Da se ne zaboravi

Ekskluzivno: Svetozar Livada, "Oluja" kao poraz koji se želi pretvoriti u najveću pobedu (1)

Projekat "Spaljena zemlja" proterao Srbe

Sociolog, istoričar, političar i demograf, Svetozar Livada (rođen 1928. godine u Primišlju kod Slunja), član prve posleratne Komisije za ratne zločine i nosilac Partizanske spomenice 1941., doživeo je da vidi i užase građanskog rata devedesetih i raspad poslednje Jugoslavije. Kao vanredno kvalifikovana ličnost kad su u pitanju srpsko-hrvatski odnosi, Livada u razgovoru sa publicistom Branislavom Gulanom, govori o ksenofobiji u Hrvatskoj, antisrpskoj histeriji koju je početkom devedesetih smišljeno potpaljivao Tuđmanov režim u Hrvatskoj, ali i progonu svega što je srpsko sa prostora na kojima su Srbi vekovima živeli.

Razgovarao: Branislav Gulan

Dva puta sam odlazio u Krajinu uz rizike života tragajući za izmirenjem. Nagovorio sam Jovana Raškovića kao jednog od inicijatora pobune da odustane i da se pridruži građanskoj inicijativi izmirenja. Kad je on na to pristao hrvatske vlasti su ga ponizile jer nisu htjele izmirenje. Doista odobravam da Međunarodni sud u Hagu Oluju smatra "zločinačkim pothvatom". Danas je to "muzej zločina na otvorenom". Jer "izbrisana je memorija" antifašizma. To su bili ustanički krajevi Srba u obrani golog života od NDH. Za one koji ne znaju, Franjo Tuđman je realizirao ono što je Ante Pavelić planirao (pobiti, pokrstiti, protjerati), ali nije uspio zahvaljujući antifašizmu. Da nije bilo ta dva mehanička udara na srpski korpus, prema ekstrapolacionoj računici Srba bi danas u Hrvatskoj bilo 1,5 milijuna.

Na žalost, reducirani su na samo 180.000 rezidencijalnih Srba u Hrvatskoj. Međutim, Tuđman bijaše ne samo autokrat, falsifikator i srbofob nego "profesionalni osvetnik" i mizantrop, što sam i osobno iskusio zbog negativne recenzije njegova dva plagijata: "Rat protiv rata" i "Dvadeset godina socijalističke Jugoslavije".

Da bi se osvetio Srbima, naložio je Saboru da se sve njihove nekretnine poslije Oluje podržave (nacionaliziraju).Protiv tog antidržavničkog čina, suprotnog naslijeđenoj i vlastitoj legislativi te međunarodnim normama radio sam u timu elaborat kao poznavalac katastra za Vijeće sigurnosti. Sakupio sam preko tisuću adresa Srba u inozemstvu i napisao cirkularno pismo, da traže zaštitu preko ambasada čiji su državljani za svoj alekvotni dio.

Vijeće sigurnosti naložilo je Hrvatskoj da se ovaj apsurd dokine. Nažalost, nije to imalo apsolutnog efekta, jer je kolonizacijom dodjeljivanje nekretnina smatrano definitivnim rješenjem srpskog pitanja u Hrvatskoj. Klicalo se "Sve je Hrvatsko!", priča prof dr Svetozar Livada, sociolog iz Zagreba (Hrvatska) koji je u raspadu SFRJ bio i posmatrač UN, u razgovoru s publicistom Branislavom Gulanom za Magazin Tabloid.

Za onoga tko je propovijedao genocid kao koristan čin za popravljanje povijesti mogu se očekivati svi apsurdi. Tuđman je protjeranim Srbima iz gradova gdje nije bilo rata ex lege naložio da im se oduzme stanarsko pravo i to još uvijek traje čime je potpuno narušena srpska elita u gradovima, veli Livada. Nerijetko su oteti svi sadržaji stanova. Osim toga, ozakonio je pretvorbu kao pljačku stoljeća i za decenije osiromašio svoj vlastiti narod. Samo ga je smrt spasila da ne bude zbog brutalnog etničkog čišćenja procesuiran u Hagu. Nadamo se ipak da će to biti učinjeno procesom zločinačkog pothvata. Jedan od najvećih političkih apsurda sveukupne politike u Hrvatskoj što manjinsku vladu u Hrvatskoj podržavaju dvije biološki pogođene društvene grupe: Srbi s razorenom biološkom podlogom za reprodukciju i umirovljenici kojima je otet minuli rad i izvršen nasrtaj na tekuća primanja, pa tri i pol godine umiru ranije u istim generacijama. Dakle, vlastodršci kao kanibali jedu svoje prethodnike. Premijer koalicione partnere javno prezire, ignorira i negira, a oni ga ovisnički podržavaju...Nije li to očevidni apsurd politike "kao mogućeg" u praktično nemogućim okolnostima?

"...O Oluji sam pričao i pisao još dok je trajala jer bijah duboko angažiran, ali i poslije. Danas, više od dve decenije poslije istražio sam brojnu dokumentaciju nevladinih organizacija, brojne izvore publicistike, pregledao brojne videozapise i obišao prostore, "uzduž i poprijeko", desetine puta.

