Odbrana
Da li je ministar odbrane Aleksandar Vuèiæ naprasno oslepeo pred
kriminalom svih krimanala
Poèasni bataljon ili streljaèki vod
Umesto da iskoristi istorijsku priliku i istraži kriminal svojih
prethodnika, umesto da spreèi dalje urušavanje odbrambenog sistema Srbije i uhvati se ukoštac s
organizovanim kriminalom u Ministarstvu odbrane (MO), Vojsci i odbrambenoj
industriji, Aleksandar Vuèiæ, prvi potpredsednik Vlade i ministar odbrane, nekim èudom zadužen za odbranu, bezbednost i borbu protiv
korupcije i kriminala, svojim prethodnicima se - pridružio.
pukovnik Milan Jovanoviæ
Mastilo na zapisniku o primopredaji dužnosti izmeðu novog i starog ministra odbrane nije ni osušilo, a
desila se pogibija pirotehnièara i pilota. Desio se
tokom septembra i oktobra i "na zakonu zasnovan" šverc naoružanja iz vojnog skladišta Panèevo, sve po Ugovoru od
22. jula 2005. izmeðu MO SCG i Jugoimport-Monta
iz Podgorice i Ugovoru o ustupanju komisionog ugovora izmeðu MDI Podgorica i CPR Impex Beograd od 09.
februara 2011. Buduænost odbrane zemlje je, dakle, i
pod novim ministrom krenula - po starom.
Sve ono što je Tabloid poslednje tri godine obelodanjivao iz broja u
broj, afera za aferom - afera pancir, afera satelit, afera stanovi,
afera Cepotin, afera Pohulek, afera VTI, farmakologija,
protekcije, javni sukobi izmeðu Ministarstva i Generalštaba, dovoðenje civilnih lica koja
su radila u inostranim ambasadama na mesta koja su bezbednosno veoma osetljiva
(savetnik, pomoænik ministra odbrane...),
kriminalno poveravanje Sektora za materijalne resurse MO, vojnotehnièkih zavoda i instituta i celokupne odbrambene industrije
Srbije jednom JP Jugoimport SDPR, favorizovanje pojedinih kompanija,
poslovanje preko sopstvenih of-šor kompanija, mito, odlivanje podataka i akata oznaèenih kao državna tajna ili strogo poverljivo,
nezakonito pribavljanje stanova, zloupotrebe u oblasti rešavanja statusnih pitanja kao što su penzije i invalidnine i
svesno ugrožavanje egzistencije
vojnih penzionera i èlanova njihovih porodica,
zloupotrebe u vojnom zdravstvu (VMA), potpisivanje nepotrebnih ugovora za vojnu
opremu, dovoðenje stranih visokih oficira za
savetnike, smeštaj
oficira NATO u isti objekat sa personalom Ministarstva odbrane (na istom spratu
na kojem je i ministar odbrane) itd., itd. - ništa iz tog kriminalnog arsenala
nije ovog velikog borca protiv kriminala i korupcije do danas dirnulo ni u
jedan živac. Zbog toga ga vredi na deliæ toga, i na (zlo)delo
Dragana Šutanovca, makar taksativno podsetiti.
Avioni, kamioni, oružje, šverceri...
1. Sklapanje nezakonitih ugovora za nabavku
telekomunikacionih sistema, ureðaja, opreme, radova i
usluga za rad u novopodeljenim frekfencijskim opsezima po:
- Komisionom ugovoru br. 1563/07 sa Jugohemijom radi nabavke
radio-relejnih ureðaja od Tadirana iz Izraela
u vrednosti od 36.946.964,23 USD,
- Komisionom ugovoru br. 1565/07 sa Jugoimportom SDPR, radi nabavke
radio-ureðaja VF i VFF opsega sa dodatnom
opremom od Talesa iz Francuske u vrednosti od 5.385.180,87 EUR ili
7.000.735 USD,
- Komisionom ugovoru br. 1572/07 sa Jugoimportom SDPR radi nabavke
taktièkih komutacionih sistema (switch)
od Talesa iz Francuske u vrednosti od 12.886.730,58 EUR ili 16.752.749
USD,
- Kupoprodajnom ugovoru br. 1370/07 sa preduzeæem Megalink iz Beograda, radi projektovanja,
isporuke ureðaja i opreme, izvoðenje radova, obuke i puštanja
u rad sistema stacionarne radio-relejne mreže u vrednosti 695.000.000
RSD ili 6.950.000 EUR ili 9.035.000 USD.
Utrošeno je, dakle, preko 70.000.000 USD na nabavku i
ugradnju opreme koja je neupotrebljiva i neugradiva.
Ovih dana u javnost
posredstvom raznih sajtova polako izlaze na videlo neki detalji o tome šta su svojevremeno revizori Ministarstva finansija
ustanovili kada je reè o nekim ugovorima koje
je potpisivalo MÎ RS. Spominju se avioni,
automobili i telekomunikacioni ureðaji, novèane sume, odnosno gubici koje je MO platilo zbog
zloupotrebe kursnih razlika i sl.
Kada je reè o nabavci telekomunikacione
opreme, komisioni ugovor broj 1572-91-47-07, u vrednosti od 12.886.750,58 EUR
zakljuèen je 24. decembra 2007. sa
firmom Jugoimport SDPR, komisionarom, radi nabavke taktièkih komutacionih centara (ureðaji za naizmenièno iskljuèivanje i ukljuèivanje) od stranog
proizvoðaèa Talesa,
iako, iz komisijskog izveštaja broj 1278-174/06 od 13. novembra 2007. proizlazi
da je Tales rangiran kao drugi, dok je izraelska firma Tadiran
rangirana kao prva i koju je, dakle, trebalo izabrati za strateškog partnera. Francuski Tales nije prošao ni na
verifikacionim ispitivanjima, delovi opreme za radio-ureðaj dobili su negativnu
ocenu (izveštaj TOC-a broj 12-23434/1 od 30. avgusta 2007). I pored
svega, ugovor za radio ureðaj se sklapa sa Jugoimportom SDPR, odnosno Talesom,
koji je izabran za strateškog partnera za nabavku radio-ureðaja VF i VFF
opsega, osim za sredstva koja nisu zadovoljila na ispitivanjima, pa se kupuju
preko Jugohemije od firme Tadiran.
Ovog puta, meðutim, akcenat bacamo na
kupoprodajni ugovor broj 1370-45-744-07 u vrednosti od 9.035.000 USD sa
preduzeæem Megalink d.o.o., zakljuèen 14. decembra 2007. radi izrade stacionarne
radio-relejne mreže i detaljnih projekata po
stanicama, isporuke opreme i softvera, rezervnih delova, alata, pribora, mernih
sredstava i tehnièke dokumentacije, obuke ljudstva,
isporuke i izgradnje antenskih stubova na lokacijama korisnika. Ugovoreno je
plaæanje, delom avansno, u iznosu od 2.340.000
USD, a ostatak fazno, odloženo 30 dana, po izvršenju isporuke. Osnovni
ugovor je menjan kroz èetiri izmene i dopune,
posle kojih je poveæana je vrednost ugovora na 9.776.984,20 USD. Odluku
o pribavljanju predmetnih stvari doneo je ministar odbrane, primenom Uredbe o
pokretnim stvarima za posebne namene, a na osnovu Plana Uprave za
telekomunikacije i informatiku GŠ (u daljem tekstu J-6), za opremanje Vojske telekomunikacionim sistemima
namenjenim za rad u novoopredeljenim frekvencijskim opsezima. Radi se o tome da na osnovu navedenog
Plana ministar odbrane nije imao ni jedan validan pokazatelj na osnovu
koga bi mogao doneti Odluku o pribavljanju predmetnih stvari primenom Uredbe o
pokretnim stvarima posebne namene. Navedena Odluka je ništava i rezultat je
ministrovog prekoraèenja ovlašæenja. Ovde se ne radi o zabludi ili neznanju, nego o
planiranoj nameri i svesnom prekoraèenju ovlašæenja upakovanom u nekakve zakonske okvire.
Slièno, šta reæi o ugovoru broj 1572/07 koji je potpisan sa Jugoimportom
SDPR 24. decembra 2007, a veæ 26. decembra 2007 (dakle
nakon samo dva dana?!) zakljuèena je - prva izmena.
