Feljton

Slučaj Pukanić: Ubistvo sa potpisom države (17)

 

Pod maskom persijske umetnosti

 

Koje su najmračnije tajne u poslednjih 20 godina na Zapadnom Balkanu? Ko je likvidirao Ivu Pukanića, vlasnika hrvatskog lista Nacional, i kakve veze njegova likvidacija ima sa ubistvom Zorana Đinđića? Kako je kriminalni klan Osmani preuzeo balkansko podzemlje? Ovo su neka od pitanja čiji se odgovori nalaze u knjizi "Slučaj Pukanića - Ubojstvo sa potpisom države" autora Domagoja Margetića, novinara iz Zagreba, a u nekoliko nastavaka prenosi ih Tabloid

 

Domagoj Margetić

 

 

O Franji Gregurić,  još početkom 1990.-tih američki Kongres vodio je istragu u kontekstu međunarodne nuklearne proliferacije preko luke Šibenik, a istog je Zajednica Srba u Republici Hrvatskoj prijavila kao naredbodavca masovnog ubistva civila u gradu Sisku 1991. kada je samo u tom gradiću smaknuto preko 600 civila.

Gregurića međunarodni promatrači uglavnom smatraju "skrivenim šefom mafije" u Hrvatskoj, a smatra se da on kontroliše Adris/TDR i međunarodno krijumčarenje cigareta u saradnji sa grupom svojih saradnika - mahom bivših visokih državnih službenika.

Zagrebačkoj berzi su ove činjenice promakle jer je duvanska industrija u Hrvatskoj samo jedan dio ukupnog nekadašnjeg državnog (društvenog) kapitala koji je izbegao privatizaciju, i koji je u ratu prebačen ili na tajne privatne račune, ili u formalno vlasništvo nekadašnjih direktora iz vremena komunizma i članova njihovih obitelji.

Tako su domaće banke i farmaceutska industrija u ratu preknjiženi na tajne privatne račune, odnosno prvo na off-shore kompanije domaćih političara, što je kasnije kamuflirano stranim imenima.

Za razliku od banaka i farmaceutske industrije, domaća je prehrambena industrija, a isto tako i Diners Croatia koja se bavi poslovanjem kreditnim karticama, preknjižena ili na bivše direktore iz vremena komunizma (Franck, Vidnija, Diners), ili na članove obitelji nekadašnjih direktora (većina firmi iz grupe Agrokor), ili na treće odabrane pojedince (Lura).

 

Nervoza oko Irana

 

Dakle, na Zagrebačkoj berzi puno je velikih i dominantnih firmi čija je vlasnička struktura ratni plen elite koja se regrutovala iz redova nekadašnje komunističke obaveštajne elite. Ovo ide tako daleko da su upravo preko tih firmi u vlasništvu "privatnih računa", onemogućavane istrage o masovnim pokoljima iz kraja drugog svetskog rata.

Naime, krajem Drugog svetskog rata na području Hrvatske poubijano je preko sto hiljada civila i ratnih zarobljenika, čiji tačan broj je nepoznanica. Smatra se da su pojedinci koji su tada imali najznačajniju ulogu u tim pokoljima bili "rodonačelnici komunističkih obaveštajnih dinastija", te da se pojedinci iz "druge generacije tih dinastija" danas skrivaju iza privatnih računa, kako TDR-a, tako i domaćih banaka i drugih velikih kuća, te da su sakrivanjem istrage o masovnim ubistvima preko sto hiljada ljudi s kraja Drugog svetskog rata, skrivali svoje privatne obiteljsku istoriju.

Stoga su posmatrači prilika na Balkanu zaključili da je investiranje TDR-a u Iran predstavljalo "savez lokalnog balkanskog krijumčarskog podzemlja", koje se "regrutovalo iz redova nekadašnje komunističke jugoslovenske obaveštajne službe", a koje "vodi bivši hrvatski premijer Franjo Gregurić" sa Iranom.

