Ojađena vojska
Urnisanje oružanih snaga i
njihovog autoriteta
Po šumama i gorama,
naše zemlje pokusne
- Kako su šefovi
Ministarstva odbrane rashodovali ispravnu građevinsku mehanizaciju da bi je kao
otpad otkupili i njome zarađivali basnoslovne sume u najvećem
privredno-kriminalnom poduhvatu u novijoj istoriji Srbije?
- Zašto se kao
obična železarija prodaju tenkovi i zašto se u taj posao uključuju i poznati
svetski psi rata?
- Koliko još Dragan
Šutanovac, Ilija Pilipović i kompanija mogu da opljačkaju pre nego što nestanu
sa scene privilegovanih uzurpatora, prevaranata i - veleizdajnika?
Pukovnik Milan Jovanović
Tabloid već duže od dve godine, iz
broja u broj, piše o organizovanom kriminalu u Ministarstvu odbrane i Vojsci
Srbije, zasnovanom "na zakonu". Tabloidov izvor iz
Ministarstva odbrane i krugova bliskih Američkoj ambasadi u Beogradu ima i neka
nova saznanja, koja ne smeju da ostanu zatrpana starima.
Građanima Srbije poznato je da ministar odbrane Dragan
Šutanovac i njegov pomoćnik za materijalne resurse Ilija Pilipović
(inače kumovi) spadaju u grupu onih ljudi koji su odavno "prodali veru
za večeru". Poznato im je da je to soj ljudi koji je zaslužio da se po
delima tretiraju kao najveći lažljivci, hohštapleri, prevaranti, demagozi,
lupeži, skorojevići, alavci itd..., ali im nije poznato da su te osobe dodatno
najokoreliji kriminalci, psi rata, šverceri naoružanja, spremni zarad
sopstvenih interesa da ubiju, slažu, prevare, opljačkaju, izdaju... da urade
sve, ama baš sve... a onda je vrag odneo šalu.
Vojska Srbije je od bivše JNA nasledila, između ostalog,
i dve vojne građevinske jedinice (Beli potok - Beograd i Kraljevo), opremljene
veoma kvalitetnom i savremenom inženjerijsko-građevinskom mehanizacijom, sa
veoma stručnim kadrom (građevinske, arhitektonske, mašinske, elektro,
saobraćajne, tehnološke, hidro i drugih struka) za izvođenje i najsloženijih
građevinskih poduhvata po sistemu ključ u ruke (od projektovanja do
puštanja objekata u funkciju). Projektovali su i izvodili radove ne samo u
bivšoj Jugoslaviji nego i u drugim zemljama, posebno Iraku, Alžiru, Siriji,
Jordanu, Libiji... Objekti najveće tajnosti i od najvećeg državnog značaja za
odbranu i za privredu tih zemalja (komandna mesta, skloništa,
aviobaze-aerodromi, pomorske baze - luke, brane, stambeni objekti, fabrike za
proizvodnju naoružanja i vojne opreme, saobraćajnice - mostovi, tuneli, itd...)
dela su kojima se možemo ponositi i najveća su referenca za naše građevince čak
i u svetskoj konkurenciji, koju, nažalost, zahvaljujući Šutanovcu,
Pilipoviću i pridruženoj kompaniji do sada nismo iskoristili niti možemo da
koristimo. Jednostavno, mi više nemamo nikakve vojno-građevinske potencijale i
kapacitete da se na svetskoj tržišnoj utakmici suprotstavljamo građevinskim
gigantima, jer su ih zarad sopstvenih interesa gospodin Šutanovac i Pilipović u
potpunosti urnisali. Upropastili!
Pokvarili potpuno ispravno
Odmah po dolasku na sadašnje funkcije, pod izgovorom
reforma Vojske (koja je inače sprovedena na neustavan, nezakonit način i po
ličnim, privatnim merama, kriterijumima i potrebama Šutanovca i kuma mu
Pilipovića), ministar odbrane doneo je odluku o rasformiranju (ukidanju)
vojno-građevinske jedinice Kraljevo i svođenju vojno-građevinske
jedinice Beli potok - Beograd na minimalno brojno stanje (desetak ljudi,
posebno izabranih da sprovedu sve neophodne materijalno- finansijske promene u
korist njih dvojice, te da se zaposleno ljudstvo koje nema uslove za
penzionisanje proglasi tehnološkim viškom i uz određene otpremnine otpusti, a
lica koja ispunjavaju uslove po bilo kom osnovu da se penzionišu. Pomenuta
grupa je radila u skladu sa instrukcijama pukovnika Aleksandra Stojanovića
(sadašnjeg pomoćnika ministra odbrane za budžet i finansije).
Prvo su svu najnoviju i najispravniju
mehanizaciju iz vojno-građevinske jedinice Beli potok - Beograd
"papirološki" i fizički koncentrisali u Kraljevo. Zatim je
vojno-građevinska jedinica Beli potok "reformisana" na desetak
ljudi (kako je rečeno -posebno odabranih), koji su u zadatak dobili da ustroje
"novo knjigovodstveno poslovanje novoformirane jedinice u skladu sa
materijalnom formacijom", što je, između ostalog, podrazumevalo da se
ostatak (neispravne) mehanizacije, koja nije knjigovodstveno i fizički predata
građevinskoj jedinici Kraljevo, "na zakonskoj osnovi"
rashoduje i otuđi u "skladu sa zakonskom regulativom".
Nakon toga, pre nego
što je ukinuta (kao nepotrebna za funkcionisanje odbrambenog sistema) u
građevinskoj jedinici Kraljevo izvršeno je prekategorisanje pokretnih
stvari (najsavremenije, najnovije, najispravnije građevinsko-inženjerijske
mehanizacije) u 03 kategoriju (koja obuhvata pokretne stvari predviđene za rashod, po čl. 30.
Pravilnika o materijalnom poslovanju u Ministarstvu odbrane i Vojsci Srbije,
Sl. vojni list 3/09. i 2/2010). Potom je u poslovnim
knjigama građevinske jedinice Kraljevo izvršeno preimenovanje pokretnih
stvari zbog promene "kvalitativnog stanja" (čl. 33. istog
Pravilnika). Tek po izvršenom prekategorisanju i preimenovanju odabrana
grupa je izvršila rashodovanje (čl. 44-49 istog Pravilnika).
Sve ode...
Nakon što je
formalno izvršeno rashodovanje, rashodovana sredstva su prijavljena
Ministarstvu odbrane za prodaju, a deo sredstava koja namenski i taktički (radi prikrivanja tragova) nisu predložena za rashod, prvo su popisana (o čemu je sačinjen zapisnik), potom prijavljena
Ministarstvu odbrane kao višak, pa su (kao maska) predata nekim inženjerijskim jedinicama Vojske Srbije i novoformiranom građevinskom preduzeću RMS inženjering, firmi ćerki Jugoimporta SDPR.
Rashodovana inženjerijsko-građevinska mehanizacija prodata je, dakle, tim i takvim, dogovorenim fizičkim i pravnim licima (čitaj prijateljima i rodbini Dragana Šutanovca, Ilije Pilipovića i
njihovih najvernijih satrapa, naravno po smešnim cenama).
Tako dobijena
"rashodovana mehanizacija" (koja je čak i na prvi pogled više
nego potpuno ispravna), angažovana
je na radovima u rudarskom basenu Kolubara putem zakupa. Svi angažovani
u lancu su finansijski namirivani, a najveći kolač su dobijali Dragan Šutanovac
i Ilija Pilipović.
Još 8. marta
2011. republički javni
tužilac Zagorka
Dolovac izjavila
je "da je
u
rudarskom
basenu
Kolubara
u
toku
provera
odgovornosti
više
osoba" i da će "ako se
utvrdi
odgovornost
osoba
koje
su
učestvovale u
kriminalnim
radnjama, a
ima
mnogo
indicija
da će
upravo
tako
biti, uslediti odlučna akcija
tužilaštva
i
policije". Ako ni
zbog čega drugog, a
ono
zbog
603 miliona
evra, koliko
je
minimalno
izgubila
država Srbija
u
kolubarskim
malverzacijama. Niko normalan, međutim, nije
mogao
ni
da
pomisli, a
kamoli
da
ozbiljno
posumnja
da
su
u
najvećoj pljački stoleća
u
rudarskom
basenu
Kolubara, ministar odbrane Šutanovac i
njegov
kum
Pilipović u
periodu 2007. do 2011. godine takođe
maznuli
veliki
deo
kolača.
Da ne
bi
bili
otkriveni (iako i
vrapci
u
Mrčajevcima, Kraljevu
i
Birčaninovoj 5 naveliko
pričaju o
Šutančevoj građevinskoj mehanizaciji) uigrani i
već svetski poznati
dvojac "svoju"
mehanizaciju
povlači iz
Kolubare
i
angažuje je na
tzv. rekonstrukciji vojnog
aerodrome
Lađevci kod
Kraljeva
i
izgradnji
stambenog
kompleksa
u
bivšoj kasarni
Stepa
Stepanović na Voždovcu....
Iako se
rekonstrukcija aerodroma Lađevci vrši u
skladu sa interesima i potrebama politike Turske prema Sandžaku (o čemu
je Tabloid već
pisao) i ličnim interesima Šutanovca i Pilipovića, vrši se pod kontrolom i
investiranjem Ministarstva odbrane (dakle iz budžeta). Iz tih razloga su u Ministarstvu odbrane i Vojsci Srbije obustavljene
sve druge investicije, koje se odnose na gradnju novih vojnih objekata,
adaptaciju, stanogradnju, opremanje i remont borbene tehnike, jer se sva
sredstva usmeravaju na završetak radova rekonstrukcije aerodroma Lađevci.
Već i letimičnim uvidom u sajt Ministarstva odbrane vidi se da oni, ili njihovi
satrapi, redovno, gotovo svakodnevo obilaze ovaj aerodrom. Ovolika zainteresovanost
za Lađevce od strane gospodina Šutanovca svakako nije motivisana
jačanjem odbrambenog sistema Srbije i povećanjem borbene gotovosti Vojske
Srbije (odnosno onoga što je od nje još ostalo). Šta će, uostalom, Srbiji
aerodrom takvih razmera kada njeno ratno vazduhoplovstvo ima manje letilica
nego što čovek ima prstiju na rukama, a stanje sa Jatom je svima
poznato!
Sve šuplje do praznog
Nema dana
a da Dragan Šutanovac nekim
postupkom ne ponizi i uvredi i
narod i državu.
Tokom pogoršavanja situacije na
severu Kosova, umesto da bude u zemlji, da prati dnevna dešavanja
i da, ako ništa drugo, a ono barem fingira angažovanje ili makar
zainteresovanost za podizanje borbene gotovosti, brže-bolje
odleteo je u Vašington, gde je napokon shvatio da je za Ameriku i njene interese postao bivši i
da je za njim - povučena voda. I Amerikancima je odavno postalo jasno da Šutanovac nije lik u
kojeg se treba i može pouzdati van okvira za njih sitnog kriminala i da
Šutanovac ni izdaleka nema ni autoritet ni harizmu koju bi valjalo štititi u
slučaju da bude ugrožena lokalnim sukobima. Na protiv, Šutanovac se pokazao kao
karakter i autoritet bez ikakve vidljive sadržine i koji treba - izbegavati.
Po povratku iz Amerike priče o otporu diplomatskim i
političkim sredstvima, jačanju mira u regionu i svetu počeli su i da liče na
ono što objektivno jesu - šuplje fraze obavijene prašinom bačenom u oči
građanima Srbije. "Prisećajući" se geopolitičke činjenice da i u
svetskim razmerama važi pravilo da "onaj ko nema vojnu moć nema ni
uticaj", te da po toj logici ni on lično ne može više da uživa američku
naklonost (i diplomate, sagovornici Tabloidovog izvora, zgražavaju se nad
delima Šutanovca, suprotnim interesima naroda i zemlje), krenuo je u akciju da
do kraja mandata, koji je veoma blizu, što više ušićari.
Naređuje da se sve naoružanje,
municija, minsko-eksplozivna sredstva, borbena tehnika suvišna trenutnom
brojnom stanju Vojske Srbije po hitnom postupku rashoduje i proda. Bez ikakvog
rezona na sednici vlade nameće stav da zarad bržeg ulaska u Evropu Srbija treba
da (brzinom diplomatskog prioriteta) prizna prelazni savet pobunjenika u Libiji
kao zvanične predstavnike ove zemlje (što vlada i čini).
Privilegovana kompanija CPR Impex
na volšeban način, ali "u skladu sa
zakonom", po minimalnim cenama (veću cenu bi Ministarstvo odbrane postiglo
da su tenkovi prodati kao čelična furda) dobija preko 50 tenkova T55
(remontovanih, konzerviranih - potpuno isravnih), popisanih tačno po
količinama, brojnim oznakama i lokacijama gde se nalaze, i preko 65 haubica 122
mm D-30 jugoslovenske i ruske proizvodnje, koje su planirane za remontovanje u Remontnom
zavodu Čačak. Posle pisanja Tabloida o remontu pomenutih
haubica, a s obzirom da se radi o klasičnoj akciji švercera (iza kojih stoji
Srbija, odnosno njeno Ministarstvo odbrane), odlučeno je da se remont izvede u
Travniku, u BiH, a da u slučaju otkrivanja ovakve transakcije konsekvence
umesto Srbije i Crne Gore snosi Bosna i Hercegovina.
U međuvremenu, CPR Impex u
Tripoli šalje bivšeg vojnog atašea Srbije u Libiji pukovnika Žarka
Radunkovića da dogovori isporuku tenkova i haubica za potrebe pobunjenika
(što se nikako nije svidelo zapadnim silama). Pod nerazjašnjenim okolnostima
pukovnik Radunković gubi život, a režimska štampa objavljuje, od strane Jugoimporta
SDPR i CPR Impexa, već unapred pripremljen pamflet - da je pokojni
Radunković otišao u Libiju po nalogu Kofisa (kompanija koja je imala
najbolju ostvarenu saradnju sa severnoafričkim zemljama i koja je oduvek bila
kost u grlu Jugoimportu SDPR).
U Crnu Goru odlazi pukovnik u penziji Veselin
Rudić, bivši načelnik Uprave za snabdevanje u Ministarstvu odbrane SCG, gde boravi duže od mesec i po dana sa
zadatkom da sa Zoranom Damjanovićem (direktorom bivšeg Jugoimport
Monta iz Podgorice, koji ima iskustva iz ranijeg šverca minobacačkih
granata iz Albanije za Libiju) nađu najefikasniji način transporta tenkova i
haubica za Libiju, odnosno do libijske luke Ras Lanuf i drugih
destinacija ukoliko bude potrebno.
Bivši vojni ataše Srbije u Beču
general-potpukovnik Milan Zarić (otac Dragana Zarića, koji je
zamenik direktora CPR Impexa Petra Crnogorca), da bi
pomogao sinu povlači sve svoje diplomatske veze. U Srbiju dolaze tzv. psi rata Anđelo
Saita (Dynacore ATK Amerika), Majkl Saker (Century
Arms International), dugogodišnji poznanik i saradnik Ilije Pilipovića.
U tzv. "zakonskim okvirima"
raspisuje se namenski i namešten tender po konkursnoj dokumentaciji pov. br.
147-18 od 16. avgusta (o čemu je Tabloid pisao u zadnjem broju) i, kao
što se unapred znalo, posao dobija unapred dogovorena i privilegovana kompanija
CPR Impex.
Ministar odbrane Dragan Šutanovac (sa kumom Pilipovićem, novim rezervnim delom - uvlakačem - brigadnim
generalom Zrnićem i tehničkim direktorom Jugoimporta SDPR dr
Miloradovićem) bez ikakvog državnog cilja i koncepta, opravdanja i potrebe, o trošku poreskih obveznika odlazi u Indoneziju, a zatim u Angolu. Za svoj
lični račun priprema teren, dogovara se, unovčava, a onda pod parolom
"neviđenog uspeha", čisti lopovluk "u zakonskim okvirima"
nameće kao jedino logično i isplatljivo rešenje, iako su sve
ove posete, u trenutku u kome se nalazi srpski narod (posebno zbog stanja na
severu Kosova) najobičnije
besmislice i ne mogu se tretirati
drugačije nego kao čin veleizdaje...
Dosta je bilo
Reforma i profesionalizacija vojske u režiji ministra odbrane Dragana Šutanovca sprovedena je tako da vojska uopšte nema ni cilj ni nameru
da brani Srbiju od bilo kog oblika agresije, nego da umesto NATO alijanse bude topovska hrana u nekakvim "mirovnim operacijama".
Dakle, pripadnici Vojske Srbije se obučavaju da gase ratne požare, koje
izazivaju upravo oni koji i organizuju takve misije.
Prema dostupnoj dokumentaciji, te
prema saznanjima iz neformalnih razgovora sa američkim diplomatama, Šutanovac,
Pilipović i Stevan Nikčević (Jugoimport SDPR) ključni su ljudi u
projektu "Neutralizacije odbrambenog sistema Srbije, Vojske Srbije i
odbrambene industrije Srbije". Ta neutralizacija se posebno odnosi na
našu vojnu industriju, kojom se Šutanovac i dalje svakodnevno hvališe, iako je
uništena i tek simbolične snage u odnosu na nekadašnju. Interes mnogih zapadnih
činilaca da ona ne bude snažna, zahvaljujući ovoj trojici drugara ostvarila se
uspešnije od svih očekivanja.
Javni tužilac i Tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala imali bi
pune ruke posla kad bi radili svoj posao, a pošto ne rade, država (koja je,
nažalost, na kolenima) trebalo bi da donese zakon da krivična dela iz oblasti
organizovanog kriminala, pa čak ni ona iza koje stoje nakaradni i veleizdajnički
zakoni, ne mogu zastareti, a imovina stečena profiterstvom samo po osnovu
funkcija na kojoj se kriminalni počinioci nalaze obavezno oduzme, čime bi se višemilionskim malverzacijama u Ministarstvu odbrane i
Vojsci Srbije stalo na put.
Reforma i
profesionalizacija vojske u režiji Dragana Šutanovca sprovedena je tako da vojska uopšte nema ni cilj ni nameru da
brani Srbiju od bilo kog oblika agresije.
Zbog
"rekonstrukcije" aerodroma Lađevci u interesu Turske i ličnih
interesa Šutanovca i Pilipovića, u Ministarstvu odbrane i
Vojsci Srbije obustavljene su sve druge investicije.