Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Druga strana
Mafijaški kvintet za uništavanje Srbije
Kolubarska
pritka
Dušan Petrović, zamenik
predsednika Demokratske stranke organizovao je ogranak svoje mafije i u EPS-u.
Družina je mala, ali odabrana: Dragomir Marković, direktor
EPS-a, Nebojša Ćeran, direktor PD RB Kolubara, Dragan Jovanović, direktor
PK TE Kostolac i Milan Đorđević, predsednik Sindikata radnika EPS-a
Milica
Grabež
Sa pozicije visokog funkcionera
Demokratske stranke Dušan Petrović stvorio je mafijašku družinu
koja je, u stvari, sprega vodećih ljudi u javnim preduzećima, koje je on
postavio kao šef
kadrovske komisije Vlade Srbije (a neke stare sačuvao i ucenio ih da ga slušaju) i
nekih privatnih firmi, kao što je Interkop iz
Šapca,
čiji je on suvlasnik ili vlasnik u senci, i predsednika nekih sindikalnih
organizacija, čime su pokriveni svi socijalni partneri u ovoj lopovskoj mreži.
Petrović je postavio Dragomira
Markovića (DS) za direktora EPS-a, Dragana Jovanovića (SPS)
za direktora PK i TE Kostolac, Nebojšu
Ćerana (DS)
za direktora PD RB Kolubara, iako je on tehnolog-hemičar za vode, koji nema
veze sa rudarstvom! Svi su radili u TENT Obrenovac i sada vode EPS i dve
najvažnije kompanije.
Predsednik sindikata EPS-a Milan
Đorđević ortak je sa Zoranom Jankovićem, ''biznismenom'' iz
Zeoka kod Lazarevca, koji je za vreme vladavine Dragana Tomića i Vlade
Jovičića u Kolubari, a sve pod kišobranom Milana Đorđevića
zvanog Đokin, postao jedan od najbogatijih ljudi u ovom delu Srbije. Đokin je
brzo postao kooperativan sa novim rukovodstvom EPS-a, a privoleo je na
"saradnju" i predsednika sindikata Kolubare Modraga Rankovića
Picija. Nastavili su bogaćenje, sada sa novim gazdama, koji su u
dogovoru sa Dušanom
Petrovićem krenuli u pljačku onoga što još nije
opljačkano u EPS-u.
U sprezi sa njima je i Slobodan
Homen, koji je stvarni ministar pravde, koji prikriva kontrole
poslovanja najvećih kompanija, pa i EPS-a. Petrović i Homen pokušavaju
da zadrže
vodeće funkcije u DS-u, da se zaštite od hapšenja. Boris
Tadić će morati, tvrde naši izvori, da ih skloni
ih iz stranke, ili će i on snositi posledice za njihove lopovluke.
Lopovluk su pokazali i tokom glasanja na
nedavnoj skupštini
DS-a. U toku glasanja saznalo se da delegati iz valjevsko-šabačkog regiona imaju
instrukcije od Petrovića i Homena da, za potpredsednika, glasaju za samo jednog
kandidata sa liste (a bira se pet), i to Petrovića. Prevara je otkrivena
slučajno uvidom u glasačke listiće. Ovu prevaru je Petrović uradio kako bi
ostao na poziciji zamenika predsednika,
a postavljan je do sada za zamenika jer je imao najviše glasova, što
sada nije slučaj. Slobodan Homen je u zadnji čas odustao od kandidature za
člana predsedništva,
jer je već ranije označen kao čovek sklon korupciji, i kao Dušanova
desna ruka. Petroviću su pomagali i Mića Marković, direktor Železnica,
i Slobodan Ilić, državni sekretar u
Ministarstvu finansija. Obojica su iz Valjeva.
U vrhu EPS se već godinama rotiraju isti
ljudi, zavisno od toga koja je politička garnitura na vlasti. Rasporedili su se
po svim strankama, o tim svojim strankama vrlo malo znaju i retko učestvuju u
stranačkim kampanjama, ali zato kad se formira vlada, bilo koja do sad, svi zdušno
preko svojih kanala guraju ljude iz stranaka na vlasti za rukovodioce EPS-a,
tako da su svi zaštićeni,
svi u igri i dalje, i prave pare po dogovorenom mehanizmu. Dragomir Marković
je, za vreme dok je Vlada Đorđević iz DSS-a bio direktor EPS-a, bio direktor
Direkcije za investicije i razvoj i znao je za sve malverzacije i promašaje u
EPS-u. I ćutao je. A sada se vidi i zašto. Niko iz DS-a ga ne
zna, ni u kakvim stranačkim aktivnostima ga nije bilo, ali je Petroviću dobar,
jer je glava bez jezika i bespogovorno izvršava sve naloge.
Nebojša
Ćeran
je tehnolog, u TENT-u se bavio omekšavanjem vode i zaštitom životne
sredine. Kako je životna
sredina štićena
to znaju žitelji
sela Grabovac. Bio je i predsednik opštine Obrenovac, a kakav
je bio predsednik vidi se po Obrenovcu, gradu na dve reke koji tek sad rešava
komunalne i infrastrukturne probleme. Vidi se i po selima do kojih nema puteva...
Sad Željko
Jovetić i novo opštinsko
rukovodstvo pokušavaju
da Obrenovcu daju sjaj kakav po geografskom položaju zaslužuje.
I
onda, kao iz vedra neba, takvog čoveka Dušan postavlja za
direktora Kolubare, preduzeća kome je osnovna delatnost proizvodnja i
prerada uglja, o čemu on nema pojma. Oko sebe okuplja ljude u menadžment,
iste one koji su Kolubaru doveli na rub propasti, učestvovali u najvećoj
krađi u istoriji EPS-a i doveli u pitanje energetsku stabilnost Srbije. Pljačka
se nastavlja i pod Ćeranovim rukovođenjem, samo na malo drugačiji način.
Treba npomenuti da je Ćeran postavljen za
potpredsednika GO DS-a Beograd na insistiranje Dušana Petrovića, a sada se
vidi da je on u stvari Dušanov insajder u
Đilasovom gradskom odboru. Nijedan od najvažnijih poslova koje je
trebalo uraditi u Kolubari, a to je eksproprijacija seoskog groblja u
Vreocima, stezanje troškova poslovanja i popuna izvršiocima
u neposrednoj proizvodnji, Ćeran nije uradio, ali zato pravi uslove da Interkop
dobije poslove izmeštanja reke Peštan, izgradnje brana za
zaustavljanje pritoka Peštana i druge poslove
koji su potrebni da se urade kako bi se omogućilo otvaranje Polja E. Ogroman je
novac u pitanju, a i Ćeran još nije rešio
stambeno pitanje. Ne zna se da li mu je stan završen u Obrenovcu, ali je
počeo da traži
da kupi drugi u Beoradu. U biznisu su još i Palma, Kene,
Laketa i Jefta, mangupi koji su postali tajkuni
zahvaljujući radovima sa javnim preduzećima, pre svega Kolubari, ali i
Kostolcu, Resavici... Ćeranu u svemu obilato pomaže Slobodan
Mitrović, predsednik Skupštine Kolubare,
čovek koji već deceniju snabdeva Gradsko zelenilo Beograda sadnicama koje je
nekada nabavljao ispod ruke, preko rasadnika u Kolubari, a sada ih i
proizvodi. Sklon je korupciji. Član je SPS-a. Inače, Mitrović je takođe iz
EPS-ovog klana, u direkciji je za investicije i razvoj EPS-a, a u Kolubaru je
doveo Jelenka Mićića (DS), na mesto pomoćnika direktora za
investicije i razvoj. I Mićić je iz tog klana u EPS-u, a ojadio je Rudnik
Kovin, na čijem je čelu bio za vreme vlasti DSS-a. Postavio ga je tadašnji
direktor Đorđević. On je namestio privatizaciju Rudnika Kovin bugarskim
mafijašima,
sa kojima je na kraju raskinut kupoprodajni ugovor, ali su oni rasprodali u
međuvremenu sav šoder
i otkriven ugalj, a Jelenku kupili stan u Brankovoj ulici u Beogradu.
O Draganu Jovanoviću izlišno je
govoriti. Zna se kako je rukovodio TENT-om u vreme Slobodana Miloševića. Sada je našao
nove ortake, jer, da se Vlasi ne bi setili, Ćeran je jedan broj privatnih mašina
koje su radile u Kolubari prebacio u Kostolac, da bi, kao, smanjio troškove u
Kolubari, a u stvari sad su kod njegovog ortaka u Kostolcu, i zajedno ih
reketiraju.
Sve to pomaže predsednik sindikata
EPS-a Milan Đorđević Đokin koji kadruje po Kolubari, pravi i dalje pare
sa Zoranom Jankovićem na radu građevinskih mašina po Kostolcu i Kolubari
i preprodaji uglja, gradi objekte na prostoru koji je predviđen za
eksproprijaciju, ne štiti zaposlene i njihov materijalni položaj.
Dok Đorđević postaje jedan od bogatijih ljudi u lazarevačkom kraju, radnici
koji rade bore se na sudu za svoja prava u vezi sa dodatkom za smenski rad i
topli obrok i regres, a sindikatu samo plaćaju članarinu koju Đokin i Pici
krckaju po turističkim mestima gde idu da ugovaraju rekreacije radnika, naravno
po cenama u koje se ugrađuju. Svi dokazi su predati državnom tužiocu,
ali uzalud.
Radnici Kolubare se
pitaju - ili će država da interveniše, ili će oni ponovo morati na ustanak. Trećeg načina nema!