Pogledi

Ubrzanje zbivanja: kraj komesarske uprave SAD nad Briselom i slom globalnog bankarskog fašizma

Sunce izlazi na Istoku

Svet nije više unipolaran. Rast novih, gigantskih ekonomija, već je nepovratno izmenio svet. Dolar više nije najvažnija valuta na svetu, nego problematični papir bez pokrića. Amerika odavno nije više najveća vojna i industrijska sila. Ali, sve ovo, vlada u Vašingtonu ne može ili neće da razume. Kompromis i saradnja, za nju ne postoje. Odgovor na ovu nerazumnu bahatost je već stigao. Broj najznačajnijih evropskih i svetskih država koje su joj okrenule leđa, sve je veći. Novu nadu čovečanstvu ponudili su Rusija i Kina, a sopstveni put, van Evropske unije, potražili su Grčka i Turska. Mnoge članice EU, poput Španije, Italije, Mađarske i Češke, traže izlaz. Svet ide u susret političkoj, ekonomskoj i kulturnoj renesansi. Svako drugo rešenje vodi u nestanak civilizacije. O nastupajućim događajima i velikom preokretu, piše sociolog Goranko Đapić, jedan od najslavnijih disidenata i nezaobilazni suorganizator, strateg i ideolog studentske pobune 1968.

Goranko Đapić

Možemo li reći da se događaji ubrzavaju i to po dubini i na sve širem prostoru? Sigurno je da možemo. Dovoljno je vratiti se samo godinu dana unazad da bi se to shvatilo. Štoviše, možemo reći da je dinamika događanja mnoge iznenadila, te da ima naznaka kako će se stvari još burnije razvijati. Hajde da vidimo kako je to izgledalo godinu ranije.

Projekt vlade u Vašingtonu oko projektiranog meteža u Ukrajini, uveliko je bio u toku. Po prvi put od Drugog svjetskog rata jedna nuklearna sila otpočela je opasnu igru u samom predvorju druge nuklearne sile. I to Rusije! Osnovni moto ove opasne politike bio je da se prekinu ekonomski i politički kontakti europskog zapada sa Rusijom. Potom da se nanese šteta i Europi i Rusiji, i najzad zaustavi konsolidacija Rusije i njen sveukupni i uočljivi polet. Jednom riječju da se cijelo područje od Antlantika do Tihog oceana destabilizira, te da se na duže vrijeme Europa vrati u minulu epohu podjela. Da se po svaku cijenu spriječi snaženje Rusije i njena stožerna uloga u integraciji transkontinentalnog karaktera na čitavom euroazijskom prostoru, sa mogućnim širenjem na azijski jug.

Radi se o mogućnoj integraciji, ponajprije na ekonomskom nivou, prostora koji u golemoj količini posjeduje energente sirovine i kvalitetne ljudske potencijale. Za izvjesno vrijeme, to bi učinilo mogućnim, čak i izvjesnim, određene forme političke suradnje.

Nema sumnje - Vašington, taj nasljednik Londona, nije niti pokušao iznaći oblike suradnje sa tim procesima na nesumnjivo dobro čovječanstva. Naprotiv. Vašington je učinio i čini sve da procese ekonomskog usložnjavanja svijeta dokine i proglasi suprotnim nacionalnim interesima SAD, a šire i čitavog ,,demokratskog svijeta".

Zašto?

Zato, što politika SAD nije u službi američkog naroda ili ma kakovoga demokratskog svijeta. Ona je u direktnoj službi jedne šizofrene politike sasvim male manjine, financijske oligarhije, čiji interesi nalažu duboko retrogradnu politiku čiji je cilj stabilizacija ciljeva, a to je apsolutna vlast manjine nad ogromnom većinom. To nije mogućno drugačije bez barbariziranja svijeta, što je i njen konačan cilj.

