https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Francuska

Mazohizam na francuski način

I bogatima je preskupo

U epohi sveopšteg svetskog haosa i rasula - po mnogim znacima, i predstojeće apokalipse, teško je drvenim jezikom zvaničnih medija, a po želji njihovih sponzora - predstaviti zdravom razumu aktuelnu komplikovanu realnost. Satira, ismevanje svih nelogičnosti, ofiranje nameštaljki i podvala su, izgleda, jedini načini da se oslika stanje stvari u jednoj zbunjenoj državi, koja je na udaru rasizma, migracije, atentata, a sve u punom jeku izbornih obećanja, političko-partijskih kalkulacija, finansijske zavisnosti od arapskih prinčeva i emira, uz to u ratu protiv ID i, povrh svega, u otvorenoj netrpeljivosti prema Rusiji i Putinu. Ne bi satirični nedeljnik Okovani Patak (Le Canard Enchaine ) bio najčitanija novina koja provaljuje i odvaljuje bolje nego tajna služba, da nije tako, piše Mile Urošević, dopisnik Magazina Tabloid iz Pariza

Mile Urošević (dopisnik iz Pariza)

Amerikanizacija do jaja

Sarkozi je sanjao, a Oland je ostvario geslo: Svi Francuzi u jedan kompjuter! Legalno mešanje u intimnost građana od 12 do 112 godina. Bolje nego znatiželjna NSA i bezobzirna CIA zajedno, jer Francuska to radi po zakonu. Doduše po expres zakonu, na brzaka i kvarnjaka, iza leđa i bez ikakve debate u Skupštini. Jednostavno je vlada sačekala produženi vikend i u nedelju na duhove, kada je raja po grobljima i selima, ili u gužvama na autoputu, da bi sitnim slovima u zvaničnim novinama objavili radosnu vest za sve stanovnike zemlje slobode i ljudskih prava. "Sirotinjo rajo, stoko bez repa! U želji da upravo terorizmu stanemo na njihov rep, odlučujemo sa puno žara, i to sami u mraku, da vas sve skupa učlanimo u naš novi kompjuter zvani TES ("Titres électroniques sécurisés") i to džab-džabe! Vaše podatke i otiske; adrese i navike, kako bismo vas lakše našli i bolje zaštitili kada ste u nevolji ili opasnosti, na primer, a može i u druge svrhe po potrebi ili greškom. Rizik ne postoji".

A, toga se pošteni ljudi zapravo najviše plaše, jer nemaju poverenja u ambiciozne i prevrtljive političare i kojekakve tajne službe. Nijedan sistem nije nepopravljiv za dobrog lopova. Zbog toga je poslednji u nizu novih anti-narodnih zakona naježio kosu na 60 miliona glava, ljudima koji vole slobodu više nego leba, i to onaj beli baget, svuda po svetu imitiran ali je samo u Francuskoj pravi, reš spolja a mekan iznutra. Nalik na goloruku i slobodarsku francusku raju, koja se stalno nešto buni a nikako da se stvarno pobuni i protera te svoje unutrašnje dušmane koji joj uzimaju lebac iz usta i posao da bi ga dali dalekoj svetskoj sirotinji koja šljaka za šaku pirinča dnevno. Bogatima je i to preskupo.

Da bi se održao nivo pete sile sveta, udaraju se globe na sve i svašta, malo-pomalo, (al' sve više i više), tek koliko da provere otpornost raje na poreske zulume. Ako tamo neke familije mogu da žive sa 100 evra mesečno, što ne bi mogli i drugi! Što su pa sad Kinezi bolji od Francuza. Iako još do toga nije došlo, na dobrom je putu opšte nezaposlenosti, i totalne nepotrebnosti čoveka. Javno mnjenje se zavarava po sistemu velikog brata i kojekakvim napumpanim ratnim stanjem u lokalu i pravim (skupim i glupim) ratovima koje vode po belom svetu i crnim naftonosnim poljima razorenih država Bliskog istoka. Jedina pozitivna strana francuskih topova i bombardovanja je što imaju pametnu municiju koja bije samo islamiste, dok civile zaobilazi u sto-posto slučajeva, a ne kao u Alepu, gde ginu samo civili. Naravno da svi veruju u to, pa bilo je na televiziji!

Nikada, bar otkad pamte još uvek živi ljudi, nije Francuskom vladala ovakva prevarantska i samoljubiva ekipa koja je uz to pogazila sva svoja izborna obećanja, koja su ih dovela na vlast, što je relativno razumljivo i normalno, s obzirom na to da svi i svuda koriste isti sistem obećanja za luda radovanja, da bi ugrabili vlast.

Kao i svuda, od Turske do Francuske, smišljaju se neke žešće opasnosti po državu ili državnika, da bi se ukinula sloboda, pohapsila ili kontrolisala opozicija, u zavisnosti od lokacije države. Što južnije i istočnije to opasnije.

U Francuskoj je na pomolu numerička diktatura po američkom sistemu, dematerijalizacija čoveka, koji se pretvara u brojke i simbole da bi se ubacio i sačuvao po kompjuterima, za nadgledanje, i ne daj Bože, ako zatreba. U stilu: čuvam ovce dole francuske strnjike! A, policija je tu da obavi posao čobanina i sačuva vlast od naroda. Veliki je greh i skoro neopravdljivi prekršaj kad samo 4% ljudi voli svoga predsednika.

Samo, ni ta policija nije više ono što je bila. Nema više da se igraju lopova i žandara, ili da se kulturno izvinjavaju kad kontrolušu papire građana. Ova policija je meta islamista ali i omrznuta korporacija od strane manifestanata. Nije im lako da patroliraju po mračnim ulicama pariskog predgrađa. Glavu u torbu, pucu na gotiovs, pa u obilazak izgubljenih teritorija. Francuzi tako tepaju onim delovima gradskih predgrađa gde francuski zakoni jedva da važe i to simbolično, a droga i oružje zamenjuju i zakon i pravdu. Policija koja je imala nekoliko žrtava u poslednje vreme, a pogotovo otkad su ih žive zapalili u policijskim kolima, dok su nadgledali novu kameru na jednoj raskrsnici u kvartu mafije, pravom tržnom centru za valjanje droge i oružja. To oko Velikog brata su dileri redovno razbijali da im ne kvari biznis. Napad Molotovkom je bio i povod i razlog da policija prekrši zakon koji inače treba da čuva i da van odobrenja izađe na ulice kao neka vulgarna radna snaga, kojoj zatvaraju fabriku ili dupliraju porez. Po ustavu i zakonu, a i po dogovoru sa onima koji ih plaćaju, policija nema prava na proteste. S obzirom na to da sila zakon ne pita, i kako je svaka policija desna ruka vlasti, to se ovakvi prekršaji ne samo tolerišu već i podržavaju. Kazne koje su predviđene za neposlušne iz prvog dana protesta su zamenjene poklonima i obećanjima ne bi li se panduri vratili u svoje stanice i automobile. Nije šala kad se policija desolidarizuje od vlasti i masovno okrene simpatijama Nacionalnog fronta i Marine Le Pen. U državi koja je u punoj sezoni predizborne kampanje nema preče svetinje od policijske discipline.

Sve ode u PM

Samo, ko ne zna policiju, grdno se vara! Iako im je dato sve što treba za treniranje strogoće, i obećano pojačanje, murija hoće i malo više. Mnogo više ! Najviše i najopasnije ! Kroz zahtev novog zakona o samoodbrani oni, u stvari, traže dozvolu za preventivno ubijanje ljudi, i imunitet za eventulne greške u proceni opasnosti, bar kako to nazivaju pojedini ljubitelji slobode i demokratije u krugovima intelektualaca. Ali njihova mišljenja su nevažna i manjinska. Medijska su jača i većinska. Zvanično, policija hoće ista prava kao žandarmerija, koja inače podleže vojnoj nadležnosti i koja, nakon regularnog upozorenja ima pravo da potegne svoj Kalašnjikov i overi svakog ko se ne povinuje na: stoj, ruke u vis!

Nacionalna policija, naprotiv, može samo da odgovori na vatru u samoodbrani. Pucanje u leđa je još uvek kažnjivo, iako nije uvek opravdano. Događalo se da se kriminalac okrene u zadnjem momentu, kad je metak već na pola puta i onda se vrši istraga, i određuju kazne za incident, a to policija više neće da trpi. U aktuelnom rasulu, migratskoj krizi, vanrednom stanju, opštem strahu od atentata pa čak i opasnosti od izbijanja građanskog rata, svako koristi gužvu i vuče na svoju stranu, pa i policija traži imunitet na korišćenje svog oružja, kako joj odgovara, a da zbog toga nikome ne odgovara. Uostalom, što su ih naoružavali ako im ne daju pravo da se svojim oružjem koriste kad osete opasnost. Izbori su blizu i teško da će vlast u procepu, kojoj narod jedva čeka da vidi leđa, odoleti zahtevima za takvu vrstu imuniteta.

Za to vreme mediji, koji su mahom uvlakačkog tipa i provereni mondijalisti, gledaju kako što više da skenjaju Marinu Le Pen i i sve nacionaliste i na mesto Olanda dovedu Alena Žipea, poznatog našem narodu kao velikog prijatelja nezavisnog Kosova i po nas kobnog ministra spoljnih poslova pa čak i premijera u vreme rata za uništenje Jugoslavije. Za to vreme pravi problemi kao, nezaposlenost, kriza i nesigurnost padaju u drugi plan. Na redu su novi porezi i globe koje treba da popune rupu u budžetu i napune džepove korupcije. Od avgusta svake godine pa do kraja decembra, Francuska živi na kredit i dug, koji je već prešišao 2.000 milijardi!

Uskoro će i svaki vlasnik, u slučaju da je već otplatio kredit na svoj stan ili kuću, morati da plaća neku kiriju u zavisnosti od vrednosti dobra. Da bi smejurija bila veća, kandidati za predsedničke izbore, svi odreda, obećavaju znoj i suze, ako se glasa za njih. Obećavaju ukidanje i do 600.000 radnih mesta uglavnom u nerentabilnom zdravstvu i školstvu, ali i druge bolne reforme kao da smatraju da su Francuzi čisti mazohisti i da će da biraju onog ko će bolnije da ih muči. Ako su stvarno u pravu, onda je ovaj svet stvarno otišlo u PM.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane