Povodom...
Tomislav Nikolić: Razvojni put jedne nule
Koliko
je pokajnik dugačak
Kako je Srbija dobila
jednu jaku opozicionu stranku, koja to, u stvari, nikada neće biti, i kakvi su
uzroci i posledice njenog nastanka; kako će ova partija postati, narodski
govoreći, jedan običan tariguz,
i kako će sprovoditi zadatak simulacije prave opozicije? Lik i delo njenog
neprikosnovenog vođe Tomislava Nikolića
i njegov dugi put od omrznutog "ubice,
kriminalca i ratnog huškača", kako ga je ceo Zapad donedavno tretirao,
pa do velike nade stranog faktora u
Srbiji, detaljno i uz pomoć svojih izvora, opisuje glavni urednik našeg
magazina
Milovan Brkić
Kada se Vojislav Šešelj dobrovoljno uputio u Hag, saznavši da je protiv
njega podignuta optužnica pred Međunarodnim krivičnim sudom za zločine
počinjene na prostoru bivše Jugoslavije, njegov dvostruki kum Tomislav
Nikolić, poznatiji u narodu kao Toma Grobar, video je svoju
životnu šansu. I nije je propustio.
Od svog kuma Vojislava, u čijoj senci je bio od osnivanja Srpske
radikalne stranke, gospodin Nikolić se učio strpljenju i trgovini. I tu je
nauku ubrzo savladao.
Od
dunđera do poslanika
Tomislav Nikolić je po struci
građevinski tehničar. Nakon što je davne 1971. godine napustio studije na
Pravnom fakultetu u Kragujevcu, započeo je radnu karijeru u Građevinskom
preduzeću Žegrap.
Bio je šef izgradnje na pruzi Beograd-Bar, radio u Majdanpeku, Priboju,
Prijepolju, Trebinju, Beogradu i drugim mestima širom bivše SFRJ.
U kragujevačkoj firmi "22. decembar" bio je šef
investicija 12 godina.
Dve godine je bio i tehnički direktor javnog komunalnog preduzeća u
Kragujevcu. Zbog zaposlenja u ovom pogrebnom preduzeću dobio je nadimak
Toma Grobar. Ovaj nadimak, pokazaće se, verno odslikava prirodu
Nikolićevog učinka u politici.
Zahvaljujući kumu Vojislavu Šešelju, g. Nikolić je u Srpskoj
radikalnoj stranci, na prvoj skupštini Centralne otadžbinske uprave 23. januara
1991. godine, izabran za potpredsednika stranke, a potom, tri puta zaredom,
biran je i za zamenika predsednika stranke.
Život porodice Nikolić počeo je da se radikalno menja ulaskom Tomislava
u politiku. Kao neimar, Tomislav Nikolić je sa ženom Dragicom i svoja dva sina,
Radomirom i Branislavom, putovao i stanovao na gradilištima. Dolaskom u Beograd
sve se promenilo.
Kada je Slobodan Milošević, nakon pobede 1987. godine na čuvenoj
Osmoj sednici Saveza komunista Srbije, postao Veliki Vođa, počeo je raspad
SFRJ.
Pod pritiskom iz inostranstva, a naročito padom komunizma u SSSR-u,
Milošević popušta i pristaje na višestranačje. Njegov Savez komunista Srbije
prerasta u Socijalističku partiju Srbije. Počinju da niču partije: od Srpske
narodne obnove, nastale jedne januarske noći u Novoj Pazovi, pa preko Srpskog
četničkog pokreta i dalje, rađao se bauk novog ekstremizma, potreban dolazećem
vođi da pokaže narodu kako i od njega ima gorih.
Veliki Vođa zahteva od svoje tajne policije da ona formira opozicione
stranke po svojoj meri i ukusu. Prave se preseci psihofizičkih svojstava
kandidata, proučavaju njihove biografije, sabira prljav veš, procenjuje njihov
realan kapacitet, njihova moć i kooperativnost sa Službom.
