https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Kapitalisti XXI veka (3)

Novac ulažu dugoročno, odgovorno i etički

Ciljeve obnavljanja političkog suvereniteta Rusije i ekonomske rekonstrukcije sledi Vladimir Putin. Hodorkovski je osuđen za pranje novca i utaju poreza, a posle odslužene kazne srdačno je dočekan u finansijskim rajevima Švajcarske i Londona. Zapadne kompanije iz SAD, Nemačke, Francuske i drugih zapadnih zemalja sada su zastupljene u Rusiji, gde se pridržavaju zakona i mogu da posluju. Samo nemačka ruska privredna komora ima preko 1.000 članova. Samo 2020. i 2021. 160 američkih kompanija uložilo je ukupno 4 milijarde dolara u Rusiju. I hiljade banaka i kompanija iz SAD i Evropske unije decenijama posluju u Narodnoj Republici Kini, poštujući lokalne zakone i uživajući u velikim pogodnostima, nedavno i u oblasti novih tehnologija i životne sredine.Dakle, kapitalizam nije prepreka mirnoj i ekonomski uspešnoj saradnji svih strana - tvrdi u svojoj knjizi ''Kapitalisti XXI veka'' Verner Rugemer, čiji sadrdžaj ćemo prneti u nekoliko narednih brojeva. Prevod knjige - Pajo Ilić

Verner Rugemer

Mreže političkog uticaja

Da bi zaštitio ovu praksu, BlackRock širi mreže političkog uticaja u svim važnim zemljama. Organizator kapitala u svoje komitete privlači poznate bivše političare i bivše bankare.

SAD: Demokrate su dobre, ali i republikanci su dobri

Kao što je uobičajeno u američkim kompanijama, Fink je osnovao Komitet za političku akciju (PAC), kome, između ostalog, viši rukovodioci daju manje-više dobrovoljne priloge. Donacije se razumno raspoređuju između postojećih američkih partija, republikanaca i demokrata.

BlackRock je porastao zahvaljujući deregulaciji uočenoj za vreme predsednika Klintona i Obame iz Demokratske partije. Godine 2013. Šeril Mils, tadašnja šefica kabineta Hilari Klinton, postala je član nadzornog odbora Blekroka. Fink je smatran mogućim ministrom finansija. Neki članovi Obamine administracije prebegli su u BlackRock.

U početku, Fink nije mogao da odobri oštre kritike kasnije izabranog predsedničkog kandidata Donalda Trampa o pohlepi Volstrita i korumpiranoj političkoj močvari Vašingtona. Ali nakon godinu dana Trampovog predsedništva, Fink je rekao: „Tramp je bio dobar za američku ekonomiju i stoga dobar za globalnu ekonomiju. On je pohvalio Trampovo smanjenje poreza na dobit preduzeća i kraj „asimetričnih" sporazuma o slobodnoj trgovini koji su bili nepovoljni za SAD. Fink je otvoreno pohvalio Trampovu misiju da „Ameriku ponovo učini velikom".

Švajcarska, Francuska

U Evropi je Fink doveo Filipa Hildebranda, bivšeg predsednika Švajcarske centralne banke, u globalni nadzorni odbor kao moćnog agenta.

U Francuskoj je za predsednika BlackRock France-a imenovan Žan-Fransoa Sireli, koji je bio zadužen i za Luksemburg i Belgiju. Glavni menadžer energetske grupe Gaz de Frans aktivan je od predsednika Žaka Širaka kao privatizator francuske energetske industrije i još uvek je član nadzornih odbora francuskih energetskih grupacija.

Velika Britanija

U Velikoj Britaniji, Fink je odmah pozvao bivšeg konzervativnog ministra finansija Džordža Ozborna u BlackRock istraživački institut kao dopunu Hildebrandu. Tokom svog mandata, ministar se najmanje pet puta sastao sa predstavnicima BlackRocka. Takođe je zaradio novac razgovarajući sa raznim američkim investitorima: 85.000 funti od Citibank-a, 68.000 funti od PE-Investor Centerbridge-a i 40.000 funti od BlackRock-a.

Ozborn sada ostaje član parlamenta i prima 750.000 evra godišnje od BlackRock-a četiri radna dana u mesecu.

