Razaranje
Konkurs za
direktora Zavoda za zaštitu spomenika kulture: zakone donose da bi ih rušili
Neolitsko Kurèevo, kod Panèeva
Kako je
protivzakonito raspisan i sproveden konkurs za direktora panèevaèkog Zavoda za urnisanje
spomenika kulture. Kakva je meðusobna veza društveno-humanistièkih nauka i knjiga
Džeki Kolins. Zbog èega je Upravni odbor proširen nepostojeæim èlanovima i kako su zapravo glasali njegovi postojeæi èlanovi. Za
koje je nepostojeæe zasluge
protivzakonito imenovan arhitekta bez položenog struènog ispita i projektantske licence. U kakvim je sve
sukobima interesa novi direktor Zavoda. Ko je spiritus movens èitavog udruženog zloèinaèkog poduhvata. Šta se sve pod izgovorom zaštite arheološkog lokaliteta
zapravo gradi na 38 hektara. Ko je Uroša Prediæa proglasio provincijskim slikarem
Stanislav Živkov
Poslednjih
dana na našem politièkom sumraku sve više se vide raznorazni
politièki meteori I to pri samom kraju
svog sagorevanja. Tako recimo Dragan Ðilas, Dušan Petroviæ, Zoran Živkoviæ, Èedomir Jovanoviæ, Koštunica dr Vojislav sagorevaju oèito vrlo svesni da ne mogu napraviti mnogo više od onog što nisu napravili, dok je
Boris Tadiæ oèito
zadovoljan neuèinjenim, osnovao stranku da
nastavi gde nije ni zapoèeo, moguæe pošto mu svojedobno u našoj ambasadi u Zagrebu nisu nabacili Severinu. Èitava ta politièka agonija adekvatno se
prenela i na lokal te je u Panèevu došlo do daljeg urušavanja i cepanja ostataka
žutog preduzeæa a panika je postala još veæa jer je premijer Daèiæ najavio i skoro organizovanje
lokalnih izbora. Naravno neki su se odmah osetili vrlo ugroženim iz prostog razloga jer bi nakon propasti žutog preduzeæa došao i kraj mahinacijama i lopovluku.
Nekako istodobno
sredinom januara, po prvi put je raspisan konkurs
za izbor direktora Zavoda za zaštitu spomenika kulture, koji je bio otvoren do
24. Januara, ali kada se pogledaju konkursni uslovi vidi se da se i ovde radi o
Potemkinovom selu pošto se od struène spreme tražilo da kandidat ima visoku
struènu spremu iz oblasti društveno humanistièkih nauka ili arhitekture te
najmanje tri godine radnog iskustva u kulturi ili arhitekturi što praktièno
znaèi da bi
za direktora Zavoda za zaštitu spomenika, pošto je i religija humanistièka
nauka, mogao biti imenovan recimo kako to piše èuvena književnica Džeki Kolins neki Isusov sledbenik koji bi po
Zavodu hodao odeven u sandale i lepršavu belu haljinu sa dugom kosom i bradom a uz to obavezno posedovao
privezak koji bi se mogao meriti sa odgovarajuæim delom anatomije nekog pastuva, šampiona stoènog sajma.
Naravno
nikome ni najmanje nije zasmetala èinjenica da ovako sroèeni uslovi vezano za struènu
spremu predstavljaju direktno kršenje Zakona o kulturnim
dobrima republike Srbije koji u èlanu 66 taksativno navodi
da poslove u okviru delatnosti zaštite kulturnih dobara
mogu obavljati lica sa odgovarajuæom struènom spremom i položenim struènim ispitom, što je samo po sebi pokazalo da je konkurs oèito za nekoga namešten.
