nikada ishitrene. Nema razloga da tako ne bude i ovaj put.