I da ne bi bilo zablude, težnje na tom cilju nisu od jučer, već možemo slobodno reći kako se one razvijaju kroz više od dvije tisuće godina. Poslije lažnog faraonskog i babilonskog ropstva, Korporacija pod zastavom monoteističkog ekskluziviteta, organizirano otpočela sa ideologijom Izabranog naroda i njegovog neotuđivog prava da određuje sudbinu čitavog čovječanstva.

Još od prvih masonskih loža pod ,,pokroviteljstvom" Izabranih utemeljen je princip vladavine tajnim djelanjem mimo institucije matičnih društava. Zašto tajnim? Može li tajno djelovanje manjine biti u interesu većine? Ne može i to po definiciji, jer zašto bi bilo tajno? Razumije se, tajno je jedino mogućno novcem i intrigama izraditi poduzeće u manjinskom interesu.

Već je ranije pisano kako su Izabrani mjenjači i lihvari, preuzeli Britaniju koja je u potpunosti u njihovom posjedu; potom kako su preuzeli američku republiku, da bi 1913. godine preuzeli u svoje ruke kontrolu i emisionu politiku novca kroz Federalne rezerve (piši-rezerve Izabranih oligarha).

Scena za Prvi svjetski rat bila je spremna. Njemačka i Rusija morale su biti uništene. Francuska tragično oslabljena a Europa fatalno podijeljena. Samo što je Prvi rat minuo planiran je i Drugi, kojim je konačno valjalo značajno uvećati moć Izabranih. Cilj se činio da je veoma blizu. Rusija je u hladnom ratu izolirana. Na vrat joj je bačen čitav istok Europe tradicionalno slabo razvijen (izuzev Čehoslovačke i Istočne Njemačke); najviše razoren ratnim operacijama.

Padom Berlinskog zida smatralo se da posao uveliko završen. Ukinut je Varšavski pakt koji je okvalificiran kao agresivan u širenju ,,komunističke ideje". NATO pakt je tobože kao politička i vojna brana ,,širenju komunizma", međutim ostao. Dakle, iako je ,,komunizam upokojen". Kako? Ima li to ikakovog smisla?

Ima. Bankari sa Vol Strita su znali da posao još nije okončan. Poljuljana Rusija je smogla snage da se sa mukom počinje izvlačiti iz meteža prošlosti. Ali, Rusiji je potrebno vrijeme. Mnogo vremena.

Čim je bilo očigledno da se Rusija ponovo uzdiže i nalazi svoje prirodno mjesto u Europi, čiji je uostalom i najveći član; društvo iz FED-a je počelo upotrebljavati NATO, najprije u vidu prijetnji, a onda i vršenjem otvorene agresije kroz manipuliranje ukrajinskim narodom i igranjem rata na samim ruskim granicama.

Priprema za novo robovlasništvo

Uslijedio je poziv ,,saveznicima" iz europskog zapada i najzad uvođenje ekonomskih sankcija. E, upravo uvođenjem ekonomskih sankcija, jasno se pokazuje prava priroda agresije iz FED-a. Cilj sankcije je ponovna izolacija Rusije, zastoj njene ekonomije i šteta koje bi po tom projektu teško pogodila podjednako i europski zapad. Jednom riječju cijelu Europu. Šire još i cijelo euroazijsko područje.

Ono što osobito zabrinjava; to je tako visok stepen ignoriranja stvarnosti. Potpuno se zanemaruje rast ekonomije Kine, Indije i znatnog broja azijskih i latinoameričkih društava. Američka tekuća administracija, zapravo iskazuje tvrdo uvjerenje da je svijet mogućno vratiti u pedesete godine, ,,zlatne" godine dominacije njene ekonomske i vojne moći. Pa čak i u tim godinama ta dominacija bivala je često osporavana.

U već poodmaklom dvadesetprvom stoljeću, svijet nije više unipolaran. Rast navedenih ekonomija već je bitno izmijenio svijet i to nepovratno. Dolar jednostavno ne može više bit sam, niti papir koji ima monopol.

Ideje Vašingtona umjesto da budu usmjerene ka prihvaćanju stvarnosti i rastu suradnje, kroz obostrane kompromise, svele su se kao odgovor današnjici na samo jednu ideju.