Na ovaj
konkurs javilo se ukupno 10 kandidata od kojih je zakonske uslove ispunjavalo
svega troje: arheolog konzervator Maja Živkoviæ, dosadašnja direktorka, arhitekta konzervator Dušanka Antonijev Stajiæ i autor ovog teksta, viši kustos istorièar umetnosti. Ipak, Upravni odbor Zavoda organizovao je i
drugi konkursni krug pošto je po Upravnom odboru èak 5 kandidata formalno ispunjavalo uslove konkursa, da
bi na kraju po direktivi iz ostataka Žutog preduzeæa, ali i Ljajiæevih socijaldemokrata bio
izabran kandidat koji ne ispunjava ni zakonske ni konkursne uslove, a uz sve to
ni sam Upravni odbor nije imao legitimitet da uopšte
radi iz prostog razloga pošto je èlan Upravnog odbora Zoran Grba, inaèe sekretar Sekretarijata za poljoprivredu, selo i ruralni
razvoj grada Panèeva još pre tri ipo godine podneo ostavku na èlanstvo u Upravnom odboru, koja nikada nije usvojena,
niti je Grba zamenjen novim èlanom , što mu je omoguæilo da desetak dana pre
raspisivanja konkursa povuèe ostavku i po sistemu puj-pike
ne važi, uèestvuje
u radu Upravnog odbora. Meðutim to nije sve, pošto je drugi èlan Upravnog odbora
izvesni Paja Ðukiæ, još pre godinu dana prestao
da uèestvuje u radu Upravnog odbora
tako što se nije pojavio ni na jednoj
sednici, što mu pak ni najmanje nije
smetalo da se sam prijavi na konkurs za izbor direktora Zavoda i da potom još uèestvuje u radu Upravnog
odbora!
Sa
druge strane i skupština grada Panèeva nije stajala skrštenih ruku pa recimo
nikome ni najmanje nije zasmetala èinjenica da nikada nije
sprovedena odluka o proširenju Upravnog odbora
koji je još 17 oktobra 2013, upravo po
naredbi Gradske uprave doneo odluku da upravni odbor, umesto dotadašnjih 5 ima 7 èlanova pošto je naprasno ustanovljeno da je Zavod ustanova od
posebnog znaèaja za oèuvanje, unapreðenje i razvoj kulturne
posebnosti i oèuvanje nacionalnog
identiteta maðarske nacionalne manjine , što samo po sebi pokazuje da je žutom preduzeæu do Maðara zapravo stalo kao do lanjskog snega!
Kleptokratsko
udruženje na okupu
Sve u
svemu, preko ovakvih muæki nelegitimni i nekompletni
Upravni odbor Zavoda za zaštitu spomenika kulture u
Panèevu navodnom veæinom glasova 4 glasa za i jedan uzdržan, predložio je arhitektu Miodraga
Mladenoviæa za novog direktora, a
odluka Upravnog odbora je preko gradske Kadrovske komisije poslata u Novi Sad,
gde æe o njoj konaèni stav doneti pokrajinski sekretarijat za kulturu i
informisanje, što je samo èista formalnost, jer su pripadnici panèevaèkog žutog preduzeæa još uoèi konkursa išli po mišljenje kod Milana Miciæa, pomoænika pokrajinskog sekretara
za kulturu koji je aminovao èitavu ujdurmu!
Posebna je
zanimljivost ko je i kako glasao za Mladenoviæa,
o èemu smo informacije dobili od izvora u Ljajiæevoj stranci. Naime, ako upravni odbor ima sedam èlanova, kvalifikovanu veæinu
predstavljalo bi najmanje 4 glasa za Mladenoviæa.
Meðutim ako se zna da od sedam èlanova Upravnog odbora dva uopšte nikada nisu bila imenovana, a da je od druga dva èlana Zoran Grba podneo ostavku koju je tek godinama
kasnije, odnosno pred sam konkurs povukao a nikada nije bili zamenjen novim èlanom, a Pavle Ðukiæ koji takoðe godinama nije dolazio
na sednice, je naprasno uèestvovao na konkursu o
kome je kasnije sam odluèivao, pokazuje da je
Mladenoviæ dva glasa dobio nelegitimnim
glasanjem Grbe i Ðukiæa,
a da su preostala dva legitimna glasa dali predsednik Upravnog odbora Saša Hadži Periæ i arhitekta konzervator Jasmina Vujoviæ, dok je istorièarka umetnosti Marina
Miljuš pri glasanju bila uzdržana!
Naravno,
gotovo nikome u Upravnom odboru nisu zasmetale dobro poznate èinjenice : da Mladenoviæ
nikada nije položio struèni ispit bilo kao muzejski, bilo kao radnik Zavoda za zaštitu spomenika kulture, pošto
je i iz panèevaèkog
Muzeja kao i iz Zavoda bežao glavom bez obzira,
samo kako bi izbegao polaganje struènog ispita.
Ni najmanje
nije zasmetala ni èinjenica da Mladenoviæ, prema uvidu na sajt Inženjerske
komore Srbije nema nikakvu projektantsku licencu što
mu, pak , ni najmanje nije smetalo da projektuje sve moguæe i nemoguæe projektiæe za panèevaèku crkvenu opštinu, pa èak i da realizuje sopstveni nakazni projekat falusoidne crkvetine
kosih zidova u panèevaèkom
predgraðu Misa.
Još je manje smetala èinjenica da je Mladenoviæ vlasnik "eminentne" samostalne preduzetnièke radnje DUART, odnosno Studija
za specijalizovani dizajn Duart Panèevo, koji još uvek ima aktivan status, uz matièni broj 61450726 sa sedištem
na adresi Braæe Jovanoviæ 24 u Panèevu, sa pretežnom delatnošæu: delatnost reklamnih
agencija i šifrom 7311, a najmanje je smetala
èinjenica da je Mladenoviæ istovremeno i predsednik i lice ovlašæeno za zastupanje bizarnog kleptokratskog udruženja Neolitsko Starèevo za koje se kao
delatnost navodi Delatnost ostalih organizacija na bazi uèlanjenja, a malo kasnije se kao ciljevi delovanja navode ni manje
ni više nego zaštita kulturnog nasleða, prouèavanje, valorizacija,
rekonstrukcija, prezentacija i popularizacija neolitskog lokaliteta Starèevo -grad pri èemu je ova i ovakva
registracija rezultat ili neèije nedotupavnosti ili
rezultat neèije korupcije iz prostog razloga što po važeæem Zakonu o kulturnim dobrima ovim poslovima, odnosno zaštitom nepokretnih kulturnih dobara što arheološki lokalitet svakako
jeste, jedino mogu baviti teritorijalno nadležni
zavodi za zaštitu spomenika kulture, a ne
kojekakve grupice seoskih džibera!
Naravno, samo
u našem društvu, duboko ogrezlom u korupciju i nepotizam, pretežno žute boje, ovako nešto je moguæe a ako se zna da iza
svega zapravo stoji prvoborac panèevaèkih ostataka Demokratske stranke po imenu Petar Andrejiæ, po zanimanju urednik seoskih ilustrovanih novina,
uzgred sa završenom srednjom školom i politièkom karijerom koja je
zapoèela u dibiduz propalom SNO Mirka
Joviæa, gde je Andrejiæ èak organizovao smotru paravojske na stadionu u Kaèarevu, na kojoj se sam nije ni pojavio, raèunajuæi na to da æe jednom trebati èistog obraza da kadrovski
poboljša neku drugu stranku, što veoma "uspešno" veæ godinama èini, kako u Panèevu, tako i u pokrajinskoj skupštini u Novom Sadu gde je poslanik na listi žutog preduzeæa.
Multidisciplinarna
pljaèka
Elem, u
okviru razvoja seoskog turizma, takvom proslavljenom eruditi i radniku u
kulturi, poput Andrejiæa, palo je na pamet da
svoju seosku kasabu preobrati u svetsku turistièku
atrakciju, pa je stoga zajedno sa Mladenoviæem, najpre osnovano
bizarno udruženje graðana Neolitsko Starèevo, koje je uskoro
postala najsjajnija kulturnjaèka zvezda- padalica na
panèevaèkom
nebu žute boje, koja bi navodno trebala
da postane lokalni turistièki brend, zahvaljujuæi kome bi Starèevo postala vodeæa južnobanatska turistièka metropola zasenjujuæi pri tome susedni
Beograd i Smederevsku tvrðavu. Zarad ostvarivanja
ovog zaista kapitalnog cilja pristupljeno je realizaciji udruženog zloèinaèkog poduhvata, uz svesrdno sauèesništvo panèevaèkog zeta Milorada Ðuriæa, tadašnjeg pokrajinskog sekretara za kulturu, te je 2011 godine
Pokrajinski sekretarijat protivzakonito dodelio Neolitskom Starèevu sitnicu od 1.750.000 dinara, samo za izradu projektne
dokumentacije što je neverovatna zloupotreba i komercijalizacija
arheološkog lokaliteta od izuzetnog znaèaja, koji od svega nema apsolutno nikakvu korist, jer su
Mladenoviæ i bratija preko nekakve marketinške studije, bezbroj raznoraznih analiza i multidisciplinarnih
sagledavanja zapravo gledali kako da se što više para slije u privatne džepove,
a da se pritom na samom lokalitetu ne radi apsolutno ništa.
Tako se
Mladenoviæ svojedobno proslavio
izjavom da je starèevaèka kultura brend Starèeva. Èinjenica da se èitava kulturna grupa naziva po Starèevu za nas je bila znaèajna odrednica. Druga marketinška postavka bila je da je Beograd tržište Starèeva. Sa svojih dva miliona stanovnika i rastuæim trendom na polju turistièkih usluga, blizinu Beograda shvatili smo kao razvojnu
šansu našeg projekta. U narednim godinama predviðena je izgradnja replika svih neolitskih naselja prouèenih u okruženju, izgradnja
upravne zgrade sa muzejskim depoom, kongresnim centrom, ugostiteljskim sadržajima i najširom turistièkom ponudom. Kompleks æe biti upotpunjen i kampom i bungalovskim naseljem, èime æe se stvoriti
uslovi za prihvat turista koji trasom od Severnog ka Crnom moru veæ prolaze našom opštinom. Èinjenica da je
Podunavlje odreðeno kao strateški interes EU, dodatno olakšava naš posao. Na ovom
poslu svakodnevno radi tim referentnih struènjaka, a sa ponosom mogu istaæi da se realizaciji projekta pridružio i prof. dr Nenad Tasiæ, naš eminentni arheolog
koji veæ radi na neolitskom
lokalitetu Vinèa. Mnogo je toga
potrebno uraditi, a za nas je najvažnije da u ovoj
godini završimo izradu
projektne dokumentacije, kako bi stvorili i formalne okvire za apliciranje na
konkursima evropskih fondova".
Oèigledno je da se ovde radi o najobiènijoj drpaži iz svih moguæih fondova radi izgradnje nekakvog zabavnog parka koji
bi po imenima idejnih tvoraca trebalo nazvati Pecalend ili Miæalend. Oèigledno je da ni
Mladenoviæ ni Andrejiæ pojma nemaju šta je uopšte arheološki park, jer da to
znaju, sigurno se ne bi zalagali za gradnju arheološkog parka na mestu gde se lokalitet uopšte ne nalazi, veæ na sasvim drugoj
lokaciji.
Naime,
u svetu i Evropi se odavno ureðuju arheološki parkovi gde god se nalaze dobro istražena važna arheološka nalazišta, ali malo gde se
nalaze cirkusi poput arheološko turistièkog kampa Neolitsko Starèevo tj Pecalenda odnosno Miæalenda. Stoga je sasvim jasno da je nezakonita svaka
dodela novca ovoj budalaštini iz fondova za
zaštitu nepokretnih i pokretnih
kulturnih dobara, iz prostog razloga jer se uopšte ne radi o bilo kakvim radovima na zaštiti samog lokaliteta. Kako bi se za svaki sluèaj osiguralo da sredstva budu dodeljena, na ovaj
konkurs se kao korisnik prijavila gradska uprava Panèevo, pošto na konkursu
sa projektima u oblasti zaštite nepokretnog
kulturnog nasleða mogu uèestvovati iskljuèivo organi lokalne samouprave, ili teritorijalno nadležne ustanove zaštite kulturnih dobara i to sa projektima zaštite kategorisanih spomenika kulture (što arheološko turistièki park van lokaliteta sigurno
nije) za koje je: kreirana plansko-tehnièka dokumentacija (koja ne postoji), odreðena namena i korisnik, izdato konaèno rešenje nadležnog organa o uslovima za izvoðenje mera tehnièke zaštite i drugih
radova (kakve se mere tehnièke zaštite mogu sprovoditi na neèemu što uopšte niti je kulturno dobro niti
uopšte postoji!).