Gotovo sam sagledao sve što angažiran pojedinac može sagledati. Došao sam do spoznaje da je to povijesni nekažnjeni zločin koji se mitomanski slavi. Istovremeno to je najveći poraz Hrvatske. To je nedržavnički čin ostvaren kao najpogrešniji način očuvanja integriteta države'', ističe Svetozar Livada, sociolog iz Hrvatske koji je ceo svoj život posvtio borbi za prava Srba u Hrvatskoj. Na novinarsko pitanje da li je bila moguća Hrvatska i bez rata, jer je poslije pada berlinskog zida nastalo preko 20 novih država bez rata, predsjednik Tuđman je odgovorio: "Naravno da je mogla, ali ne bi ostvarila sve svoje ciljeve". Drukčiji odgovor nije se mogao očekivati od jednog rasiste (pogotovo što mu žena nije Srpkinja ni Židovka) i propovjednika genocida ("Bespuća...", str. 164) i srbofoba ("Srbi su remetilački faktor"). Evo što je o tome posebno rekao 1998. godine: "Hrvatska je riješila srpsko pitanje u Hrvatskoj.

Mi smo prihvatili povratak dijela Srba u Hrvatsku, kako bi onemogućili napade na Hrvatsku i prigovore kako je Hrvatska nastavak NDH i da ne želi ni jednog Srbina. Riješili smo srpsko pitanje i Srba više neće biti 12 odsto i šest odsto, Jugoslavena koliko ih je bilo. A, tri odsto Srba, koliko će ih biti, neće više ugrožavati hrvatsku državu...".

Muzej zločina na otvorenom

,,Nikada nisam mogao zamisliti Hrvatsku bez Krajine, ali još manje Krajinu bez njenih stanovnika Srba. Tome sam u ratno doba sve (1) - Nikad više 12 odsto Srba! - Franjo Tuđman, predsjednik RH na otvaranju ratne škole "Ban Josip Jelačić" u Zagrebu, Novi list, 15. 12. 1998. podredio. Dva puta sam odlazio u Krajinu uz rizike života tragajući za izmirenjem. Nagovorio sam Jovana Raškovića kao jednog od inicijatora pobune da odustane i da se pridruži građanskoj inicijativi izmirenja. Kad je on na to pristao hrvatske vlasti su ga ponizile jer nisu htjele izmirenje. Doista odobravam da Međunarodni sud u Hagu ,,Oluju'' smatra "zločinačkim pothvatom". To je bila zaštićena zona OUN-a, a teritorij je obuhvaćao skoro jednu trećinu hrvatskog kopnenog prostora. Ne dovodim u pitanje legitimnost da se teritorij integrira, međutim, način, strategija i taktika te posljedice integracije za svaku su osudu. Metodologija rata "spaljene zemlje" to potvrđuje, da je to zločinački pothvat. Taj se teritorij danas zove "novooslobođeni", a praktički je katastarski oslobođen od autohtonog stanovništva. On se zove i teritorij "od posebne državne skrbi", a praktično je populacija ili isključena ili u ovisnom položaju bez programa razvoja prostora. To je najmanje nastanjen teritorij, svega 40 stanovnika po kvadratnom kilometru, s najnepovoljnijom spolnom, dobnom, obrazovnom i profesionalnom strukturom. Rang odstojanja (ne)razvijenosti prema metropoli je najviši. Danas je to "muzej zločina na otvorenom". Jer "izbrisana je memorija" antifašizma'', kaže Livada.

Putujući grobovi

To su bili ustanički krajevi Srba u obrani golog života od NDH. Razorena je toponomastika i onomastika, razoren je katastar, falsificirana povijest i proveden kompletni kulturocid. Srbi danas tamo nemaju ni jedne jedine srpske institucije osim okljaštene pravoslavne crkve, praktično bez vjernika. Tri godine tamo nije bilo ni vrapca "pokućarca". Ratom kojeg praktično nije bilo, dakle ponavljam ratom "spaljena zemlja", sve je učinjeno kako je Tuđman naredio "da ima da Srbi nestanu". Prema tome "pusto tursko" na hrvatski način ili zjapi kao pusta avet ili je provizorij življenja. Tamo gdje su bila srpska naselja nema niti će biti ikakvog, a ne samo održivog razvoja. Jer Olujom kao prirodnim fenomenom prenesenim na socijalno polje u Hrvatskoj je produžen zločin mnogo kasnije nego što je rat trajao.

Uništena su ne samo ruralna naselja nego njihova urbana gravitacijska središta. Ističem, Ličko-senjska županija najveća je i tamo su bila mnogobrojna srpska naselja, ali ni većeg teritorija, ni veće razorenosti, ni veće bijede i siromaštva, ni upornije reciklaže rata. Srpsko stanovništvo je protjerano ili masakrirano, selišta spaljena i "putujući grobovi" su se vratili da nađu smiraj. Pa i kao takvi nemaju mira. Zadar nema okoline. Naselja srpske provinijencije ne razlikuju se od "graja, gromača, drmuna i suhozidina". Zjape goleme razvaline. U Hrvatskoj se zaboravlja da se ne mogu razvijati gradovi bez svog ruralnog zaleđa. Sve to teče nekažnjeno!