Njegova misija: da promoviše penzijsku reformu, koju je već promovisao u Velikoj Britaniji, takođe u Evropskoj komisiji u Briselu. Nakon reforme iz aprila 2015, Osbornov šef kabineta Robert Harison dobio je poziciju strateškog menadžera u britanskoj podružnici BlackRock-a.

Nemačka

U Nemačkoj, BlackRock takođe angažuje rukovodioce iz preduzeća bliskih vladi i vladinim partijama. Kristijan Štaub iz Allianz/PIMCO postao je izvršni direktor BlackRock Nemačka, sa istovremenom odgovornošću za Švajcarsku, Austriju i istočnu Evropu. Godine 2018. zamenio ga je Dirk Šmic iz Dojče banke. Bivši izvršni direktor Dojče banke Jirgen Fičen postao je predsednik nadzornog odbora stambene grupe Vonovia, koju kontroliše BlackRock & Co, 2018.

Godine 2016. Fridrih Merc, bivši šef poslaničke grupe CDU u Bundestagu, imenovan je za predsednika nadzornog odbora BlackRock Nemačka - na oduševljenje poslovne štampe. Kao političar, Merc je već promovisao potpuno finansiranu privatnu penziju, zatim savetovao privatne investitore kao partner u američkoj advokatskoj firmi Maier Brovn i uspostavio bliske odnose sa izabranom i neizabranom američkom elitom kao predsednik Atlantikbriike (Atlantski most).

BlackRock daje savete ne samo o finansijskoj već i o spoljnoj politici. Od 2015. godine sa Lorensom Finkom nisu se sastajali samo nemački ministri finansija Šojble (CDU) i Šolc (SPD), već i nemački ministar spoljnih poslova Gabrijel (SPD). Šef kancelarije saveznog kancelara Braun, kao i državni sekretar za finansije Kukis, nekadašnji Goldman Saks, takođe su razgovarali sa predstavnicima BlackRock-a. Merc je takođe učestvovao na nekoliko sastanaka od 2017.

Evropska komisija i ECB

Od 2011. do 2018. briselska kancelarija BlackRock-a povećala je svoje troškove lobiranja 10 puta, sa 150.000 evra godišnje na 1,5 miliona evra.

Prema antikorupcijskoj organizaciji Transparensi internešenel, evropski komesar za finansije Džonatan Hil nije se sastajao sa lobistima finansijskih kompanija toliko često kao sa BlackRock-om 2015-2016. Finance Vatch napominje da organizatori bogatstva poput BlackRock-a ulivaju milione u bombardovanje donosiocima odluka dugim izjavama i pozivajući ih na događaje „kako bi umanjili rizike svog poslovanja".

Zaista, lobisti BlackRock-a u glavnom gradu EU, predvođeni Džordžom Ozbornom, takođe su uspeli da nateraju Evropsku komisiju da uvede uredbu o privatnim penzijama 2017. godine.

Toliko uticaja sa tako malo akcija?

Razumem zašto mnogi građani ne mogu da zamisle kako BlackRock & Co, koji ima 3 ili 10% akcija kompanije, može imati tako veliki uticaj.

Štaviše, BlackRock naglašava da je on samo čuvar i da upravlja kapitalom samo za svoje klijente. Ali sa pravne tačke gledišta, to nije slučaj. Jer za 10 ili 50 miliona dolara ili evra klijenta i investitora, BlackRock osniva fiktivnu firmu, odnosno kompaniju „letter bok" koja ne nosi ime klijenta, već ime BlackRock-a, na primer Blackrock-a. Holdco 4 LLC, BlackRock Netherlands B.V., i BlackRock uživa pravo glasa na sastancima akcionara umesto kupaca.

BlackRock & Co je daleko najveći akcionar u najvažnijim kompanijama, sa udelom u rasponu od 30% do 40%, i ima daleko više uticaja od drugih akcionara.

Influence Toolkit

BlackRock & Co tera članove korporativnog odbora da redovno dolaze na sajmove u Njujorku, San Francisku ili Hjustonu i vrši pritisak na njih: „Moramo da koristimo moć našeg glasa, moramo da razgovaramo sa odborom i nadzornim odborom, i ponekad insistirati na fundamentalnim promenama. I mi to radimo. Ovo je naš posao", kaže šef BlackRocka Fink. Johanes Tajsen, šef Eon pover grupe, izveštava: „Naterali su nas da dođemo.