Međutim, ovo više nije "lokalni problem" jedne male, nesređene, korumpirane i (sada već prilično zaostale) tranzicijske zemlje, kakva je Hrvatska. Ovo je sada problem šire međunarodne zajednice, i to pre svega sigurnosni i geoenergetski problem.

Ovim Hrvatska direktno ugrožava međunarodnu zajednicu, te istu izaziva na intervenciju.

Ovo više nije "lokalni problem" iz razloga što su odnosi Irana i ukupne međunarodne zajednice dostigli kritičnu tačku, i što se već na mnogim mestima javno i žestoko diskutuje o tome treba li međunarodna zajednica da zaratiti sa Iranom ili ne.

Tako je i jedan od najznačajnijih autoriteta u pitanju međunarodnih odnosa, bivši američki državni sekretar Henry Alfred Kissinger izjavio da bi uspeh Irana da u nastojanju da izgradi nuklearno oružje značio da više ne bi bilo moguće kontrolisati i pratiti međunarodnu nuklearnu proliferaciju, da bi mnogo više zemalja nabavilo nuklearno oružje, i da bi to oružje koristilo u međusobnim obračunima i protiv SAD-a, te da bi međunarodni teroristi bili zaštićeni nuklearnim oružjem (dakle Iranskom vojskom kao svojim zaštitnikom).

Pri tome je ovaj autoritet u pitanju međunarodnih odnosa upozorio da je potrebno videti koje mogućnosti stoje pred međunarodnom zajednicom da bez primene sile natera Iran na saradnju i odustajanje od izgradnje nuklearnog oružja, odnosno koje druge mere stoje pred međunarodnom zajednicom.

Smatra se da je ova izjava bivšeg državnog sekretara Kissingera značila "teg na vagu" u korist onih koji smatraju da više nije moguće zaustaviti Iran u nuklearnom naoružavanju bez primene sile. Iran već dugi niz godina gradi nuklearno oružje, i kako se postepeno približava mogućnosti da postane nuklearna sila, tako se u međunarodnoj zajednici širi nervoza oko tog pitanja.

U zadnjih nekoliko godina u američkoj je politici prevladavala struja koju je u federalnoj administraciji vodio ministar obrane Robert Michael Gates. Međutim činjenica da dosadašnje mere uticaja na Iran nisu pomogle i da je iranski režim ekstremniji nego ikada, slabe poziciju američkog ministra obrane.

 

Ekstremne veze

 

Čini se da će u ukupnoj diskusiji "napasti Iran ili ne", Hrvatska imati značajnu ulogu, i da će neke aktivnosti Hrvatske dodatno pomoći da pozicija američkog ministra obrane Gatesa i njegove ideje o "zadržavanju Irana", odnosno o izbegavanju vojne akcije, postane neodrživa. Naime, Hrvatska i Iran već godinama usko sarađuju, a saradnja je intenzivirana 2004. godine, kada se Franjo Gregurić, zajedno sa svojim najbližim saradnicima; Franjom Lukovićem (direktorom najveće banke u Hrvatskoj - Zagrebačke banke) i Jakšom Barbićem, susreo sa grupom visokopozicioniranih predstavnika iranske vlade, odnosno iranske obaveštajne službe.

Susret je zamaskiran kao "izložba persijske umetnosti", koja izložba je organizovana u Zagrebu.

Ova saradnja sa ekstremnim režimima poput iranskog, je temeljena na tradicijama komunističke jugoslavije, čiji se diktator Tito uveliko oslanjao na ekstremne režime na Bliskom Istoku kao što su Sirija, Libija, Sudan, Irak i (tadašnji) Južni Jemen.

Smatra se da se iz ove saradnje nekadašnje Jugoslavije i ekstremnih režima sa Bliskog Istoka razvila i današnja međunarodna trgovina drogom, i da su posebno važnu ulogu imali režimi tadašnje Jugoslavije i Sirije.

Tako su jugoslovenske obaveštajne službe stvorile današnju albansku mafiju, dok su sirijske obaveštajne službe stvorile tzv. Kurdsku radničku stranku (PKK).

Danas se pravni sistemi niza zemalja bave vezama ovih struktura sa današnjom Hrvatskom. Tako se smatra da je Hrvatska danas, zajedno sa obaveštajnim podzemljem iz Sarajeva, glavno čvorište za ulazak kurdskih ilegalnih imigranata u Evropu, poglavito Nemačku.

Smatra se da je operativni centar tog biznisa u mestu Duga Resa pored Karlovca, i da je taj centar osnovao M.E., koji je 1990.-tih vodio operacije jedne obaveštajne službe jedne značajne Evropske zemlje na jugoistoku Europe, ali se, čini se, zajedno sa nekim svojim bivšim šefovima iz te zemlje, bio odmetnuo od zakona.

U svakom slučaju, tim putem dolaze, između ostalih, i operativci PKK, radi trgovine heroinom u zemljama EU. Osim toga, smatra se da su glavni šefovi albanske mafije izravno povezani sa Vladom i bivšim predsednikom Republike Hrvatske.

 

Međunarodna afera

 

Tako se u slučaju braće Osmani, kojim slučajem se već mesecima bave nemački i španski policijski i pravosudni sistem, vidi da su oni od braće (za koju se smatra da vode jedan od krakova albanske mafije, i to sa centrima u Hamburgu i Palma de Mallorci, izravno povezani sa bivšim predsednikom Stjepanom Mesićem, te sa bivšim šefom tajne službe Tomislavom Karamarkom.

Njihova veza sa Karamarkom izravno uvlači u istrage i američka federalna tela.

Naime tu vezu predstavlja Amir Muharemi, koji je pokušao u SAD-u da organizuje jedan krak albanske mafije, pri čemu je koristio hrvatsku diplomatski pasoš, ali je proteran iz SAD-a.

Osim toga, smatra se da je stvarni šef i Muharemiju i braći Osmani švajcarski preduzetnik Beghjet Pacolli, bivši predsednik Kosova, koji je poznat međunarodnoj javnosti još iz vremena afere "obnove Kremlja", tj, kada je u saradnji sa korumpiranim pojedincima iz Jelcinove blizine organizovao pranje novca i krađu državnih proračunskih sredstava Rusije, koju je sprečio Vladimir Putin svojim dolaskom na vlast.

Pacolli je lični prijatelj Stjepana Mesića, a u saradnji sa Đukom M., koji je za Gregurića vodio pranje novca u Rusiji i krađu novca od građevinskih radova u Rusiji, te vezu sa "šijitskim klanom u Moskvi" kojeg vodi Vagit Alegperov, Pacolli sada gradi hotel u Sv. Ivanu Zelini pored Zagreba.

Naime Đuka M. stanuje u Zelini, i u svojem mestu organizuje operativno uporište centra albanske mafije. Smatra se da bi Pacolli uskoro morao "preći u ilegalu", budući da se međunarodne istrage sve više usmeravaju na njega, pa stoga Đuka M. za njega organizuje uporište u Zelini.

U blizini Zeline je isti Đuka M. već organizovao pranje novca za jednog od šefova albanske mafije iz Prištine, inače bivšeg oficira jugoslovenske vojne kontraobaveštajne službe Florima Maloku zvanog Fljoki, te krijumčara duhana Srećka Kestner, inače Đukinog dobrog ličnog prijatelja.

U ove operacije umešana je jedna mala banka u Zagrebu, u kojoj je Đuka M. suvlasnik zajedno sa Gregurićem i grupom njegovih saradnika, a koja mala banka je nedavno formalno prodana italijanskom ulagaču iz severozapadne Italije, a u kojoj operacije pranja novca Đuka M. vodi preko svog dugogodišnjeg saradnika K.J.