Suvišni ljudi i prostori

,,Odvedem najstarijeg filozofa, etičara po vokaciji da vidi zlodjelo nad prostorom Ravnih kotara u naseljima Smiljčić, Kašić, Islam Grčki, Islam Latinski, Zemunik Gornji i Donji, Veljane i dr. Od jedanput će profesor rezolutno: "...Stani! Okreni! - Idemo nazad, pa nije sudbina hrvatska trogloditstvo. Ja sam prema ovim jadnicima grof Monte Cristo i ne mogu to gledati". Bio je tako potresen da nismo mogli zadugo od njega čuti nikakvoga glasa. Najveći dio Karlovačke i Sisačke županije također nema svog ruralnog zaleđa. Sve je to etničkim čišćenjem i "spontano organiziranom" pljačkom razoreno. Ono što postoji tipični je socijalni teret gravitacijskih središta.

U Hrvatskoj se u primijenjenoj politici praktično prihvaća shvaćanje da postoje "i suvišni ljudi i suvišni prostori". To nigdje u svijetu nije praksa. Dakle, sve stigme, svi slogani izrečeni čak u Saboru ("Srbe na vrbe", "Mrtav Srbin najbolji Srbin"), stilizirana kvislinška i fašistička heraldika s intarzijama krunica i križa u praksi su dovela do poražavajuće destrukcije ravne ekološkoj katastrofi'', navodi Livada

I ne samo to, nego nekažnjeni zločini, tekuća ideologija nekažnjeno teče kao užasavajuća ksenofobija istovremeno. Dakle, Hrvatska je ksenofobična zemlja. Skoro nema dana, a da se ne pojavi neka antisemitska, rasistička izjava, ocena, grafit ili incident. Uzurpativno pravo kao primenjena praksa i korupcija onemogućava i repatrijaciju i restituciju dobara jer neki Hrvati, domicilni ili kolonizirani iz Bosne drže različita srpska dobra protivno svim zakonskim normama.

Formalno država i njene institucije su za povratak, a praktično ne. To znači de iure da, a de facto ne. Pred svetom se brane političari da su sve normirali lege artis, dakle bez obzira na praktičnu primenu. To postaje kobno.

Živi zavide mrtvima

To međutim potvrđuje činjenica praktičnim uvidom na terenu, što je danas u Hrvatskoj rezidencijalnih Srba cca 20.000 manje nego što ih je popisano 2001. godine, a stalno se urliče: "Srbi dolaze!" Danas imamo tzv. vikend Srbe. Dolaze da srede dokumente, obave ukope, podignu mirovine ili da obave neke druge efemerne radnje. Danas umrlim u srpskim lokalitetima nema tko da grob iskopa, pa živi doista s pravom zavide mrtvima. A, država se "ubija" dokazujući da je usavršila zaštitu manjina "po najvišim svjetskim standardima".

Mržnja hrvatske srbofobije

Prema saznanjima Srpskog demokratskog foruma preko 50.000 mlađih Srba spremno je da se vrati, ali hrvatska srbofobija to ne može ni zamisliti. Radije pristaju na pustoš ili degradaciju obradivog zemljišta nego da se Srbi vrate na svoje posjede. Radije prolongiraju demografski slom sveukupnog stanovništva s naglašeno većim mortalitetom nego prirodnim priraštajem te ubrzanim starenjem, nego da se Srbi vrate.

Nalogodavci ne progone izvršitelje

Kad su autobusima dolazili na glasanje 2004. godine, što Hrvati godinama čine, odmah je jedan Srbin zaklan da se užasavajuća poruka pošalje i niko se nije organizirano solidarizirao s takvim nevoljnikom i osudio užasni zločin, a s druge strane bijaše prava licemjernost, solidariziranje protiv eksperimenata na psima biglovima. Užasavajuća je činjenica da su ratom 1991. - 1995. sve nacionalne manjine u Hrvatskoj smanjene na jednu trećinu, a srpski korpus je masakriran i nema danas osnove za biološku reprodukciju. To je razumljivo jer sve su političke stranke konstitucijski, programski, nacionalističke, osim izuzetka minorne Socijalističke radničke partije koja u programu ima Srbe kao najveće pitanje Hrvatske kao moderne, demokratske i tolerantne države.

Jer njima je jedino jasno što se i u programu ističe, da je srpski korpus u Hrvatskoj doživio ratom mehanički demografski slom i da to pogađa sveukupno stanovništvo, a posebno depopulacijske zone. ,,Poznato je da nalogodavci nikad ne progone izvršitelje zločina. Nažalost, najveći zločini izvršeni su za vrijeme tzv. Vlade nacionalnog jedinstva, ubojstvima i progonom Srba, torturama, pljačkama i najzad pretvorbom društvenog u privatno vlasništvo. Ključni etnički čistači vode pokret začetka etničkog čišćenja, HDZ, kao najvećeg zločina stoljeća. Na primer, premijeri su pravi licemjeri "sjamstvenom karticom" u izborima, a nijedno obećanje se nije ispunilo, kada su Srbi u pitanju.

Dakle, nisu vjerodostojni. Za njih vodeći intelektualac Vjeran Zuppa s pravom kaže "da laže na pet jezika". Njegov najveći prilog teatrologiji u nas je što je etnički očistio splitsko kazalište.