U EU, BlackRock & Co ne poštuje zakone o nacionalnim akcionarskim korporacijama, koji uspostavljaju nadzorne dužnosti za članove nadzornih odbora. Fink održava lične odnose sa predsednicima nadzornih odbora Simensa, Lufthanze, Eona i Deutsche Bank. BlackRock & Co ne delegira članove u nadzorne odbore, već uskraćuje informacije nadzornim odborima i uspostavlja sopstvene procedure donošenja odluka mimo zakona. Tako i u Nemačkoj krše Zakon o zajedničkom odlučivanju.

Postoje i drugi instrumenti

Prvo, BlackRock & Co zna mnogo o svim važnim kompanijama, uključujući i konkurente u istoj industriji.

Drugo, BlackRock & Co suvlasnici su najvećih kompanija i banaka u najvećim zapadnim zemljama: SAD, Nemačkoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji, Španiji - i utiču na vlade i finansijske institucije.

Treće, BlackRock & Co. su suvlasnici rejting agencija koje postavljaju kreditne uslove za kompanije i suverene države. BlackRock & Co je takođe suvlasnik velikih konsultantskih firmi kao što su Accenture i Capgemini.

Četvrto, kompanije takođe zavise od usluga Blackrock & Co (analiza rizika, finansijsko upravljanje).

Peto, Blackrock & Co utiče na prinos akcija kompanije i na taj način takođe vrši pritisak na članove odbora i nadzornog odbora čiji se učinak meri cenom akcija. Pored toga, od toga zavisi i trošak ličnog udela članova odbora.

Šesto, najveći organizatori kapitala - BlackRock, Vanguard, State Street, Capital World, Vellington, Fideliti, Norges - koordiniraju svoje glasanje na sastancima akcionara. Sve je lakše jer su Vanguard, State Street, Capital World, Vellington, Fideliti, Norges & Co takođe akcionari BlackRock-a.

Sedmo, Blackrock & Co koordinira svoje glasove preko konsultanta za glasanje koje plaća, kao što su ISS Corporate Solutions i Glass Levis.

Ostali "pobednici"

BlackRock & Co ima „poznate" asistente koji takođe zarađuju veoma dobro. S jedne strane, postoje zajmodavci koje koristi BlackRock koji, na primer, podižu dvocifrenu kupovnu cenu Monsanta na milijardu evra za Bajer, u ovom slučaju Credit Suisse, Morgan Stanlei, Goldman Sachs i BlackRock & Co ponovo učestvuju kao glavni akcionari u svima njima.

U slučaju spajanja i akvizicija, mnogi konsultanti zarađuju na transakcionim troškovima: potrebno je organizovati prodaju patenata, zemljišta i delova preduzeća, privući političare, sindikaliste, medije i antimonopolske organe.

Advokatske firme kao što su Fresh fields, revizori kao što je PVC, i agencije za istraživanje i razvoj kao što je Finsburi za spajanje kao što je Baier-Monsanto koštaju oko 2 milijarde dolara honorara. U slučaju spajanja Lindea i Praksara, koje još nije završeno, naknada se procenjuje na 940 miliona evra. Revizori takođe zarađuju novac premeštanjem pravnog sedišta kombinovane grupe u finansijski raj.

Suvereni fondovi blagostanja

Države su takođe usvojile BlackRock model i stvorile suverene fondove. Neke zalivske države, kao što su Kuvajt, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija, to rade sa svojim prihodima od nafte i gasa. Kina dozvoljava dva suverena fonda C/C i SAFE da upravljaju svojim velikim deviznim fondovima i kupuju akcije u inostranstvu. U Nemačkoj, fondovi Zalivske države imaju velike udele: Katar u VW, Simens i Dojče bank, Kuvajt u Infineonu. Ali niko od njih nema prisustvo BlackRock & Co, sa jednim izuzetkom - norveškim državnim fondom Norges.

Portret: Norveški državni fond Norges

Norveški državni fond Norges je daleko najčešći suvlasnik u zapadnim kapitalističkim kompanijama, u Nemačkoj, na primer, ukupno 30 DAKS kompanija. To je najveći državni fond od svih.

