Pogledi
Amerika u zagrljaju islamskog
fašizma-kako Barak Husein Obama pravi kalifat na Zapadu
Epilog sa
posledicama
Spor oko Sirije se stišao, do širenja rata nije
došlo i međunarodne tenzije polako su se spustile. Reklo bi se-bilo pa
prošlo...Međutim, daleko od očiju i zanimanja javnosti, tiho teku procesi čija
je važna ishodišna tačka bila upravo u minuloj krizi u Siriji. Upravo će ti
procesi u nastupajućim vremenima određivati tok mnogih događaja, zaključuje
sociolog Goranko Đapić,
jedan od najslavnijih jugoslovenskih disidenata i nezaobilazni suorganizator,
strateg i ideolog studentske pobune 1968. godine...
Goranko
Đapić
Strategija
SAD-a (strategija bankara) oslanjanje na snage islamskog fašizma zarad
ostvarenja mnogo većih ciljeva, ozbiljno je naišla na otpor. Prvi događaj koji
je frustrirajuće djelovao na bankarske stratege budućnosti bili su događaji u
Turskoj. Ti događaji ozbiljno su doveli u pitanje položaj islamističkog agitatora
Redžepa Taipa Erdogana, vrlo važnog čovjeka u mozaiku snaga čijim je
radom valjalo barbarizirati svijet. Prije svega radi se o Europi i njenoj
civilizaciji. Tamo, kamo se rodila ideja o pravima čovjeka i građanina još od antičkih
vremena; što je mogućno promptno valjalo je uzdići Treći svijet.
Drugi udarac
strategije SAD došao je iz Kaira. Narod Egipta odlučno je odbio povratak u
srednji vijek koji je namjerio da podigne samoproklamirani kalif Mursi. Nisu
svi, ustvari većina spremni da u XXI stoljeću krenu groznim stazama vehabističkog
fašizma. Tako je egipatska armija umjesto da na čelu kalife Mursija guši sekularnu
vlast u Siriji, strpala ustreptalog kalifa u malo duži pritvor, zajedno sa
njegovom bandom bezobzirnih ubojica.
Ovi nenadani
udarci, opredijelili su bankarsku garnituru da preko svoje filijale - vlade
SAD-a, slome režim u Siriji i nasilnim putem dovedu na vlast razbojnike iz redova
Al Kaide. Računali su da će ta nasilna akcija dezorijentirati rastući talas sekularizma
u islamskom svijetu čiji su protagonisti za dijalog i suradnju sa drugima i različitima,
za bogatstvo civilizacijske suradnje i otvorenosti.
Pritom
društvo u FED-u računalo je na ideju o potpunoj supremaciji pomorsko - zrakoplovne
sile kao nosioca slavne nadmoći nad kontinentalnim otporom. Držalo se da je
sila na dva svjetska ključna mora nepobjediva. Računalo se da će zbunjena i unižena
Europa na čelu sa svojim petokolonašima pohrliti da podrži politiku koja je
vodi u vlastitu propast. Izuzev mlakih i nevoljnih reakcija europskih članica NATO,
samo je petokolonaški pajac Oland bučno podržao namjeravani pohod bankara.
Vrlo je važno
istaći da je Britanski parlament (Donji dom) prvi put za posljednje stoljeće,
svojim stavom izbjegao podršku svojoj negdašnjoj koloniji. Prvi put Ujedinjeno
Kraljevstvo nije podržalo osioni pohod SAD-a.
Mlaka podrška
NATO nije jedino iznenađenje Baraka Huseina Obame I, tog igrača FED
pokrovitelja. Samo držanje američke javnosti, koja je u velikoj većini bila
protiv rata, ometalo je ideju vojnog udara na Damask. Ono što je bilo veliko
iznenađenje bilo je držanje oružanih snaga SAD. Vojni vrh nije bio oduševljen,
a po prvi put su aktivne starješine američkih oružanih snaga i osobno
ispoljavale indignaciju planiranim operacijama. Često se čulo - ,,ja nisam
stupio u mornaricu SAD da bih se borio za stvar Al Kaide".
Osobno, Obama
očigledno nije zapamtio 11. septembar 2001. godine, ali američki narod jeste.
Ipak, ono što
je osobito iznenadilo FED društvo bila je spremnost Rusije da se suoči sa
izazovom intervencije. I to na svaki način i ne samo u materijalnoj i tehničkoj
podršci režimu Bašira El Asada, već i vlastitim oružanim snagama.
Prvi
put postalo je jasno da je tokom minulih godina, uprkos strašnoj krizi iz
devedesetih godina minulog stoljeća Rusija počela ekonomski i vojni oporavak.
Moglo bi se govoriti o tome da je moglo i brže i više i da je u zemlja mogla
biti temeljnije reformirana, ali i pored toga rastuća moć Rusije je vidljiva
činjenica. Posljednjih godina u porastu je i utjecaj Rusije u Zapadnoj Europi,
prije svega na ekonomskom planu, osobito u sferi energetike.
No, kako
Rusija raspolaže neiscrpnim i nedirnutim resursima diljem svojih golemih
prostranstava to će njena uloga u europskim prostorima rasti.Konačno bi taj
proces mogao toliko uznapredovati da bi se Rusija i Zapad mogli političko -
ekonomski integrirati kao sila od Atlantika do Vladivostoka. Nećemo reći da
bi to bila moćna i samoodrživa euroazijska sila, već da bi Europa
počivala na prostoru od Atlantika do Ohotskog mora, kao jedinstveno civilizacijsko
područje, kao federacija suradnje i jedinstvenog i zajedničkog
prosperiteta. Europska grčko - rimsko- hrišćanska civilizacija bila bi
kao politička, ekonomska i kulturna cjelina, nepobjediva sila u odnosu na pomorsku
silu.
Ona bi bila satkana
od golemih resursa i sjedinjujućeg zajedničkog kulturnog miljea. Potencijali
tog prostora gotovo da su neisrcrpni. Ekonomska i politička nezavisnost
tog svijeta budućnosti i preporoda naše arijske rase bio bi stožer budućeg
društva. Sigurno je da bi i vaneuropske zemlje bile dobrodošle kao partneri i suradnici.
Američki narod oslobodio bi se stega FED društva i vratio se svojoj slobodarskoj
tradiciji postajući prvorazredni suradnik Slobodne Europe.
Rusiji je po položaju i najboljoj tradiciji njenih kulturnih dostignuća dodijeljen
zadatak da visoko ponese zastavu naše rase i naše slobodne budućnosti.
Sljedbenici Protokola koji su nakon dvije i pol tisuća godina preko FED
gotovo dostigli cilj stvaranja svjetske vlade, svoje vlade, sada su u
velikoj dilemi. Uvijek su se služili ratovima i Prvim i Drugim svjetskim
ratovima. Gomilali su bogatstvo stečeno profitima iz ratne industrije i slali u
ratni pogibelj stotine milijuna ljudi. Maršalovim planom financije Starog
kontinenta učinili su svojom financijskom špekulacijom. Krediti (prazan papir)
za rat, krediti za mir. Tako su u svoje ruke uzeli gotovo cijeli svijet. Još i
ranijih stoljeća razbijali su Europu preko Londona , pretvarajući je u složen galimatijas
malih i međusobno zavađenih državica. Europska kultura i tradicija Svetog
Rimskog Carstva uvijek ili je plašila. Negdašnji gospodari nisu mogli biti
robovi.
Počelo se sa urušavanjem
Starog kontinenta. Najprije je Prvim svjetskim ratom uklonjena Njemačka, a
temeljno uništena Rusija . U Drugom ratu podređena je u potpunosti stara Europa
i hladni je rat značio njeno pretvaranje u Sivu zonu. Potom je počela islamizacija
kao ključni faktor destabilizacije i srozavanje Europe u Treći svijet. Droga i
rušenje vitalnosti omladine daljnji je rad. Zatim stiže moda anoreksičnih žena,
kakove smo za nevolju viđali od Bahenvalda do Aušvica. Kruna svega je uvođenje
gej diktature kao Rekvijem za sam život.
U
političkom životu, Europa se dovodi u stadije političke i društvene impotencije.
Opskurno se proglašava istinskim životom , a nasrtaj islamskih fašista se
proglašava multikofesionalizmom, multietnuizmom i multikulturalizmom.
Naša kultura
i tradicija se proglašavaju eurocentričnom i šovinističkom. Ona fina harmonička
mit naše kulture odbacuje se kao prevaziđena. Stvoren je teren za barbarizaciju
i biološko uništenje. Domalo će i heteroseksualni odnosi biti prevaziđeni, reducirani
ili čak i zabranjeni. Dovoljno je načuti kako su protagonisti gej parade
bezobzirni spram konflikata ili čak i izuzeća čitavim država iz tkzv.
,,normalne zajednice". Uopće ih nije briga za većinu. Većina ima negativnu
konotaciju i valja je stalno urušivati.
Vidljivo je
da jedan pored drugog postoje dva svijeta i dva puta. Jedan put je FED prospekt
koji na i vodi u neokefalanaštvo, diktatura bankara. Vječni rad
bez mirovine. Umiranje kada se smanje snage. Razne,,Farme" kao kulturni
obrazac i obrok koji obavezno nema ukusa. Ljubav se svodi na stvaranje ljudi na
farmama, da bi se obnavljalo gej društvo. Samo parenje zbog rezerve za gej
diktaturu. Neće biti ni Romea ni Julije. Bit će samo gej parada.
Drugi svijet,
je odbrana i obnova našeg europskog svijeta, na osnovu naše tradicije i
kulture. Razumljivo, približavanje naše kulture vrijednostima drugih
kultura kojima su čovjekova sloboda i sreća osnovna vrijednost, temeljna je predpostavka
naše budućnosti. Nesmijemo zaboraviti da se naša europska civilizacija
razvijala u sprezi vrijednosti čitavog autičkog svijeta , a u potonjim stoljećima
osvajanjem mora i novih kontinenata. U tim dotada nepoznatim i dalekim svjetovima
cvale su autentične civilizacije. Mi smo uzimale od njih i oni su uzimali od
nas. Bez tog međusobnog uticaja naša civilizacija gotovo da ne bi bila mogućna.
Samo
stvaranje Slobodne Europe od Atlantika do Vladivostoka može biti garancija za
spas naše rase i naše kulture. Ta slobodna zajednica u osnovi je jedina realna
nada da budućnost neće izgledati kao zastrašujuća naučnofantastična priča. U
svakom smislu borba koja nam predstoji, borba je Dobra i Zla. Dobro je što su i
Dobro i Zlo postali sve vidljiviji. Armagedona zacijelo će biti. Ponovo ćemo
spoznati istinskog živog Krista oslobođenog dvije tisuća godina laži i zabluda.
Zbog svega , jedna burna epizoda te velike borbe , viđena je u Siriji i
zbivanjima oko nje. Prvi put Dobro je reklo dosta Zlu i Zlo se moralo povući.
Bitka se nastavlja.