Kasaba sa muzejom i depadansom
O tome
koliko je sve ovo zapravo najobiènija bruka i
kompletna cirkuska manifestacija, najbolje svedoèe i svojevremeni seoski panaður nastao zbog tobože veoma interesantnog kulturnog sadržaja, odnosno bratimljenja neolitskih mesta Starèeva, Vinèe i Lepenskog vira
na sam dan proleænog ekvinocija odnosno ravnodnevnice
pod izgovorom kako se na ovaj susret èekalo 7500 godina te je Starèevo bilo centar svetskih neolitskih megapolisa.
Na tom
skupu navodno u nesvakidašnje prisnoj i nadahnutoj
atmosferi ovi "neoliæani" trasirali
su temelje buduæeg arheološko-turistièkog trougla a ideje
i predlozi "vrcali" su na sve strane. Inaèe svoj kreativni doprinos èitavoj svinjariji veæ godinama daje i dr Nenad Tasiæ, inaèe sin akademika Nikole Tasiæa, èlan arheološkog paketa derišta Filozofskog
fakulteta i navodno jedan od najkompetentnijih uèesnika, profesor na Filozofskom fakultetu i direktor projekta Vinèa, koji je, ushiæen ovom idejom, akcenat
buduæe zamisli stavio na
vanvremenu plemenitost neolitske epohe, jer ona je, pored svega ostalog, upamæena po jednom od najdužih perioda bez rata, te je odgovornost svih uèesnika u duhovnom smislu još izraženija, a naravno je još veæa odgovornost svih
onih koji Tasiæa dovlaèe na sve moguæe izvore para koje
on troši sa neviðenom lakoæom, praktièno ni na šta!
Naravno,
tek kasnije su na videlo izašli dodatni detalji šta sve zapravo podrazumeva projekat Neolitsko Starèevo, pa se septembra 2012 ispostavilo da se radi
glavni projekat za izgradnju upravne zgrade i muzeja površine 3000 kvadrata, nakon èega je trebala da usledi preparcelizacija zemljišta na kojem bi trebalo da bude izgraðen arheološko turistièki park, odnosno prevoðenje
poljoprivrednog zemljišta površine 38 hektara u graðevinsko.
Takoðe se ispostavilo da skaredno udruženje Neolitsko Starèevo planira
izgradnju golf terena, a na površini od 10
hektara akva park.
Tom prigodom
Mladenoviæ je izjavio kako bi Neolitsko
Starèevo trebalo da ima
upravnu zgradu muzeja, repliku neolitske nastambe, kamp, bungalovsko naselje, parkinge
i objekte mirujuæeg saobraæaja,i heliodrom uz prateæe uslužne sadržaje, dok bi glavnu atrakciju na ovom prostoru
predstavljala zgrada muzeja, poluukopana zemunica pasuljastog oblika sa
travnatim krovom, koja æe u potpunosti oslikavati
graditeljski manir neolitskog èoveka. Nakon izrade projektne
dokumentacije za gradnju džinovske poluukopane
zemunice površine 3.000 kvadrata postavilo
se pitanje šta bi se u takvoj nakazi izložilo.