Norges je suvlasnik 9.000 kompanija u 72 zemlje širom sveta. Fokus je na SAD, Evropi i azijsko-pacifičkom regionu. U Nemačkoj, pored 30 DAKS kompanija, fond ima udeo u još 167 kompanija, 79 finansijskih instrumenata i 16 nekretnina, kao što su Kranzlerek u Berlinu i SZ Tover u Minhenu. Ukupan obim svih njegovih kapitalnih investicija u svetu iznosi više od 1 triliona američkih dolara, odnosno najmanje šestinu investicija BlackRock-a. Prinos za 2017. je 13,7%.

Fond je osnovan 1990. godine na teret državnih prihoda od prodaje nafte. Njime upravlja Norveška centralna banka. „Kada nafta nestane, prihodi fonda će koristiti ljudima Norveške. Novac se, kako navode u samom fondu, ulaže dugoročno, odgovorno i etički. Zvuči dobro, ali nije istina. Prvo, termin „penzioni fond" je samo delimično tačan. Osim isplata penzija bivšim državnim službenicima, prihodi mogu ići i u državni budžet. Kao suvlasnik BlackRock-a i takođe suvlasnik PNC-a, glavnog akcionara, Norges je zajednički odgovoran za BlackRock-ove operacije. Na primer, za svoje akcije u Allianz, VW, Vonovia, Deutsche Post DHL, Fresenius und Siemens, Norges koristi kompanije "post bok" u Holandiji. Norges takođe organizuje letove za svoje klijente širom sveta koji su povoljni za poreze.

Norveška je investirala u vodeće grupe zagađivača kao što su Monsanto i RWE, poljoprivredna i rudarska grupa Glencore i velike naftne kompanije Ekkon, Chevron, Roial Dutch Shell, Total i BP. Kada su kompanije koje se bave oružjem kritikovane zbog proizvodnje nuklearnih bombi, Norges je napustio Boeing, Lockheed i druge, ali je ostao suvlasnik, na primer, Rheinmetall, Dassault, Raitheon, Daimler i Leonardo (najveća italijanska kompanija za proizvodnju oružja), koji su uključeni u EU program prenaoružavanja usmeren protiv Rusije, PESCO. Norges je suvlasnik Amazona i McDonald'sa i nikada nije kritikovao njihove uslove zapošljavanja koji krše ljudska prava.

Norges je suvlasnik Deutsche Post DHL-a. Preduzeće zapošljava poštare i pseudo samostalne špeditere na honorarnim poslovima. Kompanija je 2015. godine iznenada premestila 10.000 zaposlenih u 47 podružnica (DHL Deliveri), osnovanih na osnovu sporazuma sa Verdijevim sindikatom, sa nižim platama i lošijim uslovima rada. Ovo je norveška etika: radnici u drugoj zemlji su uskraćeni za pristojne plate i penzione akcije, a dobit se izdašno koristi za finansiranje penzija penzionera u Norveškoj.

Dvadeset najvećih organizatora kapitala

Glavni finansijski igrači su suvlasnici nekoliko hiljada do 17.000 (BlackRock) kompanija, banaka i drugih finansijskih igrača širom sveta, a sa 20 do 40 filijala u drugim zemljama, svaka opslužuje desetine do stotine hiljada investitora. Rangiranje se menja iz godine u godinu, posebno u donjim redovima, sa 5. mesta naniže i posebno sa 10. mesta. U tabeli je prikazano stanje (prema objavljenim podacima, koji nikako nisu pouzdani) od marta 2018. godine. Dominacija SAD se takođe može videti u malim detaljima: šef BlackRock-a Fink zarađuje osnovnu platu od 25 miliona dolara, šef najvećeg evropskog finansijskog aktera, Amundija, Iva Perijea, samo desetinu od toga, 2,5 miliona dolara.