Osim Sv. Ivana Zeline, te ove male banke koja posluje pod italijanskim imenom, Pacollijevo novo uporište bio bi i dio građevinskog lobija u Hrvatskoj, kojeg je nedavno preuzeo Josip G., inače bivši službenik Zagrebačke banke.

Josip G. operativno je kontrolisao deo građevinskog biznisa u Hrvatskoj sa nevenčanom suprugom Đuke M., i pod nadzorom Đuke M., te se smatra da time priprema put za uključivanje Beghjeta Pacollia u hrvatski građevinski biznis, nakon što isti utočište potraži u Hrvatskoj.

 

Hrvatska podrška islamskim teroristima

 

Najveći izazov međunarodnoj zajednici Republika Hrvatska je svojevremeno zadala time što je svoj nepotpuni  raketni sistem zemlja-zemlja, sovjetske proizvodnje S-300 prodala Iranu. Da bi raketni sistem mogao neprimetno napustiti zemlju, formalno je organizovan remont libijske ratne flote u Kraljevici, te su libijski ratni brodovi i osoblje izneli raketni sistem iz hrvatskih teritorijalnih voda, i tako zaobišli strane mehanizme kontrole, koji nisu mogli zaustaviti i presretati libijske ratne brodove (koji su u "remont" došli naoružani), bez oružanog incidenta, a za koji nisu imali mandat.

Tako je sada hrvatski raketni sistem uperen protiv američkih nosača aviona, protiv Izraela, i protiv zapadnih saveznika u regiji, uključivo Tursku i zemlje Persijskog zaliva.

Ukoliko moguće ratne operacije sa Iranom dovedu do šireg rata na Bliskom istoku, to će ugroziti opskrbu nafte, te će izazvati globalni energetski šok sa enormnim posledicama po svetsku privredu, po cenu nafte, rast inflacije, jačanje nezaposlenosti i slično, a za što će Republika Hrvatska biti indirektno odgovorna.

Međunarodnim promatračima nije promaklo da je ova akcija prodaje sistema S-300 usledila nakon što je bivši predsednik Mesić, u prisustvu Franje Gregurića izjavio da je neophodno štititi "jemenske investicije" u Hrvatskoj, iako je Jemen danas u stanju faktičkog plemenskog rata i potpune dezintegracije, bez efektivne središnje vlasti, bez infrastrukture, ekonomije i dakako bez investitora, te se spominje samo u kontekstu haosa, uporišta za teroriste i međunarodnog krijumčarenja.

Međutim, Jemen je ipak značajan, jer iz jemenske vahabitske pokrajine Hadramaut poreklo vuče klan Osame Bin-Ladena (čiji otac je tamo rođen), i gde Al-Kaida ima puno pristaša. Uostalom, Osama Bin Laden se u svojim pojavljivanjima za javnost početkom ove decenije više puta propagandno slikao u jemenskoj narodnoj nošnji iz Hadramauta.

Ovaj ispad bivšeg hrvatskog predsednika usledio je otprilike godinu dana nakon što je klan oko predsednika Mesića pokušao u Hrvatskoj dati azil vođi mudžahedina iz Bosne i Hercegovine, poznatom kao Abu Hamzi, odnosno otprilike dvije godine nakon što je u medijima osvanula vest da je 1990-tih godina preko najveće banke u Hrvatskoj; Zagrebačke banke oprano preko 900 miliona dolara za teroriste jemenskog šeika Mohameda Ali Hasana Al Moayada, koji je tim novcem planirao napasti glavni grad SAD-a, i to bojnim otrovima preko aviona poljoprivredne avijacije.

U svakom slučaju, bitno je da se Iran smatra "ekstremnom" zemljom, ne samo zbog njene rasističke i ratnohuškačke ideologije, te zbog otvorene podrške teroristima, odnosno zbog njenog naoružavanja, što uključuje i pokušaj izgradnje nuklearnog oružja, već i zbog njene umešanosti u međunarodno krijumčarenje heroina, koji iz Avganistana, putem iranske manjine Baludžistanaca (koji žive na tromeđi Irana, Avganistana i Pakistana), prelazi do Kurdistana, a zatim putem veze PKK-a, koju kontroliše sirijska tajna služba, do albanske mafije, čiji vođe u Zagrebu i okolnim mestima, poput  Sv. Ivana Zeline, vide svoje buduće operativne centre, kad ih policijska i pravosudna tela SAD-a, Nemačke, Španije, Švajcarske i drugih zemalja, nateraju na beg iz zapadnog sveta.

Stoga se pokazuje da su naoružavanje Irana, kakvo je Hrvatska preduzela prodajom sistema S-300 Iranu, pružanje utočišta teroristima, kakvo su krugovi oko bivšeg predsednika Mesića pokušali sa pružanjem utočišta Abu Hamzi, krijumčarenje duvana kakvo vodi TDR, te trgovina heroinom, koju u Evropi vode prijatelji bivšeg predsednika Mesića i bivšeg šefa tajne službe Karamarka, poput Pacollia, braće Osmani te Muharemija, zapravo deo jednog te istog fenomena.

Takođe se smatra da je centar tog fenomena u pranju novca koji klan oko Franje Gregurića organizuje preko hrvatskih banaka, a koje su zadnjih godina spominjala nadležna tela Evropske unije i Ujedinjenih naroda u svojim izveštajima. Oko tog pranja novca već su počele neke istrage i neki sudski postupci, a što je ponajviše odmaklo u Austriji u slučaju pranja novca Hypo banke u Klagenfurtu.

Ove istrage u početku su bile dosta kočene iz same EU, budući da su uticajni pojedinci u pojedinim finansijskim i obaveštajnim institucijama bili umešani u te poslove.

Tako se posebno spominjala nemačka BLB banka, čiji je suvlasnik lokalna vlada Slobodne Države Bavarske, a koja je - smatra se - kupila već propalu Hypo banku u Klagenfurtu samo radi toga da spreči otvaranje međunarodne istrage oko pranja novca.

Budući da je slučaj balkanskog pranja novca i krijumčarenja droge, duvana, oružja i ilegalnih imigranata prodajom raketnog sistema S-300 Iranu, postao jednom od glavnih međunarodnih sigurnosnih tema, ovo sakrivanje više neće biti moguće, te će lokalne elite u Hrvatskoj i drugim zemljama Zapadnog Balkana, zajedno sa uticajnim pojedincima iz evropskih finansijskih i obaveštajnih institucija, koji su se u upleli u balkansko krijumčarenje, biti kolateralnim žrtvama predstojećeg rata na Bliskom Istoku.

 

Pukanić kao posrednik

 

Analitički pregled informacija o Aferi Hypo, iz novembra 2007. godine, otkriva zakulisne igre i korupcijsku spregu organizovanog kriminalnog podzemlja, Hypo Alpe Adria Banke, te visokih državnih službenika u preuzimanju vlasništva nad deonicama DIOKI-a, u kojem je poslu kao jedan od ključnih posrednika koje je angažovao Hrvoje Petrač učestvovao i kasnije ubijeni Ivo Pukanić.

Osim Pukanića u pregovorima između Roberta Ježića i Darka Ostoje, prema ovom dokumentu, učestvovao je i Miomir Žužul, kao lični predstavnik Ive Sanadera, u zamenu za čije posredovanje je Ježić, navodno, na račun HDZ-a trebao da uplati milione evra provizije.

   "Prilikom posla s DIOKI i pregovora s Robertom Ježićem, Starčević je većinu informacija preneo Franji Tureku, a on je o tome informisao Željka Bagića i Hrvoja Petrača.

Problem je bio Darko Ostoja i njegove deonice koje nije hteo prodati.

Petrač se prihvatio posla i "uverio" Ostoju da to mora učiniti, a I. Pukanić je imao posredničku ulogu.

Istovremeno je Miomir Žužul ponudio R. Ježiću da će srediti stvar s D. Ostoja te se na sastanku u Trstu s Ježićem dogovorio da jedan milion evra se uplati na tajni račun HDZ-a što je Ježić prihvatio.

Nakon što je prevaren Petrač je u par navrata slao Ježiću ozbiljna upozorenja a potom i Žužulu. Sa svime ovime je upoznat K. Starčević.

Po dolasku u HAAB Starčević je od Tureka dobio dosta informacija o HAAB-u i pojedincima a istovremeno je i sam dao informacije Tureku koje su završile kod Stjepana Mesića. Istovremeno je Turek kontaktirao i s Darkom Ostojom s kojim je i danas u vezi što mu je pomogao Starčević", stoji u obaveštajnom izveštaju o Aferi Hypo, od 8. novembra 2007. godine.

"Od oktobra 2003. godine Krešimir Starčević, Franjo Turek i Željko Bagić su upoznati s operacijom R. Ježića da neeksponiran kupi DIOKI.

Tehnički i drugi problemi oko kupovine rešavali su se po nalogu Slavka Linića sa Krešimirom Starčevićem iz HFP koji je Ježića servisirao sa svim bitnim informacijama sugerišući pri tom načine na koje riješiti problem i preko koga.

DIOKI koji je bio procenjen na 520 miliona kuna odlučio je 2001. godine kupiti Robert Ježić. Svoju namjeru je od početka skrivao angažujući HAAB i njihov investicijski fond da oni budu službeni kupac tako da se njegovo ime do 2004. godine nije spominjalo.

U ime HAAB-a glavni pregovarač za DIOKI bio je Gabriel Delacher iz fonda Wienna Capitals partners iz Beča.

Obzirom da je vlasnička struktura DIOKI-a bila nepodobno raspoređena za manipuliranje te međusobno neovisna, Ježić je na temelju informacija Krešimira Starčevića i na njegov prijedlog preko Ive Pukanića angžovao Hrvoja Petrača da za honorar od jednog miliona evra uveri Darka Ostoju iz Dom fonda da proda svoj udeo u DIOKI-u 51 odsto što je on odbijao.

Istovremeno je Slavko Linić preuzeo obvezu da će HFP i Krešimir Starčević prodati Ježiću samo 25 odsto vlasništva DIOKI-a kojim raspolažu u HFP.

Petraču su u slamanju Ostojinog otpora pomogli I. Pukanić i Šelendić (uz pretnje). Istovremeno su Franjo Turek i Krešimir Starčević sugerisali Ostoji da je bolje da se ne konfrontira s Petračem. Ostoja je bio ključan za Ježića, jer je kao većinski vlasnik zastupao 3 fonda s ukupno 51 odsto vlasništva.

Prve posredničke i uveravajuće razgovore s Ostojom obavio je po nalogu Petrača Ivo Pukanić koji mu je po Petračevom scenariju "objasnio" da je druga strana spremna ako on ne prihvati ponudu dizati automobile u vazduh, rezati uši, rasturiti brak i obitelj, ugroziti decu. Nakon Pukanića je s Ostojom razgovarao Šelendić te je Ostoja pristao na sastanak s Robertom Ježićem u Petračevom lokalu Cantineta.

Na ručku u Cantineti je Ostoja prihvatio Ježićevu ponudu i obećao prodati 51 odsto vlasništva DIOKI-a", stoji u analitičkom pregledu Afere Hypo, iz novembra 2007. godine.

Prema navodima iz obaveštajnog izveštaja o Aferi Hypo, nakon što je zbog istrage otmice sina Vladimira Zagorca Hrvoje Petrač napustio Hrvatsku, Ivo Sanader je zadužio Miomira Žužula za posredovanje između Ostoje i Ježića oko kupoprodaje dionica DIOKI-a.

 

(Nastaviće se)