Dosije
koji obećava
I Služba stupa na scenu. Prvi policajac Srbije u to vreme je Radmilo
Bogdanović. Prvi operativac SDB-a je Jovica Stanišić, čak i u vreme
kada je njen načelnik bio Zoran Janaćković, Miloševićev partijski drug
iz Leskovca.
Rukovodilac centra SDB-a u Kragujevcu Bane Ilić pronalazi
Nikolićev dosije i upućuje ga u centralu na obradu. Bezbednjak iz Kragujevca
preporučuje Nikolića za "velike akcije". Opisuje ga kao
hladnog, frustriranog, mračnog, spremnog na saradnju i dokazivanje. Tomislav
Nikolić je, opisuje ga Ilić, u 13. godini ostao bez majke i brata, koji su
tragično izgubili život. Ta teška porodična tragedija ostavila je na duši
dečaka Tomislava neizbrisiv trag. Mrak nikada nije izašao iz njegove duše.
Nikolić je, kao neimar, revnosno sarađivao sa Službom.
Iskusni operativci iz Beograda "uzimaju dosije u rad".
Tako Tomislav Nikolić dobija iznenada svu logističku podršku, pa je
odmah preporučen Vojislavu Šešelju.
Tako je Srbija dobila jaku opozicionu stranku, koja to, u stvari, nikada
i nije bila. Ova partija će postati,
narodski govoreći, jedan običan tariguz, a njen zadatak je da
simulira opoziciju, da javno kritikuje vlast, u suštini ne dovodeći u pitanje
vodeću ulogu Velikog Vođe.
Grešnik,
povratnik, pokajnik...
Već 1992. godine Tomislav Nikolić ulazi kao poslanik u Narodnu
skupštinu Srbije. Od tada do danas je neprekidno u toj ulozi! On je poslanik sa
najdužim stažom u srpskom parlamentu!
Sposobnost da služi odano svojim gazdama g. Nikolić je pokazivao svih
ovih godina. Sudija za prekršaje u Gnjilanu osudio je 1995. godine Tomislava
Nikolića i Vojislava Šešelja na po dva meseca zatvora, jer su
radikali tada bili u ulozi "prave opozicije".
Jednom doušnik i saradnik, zauvek saradnik...
Svoju službu g. Nikolić je dobrano naplatio. Dobio je stan od 170
kvadrata u elitnom naselju na Novom Beogradu, čija je tržišna vrednost preko
510.000 evra. Kasnije je g. Nikolić s lakoćom platio porez na
"ekstraprofit".
Dva sina, dva sokola Tomislava Nikolića, stasavaju i otac ih šalje u
biznis. Toma postaje blizak sa fudbalskom mafijom - Ivanom Ćurkovićem,
Žarkom Zečevićem, Nenadom Bjekovićem... Sa Đurićem i Mijatom
Savićem (tastom Čede Jovanovića). Postaje i akcionar Veterinarskog
zavoda u Zemunu, čiji su radnici nedeljama štrajkovali buneći se zbog krađe u
privatizaciji. Njegov politički saborac Aleksandar Vučić često u svom stanu
prima Vladimira-Bebu Popovića, o čemu svedoče bezbednosne kamere u zgradi
i portirska služba koja istovremeno radi i za policiju.
I mafija se odužuje Tomi. Njegov sin Radomir postaje trener Partizanovih
"Petlića", nakon što se FK Teleoptik
udružio sa klubom iz Humske. Tomin sin
je brzo zgrnuo velike pare. Crna trojka Partizana mu je to namestila. Zadatak
njegovog oca je bio da, povremeno, u novinama ili na televiziji saopšti kako
rado, jednom nedeljno, popije kafu za Zekom i Ćuretom!
Ljutom radikalu, koji je godinama žvalavio pričom i kletvama da se brane
"Svete srpske zemlje", nije zasmetalo što je rođeni
brat Ivana Ćurkovića poginuo 1992. godine kao pripadnik hrvatskog
Zbora narodne garde (Zenge) i to prvog dana nakon što je napustio
svoj stan na Voždovcu.
Porodica Nikolić uvećava vozni park, kupuju se skupi automobili, gradi
se kuća u Tominom rodnom selu. Samo u gradnju kuće i njeno imanje Toma ulaže
200.000 evra!
Kada je februara 2003. godine Vojislav Šešelj dobrovoljno
otišao u Hag, njegov dvostruki kum preuzima stranku. I kasu! I sve Šešeljeve
obaveštajce, prijatelje, biznismene.
Prema
svecu i tropar
Polako, ali sigurno, Nikolić počinje da se osamostaljuje, da stvara
svoju organizovanu kriminalnu grupu u stranci.
Gospodin Nikolić postaje suvlasnik u Europolisu, zajedno
sa Žarkom Zečevićem i Draganom Đurićem, vlasnikom Zekstre,
bivšim taksistom.
Mnogi intelektualci, preduzetnici, naučnici, pisci, razočarani učinkom
novih vlasti, nakon obaranja Miloševića prilaze vođstvu SRS-a, verujući da će
ta partija nešto promeniti u životu Srbije i njihovim životima.
Okružen vernim Šešeljevim sledbenicima, Nikolić mora da je stalno na
oprezu. Dragan Todorović, Zoran Krasić, Nataša Jovanović, Gordana Pop
Lazić... stalno su prisutni u radu stranke, i Nikolić mora da oprezno
rukovodi svojim prevratničkim timom.
Oj
sinovi, moji sokolovi...
Sreću i spokojstvo porodice Nikolić doveo je u pitanje Dragičin stariji
sin. On je pre tri godine otputovao u
SAD. Njegov otac je godinama bio na crnoj listi Vlade SAD. I on i Aleksandar
Vučić.
To su postali zahvaljujući Tominom sinu. Mlađani Nikolić je pokazao
svoju snagu i bahatost kod Ujka Sema, i -
zaglavio je u zatvoru.
Nema Srbija samo slučaj "Kovačević". Pre toga je
imala slučaj "Nikolić"!
Zamenik predsednika SRS-a pristupa akciji "povratka sina iz
tuđine".
Odlazi u Ambasadu SAD. Bled, odlučan, snishodljiv.
Tomislavu Nikoliću, nakon što im je
saopštio svoju molbu, poručuju da će "pokušati da učine što je u
njihovoj moći". I čine.
Tomin sin se vraća kući, a službenici ambasade ćute o ovom događaju kao
zaliveni. I direktor BIA Rade Bulatović ćuti. Takav je zadatak dobio.
Prve znake da je grešnik Nikolić postao pokajnik
Nikolić neki od njegovih prijatelja uočavaju već prvih dana prošle
(2008) godine.
Jedan od Tominih prijatelja vodi operativca jedne naše službe kod Tome
Nikolića, koji mu pokazuje snimke i zapise da Aleksandar Vučić prima
velike pare od funkcionera Demokratske stranke! (I Nikolić i Vučić bili su u
isto vreme na apanaži Aleksandra Nikitovića, šefa Koštuničnog kabineta,
prim. aut.).
Tog kobnog januarskog dana operativac tajne službe izašao je sluđen iz
Nikolićevog kabineta. Naime, Nikolić mu je kazao da mu ništa ne veruje, jer on
bezrezervno veruje Aleksandru Vučiću.
Nikolić odmah okreće telefon šefa tajne službe i operativac je bio -
smaknut! Gospodin Nikolić je znao šta
Vučić radi, ali je postigao dvostruku korist: pokazao je svoju lojalnost Jočiću
i Bulatoviću, a obezbedio dokaze za Vučića, kada mu zatrebaju!
Mesec dana kasnije, Tomislav Nikolić kao
protivkandidat Borisu Tadiću, 3. februara prošle godine, još u 21 sat
priznaje da je Boris Tadić pobedio u drugom krugu predsedničkih izbora.
Upućeni tvrde da je Toma za priznavanje pobede dobio neverovatnih osam
miliona evra! Na taj način je dodatno stekao i naklonost određenih
krugova u američkoj administraciji, jer je "gospodin Nikolić pokazao
zahvalnost zbog pomoći koja mu je pružena u vezi sa njegovim sinom".
Nekoliko prijatelja obaveštavaju g. Nikolića, nakon njegovog poraza na
predsedničkim izborima, da raspolažu informacijama da je oko 30 članova njegove
stranke otputovalo u SAD na obuku, sa ciljem da razbiju stranku. Svedoci ovog
događaja tvrde da ih je Toma uveravao da to nije tačno, ali je odmah je
prekinuo svaki kontakt sa njima.
Ulogu pokajnika Nikolić je uveliko prihvatio još početkom 2008. godine.
Premijer Koštunica poziva Nikolića i Ivicu Dačića, obaveštavajući ih da
će podneti ostavku zbog nesnosnog ponašanja stranke G17 Plus. Predlaže Nikoliću i Dačiću da njihove tri
stranke formiraju novu vladu Srbije. Na Dačićevo i Koštuničino iznenađenje,
Nikolić odbija ponudu, obaveštavajući ih da hoće da razbije SRS i da osnuje
svoju partiju! I, naravno, slede opštinski, gradski, pokrajinski i republički
izbori. Aleksandar Vučić je kandidat za gradonačelnika Beograda.
To su poslednji izbori na kojima će Tomislav Nikolić i Aleksandar
Vučić učestvovati kao kandidati Srpske radikalne stranke.
Tomislav Nikolić je 5. septembra prošle
godine podneo ostavku na dužnost zamenika predsednika Srpske radikalne stranke
zbog, kako je obrazložio, razmimoilaženja koja su u stranci nastala povodom
usvajanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Srbije sa Evropskom unijom.
U Skupštini Srbije je zajedno sa još dvadeset radikalskih poslanika
formirao poslanički klub "Napred Srbijo", a 12.
septembra isključen je iz Srpske radikalne stranke.
Zvanično je 21. oktobra prošle godine osnovao Srpsku naprednu stranku, na čijoj je osnivačkoj skupštini izabran za predsednika.
Po ranije postignutom dogovoru sa predsednikom Srbije i Ivicom Dačićem,
20 poslanika Srpske radikalne stranke, među kojima je bio i Tomislav Nikolić,
zadržali su poslaničke mandate, jer su pristali na punu kooperativnost sa
DS-om. Naravno, uz veliku apanažu.
Sedište Srpske napredne stranke je u Čika Ljubinoj ulici broj 8,
u poslovnom prostoru koji je Nikoliću iznajmio biznismen Đorđije Nicović,
koji je pokupovao desetine preduzeća u Srbiji, bez prebijene pare, i tako
opljačkao nekoliko hiljada radnika!
Gospodin Nicović je poslovni prostor (takođe otet!), okrečen, opremljen i ozvučen, ustupio g. Nikoliću očekujući
zahvalnost stranke. Ali, kome Nikolić zahvaljuje, tome odmah spadaju
gaće.
Veliki zadatak ima Tomislav Nikolić. Mora da vrati uslugu
američkoj vladi. A to će Srbiju koštati njene budućnosti.
Čovek koji je 15 godina pozivao Srbe da se bore za svoje svete
teritorije i na njihovoj nesreći zgrtao
milione evra, danas iste te ljude poziva da uđu u NATO, u Evropsku uniju...
Put od grešnika, preko pokajnika do uglednika, u slučaju
Tomislava Nikolića neobično je kratak.
Tabloid će u narednim brojevima opisati
detaljnije zlodela ovog odanog Službinog saradnika iz Kragujevac.
Maligani
i špijuni strani
Veliki srpski
nacionalista i "borac za srpsku
stvar" Tomislav Nikolić
često ugošćava i vodi u svoj zamak u selu, da peku rakiju, austrijskog novinara
Ferdinanda Kristijana Veršuca,
dopisnika ORF (austrijske TV
stanice).
Gospodin Ferdinand je poznat po svojim
hvalospevima i reportažama snimljenim u skrovištima OVK i terorističke organizacija ANA. On prati njihovu obuku, delovanje i promoviše ih godinama, a
sve po nalogu i za velike pare koje mu daje Bedžet Pacoli, biznismen iz Švajcarske, inače kosovski Albanac.
Gospodin Ferdinand je
učestvovao u lobiranju kod prodaje cementare u Beočinu (BFC), Karićevog Mobtela,
Duvanske industrije Niš i DIN Vranje.
Gospodin Ferdinand je
planirao da posle 5. oktobra ode za dopisnika u Moskvu, ali Rusi mu nisu
odobrili boravak. On je sada veliki prijatelj sa Tomislavom Nikolićem i kod Tome peče rakiju na njegovoj hacijendi,
pričajući viceve o Srbima.
Prijatelji
sa Crne liste
Gospodin Nikolić je
danas rado viđen gost u Ambasadi SAD u Beogradu. Zajedno sa Aleksandrom Vučićem
putovao je u Brisel i London, da
"učini sve za Srbiju"?
Da li gospodin Nikolić
misli da su Srbi tolike ništarije da ne mogu da se pitaju: kako je moguće da on
i Vučić, toliko omrznuti od vlada tih država, opisivani kao ubice, kriminalci i banditi, godinama
držani na crnoj listi
kojim im se zabranjuje ulazak u EU i SAD, preko noći postanu njihovi miljenici?
Koja je cena te milosti?
Portret
bez rama
Uz saglasnost g.
Nikolića, njegov zamenik Aleksandar Vučić nedavno je boravio u Stejt
departmentu, u Vašingtonu. O kakvoj poseti i zadatku je reč, objasnio je
ministar odbrane Dragan Šuntanovac.
Na sednici Narodne skupštine, koja je raspravljala o vojnom zakonodavstvu,
Tomislav Nikolić je, da bi zamajavao gladne građane, optužio Šuntanovca da
dovodi NATO u Srbiju. Ministar je zatražio repliku i zamolio Nikolića da mu
objasni šta je sve AleksandarVučić u ime njegove stranke nudio Vladi SAD.
Nikolić je pogledao u
Šuntanovca, a pogledu je lebdela pretnja - "Tužiću te ambasadi u Beogradu".
Koliko je g. Nikolić
drzak svedoči i njegova poseta jednoj istočnoevropskoj zemlji, u kojoj je
domaćinima hteo da proda "svoju
privrženost prijateljskoj zemlji i bratskom narodu". Domaćini su, naravno, znali svaki detalj iz
života ove ljudske ništarije, kakvim ga je opisao profajler, čovek zadužen za
posmatranje gostiju i pravljenje njihovih psihofizičkih portreta.
Kalif
umesto Kalifa
Svojoj ljubavnici iz
Kragujevca, koja je direktor jedne banke, a čijeg sina Nikolić pomaže u prodaji
bele tehnike i PVC stolarije, vođa SNS-a je saopštio da je u Vašingtonu
odlučeno da zameni Borisa Tadića.
"Ja nisam osvetoljubiv čovek, ali moraće da mi plate", saopštio je Toma svojoj
ljubavnici pre dva meseca, obećavajući joj najviše mesto u Narodnoj banci
Srbije!
Cinizam
iz bolničkog kreveta
Prošlog februara, nakon
što je polomio ruku, potpisnik ovog teksta otišao je na kontrolni pregled u Institut za ortopediju na Banjici. Razmenjujući stavove o
političkim prilikama u Srbiji, lekar kod koga je bio na kontroli saopštio mu je
da u svom lekarskom stažu, kao hirurg, sreo samo dva mračna čoveka. Jedan od
njih je bio i Tomislav Nikolić, kojeg je operisao nakon saobraćajnog udesa
(kola je vozio Dragan Todorović,
prim. aut.).
Posle operacije, i nakon
što se pacijent Nikolić probudio, posetio ga je doktor i tom prilikom ga pitao: "... Kako se osećate, gospodine
Nikoliću, jeste li dobro?"
Doktor se seća da mu je
Nikolić tom prilikom, cinično ga gledajući, odgovorio: "...A zar ne treba da sam dobro?"
Ovaj ugledni lekar je
tada shvatio o kakvom čoveku je reč, pa su sve njegove dotadašnje simpatije
prema njemu prestale da postoje.