Sjedinjene države moraju energičnom akcijom vratiti stvari u obliku stanja iz pedesetih godina prošlog stoljeća. To je razumije se mogućno samo silom. Vojnom silom. Dakle treba otpočeti veliki rat kako bi se svijet vratio u pedesete godine minulog stoljeća. Čiji se interesi kriju iza ovako devastirajuće i monstruozne politike?

Interesi židovskog financijskog špekulativnog i monopolnog kapitala! Jednostavno nije mogućno uspostaviti totalnu moć izabrane manjine bez fatalnog srozavanja ekonomskog, političkog i kulturnog nivoa. Samo je tako mogućno uspostavljanje neobarbarskog, neorobovlasničkog novog svjetskog ustrojstva. To se jasno vidi iz ponašanja islamskog fašizma kao vašingtonskog klona i strategijskog saveznika na zaposjednutim područjima. Posredstvom malih ekrana, nakon nekog rijaliti šoua, možemo u daljnjem programu pratiti kako borci ISIS-a kolju i sijeku glave, mahom hrišćana ili šiita u dugoj povorci. Poslije dolazi blok reklame i tako dalje. Ovo je apsolutno šizofreno. Kroz zabavu, se promoviše nedostojno divljaštvo najranijih predcivilizacijskih epoha usred dvadesetprvog stoljeća. Što je cilj? Recimo da to pređe u naviku kao nešto uobičajeno ovom vremenu. Naviku na što? Pa na posvemašnje moralno, kulturno; dakle na potpuno civilizacijsko propadanje.

Tako nas sljedbenici Protokola pripremaju za novo robovlasništvo u kome će oni biti gospodari, a svi mi ostali ubogi brojevi. Zato treba uništiti našu grčko - rimsku - kršćansku civilizaciju. Imperativno. Odmah srozati svijet.

Prije godinu dana počeo je napad na Rusiju. Kako danas stoje stvari? Moramo priznati da je došlo do ubrzavanja događaja. U prvom redu, Rusija je tu i u glavnom je u dobrim odnosima. Nije nasjela.

Grčki udarac Bankarima

Ovih dana se održava samit zemalja Euroazijske zajednice posvećen ekonomskoj suradnji članica, kao i svim zajedničkim oblicima političke suradnje od obostranog značaja u narednim godinama u Sankt Petersburgu. Zašto baš u njemu? Grad je podigao Petar Veliki. Njegova je ideja bila da tim gradom približi Rusiju Europi i Europu Rusiji. Europu, dakle kao neposrednu inspiraciju suradnji. Prošla su od doba Petra Velikog tri stoljeća, ali ideja je ostala ista. Rusija je jednostavno stožer Euroazije. Ne samo zemljopisno već i kao ekonomski centar golemog kontinenta od Antlantika do Tihog oceana. Rusija je baštinik europske kršćanske civilizacije kao i golemih resursa prirodnih bogatstava svih vrsta. Njen je položaj centralan. Ona preko svog ogromnog prostora povezuje Kinu sa Zapadom, ali i Indiju sa Kinom i nizom južnih republika bivšeg SSSR. Konačno, Vijetnam na samom jugu i Iran u Persijskom zalivu pristupili su savezu sa Rusijom. Na Levantu je došlo do niza obrata...

Isprva je Turska pod Erdoganom imala simpatije prema ISIS-u, ali je uporna politika iz Vašingtona da joj naturi apsolutno islamskog fašistu uplašila Erdogana. Turci su shvatili da je suživot i svaka suradnja daleko bolja politika od konfrontacije, pa su prihvatili suradnju sa Rusijom, štaviše i smjer Južnog plinskog toka preko svoje teritorije i dalje prema Grčkoj. Sve to u vrijeme kada se SAD upinju da se sankcije Rusiji još i povećaju.

Rezultati izbora u Turskoj iznenadili su sve.