Naziv Operaciona baza Poreska baza Raspoloživi kapital (u trilionima dolara SAD)

BlackRock Njujork (SAD) Delavar 6,3

Vanguard Vajali Fordž (SAD) Delavar 5,1

State Street Boston (SAD) Masačusets 2,8

Fidelity (FMR) Boston (SAD) Bermudi 2,5

Bank of NY Njujork (SAD) Delavar 1,9

PIMCO/Allianz Njujork (SAD) Delavar 1,75

Capital Group Los-Anđeles (SAD) 1,7

Goldman Sachs Njujork (SAD) Delavar 1,5

Prudential Financial Njujork (SAD) Nju-Džersi 1,4

Amundi Nothern Trust 1,2

Nothern Trust Čikago (SAD) Delavar 1,2

Legal & General London Njujork 1,0

Wellington Boston (SAD) 1,0

Natixis Global Pariz (Francuska) 0,99

T. Rowe Price Baltimor (SAD) Merilend 0,99

Nuveen Čikago (SAD) Delavar 0,97

Invesc

Atlanta (SAD) Bermudi 0,93

AXA Pariz (Francuska) 0,75

Franklin Templeton San Mateo (SAD) Delavýr 0,75

Kraj DOO „Nemačke"

Nemačka DOO - do kraja postojanja stare Savezne Republike, to je značilo: tri glavne nemačke banke, Deutsche, Dresdner i Commerzbank, zajedno sa Allianz osiguranjem i Miinchner Reinsurance (koje su, pak, bile povezane sa tri banke) su glavni vlasnici velikih industrijskih preduzeća, kompanije kao što su Baier, BASF, Daimler, Hochtief, Holzmann, RWE, Siemens, Mannesmann itd.

Banke su posedovale veliki udeo u vlasništvu - do 40% - u preduzećima zarađenim na kreditima, i kontrolisale nemačku privredu. U tom cilju, oko četiri desetine članova odbora i nadzornih odbora banke imalo je nekoliko desetina mandata nadzornih odbora u preduzećima. Neosporni kraljevi ove incestuozne imperije bili su šefovi Dojče banke, od Hermana Džozefa Absa do Hilmara Kopera. Ovo je zapravo pojačano „ponovnim ujedinjenjem" dve nemačke države, odnosno širenjem Deutschland AG u bivšu DDR sa Treuhand-Anstalt.

Državni program "Razdruživanje Nemačke"

Zatim, početkom 2000-ih, SPD/Zelena vlada pod kancelarom Gerhardom Šrederom stavila je prošireni biznis u Nemačku pred noge novim investitorima. Vlada CDU/CSU/FDP pod kancelarom Helmutom Kolom već je obavila neke pripremne radove. Najvažniji korak ka globalizaciji koju predvode SAD bila je dominacija američkih konsultanata u privatizaciji Treuhand-Anstalt kompanija u bivšoj DDR 1990-1994.

Posle izbora za Bundestag 1998. godine, angloamerička poslovna štampa je tvrdila: „Nemačka je bolestan čovek Evrope". Vodeća banka sa Volstrita Goldman Saks kritikovala je preterano izdašnu državu blagostanja i pozvala na radikalnu reformu sistema socijalne zaštite, decentralizovano formiranje plata, smanjenje penzija i dalju privatizaciju. Naglašeno je i da bi ekonomski važna, ali nerazvijena Savezna Republika Nemačka ugrozila evro ako nastavi bez „reformi". Tada će EU prestati da bude tako privlačna za američke investicije i kao tržište za američke proizvode. Američka privredna komora u Nemačkoj i američke rejting agencije su sledile njihov primer i pozvale na dalju deregulaciju tržišta rada.

Između 1999. i 2003. Šreder je bio u bliskom kontaktu sa Volstritom - neprimećen od strane javnih i privatnih medija. Domaćin događaja bio je njegov lični prijatelj Sanford („Sandi") Veil, osnivač i predsednik kompanije Citigroup, u to vreme najvećeg pružaoca finansijskih usluga u zapadnom svetu. Nemački socijaldemokrata i „siva eminencija bankarskog sveta" su dugi niz godina imali „blisko prijateljstvo".

Šreder je bio pozvan da održi hvalospev svom prijatelju Sendiju na Univerzitetu Džon Hopkins kada je dobio nagradu za globalno liderstvo. Sledećeg dana, drugi najveći bankar Volstrita, Henk Polson, izvršni direktor Goldman Saksa, pozvao ga je na sastanak sa 17 pažljivo odabranih rukovodilaca američkih banaka i korporacija. Ishod: „Poslovni lideri SAD kažu da je ključno da Nemačka preuzme planirane reforme.

Razdruživanje DOO Nemačke

Šreder je iz vlade izbacio ključnog ministra finansija Oskara La Fontejna, koristeći savete Mekinzija, Roland Berger Consultants i Bertelsman fondacije. Zatim je Agenda 2010. donela smanjenje poreza za kompanije, „reformu" tržišta rada sa četiri Harc zakona i povećanje ličnih doprinosa osiguranika socijalnim sistemima.

Konsultantske firme Accenture, Ernst & Ioung (sada EI) i Bearing Point su angažovane da reorganizuju biro za zapošljavanje. Glavni slogan bio je „Razdruživanje DOO Nemačke".

Počevši od 1999. godine, krenuo je niz zakona koji su stimulisali investitore: Zakon o poreskim olakšicama (1999, smanjenje korporativnog poreza na zadržanu dobit); Zakon o poreskom prilagođavanju (1999, smanjenje poreza na strani prihod); pre svega, Zakon o smanjenju poreza (2000, oslobađanje od poreza na prodaju akcija preduzeća; smanjenje poreza na dobit preduzeća na 25%); Zakon o modernizaciji investicija (2003, odobravanje hedž fondova i kratkoročna prodaja akcija). Harcova četiri zakona snizila su cenu najamnog rada i obespravila ga - uvela rad sa nepunim radnim vremenom, privremeni rad, zapošljavanje na određeno vreme, smanjene naknade za nezaposlene i „disciplinovani" nezaposleni radnici.

Savezna vlada je 2004. objavila oglase na više stranica: „Nemačka u pokretu. Nemačka je šampion Evrope kao najatraktivnija investiciona destinacija. Savezna vlada je imenovala Hilmara Kopera, bivšeg šefa Dojče banke, za saveznog komesara za strana ulaganja, obezbeđujući mu osoblje od nekoliko ljudi i godišnji budžet od 5,5 miliona evra. U Kancelariji su unapred precizirane „tanke" velike prodaje nemačkih kompanija. Šrederova naslednica Angela Merkel (CDU) takođe se držala ove tajne politike: o ekonomskoj transformaciji Nemačke odlučivalo se i odlučuje se u kancelariji, a ne u Bundestagu.

Bos BlackRock-a postavlja pravila

Sredinom 1990-ih, samo 20% svih akcija u 30 kompanija DAKS bilo je u vlasništvu stranih investitora. Udeo je stalno rastao: do 33% u 2001. godini, do 44% u 2005. godini, do 53% u 2007. i do 58% u 2012. godini. 8% akcija nije moglo da se nedvosmisleno identifikuje po nacionalnosti („poreski rajevi"), pa se samo 34% moglo nedvosmisleno pripisati nemačkim vlasnicima. Ovaj obrazac se nastavlja do danas.

Šef BlackRock-a Fink je neprikosnoveni predstavnik organizatora nove prestonice.

„Ove nedelje su top menadžeri u Nemačkoj dobili pisma od najmoćnije ličnosti na finansijskim tržištima", prenosi HB. „Šef BlackRock-a Lari Fink poziva najviše rukovodioce da razmišljaju dugoročno. Deo tog osećaja je da se zaposlenima ne daje dugoročna sigurnost posla, ističe Fink.

BlackRock & Co kao suvlasnik 30 kompanija DAKS

Od 2016. godine, poslovni mediji u Nemačkoj kao što su SZ, HB i ViVo povremeno su izveštavali o ulozima BlackRock-a u 30 DAKS grupa. Međutim, nema naznaka o akcijama u vlasništvu drugih velikih organizatora kapitala. Stotine hiljada malih akcionara i zaposlenih akcionara obično poseduju između 1% i 5% akcija. Same kompanije ne imenuju javno akcionare, već se pozivaju na free float. Pored glavnih akcionara navedenih u tabeli, suvlasnici su obično od desetine do četiri desetine „institucionalnih investitora"; ostaju ispod praga za izveštavanje od tri procenta koji se primenjuje u Nemačkoj. Konkretno, akcije BlackRock-a i drugih velikih organizatora bogatstva divlje fluktuiraju zbog njihovog poslovnog modela špekulacije akcijama. Na primer, BlackRock-ov udeo u Adidasu je fluktuirao između 3%, 15%, 25% od 2009. do 2015. i sada iznosi 5,65%. Procenat „drugih vlasnika" na listi se prikazuje samo ako je veći od BlackRock-a. Brojevi odražavaju upisani kapital, a ne obične akcije sa pravom glasa: BlackRock & Co uzima u obzir broj akcija kojima se kontinuirano trguje u srži svog poslovnog modela i zato što drugi faktori utiču na članove odbora.

Kompanija BlackRockž

-Druge zainteresovane strane

Vonovia 8,30 Massachusetts Financial (9,3), Norges, Deutsche Bank, AXA, BNP Paribas

Fresenius Medical 7,37 Fresenius SE (30), Norges, Allianz Global

Merck 7,20 Vanguard, College America, Wellington, Fidelity, Norges

Deutsche Post 7,11 German State / KfW (20), Norges, Deutsche Bank,Vanguard, Invesco, Deka, Fidelity

Münchener Rück 7,11 SEB, Credit Suisse, Peoples Bank of China, Allianz, Berkshire Hathaway/ Warren Buffett, Norges

Allianz 7.05 Harris Associates, Morgan Stanley, Deutsche Bank, Vanguard, Norges, State Street

Bayer 7,00 Temasek (State Fund Singapur), Sun Life, Capital World, Vanguard, Norges, Deutsche Bank

E.on 6,75 Norges, Credit Suisse, Morgan Stanley, Societe Generale

BASF 6,61 Norges, Vanguard, Amundi, Deutsche Asset, Franklin, State Street, Deka

Deutsche Bank 6,51 S-Quadrat/HNA (China, 7,9), Paramount+, Supreme Universal/Katar State Fund, Norges, Cerberus

Deutsche Borse 6,45 Invesco, Capital Group, Dodge&Cox, Franklin, Mutual, Royal Bank of Scotland, Norges, Baillie Gifford

Commerzbank 6,01 German State / KfW (15), Cerberus, Norges, Capital Group

SAP 5,93 Founders Hopp/Plattner/Tschira (23), Vanguard, Norges, Allianz, Deutsche Bank

Siemens 5,84 Siemens family (6), Katar, Vanguard, Norges, Deutsche Bank, State Street, Deka

Adidas 5,65 Groupe Bruxelles Lambert (Albert Frere), Elian, Fidelity, Norges, Capital Group

Linde 5,60 Norges, Sun Life, Massachusetts Financial, Dodge & Cox, Artisan Partners

Infineon 5,23 Allianz (5,7), Norges, Capital Group, Sun Life, Kuweit State Fund

RWE 5,02 KEB + RW Holding, Vanguard, Norges, Dimensional Fund, J. P. Morgan, State Street

Fresenius 4,94 Family foundation (26), Allianz Global, Norges

Deutsche Telekom 4,92 German State / KfW (32), Deutsche Bank, Norges, Vanguard, State Street, Deka, Lyxor

Covestr

4,81 Bayer AG (14), Bayer Pensionsfond (9), Goldman Sachs, Norges, Standard Life

Lufthansa 4,50 Societe Generale (5,1), Lansdowne, Norges, Deutsche Bank, Templeton

HeidelbergCement 4,49 Morgan Stanley, EuroPacific, Capital Group, Norges, Artisan Partners, First Eagle, Efiparind

Daimler 4,16 Geely (9,7), Kuweit (6,8), Renault-Nissan, Norges, Harris, Vanguard, Deutsche Bank

Volkswagen 3,58 Porsche SE (30), Katar State Fund (14), Land Niedersachsen (12), Norges, Vanguard

Continental 3,22 Schaeffler-Familie (46), Harris, Vanguard, Norges, Deutsche Bank, Henderson Global, Oppenheimer, Allianz

BMW 3,10 Families Quandt/ Klatten (46), Capital Group, Norges, Credt Suisse

Henkel 3,08 MFS Inernational (3,9), Vanguard, Henkel AG, Swedbank, Allianz Global, Artisan Partners, Norges

ThyssenKrupp 2,82 Krupp-Foundation (21), Cevian (18), Elliott (3), Franklin Mutual, Norges

Beiersdorf 1,49 baxingvest/Familie Herz (51), Baiersdorf AG (10), Norges

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane