Protiv iluzija

Siniša Ljepojević, novinar i publicista, tvrdi da je došlo krajnje vreme da se Srbi i srpske zemlje oslobode mitova o prijateljima sa Zapada

Zaboravljeni zločini “prijatelja”

Mnogi lideri srpskih političkih stranaka kao "prijatelje Srbije" predstavljaju zapadne države, koje na vrlo konkretan način dokazuju da to nisu. Na inicijativu Amerike i Velike Britanije vojni savez NATO je bombardovao Republiku Srpsku 1995. i Srbiju 1999. godine. Francuska je prva evropska država koja je priznala nezavisnost albanskog Kosova. Među najnovijim primjerima je pomjeranje spomenika na srpskom pravoslavnom groblju u Prištini. Po nalogu „Ambasade Francuske" u Prištini, a povodom godišnjice primirja u Prvom svjetskom ratu, izmješten je spomenik srpskim borcima stradalima u ratovima od 1912. do 1918. godine. Umjesto njega je postavljena crna mermerna ploča na kojoj na francuskom, srpskom i albanskom piše "Francuskim vojnicima palim na Kosovu". Tokom Balkanskih i Prvog rata na Kosovu i Metohiji nisu ratovali francuski vojnici. "Nemački ambasador u Prištini" proglasio je Dečane za "kosovski manastir", a nemački diplomata Kristijan Šmit, koji se predstavlja kao "visoki predstavnik", samovoljno menja zakone Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.

Siniša Ljepojević

Svaki narod gaji iluzije o sebi, a Srbi već dugo, nepodnošljivo dugo, gaje iluzije o drugima.

Te iluzije se pretvaraju u mitove o prijateljstvu iako se mahom gaje prema onima koji uporno pokazuju da ne samo da nisu prijatelji, nego su i neprijatelji. Ali, te se iluzije uporno njeguju. A prema stvarnim prijateljima srpska elita je veoma kritična i sumnjičava.

Primjera je, na žalost, mnogo a neki su i veoma tragični, kao bombardovanje NATO aviona Republike Srpske 1995. i Srbije 1999. godine. I šta bi još trebalo da se dogodi pa da te iluzije nestanu?

Među najnovijim primjerima je pomjeranje spomenika na srpskom pravoslavnom groblju u Prištini. Po nalogu „Ambasade Francuske" u Prištini, a povodom godišnjice primirja u Prvom svjetskom ratu, izmješten je spomenik srpskim borcima stradalima u ratovima od 1912. do 1918. godine. Umjesto njega je postavljena crna mermerna ploča na kojoj na francuskom, srpskom i albanskom piše "Francuskim vojnicima palim na Kosovu".

Tokom Balkanskih i Prvog rata na Kosovu i Metohiji nisu ratovali francuski vojnici. Doduše, na Kosovu je tokom služenja u KFOR-u poginulo 18 francuskih vojnika. Ambasada nije saopštila kako su poginuli, ali trebalo bi podsjetiti da su Srbi prestali da se bore 12. juna 1999. godine, kada su stigle međunarodne snage, kako je bilo i dogovoreno.

Na prištinskom srpskom pravoslavnom groblju ima jedan dio koji je spomen park i tu je pored spomen ploče srpskim borcima i obilježje na kojem piše „Večita zahvalnost francuskim ratnicima palim 1918." To je pisalo na srpskom i francuskom jeziku a sada je dodat i albanski.

Bijela spomen-ploča, na kojoj je pored krsta ispisano "Ovde leže posmrtni ostaci srpskih vojnika palih u ratovima 1912-18", izmještena je sa bočne strane parka, nad kojim se sada vije zastava Francuske.

Taj spomenik je jedan od rijetkih na srpskom groblju koji Albanci nisu dirali dok su mnoge druge preminulim Srbima oštetili. Nije smetao Albancima ali jeste francuskom ambasadoru.

Oglasile su se i ambasade Francuske i Njemačke saopštenjem da je spomen srpskim borcima „samo pomeren" i da su razočarane što je taj gest pogrešno protumačen. Ambasadori tvrde da je o svemu bila obavještena prištinska opština ali iz opštine je saopšteno da nisu obavješteni niti imaju bilo šta sa pomjeranjem spomenika.

Srpsko groblje je pod brigom Srpske crkve ali Raško-prizrenska eparhija nije ništa znala o pomjeranju spomenika.

Ne bi trebalo da se zaboravi ni poniženje Srbije na obilježavanju stogodišnjice kraja Prvog rata kada je tadašnjem lideru kosmetskih Albanaca Hašimu Tačiju dodijeljeno počasno mjesto a predsjedniku Srbije, savezniku iz tog rata, negdje s kraja, pored vojnog orkestra.

Tači je sada u pritvoru u Hagu zbog optužbi za ratne zločine.

Nekako u isto vreme kada je pomjeren spomenik na prištinskom groblju, u Parizu je održan jedan „mirovni" međunarodni skup a srpski mediji su izvjestili da je „potvrđeno prijateljstvo Francuske".

Treba takođe podsjetiti da je Francuska u drugoj polovini 19. vijeka bila kreator plana, i presudna, da se Bosna i Hercegovina dodijeli Austriji u zamjenu za austrijske teritorije na sjeveru Italije.

I zaista je neobjašnjivo poslije svega što se minulih decenija događalo da se i dalje njeguje mit o „prijateljstvu Francuske".

Pa je onda „njemački ambasador u Prištini" Jern Rode posjetio manastir Visoki Dečani ali je rekao da je to „kosovski manastir". A tamo je sa bratstvom manastira razgovarao o problemima sa kojima se suočava Srpska pravoslavna crkva na Kosmetu.

Ali, vrhunac „njemačkog prijateljstva" je Kristijan Šmit, koji se lažno predstavlja kao „visoki predstavnik".

Služba Bosne i Hercegovine za poslove sa strancima je objavila da je Šmit ušao u BiH kao diplomata Njemačke, a ne kao predstavnik Ujedinjenih nacija. Podaci te Službe pokazuju da je Šmit registrovan kao njemački diplomata iako formalno nije dio njemačke ambasade.

Još jedan dokaz da on nije visoki predstavnik nego samo njemački, a glavni cilj te njegove ilegalne misije su Republika Srpska i Srbi.

Pravnici pitaju: da li će Njemačka odgovarati za to što je njen građanin nelegalno izmjenio Krivični zakon i udario na ustavni poredak BiH? Jer građanin Njemačke nije mogao da izmjeni Krivični zakon po kojem je optužen i predsjednik Republike Srpske.

I dok se sve to izdogađalo oglasio se i predsjednik Ukrajine Vladimir Zelenski koji je rekao da bi Rusija mogla da podstakne sukobe na Balkanu. Njegovu očigledno orkestriranu izjavu odmah je podržao predstavnik za štampu Evropske unije Peter Stano koji je prenio da Brisel dijeli zabrinutost ukrajinskog predsjednika.

I onda je opet nekako u isto vrijeme u Beogradu održan Forum o saradnji Trgovinsko-industrijske komore Ukrajine i Privredne komore Srbije. Potpisan je i memorandum o toj saradnji. Forum su organizovali Privredna komora Srbije i Ambasada Ukrajine u Srbiji a uz podršku njemačke fondacije „Konrad Adenauer", opet Njemci, ali se oglasio i stvarni pokrovitelj, američki ambasador Kristofer Hil. On je rekao da se ovim pokazalo da „Srbija i Ukrajina imaju zajedničke interese koje je moguće razvijati u budućnosti".

Hilovim riječima se pridružio ministar građevinarstva u Vladi Srbije Goran Vesić, izjavom da je Srbija spremna da učestvuje u obnovi Ukrajine.

Ocijenio je da Ukrajinu i ukrajinski narod čekaju bolji dani i podsjetio i da je inicijativa o učešću srpskih građevinskih kompanija u obnovi Ukrajine pokrenuta nedavno u saradnji sa SAD.

Dodao je da vjeruje da će Srbija i Ukrajina u budućnosti zajednički razvijati svoje zemlje i sarađivati u „zajedničkom domu, a to je EU". Ponovio je da Vlada Srbije osuđuje agresiju Rusije na Ukrajinu i da potpuno podržava teritorijalni integritet Ukrajine i njenu cjelovitost.

Koga predstavlja ministar Vesić i u čije ime govori?

Ukrajina je u ratu sa jednom od dvije velike sile, Rusijom koja odlučno brani interese srpskog naroda.

Onda je došao i generalni sekretar urušenog NATO pakta Jens Stoltenberg.

Koga on predstavlja? Poraženi NATO ili koga, a dočekan je kao da je šef neke moćne države. Bio je u cijelom regionu a iz Beograda je otišao sa obećanjem da će Srbija obnoviti zajedničke vježbe sa NATO snagama. I da će Srbija imati najbolju komunikaciju sa NATO paktom.

Sve „prijatelj do prijatelja".

I zaista, krajnje je vrijeme da se Srbi i srpske zemlje oslobode iluzija i napuste mitove o prijateljima. Ti mitovi su, pokazalo se nebrojeno puta, pogubni. A došlo je i vrijeme tektonskih promjena u svijetu i iluzije više ne pomažu. Neophodno je hrabro suočavanje sa realnošću i donošenje strateških odluka.

Na sve ovo bi trebalo stalno podsjećati jer mediji, uz očiglednu podršku političkih elita, to brzo zaborave, tačnije potiskuju, i mitovi se održavaju.

Doduše, u srpskom narodu tih iluzija odavno nema, prošlo je njihovo vrijeme, ali ih veći dio političkih elita uporno održava.

Činjenica je, međutim, da se u srpskom nacionalnom korpusu jedino Republika Srpska oslobodila tih dugogodišnjih iluzija i krenula u rušenje mitova o „prijateljstvima" i izgradnju veza sa onima koji su se pokazali i kao prijatelji i kao zaštitnici srpskih nacionalnih i državnih interesa.

Takozvani „prijatelji", u prevodu Zapad, ne odustaju, ali je Republika Srpska pokazala odlučnost da raščisti sa iluzijama i spremnost da brani svoje interese.

(Tekst preuzet sa portala sveosrpskoj.com)

glosa

Francuska je u drugoj polovini 19. veka bila kreator plana, i presudna, da se Bosna i Hercegovina dodeli Austriji u zamenu za austrijske teritorije na severu Italije. A Francuska je bila i prva zemlja Evrope i Zapada koja je priznala samoproglašenu takozvanu nezavisnost Kosova

glosa

U Beogradu je održan Forum o saradnji Ukrajine i Privredne komore Srbije. Uz podršku njemačke fondacije „Konrad Adenauer", a stvarni pokrovitelj bio je američki ambasador Kristofer Hil. Ministar građevinarstva u Vladi Srbije Goran Vesić, izjavio je da je Srbija spremna da učestvuje u obnovi Ukrajine i da će Srbija i Ukrajina u budućnosti zajednički razvijati svoje zemlje i sarađivati u „zajedničkom domu, a to je EU". Još je ponovio da Vlada Srbije osuđuje agresiju Rusije na Ukrajinu