Sekularna kurdska stranka demokratske orijentacije postala je faktor nezaobilazan u turskoj politici, pa je čak mogućna suradnja sa Erdoganovom strankom kako bi se formirala stabilna vlada. To Tursku dovodi u poziciju da prihvati kurdsku autonomiju i potisne agresivnije islamske konzervativce. Rezultat će biti tješnjiji odnosi sa Rusijom i euroazijskom grupacijom.

Ali pravo iznenađenje je priredila Grčka. Ono što prije godinu dana nije izgledalo mogućno, upravo se zbilo. Pobijedila je Siriza, lijevi pokret sa snažnom socijalnom politikom i otporom proameričkoj komesarskom upravom u Brislu. Odavno već SAD kontroliraju svoju tvorevinu EU. Svaki napor za malo europske nezavisnosti gušen je. Zemlje EU podvrgnute su snažnom kvislinškom pritisku.

Poplava islamskog fašizma u Europu, gej diktatura manjine nad većinom, razaranje obitelji, divljanje narkomanije i raznih multikonfesionalnih, multietničkih i multikonfesionalnih ideja razorili su u značajnoj mjeri europsku duhovnost i kulturu.

Komesari iz Brisla jasno pokazuju čija je to Europska unija. Priroda komesarske uprave obučene i plaćene iz SAD, najbolje se pokazuje u njenom potpunom ignoriranju matičnih parlamenata i svih nacionalnih institucija preko petokolonaških elemenata u državnoj upravi. Oni su stub bankarske diktature i produžene plaćene ruke Šajloka što čuči u londonskim i vašingtonskim trezorima.

Do sada je najveći udar Europi Izabranih, zadala unesrećena Grčka. Konačno, ona je pošla u Moskvu kako bi dobila podršku i tajnu i javnu kako bi se izborila za svoje nacionalne interese. Podrška Moskve nije izostala.

Treba imati u vidu da su židovski bankari krenuli u projekt gušenja Sirize i stvaranje općeg haosa u kome bi domaći petokolonaši uzeli vlast u interesu navedenih.

Stabilizacija Grčke iz temelja pomjera balkanske prilike. Prije svega mogućno napuštanje kvislinške EU dovelo bi istu u stanje konsternacije. Podemos u Španjolskoj će nesumnjivo ojačati. Tu je i sve klimavija Italija. Bio bi to smrtonosan udarac američkoj EU. Ne treba zaboraviti da je pokret Marin le Pen u Francuskoj duboko oslobodilački u naporu francuskog naroda da zbaci jaram islamskog fašizma i domaćih petokolonaša. Čini se da su izgledi da Europa povrati svoju dušu mnogo bolji u ovoj godini.

Ali da vidimo što se događa duž egejsko - vardarsko - moravsko - dunavske doline...

Vučić protiv Srbije

Dok se u Europi budi svijest o opasnosti što prijete iz Vašingtona, kvislinška vlada u Beogradu čini sve što je u njenoj moći da posluži interesima društva iz FED. Kako već godinama u Srbiji nema nikakove politike izuzev one koja je u funkciji zaštite kriminalnog kartela oligarha, sadašnji kriminalci na vlasti očajnički očekuju potporu iz SAD. Oni poručuju - sve ćemo učiniti samo nas branite! Tako će oni rado prihvatiti mjesto Kosova u UN i divljane separatizma u Bujanovcu, Preševu i diljem vranjskog kraja sa tendencom ka Nišu. Oni će rado odbaciti Republiku Srpsku jer to žele gospoda Kirbi, Kif i Devenport, a pride i savjetnik Toni Bler.

Oni će prihvatiti i rezoluciju u UN kojom se srebrenički događaji proglašavaju genocidom, pa će tako kroz kojih petstotina godina Srbi biti primjer genocidnosti. Premijer Vučić je čak zatražio od Rusije da ne stopira vetom Srebreničku rezoluciju, kako položaj Srbije ne bi bio otežan. Srbije ili njegovog ganga?

