Pismo
Šušti
šušti bagrem beli, a najlepše šušti u Padinskoj Skeli
Svaka vaška obaška
Šta je sve video i doživeo
Tabloidov čitalac
u Padinskoj Skeli tokom posete duševno obolelom rođaku
...
Na prostoru
starog (bivšeg) zatvora
u Padinskoj Skeli, traje adaptacija pojedinih zgrada u stacionarnu ustanovu Centra za produženo
lečenje Instituta Dr Laza Lazarević, koji je priključen psihijatrijskoj bolnici Dr Laza Lazarević u Beogradu, gde se leče teški
duševni bolesnici.
Ulazak u stacionar je u stvari ulaz u kažnjenički paviljon, koji nema veze
sa stacionarom u kojem se leči ova vrsta oboljenja. Ništa od
ideje da u miru, tišini,
zelenilu, daleko od gradske buke,
kroz proces humanizacije u svim fazama lečenja, teški duševni
bolesnici budu podvrgnuti lečenju i aktiviranju u društvenim aktivnostima.
Svuda se vide nered, nemar, oronule zgrade, park bez stolova i sa
samo ponekom klupom, i oseća se nesnosni smrad
kanalizacije.
Žalosno je videti sobe bolesnika i odnos osoblja
prema njima. Nema
bolesnika koji nema vaške i šugu. Bolesnici nemaju kome da
se žale - ćute, trpe, i za
njih to postaje normalna pojava.
Na primedbe rodbine zatečenom medicinskom osoblju u stacionaru niko nije reagovao. Niko nije
želeo da daje bilo kakve
izjave, svi su želeli da
ostanu anonimni.
Ističu da
ih niko iz
Ministarstva zdravlja nije obišao,
niko se ne interesuje za njihove teške uslove rada,
pacijente tretiraju kao nepoželjne građane kojih se treba što pre otarasiti. Tek kada se desi
neka pobuna ili ubistvo, više
se marketinški neko oglasi - i
na tome se sve završi.
Očigledno je da
oni koji bi trebalo najviše da brinu o Institutu
nisu zainteresovani, medicinsko osoblje ne može više od ovoga
što preduzima, familija bez šire društvene
podrške ne može sama, a pacijenti
koji su najmanje
krivi za ovo stanje najviše
ispaštaju.
Da li
je uzrok ovakvog stanja samo novac,
bolničke zgrade, aparati, ili
neke druge okolnosti o kojima se ne govori?
Treba reći
i to da se stacionar nalazi na zemljištu koje
je podvodno i močvarno, koje je takođe i izvor
smrada i zaraze. U blizini su Okružni
zatvor i farma PKB iz koje
se šire neprijatni mirisi. Opisano stanje ukazuje na potrebu
premeštanja stacionara na drugu lokaciju,
na kojoj bi se izgradio novi stacionar
po ugledu na evropske, ali...
Da je neko
od nadležnih ministara bar jednom kurtoazno obišao
Institut za psihijatriju u Padinskoj skeli ili, ne daj
bože, u njemu proveo jedan dan,
pronašao bi vrlo brzo novac
za sređivanje stacionara.
Ovako, po
onoj narodnoj "daleko od
očiju - daleko od kase". Ne bi se olako rasipala sredstva na gej
parade, obezbeđenje zaštićenih svedoka, doniranje
sumnjivih nevladinih organizacija i povećanje plata
pregolemom vladinom aparatu. Kada bi se ova izdvajanja smanjila za 15 do 20 odsto, ušteđena sredstva
itekako bi pomogla u sređivanju stacionara koji bi tako teškim duševnim bolesnicima
pružio dostojanstveno lečenje.
Verujemo da
će ovaj članak pomoći pacijentima
i medicinskom osoblju psihijatrijske bolnice u Padinskoj Skeli, da se odgovorni
najzad sete da lečenje teških duševnih bolesnika,
kojih je u Srbiji sve više, zahteva bolje smeštajne
uslove, adekvatnu negu i lečenje,
i humani pristup u svim fazama lečenja.