Uvodnik
(Pr)osudite
sami
Koliko vas
je osvanulo
Milovan
Brkić
Jesen je došla, sunce nas još greje, ali se
zima i studen uvukla u naše duše. Poskupelo je grejanje, gradski prevoz, mleko,
meso, ulje, šećer, sapun... Spisak poskupljenja životnih namirinica nema
kraja.
Plate su zamrznute, porez na dodatnu vrednost
je povećan. Bauk bankrota navio se na Srbijom. Penzionerima je podeljeno
po četiri hiljade, samo onima koji primaju mesečnu penziju ispod 130
evra.
Socijalna pomoć je mislena imenica. Ne
isplaćuje se. Lekovi su poskupeli, svi odreda. Odlazak kod lekara je
privilegija. Poskupeo je ogrev, drva, ugalj... Pasulj, krompir, paprika,
paradajz, ko za oči. Poskupela je garderoba, odeća, obuća.
Građani Srbije su gladni. Deca gladuju,
idu u školu bez doručka, mnogo đaka leže bez večere. U Srbiji
samo 50 hiljada građana smatra se srednjom klasom. To tvrde iz Evropske
unije. Ej, samo 50 hiljada! I još toliko onih koji imaju para u izobilju. Svi
ostali se bore za goli život.
Ulice glavnog grada su ''komotnije''.
Sirotinja ne vozi automobile.
Plate zaposlenih kod privatnika su minimalne,
ali i pored toga zatvaraju radnje. U Beogradu, u Balkanskoj ulici buregžijska
radnja posle 16 sati rasprodaje peciva po deset dinara komad. Nema ko da ga
kupi. Gladna usta bi jela, ali nema se para. Na pijacama kamare kupusa,
paprika, paradajza. Čiko, šta će ti toliko kupusa, pitaju deca,
čiji roditelji ne mogu da kupe ni jednu glavicu.
Šabačka mlekara mesecima ne
isplaćuje mačvanskim seljacima novac za otkupljeno mleko, pa ni
premije koje je dobila od države. Suša je uništila kukuruz, pašnjake... Spržila
je rod i travu. Počeo je pokolj stoke.
Novine, radio i televizija ne pominju ove
surove brojke. Kao da živimo u srećnoj zemlji. Na TV Bastilji se peva,
igra. Repriziraju se praistorijske emisije. Dnevnik traje kao i u vreme
Slobodana Miloševića. Koliko treba da se opiše delovanje predstavnika
vlasti.
Poskupelo je opelo, sahrane! Sveštenici su
sve suroviji i pohlepniji. Mnogi se voze u skupim džipovima i limuzinama, kao
njihove vladike.
Poskupela je hrana za bebe i odojčad.
Poskupeo je porođaj u bolnicama! I sve će još, lančano
poskupljivati.
Postoji masa ljudi, postoji količina
proizvedene hrane. I količina novca kojom građani raspolažu.
Deljenjem se dobija tragičan rezultat. Hrane nema za većinu
građana, a druga polovina neće moći da je kupi.
A vlast?
Gradonačelnik
najavljuje još brutalnije postupanje prema onima koji nemaju još skuplju kartu
za prevoz u SP, i mnogi đaci, nezaposleni i zaposleni, neće moći
da se kreću gradom, da idu na posao. Komunalna policija će juriti i
hapsiti građane koji će, da bi se prehranili, prodavati svoje
kućne stvari i nameštaj u nekom delu grada.
Vlast
najavljuje energičnu akciju privatnih izvršitelja. Pleniće iz hladih
stanova nameštaj, posteljinu, pokućstvo. Srbija ima najsuroviji zakon o
izvršnom postupku. Možda će ovi privatni uterivači ljudima pleniti
decu, dečje pelene i kolica!
Vlast
najavljuje da se porez, komunalne takse i nameti moraju plaćati, i sve
će biti skuplji. Prete prinudnom naplatom.
Banke
kreću u akciju. Oko sto hiljada onih koji su kupili stan na kredit -
izgubiće ga ove hladne i gladne zime! Banke su nemilosrdne, privatni
sudski izvršitelji i sudije još nemilosrdnije.
Slutim kako
će se ubuduće, ujutru, pri svakom susretu, građani
pozdravljati pitanjem: Zdravo, koliko
vas je osvanulo živih? Bože,
pogledaj Srbiju!