Natrag

Tabloid je pozvan

Strane ambasade i škole štićenici poreske uprave

Srpsko roblje bez zaštite

Država ćuti, a oni rade kako im se ćefne - tako bi se u nekoliko reči mogla da opiše jedna od škakljivijih diplomatskih tabu tema, sa kojom Srbija već decenijama odbija da se sistemski i institucionalno suoči. Reč je o zapošljavanju na crno srpskih državljana u stranim ambasadama i internacionalnim školama u Beogradu.

Jasmina Stojanović

Iako su nadležni organi upoznati sa ovim problemom, pre svega po prijavama oštećenih i obespravljenih radnika, od Poreske uprave i Tužilaštva se do sada mogao čuti samo muk i apsolutno odbijanje da se uhvate u koštac sa ovom temom zbog koje je budžet Srbije svake godine u manjku za oko dva i po miliona evra.

ovoj javnoj tajni retko koji medij želi da izveštava. Režimski štampani i elektronski mediji uglavnom okreću glavu na drugu stranu, što zbog autocenzure što zbog straha od reakcije sa vrha i političko-ekonomskih kalkulacija vlasti prema ovom pitanju. Oni drugi, s tobože nezavisnim predznakom, podjednako odbijaju da bilo šta objave o ovoj temi s obzirom da bi se otvaranjem ove pandorine kutije zamerili svojim donatorima i doveli u pitanje isplatu budućih grantova od kojih zavisi njihova novinarska produkcija.

U Ministarstvu spoljnih poslova Srbije ne postoji zvaničan registar srpskih državljana u stalnom radnom odnosu ili ugovorno angažovanih u stranim ambasadama i internacionalnim školama u Beogradu. Ova armija obespravljenih radnika, uglavnom visoko kvalifikovanih i fakultetski obrazovanih, nevidljiva je kategorija u PIO sistemu, a prijavljivanje i odjavljivanje radnika mahom zavisi od volje poslodavaca.

Iako su domaći zakoni, Bečka konvencija i drugi međunarodni sporazumi veoma jasni po ovom pitanju i nalažu ambasadama da se u svemu ponašaju u skladu sa zakonima zemlje domaćina, veliki broj stranih diplomatsko-konzularnih predstavništava i internacionalnih škola kategorično odbija da izađe iz sive zone.

Spektar poreskih prekršaja varira od ambasade do ambasade i od jedne do druge internacionalne škole - u nekima su lokalni radnici angažovani na crno, plata im se isplaćuje na ruke bez ikakve priznanice, a umesto ugovora imaju samo list papira, često ni toliko; u nekim drugim ambasadama radnici su prijavljeni, ali na minimalac umesto na stvarno ugovorenu zaradu; ima i slučajeva da poslodavac uplaćuje samo doprinose, i to po proizvoljno određenim iznosima, a obavezu izmirivanja poreza nezakonito prenosi na zaposlene.

Ovaj trend vuče korene decenijama unazad kada su strane ambasade i škole iskoristile sveopšte institucionalno rasulo i urušavanje bankarskog sistema u bivšoj Jugoslaviji, prešle na isplatu plata lokalno zaposlenima na ruke i odlučile da prijave za obavezno socijalno osiguranje budu na minimalnim zaradama. Nakon petooktobarskih promena i oporavka bankarskog sistema, neke od ambasada su regulisale status svojih lokalno zaposlenih, međutim većina je nastavila po starom, a ova neslavna praksa traje i dan-danas.

Prema zvaničnim podacima dostupnim na sajtu Ministarstva spoljnih poslova RS, u Srbiji ukupno ima 74 akreditovanih inostranih diplomatsko-konzularnih predstavništava, međutim nijedna državna instituciija nema ažurirane podataka o broju internacionalnih škola. Ako se ima u vidu da svaka strana ambasada ima od najmanje dvoje, troje pa do dvadesetak lokalno zaposlenih srpskih državljana među svojim administrativnim osobljem, kao i da u bezmalo svakoj internacionalnoj školi radi na desetine naših ljudi u svojstvu predavača, veoma se lako dolazi do računice koliki su gubici za poreski i penzioni sistem Srbije.

Iako su Poreska uprava i PIO fond u potpunosti upoznati sa ovim pitanjem, država Srbija na ovaj ozbiljan poreski prekršaj reaguje ćutanjem i zabijanjem glave u pesak.

Tužilaštvo takođe po nepisanom pravilu odbacuje ovakve krivične prijave. Osim neuplaćivanja poreza i doprinosa iz radnog odnosa, armija obespravljenih lokalaca nema kome da se obrati za pomoć ni kada su u pitanju problemi kao što su mobing, nezakonita otpuštanja ili pak diskriminacije po nacionalnoj osonovi.

Čak i onda kada zaposleni podnesu tužbu i povedu radni spor pred sudom, strane ambasade i škole preko svojih uigranih advokata i advokatskih kancelarija pokušavaju na sve načine da izvrdaju zakon i da se izuzmu iz nadležnosti srpskih sudova. Takvim poigravanjem sa srpskim pravosuđem i institucijama samo pokazuju do koje mere nas doživljavaju kao banana republiku u kojoj uvek mogu računati na bezuslovnu potkupljivost i servilnost poslušnika u srpskoj vlasti i u srpskom pravosuđu.

Imajući u vidu da trenutna vlast aktivno promoviše pretvaranje Srbije u tržište bagatelne radne snage, nije ni čudo da strane ambasade i škole ni ne pomišljaju da bilo šta promene u svojoj zoni poreske udobnosti. Uostalom, i zašto bi? Ovakvo rasulo od države im i te kako ide u korist. Dok im je Vučića, i njima je dobro...

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane