Zakonopravila
Da
ne bude zabune: Dogodilo se prošle godine, a dešavaće se i ove
Sine Marko, ti si diler
narko
Šta
rade takozvani policijski baroni u okolnostima kad najavljene spektakularne
akcije protiv narkodilera završavaju kao neuspela premijera u Ateljeu 212, kako
javno saopštiti operativne podatke, ko može da naudi bauku narko-tržišta u
Srbiji i šta je uzrok očiglednoj nemoći policije da se obračuna sa njim, piše Tabloidov
urednik Josip Bogić, penzionisani pukovnik Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala i stalni
konsultant OEBS-a
Josip Bogić
Prošlogodišnja
policijska akcija simptomatičnog imena Morava (zašto baš Morava,
a ne Drina ili Sava) koja je gromoglasno obznanila
istorijski obračun sa narkodilerima u Srbiji, propala je u tišini.
Epilog je bio
takav da je od masovnog hapšenja došlo do masovnog puštanja zbog
nedostatka dokaza, čime je propagandna rešenost države da
razularenoj bandi prodavaca narkotika pokaže ko je gazda u kući, potpuno
propao. Ali, ovde je dokazano nešto drugo. Naime, postalo je jasno da je ovde
svaka vlast impotentna pred pravim kriminalcima, te da hapšenje lokalnih narko-kokošara
u čijem vlasništvu je pronađeno droge u količini jednake dnevnoj potrošnji
nekoliko političkih i estradnih zvezda u Beogradu, nije nikakva impresivna
policijska akcija posle koje će pasti neki kralj pacova zajedno
sa svojim nevladinim preduzećem.
Tragikomične apologete borbe protiv
narko-tržišta nikada nisu uhapsile nijednog kriminalca niti
znaju kako on izgleda, ali im to nije smetalo da se hvale kako država
tačno zna, ima spisak svih ličnosti koje ispred kola i
kafića prodaju drogu po Srbiji, pa čak i kako se zove svaki od dilera, za koga
rade, gde žive... Bilo bi to fino da nije smešno. Ali, majka svih pitanja je:
zašto ta država neće da upozna javnost sa članovima upravnih odbora
srpskih narko-kartela, jer je izvesno da zna i imena i adrese te
gospode, pa čak i njihovih ekskluzivnih korisnika u takozvanoj
društvenoj eliti Srbije?
I ove, 2010.
godine, dešavaće se da će srpski policijski baroni najavljivati bespoštedne
obračune sa narkodilerima, da će ih čak i sprovoditi (u vreme novogodišnjih
praznika u Beogradu je bilo tretirano na desetine stanova tim
povodom, ali o efektima niko nije ni reč progovorio). Osim najava, biće i
dojava. Dojaviće neko nekome da je neko negde prosuo 3,77 grama heroina u WC
šolju, što je inače prosečno uzapćena količina supstance prilikom
prošlogodišnje racije. Što da ne, povikaše policijski baroni, u redu je prosek,
držimo se proseka! Jer, hapsiti vrh narko-kartela u bilo kojoj državi u kojoj
je droga katalizator nacionalnog bruto dohotka, znači seču grane na kojoj se
sedi. U takvim okolnostima, vrh policijske vlasti, kao uostalom i celokupna
vladajuća struktura, obično su zabavište za velike domaće narkobosove i njihove
narkodonove u regionu i u svetu uopšte.
U tom smislu
je obračun odozdo, verovatno
kao ideja da se ukine delić narko-tržišta, svakako korisna stvar, ali je u
konačnom zbiru potpuno besmislena i tragikomična. Ko nije spreman da bije
velike bitke sa kriminalom, a predstavlja lokalne desante na kokošare
kao impresivne policijske akcije i kao rešenost države, morao bi
da to javno prizna. Na taj način bi i neki drugi državni organi dobili priliku
da se uključe u obračun protiv narko-tržišta.
Predsednik
Srbije Boris Tadić, u vreme prošlogodišnjeg pribavljanja slave i zasluge
za akciju Morava, utvrdio je, ne trepnuvši, da to uopšte i nije
bila akcija policije, već da je ceo posao obavio Savet za nacionalnu
bezbednost, na čijem je čelu on! Dakle, dominus litis pretkrivičnog
postupka nije tužilac već Savet za nacionalnu bezbednost! To je kasnije
potvrdio i direktor policije rekavši da Savet ima naredbodavnu funkciju u
odnosu na policiju. Tadić je, treba podsetiti, tom prilikom čestitao premijeru Mirku
Cvetkoviću na uspešno izvedenoj akciji, a onako usput pomenuo je ministre
policije i pravde, šefove službi bezbednosti i tužioce. A šta je sa službenim
tajnama? Kako je moguće da sa najvišeg mesta budu saopštavani operativni podaci
celokupnoj javnosti?
Prošlogodišnja izjava direktora policije da se
vrše obrade nad dilerima, bila je toliko diletantska da deluje
više edukativno na male i srednje dilere
droge (velike još niko nije video!) nego što može da ih zaplaši. Ako policija
javno kaže da je pod obradom, nije li to otvoren poziv
narkodilerima da se sklanjaju?
Borba protiv mafije mora da ima oslonac na one
koji vode policiju, pravosuđe, bezbednosne službe i tužilaštvo. Pored toga iz
policije treba najuriti sve one koji su do sada bili poslušnici raznih gospodara
i koji su u mnogim slučajevima podmetali dokaze i nevine privodili pravdi
(čak su u nekim slučajevima toliko bili drski da su i kolegama koji su im smetali
u poslu podmetali drogu!).
Ako je sve
ovako kako je, a jeste, onda sve ove institucije treba ukinuti i sav posao
staviti u ruke samom predsedniku republike i Savetu za nacionalnu bezbednost, a
akcenat borbe protiv narkotika i organizovanog kriminala treba staviti na Evropu
i ceo svet jer ispada da u poslednje vreme naše bezbednosne
službe imaju više uspeha u suzbijanju kriminala u Švedskoj, Norveškoj, Urugvaju
itd... nego u Srbiji koja plaća njihov nerad. Neko je tu suvišan.
Znamo
li se odnekud?
Pretpostavljamo
da su koristili lažnu dokumentaciju, zbog čega sada, na osnovu otisaka prstiju,
radimo na utvrđivanju njihovog pravog identiteta.
Ovako je anonimni policijski službenik iz vrha MUP-a Srbije govorio prošle
godine kad je bio suočen sa podacima kolega iz Grčke o narkodilerima čija se
prezimena završavaju na "ić".
Okuražen
podacima koje je dobio od policije iz Grčke, bezimeni policijski baron nastavio
je superiorno da izlaže svoje (optimističko) viđenje ove stvari: Hapšenje dvojice
osumnjičenih, koji su očigledno bili kuriri u poslu, omogućiće grčkoj policiji
da uđe u trag kontaktima koje su njih dvojica imali sa većim bosovima u
krijumčarskom lancu! Jednom rečju, da ne beše naših baraba, njihove
nikad ne bi ni pohvatali!
A
istina je ovo. Grčka policija je saznala da grupa narkodilera Srba pokušava da
prenese veću količinu kokaina iz Perua u Crnu Goru koristeći zakupljeni brod. U
slučaj je odmah uključen i tim američkog odeljenja za borbu
protiv narkotika DEA. Krijumčarski kanal trebalo je da počne iz pomorskog
gradića Kalao u Peruu, pa preko Pacifika i Panamskog
kanala do Crne Gore. Pregovori su trajali nekoliko meseci, da bi 5. novembra
ruta Karakas-Lima profunkcionisala. Nosioci droge tu su se sreli sa
operativcima za narkotike iz Perua, koji su se pretvarali da su posada koja
treba da preveze drogu. Srbin po nadimku Mario predao je operativcima 20 kilograma
kokaina, 45.000 dolara i 9.000 evra za troškove transporta. Plan je međutim
promenjen, pa je umesto Crne Gore, kao cilj označena Grčka. Tako su 16.
decembra u Atinu 20 kilograma kokaina doneli operativac za narkotike i tužilac
iz Perua i specijalac iz američke DEA. Predaja droge Srbima izvršena je u
hotelu Elektra.
Po izlasku iz hotela, dvojica Srba su uhapšeni.
Naravno,
ovu takoreći filmsku akciju pojedini naši policijski baroni svojatali su kao da
su lično u njoj učestvovali, ali to je već priča o birokratskim skorojevićima a
ne o čestitim policajcima.