Antun Vrdoljak, siva eminencija, sineast, očistio je TV medije od Srba s brojnim brutalitetima, a Hidajet Biščević etnički je očistio najstarije novine, Vjesnik. Kninom danas vlada osobni ispovjednik premijera. Koji li je to apsurd laičke države?! U Ličko-senjskoj županiji biskup Bogović i ginekolog Milinković, ex potpredsjednik Sabora, nadležni su nad tim prostorom kao u feudalno doba.

Savjetnik premijerov za razminiranje je osumnjičen za zločin u Sisku, gdje je najviše ubijenih i nestalih u nekom urbanom aglomeratu. A, u njegovoj okolini imamo primjer da su jednog Srbina čerečili između dva traktora. Oko 14 godina je bio župan i izrekao najveći cinizam za tragediju srpskih žrtava, da činjenica "glava u Sisku, a tijelo Savom u Dunavu" pokazuje da "Srbi ne znaju hodati nasipom pa otklizavanjem u Savu glave im otpadaju", navodi Livada, pa dodaje: Smatram osobnom tragedijom što po drugi put gledam Krajinu kao "pusto tursko" na hrvatski način. Prvi put u Drugom svjetskom ratu i sada. Međutim, sada je mnogo gore. Naime, iako je u negdašnjoj NDH pobijeno cca 340.000 Srba, sada su Srbi progonom i ratom "spaljene zemlje" ostali bez staništa, naselja, biološke osnove, bez elite, bez institucija i bez prava na rad. Oni su isključeni. S njima je kraj u ruralnim zonama.

Planirano istrebljenje Srba

Srpski fenomen: "izgon", "progon", "egzodus", "samoizgon", "bijeg", "nestanak" itd. treba zvati pravim imenom suštine - "planirano istrebljenje Srba". Iza toga čina stajala je i još uvijek stoji država i unakaženo društvo. Naime, na tim područjima najveća su srpska dobra: zemlja kao nasljedno dobro, naselja i koreni. Za sada opstrukcijom repatrijacije i restitucije namerno kupuju vreme da se rastoče porodice, da stariji pomru, a mlađi da se negde drugde ukorine, pa će onda Srbe ex lege eksproprirati zakonom o zemljištu. Tome, među ostalim, služe sve finese laži, sofisticirane opstrukcije, uključujući mitomanstvo "slavne pobjede".

,,Neki "gloduri", pa i srpski, optužuju me svojim mišljenjem, dakle suprotno mojim znanstvenim spoznajama, da iz resantimana prema žrtvama preuveličavam etničko čišćenje Srba kao najveće i najčistije. Volio bih da me demografski demantiraju, ali i da pogledaju argumentaciju Susan Woodward, češkog publiciste J. Pelikana i u nas Žarka Puhovskog kao arbitra i voditelja HHO, institucije svjedoka vremena. Činjenice o posljedicama Oluje su poražavajući svjedok jer ne samo što su ljudi prognani nego su naselja, sa svom infrastrukturom, sa svim institucijama, do kraja razorena.

Ne smije se zaboraviti da konkretne žrtve i razaranja najizvornije govore o sveukupnoj suštini. Danas nema ni jednog jedinog srpskog naselja da je bar kao pilot projekt obnovljeno. Da je doživjelo obnovu ravnu onim hrvatskim naseljima koje su razorili monstrumi paradržave iste matrice rata. Na primjer 1.107 naselja gdje su Srbi bili većina sve je doslovno uništeno ili bolji objekti zaposjednuti od iste matrice rata prognanih Hrvata iz BiH.

Taj zločin je rezultat strateškog cilja države da Srbi nestanu. Država je imala "ministarstvo za etničko čišćenje" čiji rezidualni ostaci još i sada "kolo vode". Oko 52 toponima s nazivima "srpski" ili "partizanski" su prenominirani, a niti jedan nije vraćen što praktično znači da država insistira na svojim strateškim ciljevima. Pri tome zaboravlja da prenominacija znači dokidanje sveukupnog identiteta ljudima, životinjama, stvarima, događajima i procesima prenominiranog prostora. To je samo jedna od ilustracija finesa "zločinačkog pothvata".

To je trijumf, ali kobni, "osvete nacije" koja je u mnogim domenama etničkog čišćenja, pljačke i razaranja, kopirajući paradržavne modele, potpuno ih nadvisila'', ukazuje Livada. Da je to tako navodi se tabelarni primer dobiven neposrednim istraživanjem. Dakle, da je etničko čišćenje bilo strateški cilj države neka nam posluži kao ilustracija tabela razaranja vlastite nadgradnje. Evo tih pokazatelja:

Tablica: ruralocid srpskih naselja u Republici Hrvatskoj

Razorene institucije Broj: Kuće 24.752; Gospodarski objekti 12.341; Zadružni domovi 185; Ambulante 56; Crkve 78; Muzeji 29; Groblja 181; Trgovine 325; Vodovodi 113; Trafostanice 96; Industrijski pogoni 167; Spomenici 920; Krčme 211; Zanatske radnje 410; Skladišta 118. Broj povratnika 18.210; Broj obnovljenih kuća 2.734; Broj poginulih 1.820 (Izvor: arhiv S. Livade).

Ovaj sumorni pregled nekažnjenog ruralocida dobiven je neposrednim istraživanjem. Svetozara Livade. On nije nastao kao izraz ratnih sukoba ili kao kolateralna šteta rata, nego namerno organizirana destrukcija u funkciji etničkog čišćenja. Tamo gde su razaranja totalna nema povratka Srba ili jedva dostiže 10 odsto nekadašnjeg stanovništva po naselju. Jer, sve su nadgradnje, kuće, gospodarski objekti, institucije, inventar, stočno stado, voćnjaci, vinogradi uništeni. Neretko posečeno je sve plemenito drveće i privatni gajevi. Sve je to ravno istinskoj ekološkoj katastrofi.To se naročito vidi u naseljima oko Zadra, na primer, Ravnim kotarima, Kistanjama, Obrovcu, naseljima oko Knina, Gračaca i posebno naseljima u okolici Donjeg Lapca.

Iščupan sam iz korena!

Vi ste rođeni u Hrvatskoj, u njoj proveli ceo vek, sad se bližite devedestoj godini? Kako živite u Hrvatskoj danas? Često ste govori da ste politički Hrvat, pojasnite to?

Sa mnom se vlada i upravlja po posebnom Ustavnom zakonu. Rekoh, nemam zavičaja, doslovno iščupan sam iz korijena, ali moj kraj s područjem gdje bijah rođen, da cinizam bude veći, spada pod područje od posebne državne skrbi. Avaj jada! Izgleda kao Mjesečeva površina. Ni groblja nisu pošteđena. Dakle, i oni su pristali da politiku stave ispred, iznad i protiv ljudi a time i mene. Kao politički Hrvat manje sam čovjek, jer ja dolazim iz "remetilačkog faktora", a kao antifašista postao sam okupator svetog hrvatskog tla. Po najnovijem rezonu suvišni „gost". Dakle, doveden sam u dilemu Buridanova junaka. Slaviti ili kondolirati ili s njima više ni u čemu ne sudjelovati. Međutim, "etos moga druga Isusa", što bi moj učeni kolega Kangrga rekao, nalaže mi da je korisno o našem vremenu svjedočiti. Jer smo bili za to zajedničko stvaralaštvo osposobljeni, školovani, plaćeni i to je bio naš vlastiti izbor.

Rat je sve razorio, pa je i sudbinu tog časopisa odredio, a on je bio naš prozor u svijet u domeni ruralne sociologije kao primijenjene znanstvene discipline. Mi smo svojski svjedočili i sve raspoložive činjenice koristili da društvene promjene pratimo u toku. S današnje točke motrišta, čini mi se to kao znanstveni pothvat iza kojega stoje golema svjedočanstva u pisanom obliku, A govori se "'samo zapisano ostaje!" A, sada nešto o demografiji i našem dobu...

Prije više od četrdeset godina, nas trojica predavali smo demografiju na Filozofskom fakultetu (Vjeko Mikecin, Ico Završki i ja). Oni su predavali fizičku demografiju, a ja socijalnu. Oni su ispitivali testovima, a ja na klasičan način. U toku nekoliko godina, došlo je do većeg pregrupiranja studenata na moja predavanja.

Dvorane su bile malene. Nije bilo mjesta. Nastao je problem i formirana je komisija da se ispita zbog čega se to događa. U komisiji su bili učeni demografi I. Serdar i Ivo Klauser koji su nekad nama predavali kao kursistima demografiju u Agrarnom institutu. Nakon saslušanog predavanja bili su više nego zadovoljni i počeli me ispitivati kako dolazim do građe i po kojem udžbeniku predajem. Rekoh: "sam građu stvaram."

U to vrijeme pripremao sam građu za pisanje socijalne historije seljaštva, koju su mi Tuđmanovi talibani odnijeli. Do tog vremena, već sam bio izvršio preračune starenja stanovništva Hrvatske po svim popisnim krugovima, a u ostalim republikama po općinama. Zatim sam izvršio projekciju smanjenja poljoprivrednog stanovništva u ukupnom do kraja stoljeća po svim republikama. Osim toga, osnovao sam Gerontološko društvo u Hrvatskoj, sazvao kongres gerontologa na koji mi neki činovnici socijalne politike nisu dali da prisustvujem. Jer ja sam bio „vanpartijska masa" kako je cinično običavao za mene govoriti Stipe Šuvar.

Najzad, pokrenuo sam s drugim upućenima osnivanje postdiplomskog interdisciplinarnog studija iz gerontologije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Najviše mi je pomogla činjenica što sam prihvatio 'gorku pilulu' da upoznam kvartalni i kvintalni sektor, da vodim interdiciplinarnu studentsku praksu geodeta, medicinara, arhitekata i pripadnika društvenih znanosti. Tom prilikom (bilo da smo trasirali buduće pogone i tvornice, bilo da smo mjerili zemljište, bilo da smo ispitivali stavove stanovništva prema raznim fenomenima života u selu, vezano uz inovacije urbane (i ruralne) tokove smo fluorografirali stanovništvo radi preventive i slično.

Tada sam imao priliku gledati uživo kako raste tercijalni, kvartalni i kvintalni sektor jer su promjene bile goleme. Ranije sam učestvovao na razne načine u sedam istraživanja na području grada Zagreba, a on je držao 11% industrijskog potencijala Jugoslavije. Prema tome, bilo je dosta osnove da se studentima predstavi ukupni proces socijalnih i društvenih promjena, koje smo mi do detalja statistički istraživali. To je ovu dvojicu pripadnika komisije više nego zadovoljilo i zahtijevali su od mene da pripremim jedan inauguralni uvod za izabrane demografe sa zadaćom da se pokrene demografski časopis u Hrvatskoj. U to vrijeme je bio samo jedan demografski časopis Stanovništvo, koji je izlazio u Beogradu. Nevoljko sam pristao. Ali mi je bilo stalo da zaista imamo časopis preko koga bi se znanstveno istraživali svi fenomeni promjena, istovremeno propagirali demografiju i ukazali na sve tokove koji su bili izvan mogućnosti ruralno-socioloških istraživanja. Tom prilikom sam pripremio i održao sljedeće tematsko izlaganje kojem je bio posvećen 56. tematski broj Sociologije sela, od kojeg treba početi sa socijalnom demografijom. Dobro sam znao da mi svoju povijest ne poznajemo, osim mitova, a povijest susjeda još manje. Zbog toga sam se odlučio za naš da ga tako nazovem "kulturni krug" da najprije opišem sociohistorijski kontekst života, razvoja i rasta našega stanovništva kako slijedi.

Franjo Tuđman o ratu (citati)

Priroda rata me posebno zanimala, o čemu sam četiri knjige napisao kao učesnik, arbitar. Rat su civili počeli, bili i žrtve i zločinci i kad su uniforme nosili. On je bio dogovoren, građanski, bratoubilački, niskog intenziteta a užasavajućeg brutaliteta sa sekularnim posljedicama, što ne isključuje flagrantnu agresiju. O tome svjedoče urbanocidi Vukovara, Dubrovnika, Sarajeva i drugih. Međutim, ono što mi je Murtić saopćio, kako kovač rata, Tuđman, zamišlja prirodu rata,nije me zaprepastilo, jer sam znao njegovu opciju i dogovor s fratrima u Norvalu, nego me iznenadilo da je hrvatski narod na to pristao. A, evo toga sadržaja o koncepciji rata kojeg mi je Murtić saopćio kada mu je Tuđman rekao da to bez rata ne može i da nije ništa žrtvovati deset, dvadeset, trideset pa i sto hiljada života za državu. Suština je bila, treba lustrirati Srbe, a poštediti komuniste, na što su ovi jadnici, komunisti, pristali, vladom nacionalnog jedinstva. Pogledajte ovaj morbidni koncept Zoro-osvetnika: '...Bilo mi je strašno, mučilo me to što sam od Tuđmana čuo nekoliko mjeseci prije izbora 1990. godine. Došao je u moj atelijer, misleći valjda da će od mene napraviti svoga Augustinčića, i oduševljeno počeo pričati o tome. Da će hrvatski narod krvlju morati dobiti svoju državu, da će 50 odsto Srba morati spakirati kofere i odseliti, a ostalih 50 odsto ili postati Hrvati ili nestati! Rekao sam mu da je lud, da se mora liječiti i od tada prekinuo bilo kakav kontakt s njim. A, neposredni povod da počnem raditi ciklus 'Viva la muerte' (živela smrt, prim. red.) kao odgovor.

Tuđmanu na njegov stravičan cinizam i bešćutnost, bio je jedan njegov govor majkama i udovicama hrvatskih branitelja 1993. godine, kojima je posmrtno uručio odlikovanja uz riječi da trebaju biti „sretne i presretne" što su im sinovi i muževi poginuli za Hrvatsku. Evo i citata Franje Tuđmana za vreme stvaranja današnje Hrvatske: '...Hrvatska je riješila srpsko pitanje u Hrvatskoj. Mi smo prihvatili povratak dijela Srba u Hrvatsku, kako bi onemogućili napade na Hrvatsku i prigovore kako je Hrvatska nastavak NDH i da ne želi nijednog Srbina. Riješili smo srpsko pitanje i Srba više neće biti 12 odsto i šest odsto Jugoslavena koliko ih je bilo. A tri odsto koliko će ih biti, neće više ugrožavati hrvatsku državu...Treba napuniti prazan Trbuh Hrvatske. Bosna je umjetna tvorevina. Vrijeme je da okupimo Hrvate u maksimalno mogućim granicama. Nećemo granice između Hrvatske i Hercegovine. Ovakva Hrvatska država nema uvjeta za život, ali Hrvatska država čak sa granicama Banovine ima, a osobito sa poboljšanim granicama. Ne treba računati na BiH kao sa nečim što je od Boga dano i treba da ostane...' (Dr Franjo Tuđman novinarki Heni Erceg, ljeto 1990.)

Rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije želila. Mi smo procijenili da samo ratom možemo izboriti samostalnost Hrvatske. (Dr Franjo Tuđman u govoru na Trgu bana Jelačića 24.5.1995.)

NDH-a je bila i "izraz težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom". (Dr Franjo Tuđman na I. Općem saboru HDZ-a 1990.)