Ovo je odviše van zdrave pameti. Tim prije što je tužba BIH po pitanju navodnog genocida Srbije nad muslimanike u Bosni odbačena i Srbija je oslobođena po tom pitanju kao počinilac genocida. Tužba je da naglasimo odbijena od strane Stalnog međunarodnog suda u Hagu. To očigledno tekući premijer nije primijetio!

Pokušaj da se kroz Savjet sigurnosti UN provuče Srebrenička rezolucija potaknut je od strane srpskog i općeslovenskog arhineprijatelja Velike Britanije. Srpska vlada osuđuje podizanje zida što ga Mađarska gradi na granici sa Srbijom i tvrdi kako to nije humano. Humano je da Srbiju preplave azilanti i izlože je nesigurnosti, ali se ne mari za ma kakovu humanost spram svojega naroda koji je ,,velikim radom" oligarhije kriminalnih kartela doveden u očajno stanje koji je pravi europski skandal. Od doba Miloševića, preko Koštunice došlo se do doba lakrdijaša Borisa Tadića i njegovog hiper-kleptokratskog režima.

Pa ipak niti jedan od njih nije osobito kritiziran na Zapadu iako je njihov grozni učinak bio uvertira u doba Vučićeve autoritarne i destruktivne vladavine. Nitko se više ne sjeća što je zapravo Vučić po političkom opredjeljenju; radikal ili ekstremno vašingtonski službenik?

Današnja Srbija nije formalno ni uz EU, ni uz Rusiju; ona zvanična je za zaštitu SAD, a za uzvrat je spremna da u ovim napetim vremenima služi interesima Izabranih u sukobu sa Rusijom i probuđenim i sve većim dijelom Europe. Vladajuća banda u Srbiji bez okolišenja je spremna i na uvoz islamskog fašizma, samo ako dobije neku ,,dobit" za tu uslugu iz prijateljskih arapskih država.

Pogledajmo kakovi su komentari podobne štampe o Grčkoj. Svi su složni da će Grčka propasti, da se nije suprotstavljati MMF i sličnima. Plaćeni režimski ekonomisti gotovo što uglas ne viknu kako je sudbina Srbije i svijeta samo uz MMF, a nikako drugačije. Od nedavno, čuju se glasovi kako je Republika Srpska remetilački faktor i kako je sazdana od destruktivnih i genocionalnih Srba i da je treba utopiti u Federaciju BIH. Krasno. U što konačno utopiti cijelu Srbiju?

Ipak nije vjerojatno da će ova kvislinška priča previše trajati. Odviše je poražavajuće bijede po afričkim obrascima i odviše je udaljavanje od stvarnih srpskih interesa. Oni su tamo gdje se vodi velika borba uz učešće Rusije i probuđenog dijela europskog svijeta za oslobođenje od velike, opasne urote duge više od dvije tisuće godina. Nije to samo borba za održanje naše europske civilizacije, to je istodobno i naznaka velike rekonstrukcije svijeta. Narasla su znanja i tehnologija je veoma napredovala. Već na ovom stupnju napretka, ova bi tehnologija uspješno riješila osnovne probleme čovječanstva.

Problem je u tome što Izabrani u cilju stvaranja neorobovlasničkog poretka jednostavno nemaju potrebu za tom tehnologijom, jer ona podrazumijeva korjenitu promjenu ekonomskih kategorija i pravaca, jednom riječju ona podrazumijeva svijet na višem civilizacijskim stupnjem i sa značajnom demokratskom i socijalnom vizijom.

Upravo to Izabrani pokušavaju spriječiti. Jer, sanjana vladavina manjine želi upravo sve suprotno. Ona je mogućna u sasvim barbariziranom društvu. To je naprosto zakonitost nakon više od dvije tisuće godina napora za ekskluzivnošću Korporacije.

Drugačije, demokratsko i slobodno društvo teži da napretkom tehnologije podigne kvalitet života za sve. Život i stvaranje osnovni su postulati naše civilizacije. Potrebno je i neophodna njena Renesansa. Dakle, prionimo na zadatak.