Obuèeni da izaberu
Na nepravilnosti i propuste u sprovoðenju postupka nabavke
ukazao je, pisanim aktima (pov. br. 1370-49 od 27. novembra 2007) potpukovnik Rajko
Petroviæ, èlan
komisije za nabavku, koji je odreðen za "menadžera" projekta opremanja Vojske telekomunikacionom opremom
i sistemima za rad.
Zahtev za dostavljanje ponuda upuæen je sedmorici
potencijalnih ponuðaèa,
shodno aktu J-6 (int. br. 9393-7 od 19. oktobra 2007. i int. br. 9303-13 od 1.
novembra 2007).
Aktom int. br. 9393-14 od 7. novembra 2007. J-6 je propisala kriterijume za
ocenu tehnièkih karakteristika opreme u
ponudama i dostavila ih Upravi za snabdevanje. Na osnovu tih kriterija bilo
je moguæe izabrati ponuðaèa nepouzdane opreme, zakljuèiti ugovor sa njim i takvim sredstvima opremiti Vojsku.
Do roka naznaèenog u zahtevu, ponudu je
dostavilo šest potencijalnih ponuðaèa. Komisija u Zapisnik
nije konstatovala da preduzeæe Megalink iz
Beograda nije dostavilo tražena dokumenta sa rednog
broja 5 i 7 obrasca za ustanovljavanje kvalifikacije i uputstva, kako se dokazuje
kvalifikacija ponuðaèa.
Naime, umesto traženih bilansa stanja za prethodne
tri godine ili izveštaja o bonitetu i sertifikata o
kvalitetu ISO 9001 preduzeæe je dostavilo bilans
stanja samo za 2006. i - tuði sertifikat. U
dostavljenom bilansu navedena je ukupna vrednost imovine od 42.000 RSD.
Prema javno dostupnim podacima na sajtu Agencije za privredne registre,
navedeno preduzeæe je osnovano tek 29. septembra
2006. sa samo dva zaposlena lica. Isto tako, shodno podacima iz izvoda o
registraciji, preduzeæe nije bilo registrovano
za projektovanje i izgradnju telekomunikacionih sistema i mreža, a u 2006. nije
imalo novèani poslovni prihod.
Sve ovo ukazuje da navedeni ponuðaè nije imao neophodne finansijske i poslovne kapacitete za
nabavku, pa kao takav - nije smeo dobiti posao.
Komisija je razmatrala podnete ponude i saèinila
Izveštaj u kojem je navela, izmeðu ostalog, "da su sva preduzeæa ispunila opšte uslove i da se sve
ponude mogu razmatrati" i da "ponuda preduzeæa Novatel d.o.o. iz Beograda nije prihvatljiva i
kao takva nije ni razmatrana, jer nije dostavljen dokaz o podnošenju zahteva za dobijanje tehnièke dozvole - sertifikata od RATRL-a, za veæi deo ponuðene opreme, što je eliminacioni kriterijum". U izveštaju se ne konstatuju
prethodno navedeni nedostaci ponude preduzeæa Megalink, takoðe eliminacioni (po istom kriterijumu).
Prema podacima iz Izveštaja, ponuda preduzeæa Megalink, po kriterijumu cena, bila je, na
primer, treæerangirana, a najpovoljnija Telegrupa.
Razlika u ceni izmeðu njih bila je 1.668.095,10
USD na dan 14. decembra 2007. Na osnovu spornog ponderisanja tehnièkih karakteristika, ponuda preduzeæa Megalink je bila prvorangirana, a Telegrupa,
po ceni najpovoljnija, drugorangirana. U konaènom
zbiru, izabrana je najskuplja ponuda kao - najpovoljnija. To se nije
moglo opravdati dobijenom razlikom u kvalitetu. Zbog izbora ponude koja je
skuplja Ministarstvu odbrane je naneta šteta.
Na osnovu podnetog izveštaja, ministar odbrane je doneo Odluku o nabavci pokretnih stvari posebne
namene.
Na navedene propuste i nepravilnosti ukazao je i ponuðaè Novatel u svom prigovoru na
izbor najpovoljnije ponude i tom prilikom je zahtevao uvid u ponude drugih ponuðaèa. U odgovoru na prigovor
(pov. br. 1370-83/07 od 9. januara 2008) naèelnik Uprave za snabdevanje
navodi da "zbog svoje poverljivosti otvaranju ponuda nisu bili prisutni
ponuðaèi, a iz istih razloga vam ne možemo omoguæiti uvid u ponude". Navedeno obrazloženje je nelogièno zbog èinjenice da su svim ponuðaèima dostavljeni isti
dokumenti i da su svi upoznati sa istim tajnim podacima u njima.
Bez obzira na èinjenicu što je 27. decembra 2007. isplaæen beskamatni avans u iznosu od 180.000.000 RSD,
prema sopstvenim navodima (akt Megalink broj 01-35 od 14. marta 2008),
tri meseca nakon zakljuèenja osnovnog ugovora,
nije zakljuèio ugovore sa podizvoðaèem multipleksne i opreme
za nadzor i upravljanje i neprekidno napajanje, proizvoðaèa Iritela, sa domaæeg tržišta, i radiorelejne opreme od inoproizvoðaèa Nera, po ponudi
koju je dao i koja je prihvaæena.
Nakon isteka ugovornih rokova, bez opravdanog primljenog avansa, sa isporuèiocem je, uz saglasnost J-6, nakon skoro godinu dana od
zakljuèenja osnovnog ugovora zakljuèena prva dopuna ugovora. Njome se bez opravdanog razloga
i bez primene ugovorne kazne po osnovnom ugovoru, isporuèiocu odreðuju novi rokovi isporuke
i priznaje pravo da, nakon pravdanja prvog, dobije novi avans, u visini
preostalih sredstava za realizaciju ugovora. Prihvatanje zahteva isporuèioca za novim rokovima, odustajanjem od naplate ugovorne
kazne i priznavanja prava na isplatu novog avansa, bilo je sporno i štetno za Ministarstvo
odbrane.
Isporuèilac, nakon 6 (šest) meseci i isteka
ugovorenih rokova, obaveštava (akt Megalinka
br. 02-39 od 30. jula 2008) Upravu da je zakljuèio
ugovore sa Iritelom i Nerom, da je domaæi proizvoðaè isporuèio "skoro svu
ugovorenu opremu" i da Nera sa isporukom poèinje 30. jula 2008.
Samo dva meseca nakon prve, zakljuèena je i druga dopuna
koja je ukupnu vrednost ugovora trebalo da poveæa
na 715.376.592 RSD. Zakljuèenju druge dopune je
prethodio radni sastanak sa predstavnicima isporuèioca,
koji je dalju realizaciju ugovornih obaveza uslovio isplatom novog avansa,
u iznosu preostale vrednosti ugovora, a da pri tome nije ponudio nikakvu
pogodnost. Drugom dopunom je isporuèiocu dato pravo naplate
avansa u iznosu od 434.000.000 RSD, bez pravdanja prethodno primljenog, u
celosti. Novi avans je isplaæen 12. decembra 2008.
Opravdano se može postaviti pitanje da li bi neki
drugi ponuðaè
ponudio bolju ponudu, da je imao u vidu opciju plaæanja avansa od 100 odsto vrednosti ugovora. Naime,
umesto da aktivira bankarsku garanciju, naplati penale za kašnjenje, raskine ugovor i posao dodeli sledeæem ponuðaèu, Uprava, uz saglasnost J-6, daje isporuèiocu novu priliku, nova finansijska sredstva i nove
rokove, koje on opet nije ispoštovao. Ali, samo mesec
dana nakon zakljuèivanja druge, isporuèilac se obraæa Upravi za sledeæu dopunu. I ponovo su isporuèiocu produženi rokovi izvršenja, bez primene ugovorne kazne i priznato mu je pravo
na naplatu kursnih razlika, tako što æe se vrednost ugovora uveæati
za kursnu razliku, nastalu u ceni uvezene opreme. Navedena odredba je sporna
zbog èinjenice da je isporuèiocu, u trenutku zakljuèivanja
treæe dopune, po osnovu avansa i plaæenih ispostavljenih faktura, bilo isplaæeno ukupno 690.139.682,60 RSD, odnosno skoro ceo
ugovoreni iznos.
Èetvrtom dopunom ugovora, ponovo nakon isteka
ugovorenih rokova po treæoj dopuni i bez primene
ugovorne kazne, konaèno je definisana
specifikacija opreme i radova, po vrsti, kolièini
i ceni. Vrednost ugovora je poveæana na 752.075.715,61 RSD, ukljuèujuæi iznos kursnih razlika
od 33.153.227,61 RSD. Priznavanje prava i plaæanje
kursnih razlika u navedenom iznosu, uz prethodno plaæen gotovo ceo iznos vrednosti ugovora - predstavlja štetu za Ministarstvo
odbrane.
Indikativno je da su svi èlanovi komisije po
kontrolisanim ugovorima, koji su ukazali na nepravilnosti, ubrzo smenjeni.
Predsednik komisije pukovnik Kovaèeviæ i èlan komisije iz sastava
Uprave za snabdevanje potpukovnik Petroviæ premešteni su iz Uprave i rasporeðeni na nove, niže dužnosti, a promenjen je i èlan komisije iz Pravne uprave, poruènik Ivkoviæ.
Kakva ekipa!
2. Prodaja sredstava NVO sa stoka vojske "u interesu
države", po znatno nižim cenama (nižim za 30-50 odsto) od poèetnih cena i cena dobijenih na nadmetanju.
Odlukom MO pov. br. 1692-5 od 8. novembra 2004. odobrena
je prodaja sredstava naoružanja i vojne opreme (NVO) sa stoka (skladišta) VSCG. Dana 18. januara 2005.
obavljeno je pismeno nadmetanje prikupljanjem pisanih ponuda. Na navedenom
nadmetanju preduzeæe Jugoimport Mont nije
dostavilo ponudu iako je zahtev za dostavljanje ponude i njima dostavljen.
Nadmetanje nije uspelo.
Došavši
do saznanja o postignutim cenama i da nadmetanje nije uspelo, iako na pismenom
nadmetanju nije uèestvovao, o taktici nastupanja Z.
Damjanoviæ se dogovora sa
novoformiranim meðunarodnim timom "švercera"
naoružanja, meðu kojima su i Gromoviæ i Crnogorac iz Zastava-oružja, Ilija Pilipoviæ iz JP Jugoimport SDPR, Veselin Rudiæ, pukovnik u penziji (bivši
naèelnik Uprave za snabdevanje), pukovnik u penziji Radovan
Ivanoviæ (do penzionisanja radio u Upravi
za snabdevanje), general u penziji Milin Kokanoviæ (bivši pomoænik ministra odbrane za materijalne resurse).
Preduzeæe Jugoimport Mont 8.
febrauara 2005. se za saglasnost za ugovaranje sredstava NVO obraæa sekretaru MO Milani Rakiæ, pomoæniku ministra odbrane za
materijalne resurse general-potpukovniku Ivanu Ðokiæu i naèelniku Uprave za snabdevanje. Novim obraæanjem MO 22. februara 2005. Jugoimport Mont je
izmenio ranije dostavljeni zahtev tražeæi da izvrši ugovaranje precizno
specifikovane kolièine sredstava NVO.
Na sastanku koji je održan u kabinetu naèelnika Uprave za snabdevanje 23. februara 2005. preduzeæu Jugoimport Mont saopšteno je da æe sredstva NVO za koja su
oni zainteresovani biti prodata neposrednom pogodbom sa svim zainteresovanim
preduzeæima.
Aktima pov. br. 2458-72/04 od 24. februara 2005. i pov. br. 2458-73/04 od
25. februara 2005. upuæen je poziv za neposrednu
pogodbu za prodaju izvozom preduzeæima YUCONSUP,
Beograd, JP Jugoimport SDPR, Beograd, Jugoimport Mont,
Podgorica, JNJ, Export-Import, Beograd, Zastava-oružje,
Kragujevac, Meteor stil, Kragujevac, MAG ETROL, Beograd, Jugohemija,
Beograd, COFIS Export-Import, Beograd, Krušik, Valjevo, i TRZ,
Èaèak.
Istog dana kada je obavljena neposredna pogodba (28. februara 2005, iako
komisija još nije završila rad) Damjanoviæ organizuje upuæivanje anonimnih pretnji
licima koja su ponudila najveæe cene na neposrednoj
pogodbi tražeæi
od njih da odustanu od pogodbe. Diskredituje pojedince i instituciju MO,
animira najviši vrh crnogorske vlasti (Filipa
Vujanoviæa, Mila Ðukanoviæa i dr). Rezultat je
smena pomoænika ministra odbrane za
materijalne resurse general-potpukovnika Ivana Ðokiæa i dovoðenje na njegovo mesto general-majora Miluna Kokanoviæa, te smena naèelnika Uprave za
snabdevanje pukovnika Nikole Petroviæa i
dovoðenje na njegovo mesto pukovnika Mileta
Bogdanoviæa.
Nakon održanog sastanka sa predstavnicima
preduzeæa kojima su upuæene pretnje, a na osnovu predloga Komisije, naèelnik Uprave za snabdevanje je doneo Odluku od 10. marta
2005. o dodeli izvoza sredstava NVO ponuðaèima koji su ponudili
najpovoljnije cene. MO je obavestilo najbolje ponuðaèe da im je dodeljena prodaja izvozom sredstava. Preduzeæu Jugoimport Mont nije mogla biti dodeljena
prodaja, jer je ponudilo najniže cene. Jugoimport Mont ulaže prigovor na
neposrednu pogodbu, a rešavajuæi po tom prigovoru, nadležni
organ MO je 24. marta 2005. doneo rešenje kojim je prigovor
odbijen kao neosnovan.
I ne sanjajuæi da se radi o prevari udruženih švercera, preduzeæe koje je bilo najbolji ponuðaè i kome je bila dodeljena
prodaja izvozom NVO, u najboljoj nameri je obavestilo MO da ima u vidu
kriminogeno postupanje Jugoimport Monta Podgorica, ali da, bez obzira
na gubitak velike zarade i uloženog truda, neæe praviti nikakve smetnje MO SCG da napred navedena
sredstva dodeli Jugoimport Montu, Podgorica, za izvoz sa stoka VSCG.
Uprava za snabdevanje odgovara na napred navedeni akt da æe navedena sredstva radi izvoza ponuditi Jugoimport
Montu pod istim uslovima postignutim na neposrednoj pogodbi sa najboljim
ponuðaèem.
Preduzeæe Jugoimport Mont je 28.
marta 2005. obavestilo nadležnu Upravu Ministarstva odbrane da prihvata da izvrši
izvoz NVO po specifikovanim cenama. Stalno potencirajuæi da je najbolji ponuðaè "odustao od posla" (što uopšte nije taèno) sprovedena je procedura i nakon konsultacija sa
Vrhovnim savetom odbrane (kome su prezentovani lažni
pokazatelji) i dobijanja odreðene saglasnosti od njega
nadležne institucije Ministarstva
odbrane su sa Jugoimport-Montom sklopile komisioni ugovor br.
461-96-5-05 od 22. jula 2005. o izvozu sredstava NVO u vrednosti 5.252.500
USD. Konaèni epilog ovog posla: nijedan
dinar nije uplaæen na raèun Ministarstva odbrane, veæ su sva sredstva uplaæena na raèun Ministarstva finansija
Vlade Crne Gore. Radilo se, dakle, o oèiglednom švercu naoružanja " u interesu države"
u koji je umešan najviši državni i politièki vrh.
Kako je Srbija postala inostranstvo
Sredstva se ne isporuèuju amerièkoj kompaniji Taos Industries, za krajnjeg
korisnika vojsku i policiju Iraka, veæ se uz angažovanje avio-kompanije Bright Aviatio Services
isporuèuju sa aerodroma Golubovci -
Podgorica preko firme Talon Security Consulting and Trade Ltd.
navodno za Tanzaniju, a naoružanje je završilo na Kosovu, u Maleziji, Èadu, Kongu (zemljama koje su pod embargom UN).
Dalje, ugovorom koji je zakljuèen izmeðu MO i preduzeæa Jugoimport Mont
definisan je naèin i mesto isporuke - FCA skladište Vojske SCG (INCOTERM 2000), što znaèi da komisionar Jugoimport
Mont preuzima naoružanje u skladištu Vojske. Da se ovde radi o klasiènom švercu naoružanja vidi iz sledeæeg: preduzeæe Jugoimport Mont iz Podgorice, umesto da u skladu
sa odredbama Zakona o spoljnoj trgovini naoružanjem i vojnom opremom i robom
dvostruke namene saglasnosti za transport oružja
od vojnih skladišta iz Srbije do meðurepublièke granice - carinskog
punkta Brodarevo traži od MUP Srbije, a od
Brodareva do aerodroma Golubovcii - Podgorica traži
od MUP Crne Gore, ono od MO (uz posredovanje pukovnika Rudiæa i Ivanoviæa kod generala Kokanoviæa) pribavlja potvrde za transport oružja. U
potvrdama je navedeno da se naoružanje transportuje za potrebe snabdevanja
jedinica Vojske SCG u Crnoj Gori. Sa ovakvim potvrdama naoružanje je transportovano
bez ikakve policijske i carinske kontrole preko teritorije Srbije i Crne Gore.
U sluèajnom zaustavljanju jednog
kamiona od strane organa MUP-a Crne Gore kod Bioèa,
za razliku od navoda u potvrdi o transportu oružja, u paking listama je
navedeno da transportuju - kinder jaja.
Predmetni ugovor izmeðu MO i Jugoimport
Monta, sadašnjeg MDI, iz Podgorice, nije u potpunosti realizovan.
Deo naoružanja je još u depou Vojske Srbije (negde oko 50 odsto). MDI
(pravni naslednik Jugoimport Monta), pošto su sada strana kompanija, u
izvozni posao ukljuèuje CPR Impex iz Beograda.
Realizacija preuzimanja sredstava iz vojnog skladišta Panèevo od strane CPR
Impex se priprema u tajnosti uz angažovanje pristrasnih i pripremljenih
predstavnika MO - Sektora za materijalne resurse, organa bezbednosti i
Centralne logistièke baze i preæutno odobravanje od strane predstavnika MO, odnosno Ilije
Pilipoviæa (koji je od samog poèetka dodele posla Jugoimport Montu uèestvovao kao predstavnik - JP Jugoimport SDPR).
Umesto da za preostala sredstva MO raspiše nadmetanje, MO nezakonito
dozvoljava da sredstva u ime Jugoimport Monta Podgorica (sadašnji MDI
Podgorica) preuzme CPR Impex po Ugovoru o ustupanju izmeðu MDI Podgorica i CPR Impex Beograd. Ovih
dana (septembar, oktobar) CPR Impex uz nesebiènu pomoæ i angažovanje
pristrasnih i pripremljenih predstavnika MO - Sektora za materijalne resurse,
organa bezbednosti i Centralne logistièke baze (komandanta
Centralne logistièke baze brigadnog generala Gorana
Zekoviæa) nezakonito preuzima NVO iz
skladišta Panèevo i preko bugarske kompanije švercuja ga na krizna podruèja
Afrike. Pomenuti termin preuzimanja sredstava nije bez razloga izabran (prazna
državna kasa) pa se novom ministru odbrane na veoma lako i elegantno
nezakonit, kriminalan rad i oèigledan šverc naoružanja
prikazuje kao izvaredno poslovanje Sektora za materijalne resurse.
Pregledom svih transakcija iz samo ove operacije, a u koje Tabloid
ima detaljan uvid, jasno je da je u samom startu u odnosu na poèetnu prodajnu cenu VSCG ošteæena za 3.245.000 USD. U
odnosu na prodajnu cenu koju je postigao Jugoimport, VSCG je ošteæena za
- 52.867.500 USD.
Da li æe Vuèiæ znati
da broji, kao što su brojke znale za njega.
GLOSA
Ovih dana CPR Impex uz pomoæ i angažovanje
predstavnika MO - Sektora za materijalne resurse, organa bezbednosti i
Centralne logistièke baze (komandanta
Centralne logistièke baze brigadnog generala Gorana
Zekoviæa) nezakonito preuzima NVO iz
skladišta Panèevo i preko bugarske kompanije švercuja ga na krizna podruèja
Afrike.
GLOSA
Želi li Vuèiæ da pravosudnim organima
predoèi istinu o tome kako je preko
70.000.000 USD otišlo na nabavku i ugradnju opreme koja je -
neupotrebljiva i neugradiva.
GLOSA
Kako je moguæe da konaèni epilog velikog posla Ministarstva odbrane bude
da nijedan dinar nije uplaæen na raèun Ministarstva odbrane, veæ su sva sredstva uplaæena na raèun Ministarstva finansija
Vlade Crne Gore. Radilo se, dakle, o oèiglednom švercu naoružanja " u interesu države" u koji je umešan
najviši državni i politièki vrh.