Umrijeti za Hrvatsku državu - to je ono zbog čega vrijedi živjeti. (Dr FranjoTuđman, prema "Feralu" od 23.12.2007.)

Sada moramo osigurati granice Hrvatske, te buduće granice hrvatske države u BiH! To je posebna povijesna zadaća hrvatske države, Hrvatske vojske, nešto što ne smijemo propustiti, je li... (Dr Franjo Tuđman, vojnom vrhu, transkripti iz

1993. prema Feralu od 16.4.2004.)

Mi smo za to da se kosti svakog hrvatskog čovjeka nađu u hrvatskoj državi. (Dr Franjo Tuđman, 1996., prema Feralu, od 30.4.2004)

Srbe treba snažno udariti da praktično nestanu. (Dr Franjo Tuđman, u Brijunskoj naredbi za operaciju "Oluja", transkripti iz Ferala)

I još ih ima, i ovdje kod Vas! Od 22 suca u Karlovcu ima sedmoro Srba! (Dr Franjo Tuđman, predsjednik R. Hrvatske, kolovoza 1995. u Karlovcu iz Vlaka slobode, Novosti 5.03.2011/32. B. Rašeta)

Srbi su neslavno nestali iz ovih krajeva kao da ih nikad nije ni bilo. Nisu uspjeli pokupiti ni svoje prljave gaće. Neka im je sretan put! A, oni iz svijeta koji nam i danas prebacuju da palimo srpske kuće na oslobođenim dijelovima Hrvatske, neka se prisjete da je upravo biblijsko načelo, iz starog zavjeta: oko za oko, zub za zub! (Dr Franjo Tuđman, nakon Oluje, prema Feral Tribune-u od 30.4. i 15.10.2004.)

Sretan sam da mi žena nije ni Srpkinja ni Židovka. (Dr Franjo Tuđman, na mitingu u Dubravi 1989., prema Feral Tribuneu od 5.4.2003. i 25.8.2006. itd.)

Ne treba računati s BiH kao s nečim što je od Boga dano i teba da ostane. Opstanak BiH kao samostalne i suverene, sve kako bi bilo moguć, ide u svakom slučaju na štetu hrvatskog naroda, onemogućava normalno teritorijalno ostvarenje hrvatske države i stvara pretpostavke za nestanak i onolikog dijela hrvatskog naroda kakav je danas u BiH... Sada moramo osigurati granice Hrvatske; te buduće granice hrvatske države u Bosni i Hercegovini. Sa cjelovitom Bosnom mi bismo izgubili Bosnu u potpunosti. Čitava Bosna bila bi protiv nas. Ali, na ovaj način mi ćemo imati, slušajte,Tuđman, predsjednik države i zapovjednik oružanih snaga R. Hrvatske, s predstavnicima HDZ-a iz BiH u Predsj. dvorima u Zagrebu (prema stenogramu od 21. rujna 1993. godine objavljenom u više navrata u Feral Tribune-u počevši od 16.4.2004. i nadalje)

Idemo na Prozor, Uskoplje, Bugojno, Jajce; ići na povezivanje Kiseljaka sa Busovačom, kao i na zauzimanje Uskoplja zbog povezanosti s Novim Travnikom, Vitezom i Bugojnom. (Dr Franjo Tuđman, iz stenograma od 5.11.1993.)

Ja osobno nisam imao nikakvih iluzija što se tiče Muslimana u odnosu na hrvatstvo, jer znam da su se Hrvati boriti tri stoljeća sa Muslimanima, ne sa Turcima negoli sa Muslimanima iz Bosne i da su oni, znači, doveli Hrvatsku na rub propasti (...) jer ta demografska ekspanzija Muslimana je takva da bi nam oni ugrozili opstojnost hrvatske države više negoli što su je Srbi ugrozili u prošlosti. (Dr Franjo Tuđman, iz stenograma o razgovorima s čelnicima Hrvatske i Herceg Bosne, prema Feralu od 16.4.2004.)

Postigli smo da nemamo samo Herceg - Bosnu, ono što smo imali, imamo znači, među nama rečeno, pola Bosne, ukoliko ćemo znati njome na pametan način. Čitavih tih pola Bosne će gurati u pro-hrvatskom smislu, kao što je to bilo. (Dr Franjo Tuđman, prema Feral tribune-u od 24.11.1995.)

Srbi su neslavno nestali iz ovih krajeva kao da ih nikad nije ni bilo! Nisu uspjeli pokupiti ni svoje prljave gaće. Neka im je sretan put. (Dr. Franjo Tuđman, prema Feralu od 30.4. i 15.10.2004.)

Srbe u Hrvatskoj treba proglasiti hrvatskim građanima i nazvati ih "pravoslavnim Hrvatima". Treba zabraniti odrednicu "pravoslavni Srbin". (Franjo Tuđman u veljači 1990. prema tekstu na str. 49 knjige "10 odgovora Stjepanu Mesiću" koju je napisalo 10 beogradskih autora 2008.)

Kada mi govore kako inteligencija nije na našoj strani, uvijek pitam: koja inteligencija? To je par škribenata, koje se od pamtivijeka, od biblijskih vremena, nazivala farizejima... (Dr Franjo Tuđman, u nekom od nastupa 1995., prema Feralu od 11.5.2002.)

To su ideolozi jugo-komunističkog režima, djeca oficira JNA i potomci mješanih brakova. (Dr Franjo Tuđman, u lipnju 1996., za Londonski Financial Times, prema Feralu od 23.2.2002. str. 36.)

Što znači da oporba u Zagrebu ima 60 posto glasova? To je kao da vam jedan seljak kaže da ima u svom dvoru 60 komada živine. Da li je to praščad ili telad? Da li su to kokoši ili guske. Da li je to stoka krupnog ili sitnog zuba? Gdje će svaki razborit seljak i čovjek znati da nasuprot takvom jatu jedan, a pogotovo jedan par rasnih konja ili rasnih krava, više vrijedi nego čitavo takvo jato. (F. Tuđman, pr. R. Hrvatske, na sjednici Glavnog odbora HDZ-e u veljači 1996., Feral od 26.10.2007., st. 47., te od 31.5.2003. st. 16-17)

Ne smijemo dopustiti nove zablude i nova lutanja, što bi Stipica Radić rekao, da odlaze kao guske u maglu. A , danas ima tih gusaka koje idu za velikim idejama i integracijama, jer su im premali okviri naše države i našeg naroda. (Dr Franjo Tuđman, tijekom 1998. prema Feralu od 30.4.2004)

S hrvatskom državom i slobodom još uvijek se nije srodilo 15 posto pučanstva, neki zbog podrijetla, a neki zbog povezanosti s komunizmom. takvih ima pretežno među inteligencijom koju je još Stipica Radić nazivao "pokvarenom gospodom". (Dr Franjo Tuđman, predsjednik R. Hrvatske, rujna 1998., prema Feralu od 11.5.2002.)

Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo crnim, nego i zelenim i žutim vragovima, ne samo povezuju nego im se i nude, ne samo da im se nude, nego im se i podaju za Judine škude. (Dr Franjo Tuđman, u govoru 1996., prema Feralu od 30.4.2004.)

Sveti oče, mi i dalje ostajemo vaše predziđe, antemurale christianitatis! (Franjo Tuđman na ispraćaju pape prije njegovog uslaska u zrakoplov, prema Feralu od 8.4.2005., st. 48.)

Mi smo za to da se kosti svakog hrvatskog čovjeka nađu u hrvatskoj državi. (Franjo dr Tuđman, 1996. prema Feralu od 30.4.2004.)

Vidite li našu mladež, naše stotine tisuća dragovoljaca, narod koji to ima ne smije strahovati za svoju budućnost. (Franjo dr Tuđman, u nekom od ratnih govora)

U ovom ratu izgubila je muža i dom, ali je dobila Hrvatsku i slobodu. (Franjo Tuđman govoreći na skupu u Konvalima o jednom ženi kao žrtvi rata, prema Feralu od 23. veljače 202., str. 36.)

Umrijeti za hrvatsku državu - to je ono zbog čega vrijedi živjeti! (Franjo Tuđman, na otvorenju "Oltara Domovine", prema Feralu od 23.2.02. str. 36)

Ja se s Miloševićem mogu sve dogovoriti. On je razuman političar. (Dr Franjo Tuđman, novinarki Heni Erceg, Feral od 1.11.2003. st. 9 i od 7.7.2001.)

Ne treba računati s BiH kao s nečim bogom danim... Jedan dio, znači, Srbiji, jedan dio Hrvatskoj, a može ostati i muslimanska državica u sredini, ona povjesna zemljica Bosna... (Franjo dr Tuđman, predsjednik R. Hrvatske, prema Feralu od 9.4.2004. str. 3)

Priznam da je 1998/1991. bilo ekscesa s naše strane poput paljenja i miniranja srpskih kuća, da se dogodilo poneko ubojstvo, da je netko i prije vremena morao pobjeći iz Hrvatske; međutim Srbi su s tim morali računati. Ponosan sam na sve što smo uradili. (Dr Franjo Tuđman u jednom od govora na Trgu bana Jelačića u Zagrebu tokom rata)

A što se tiče rušenja spomenik i uklanjanja spomen obilježja, to je samo gesta kojom je hrvatski narod izrazio svoj raskid s prošlošću (Franjo dr Tuđman, predsj. Hrvatske, u izjavi za medije tokom rata)

Rješili smo srpsko pitanje. Srba, odnosno Jugoslaven više neće biti 18 posto koliko ih je bilo. A tri posto koliko će ih biti neće više uzgrožavati hrvatsku državu. (Franjo dr. Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske, u govoru prigodom otvaranja ratne škole u Zagrebu 1995., te Feral od 12.10.2007. st. 20/21)

Nema više onih koji bi budućnost Hrvatske ugrožavali u hrvatskom nacionalnom tijelu, to se i ne moće izraziti nikakvim novcem negoli upravo time, da je ovim korakom (Olujom) budućnost hrvatskog naroda, suvremene i nezavisne hrvatske države jedanom za vazda osigurana za buduća stoljeća i milenije. (Franjo dr. Tuđman, 26.8.1996. iz "Vlaka slobode").

(Nastavak u sledećem broju: Neobjavljeni građanski rat)