Odgovor
na to pitanje dao je sam Andrejiæ, koji se veæ poodavno zalaže da teritorijalno
nadležni Narodni Muzej u Panèevu ustupi deo svojih zbirki, kako bi starèevaèka kasaba dobila i
svoj muzejski depandans, a kako bi se ova kapitalna zamisao realizovala pre
neki dan u Upravni odbor Muzeja za nepoznate zasluge za panèevaèku kulturu,
imenovan je upravo Mladenoviæ, što samo pokazuje da
nikome ni najmanje ne smeta oèigledan sukob
interesa jer æe buduæi direktor panèevaèkog Zavoda
Mladenoviæ donositi odluke po zahtevima
Muzeja u èijem je upravnom odboru
Mladenoviæ èlan. Doduše, ovde opet treba podsetiti na narodnu poslovicu da
nikome nije sijala do zore, pa ni Mladenoviæu koji se nedavno
proslavio kapitalnim pitanjem zbog èega panèevaèka gimnazija,
umesto imena Mihajla Pupina nosi ime provincijskog slikara Uroša Prediæa.
Sve u
svemu umesto istraženog arheološkog lokaliteta neolitsko Starèevo, Panèevo æe po svemu sudeæi dobiti Neolitsko Kurèevo! Jako žalosno!
A 1.
Šta je novo u Starèevu
Lokalitet
Grad-Starèevo proglašen je za spomenik kulture - arheološko nalazište 1957. godine rešenjem Zavoda za zaštitu spomenika AP
Vojvodine, a za arheološko nalazište od izuzetnog znaèaja proglašen je 1990. godine. Sam eponimni lokalitet
(lokalitet na kom je prvi put konstatovana neka kultura) Grad-Starèevo, otkriven je radom poljske ciglane 1912. godine. Neolitska
kultura, nazvana po mestu nalaza starèevaèka, predstavlja pojam u našoj, kao i u svetskoj arheologiji. Ona predstavlja
najstariju srednjeneolitsku kulturu na prostoru centralnog Balkana i iz tog
centra širi se u Crnu Goru, Bosnu, Slavoniju,
Srem i Baèku, kao i na deo Transilvanije,
u centralnu Srbiju i Kosovo i Metohiju. Godine 1928. obavljena su prva struèna istraživanja pod
rukovodstvom doktora M. Grbiæa iz Narodnog muzeja
u Beogradu. U periodu od 1931. do 1932. usledila su obimna sistematska istraživanja Narodnog muzeja iz Beograda i Amerièke arheološke ekspedicije.
Na
samom kraju šezdesetih godina prošlog veka reviziona iskopavanja obavili su Draga Garašanin iz Narodnog muzeja iz Beograda i Siti univerzitet
iz Njujorka. Od 2003. do danas, sa manjim prekidima vrše se vrlo ogranièena sondažna arheološka iskopavanja rubnih
delova nalazišta Grad-Starèevo kako bi se utvrdila njegova površina.
A 2.
Crne rupe Marka Pacova
Prvo veliko Mladenoviæevo prodavanje magle
dešavalo se sredinom devedesetih godina kada je ubedio sada pokojnog
panèevaèkog doktora arheologije dr Ljubomira Bukviæa da zajedno pokušaju
da utvrde trase bedema nekadašnje panèevaèke tvrðave. Kao konsultant ove
besmislice angažovano je zvuèno ime beogradske tvrðavske lože, dr
Marko Popoviæ, poznatiji kao Marko Pacov. Tako je Mladenoviæ
zamislio da nepravilnost oblika parcela izmeðu parcela ukazuje na navodni trag
bedema tvrðave i na osnovu Mladenoviæevih proraèuna pokojni Bukviæ je zapoèeo
da iskopava navodni bedem, da bi se na kraju ispostavilo da je Mladenoviæev
"precizan" proraèun Bukviæa bukvalno doveo na zatrpan podrum stare
porodiène kuæe koja je srušena petnaestak godina ranije. Kako bi široj panèevaèkoj
javnosti bolje prodao muda za bubrege, Mladenoviæ je èak po panèevaèkim
trotoarima žutom bojom škrabao nekakve linije, koje su, navodno, po njemu
trebale da ukažu na trasu nekadašnjih bedema!