Feljton

 

Nepoznata istorija okupirane Srbije- Nezavisna država Hrvatska u Beogradu (4)

 

Ratne priče, u zemlji Srbiji

 

Zagrebački novinar i publicista Aleksandar Vojinović, istražujući fašistički i marionetsku Nezavisnu državu Hrvatsku, napisao je između ostalog i knjigu pod naslovom "NDH u Beogradu", koja do današnjeg dana nije ni stigla do čitalaca u Srbiji (mada je štampana još 1995. godine), i u kojoj autor detaljno opisuje kako je "endehazija" imala svoje diplomatsko predstavništvo u Beogradu, i da je vodila mnogo drugih, diplomatskih i nediplomatskih poslova u Srbiji tokom kratkotrajne vladavine Milana Nedića i u vreme okupacije nacističke Nemačke. Tabloid u nekoliko nastavaka objavljuje najvažnije delove iz ovog istraživanja

 

 

Aleksandar Vojinović

 

 

U nedostatku krupnijih događaja, Konzularno predstavništvo NDH u Beogradu, pod ravnanjem ambicioznog generalnog konzula, prikuplja najrazličitije informacije do kojih može doći, tako da-primjerice- "izvješće iz Srbije" od 22. srpnja 1942. godine, što ga potpisuje dr. Ante Nikšić,  obuhvaća čak trideset obavještajnih pojedinosti svrstanih ovim redom (HDA, MVP, NDH).

Za mimohod školske omladine od 5. o.mj. pred generalom Nedićem i ministrom Jonićem u Beogradu, doznali smo sljedeće:

komunističko-demokratski elementi predbacivali su tim đacima, da su klanjali njemačkim plaćenicima. Đaci su se branili da su to morali činiti jer su im zaprietili nastavnici, da će svaki onaj koji ne dođe na mimohod ili bi se vladao makar samo nepristojno, biti odaslan u logor.

Među prebjezima (izbjeglicama) iz Hrvatske, zavladala je panika u Beogradu, jer je srpska vlada navodno odlučila da ih prisili da se rasele po pokrajinskim mjestima. Beograd je prenapučen i zbog toga trpi prehrana, a u zimu bi se to još podvostručilo. Ta bi mjera svakako pomogla stišavanju duhova u Beogradu, jer su oni prebjezi iz Hrvatske najglavniji širitelji raznih alarmantnih viesti na račun Hrvatske.

 

Mudri župnik je zgrožen i upozorava...

 

Starokatolički župnik u Beogradu, Kalogjera pripovjeda da će u listopadu biti svršen rat i da će onda odzvoniti Paveliću. On se hvali svojim proročanskim darom i tvrdi, dapače, da će to biti 6. listopada. Kalogjera, navodno mason, bio je do nedavno u logoru na Dedinju, ali je sada na slobodnoj nozi.

Beograđane jako smetaju drvene barake koje se prave u Zemunu, pokraj starog kolnog mosta, pa nagađaju da se to očito radi za buntovne elemente iz NDH. Bili smo obaviešteni da se u Beogradu sprema akcija da se te barake zapale. Podpisani je o tome odmah obaviestio najkompetetnije njemačke faktore, koji su to primili do znanja i tvrde da oni imaju viesti i za takove čine.

U Hrvatskoj će sliedeća godine biti glad, to je najnovija senzacija koja se širi po beogradskoj čaršiji. Tako se govori kako u Hrvatskoj preko noći nestaje čitavih žitorordnih polja, jer partizani sve pokose i propale.

U Beogradu se žali što nisu mogli pravovremeno doći do arhive vlastelina iz Vinice, pok. grofa Bombelles-a. U njegovom posjedu da se nalazi korespodencija iz godine revolucije 1848, koju je vodio pok. knez Meternich sa svojim prijateljem, grofom Bombelles-om. Nedavno preminuli grof  Bombelles, da je obećao svom prijatelju, pok. Aleksandru Karađorđeviću da će tu arhivu ustupiti  srpskoj akademiji u Beogradu. Trebalo bi izviditi, što je na stvari?

U Srbiji se mnogo govori o tome da iz Hrvatske Srbe tjeraju Hrvati, a Srbijance iz Srbije Nijemci, i to na radove u sjeverne i daleke krajeve. Nijemci da namjeravaju u Srbiji naseliti izgladnjele i razočarane njemačke žitelje iz Reich-a. Tako po Srbiji govore, da će Nijemci neopaženo naseliti  svoj živalja na Balkan, a srpstvo će biti iseljeno i izvrgnuto gladi i bolesti. Oni se zato groze Nijemcima, i to muško i žensko.

Povodom ustaških svečanosti i javne skupštine, u Zemunu je bio zabranjen prelaz iz Beograda na dane 11 i 12 o.mj. pa su povodom toga u Beogradu nastale glasine o krvavim nemirima i izgredima u Hrvatskoj.

U Srbiji je nastalo ogorčenje protiv Njemaca jer da isti od Srba traže 80. 000 radnika. Po Beogradu se govori da njemački vojnici sa bojišta pišu svojim drugovima očajnička pisma i da u njima navode da već ne mogu izdržati nečuvene muke i napore u koje ih tjeraju komandanti itd.

 

Plaćenici će bježat iz Hrvatske

 

Ovdje se živi od samih laži, pa se tako i ovo mora svesti na jednu takovu izmišljotinu i proračunatu laž. Srbi računaju da će Turska skorih dana morati da se odluči protiv Njemačke, koja već sada traži za svoju vojsku slobodan prolaz kroz Tursku. Srbi računaju da im je opet jedna povoljna prilika da napadnu malobrojnu njemačku posadu u Srbiji, kako oni kažu...

Tako su mnogi Beograđani , koji su se spremali da pođu na selo k rodbini ili u kupke, odustali za sada od toga jer kažu da bi u unutrašnjosti moglo doći do nemira.

Među Dangićevcima (Jezdimir Dangić, predratni pravnik i žandarmerijski oficir iz Bosne, kasnije pripadnik četnika Draže Mihailovića) vlada opet velika aktivnost, premda su sada nezadovoljni zbog tolikog broja Srbijanaca na rad u Njemačku pozvanih. Oni kažu da su baš time njegovi borci pogođeni.

Na parodbrodarskom komesarijatu u Beogradu nalazi se kao agent Gjermanov, koji je prije nekada službovao u Goli i Podravini. Taj neprestano prelazi u Zemun i tajanstveno njuška i ide po kućama. On je krupna ljudeskara, ruski tip.

Pravoslavni svećenici iz Hrvatske jako se obaraju na Germogena (Pavelićev marionetski pravoslavni patrijarh Germogen koji nije bio pripadnik Srpske pravoslavne crkve, već Ruske zagranične crkve, i koga su krajem rata streljali partizani u Hrvatskoj), i tvrde da Poglavnik neće doživjeti dana, da bi se svećenici koji su pobjegli iz Hrvatske, sada vratili.

Doći će skoro čas, kažu oni, kada će Germogen zajedno sa svojim plaćenicima morati bježati iz Hrvatske.

Srbi su upravo razdragani porukama londonskog krugovala na adresu Draže Mihailovića. Tako se govori da London i Engleska neće nikada zaboraviti Srbiju. Samo da dođe čas kada   će odzvoniti Hitlerovoj plaćenoj bandi. Ministar Aćimović nastoji na svaki način osloboditi iz internacije u Njemačkoj i dopremiti u Beograd Stevu Bobinca koji je od Patrijaršije u Beogradu primao posebnu nagradu za novu hrvatsku katoličku glavu koju je priveo na pravoslavlje. Isti se Bobinac javio u Zemunu ženi Milana Petrovića koja stanuje u Brankovoj ulici 23/III.

Boško Lolić, bivši banovski činovnik iz Zagreba, suprog je kćerke pok. Milana Ogrizovića, sada profesorice u Zemunu (o čemu smo bili već izvestili) živi u Beogradu, pa se je nedavno zaprijetio pred novinarom Lovašenom iz Zagreba, da će on pobiti onoga Nikšića, generalnog konzula kao i sve Nikšiće i Kvaternike i slistiti sa lica zemlje.

Naročito je rekao, da će oni Lolići obračunati sa velikim županom Paveličevim Nikšićem, jer je on onaj bandit koji je ubio njegovog 17-godišnjeg nećaka Milenka Mihića, sina svoga znanca i konškolarca, pok. oficira Mihića. Isti je Lovašenu iskazao još više prijetnja.

 

Hrvatska će biti progutana od Nijemaca i Talijana

 

Jovo Bunjevac bivši katiheta pravoslavni u Zagrebu inače raskalašeni pop, Pribićevićev pripuz i jugoslovenski agitator sada živi u Beogradu i bavi se pribavljanjem propusnica od parobrodarskog komeserijata za prelaze za Zemun uz dobru nagradu. On se služi nekim ženama za prenos pošte u Zemun i natrag.

Isti je inače najgrlatiji kritičar ustaške politike i nove hrvatske pravoslavne crkve.

U beogradskim krugovima mnogo se pripovjeda o borbama i krvavim okršajima sa partizanima u Hrvatskoj. Partizani, kažu bit će grob Hrvatske, jer ona nije kadra da ih istrijebi kako je to učinila Srbija.

Isto tako ustanovljuju sa zadovoljstvom da se je tobože "seljački maršal" dr. Mačeka, poznati Luka Kempfelja odmetnuo u šumu u Zagorje i da su s njim pošli u velikim masama nezadovoljni zagorci.

Novinar Stražičić, navodno rodom iz Dalmacije, svojevremeno stalni dopisnik "Politike" iz Zagreba, sin poznatog Antonija Stražičića, urednika splitskog "Našeg jedinstva", živi sada u Beogradu. On žali hrvatski narod, da (je) pošao sa "krvavim" Pavelićem. On kaže, da je tu možda igrala ulogu stara mana Hrvata da pošto poto preko noći stvore veliku Hrvatsku, a onda da se ta sve više suzuje i smanjuje. Po njegovom Hrvatska će biti progutana od Njemaca i Talijana, a Pavelić će zaglaviti kao svi tirani. On misli da će to biti prije nego se zamisli.

Zloglasni "alter ego" dr. Perovića u Zagrebu poznati tip Baračin-Barišić Josip, famozni tajnik Radićevog parlamentarnog kluba u srpskoj skupštini, koji je sve zaključke odmah dojavljivao srpskim vlastima živi sada u Beogradu. On kaže da radi u pisarni dr. Nikića. Međutim, bit će istina to, da ga Nikić izdržava.

 Sam Nikić je obskurna figura u Beogradu, premda se kod ovog predstavništva pravi kao vjeran pristaša nove hrvatske državne politike.

On je neprestano kod ovog predstavništva i želi da svoju kuću ustupi našoj državi za diplomatsko predstavništvo u Srbiji, a on da dobije u zamjenu zemlju u Srijemu. Međutim, podpisani drži da je najbolje, da se naša država ne upušta u poslove se g. Nikićem, jer on nije nikada navikao praviti čiste poslove.

 

Četnik Boža piše ženi Zagorki o prelasku u Bosnu

 

U Beogradu se govori, da se po Zemunu šeta bivši ministar pop Matica, koji je bio srbski sluga za vrijeme apsolutističkog režima. Oni se čude, da se isti slobodno kreće, pa to komentiraju kao dokaz ublažene politike u Hrvatskoj.

Isto tako se čude za Juraja Tomičića, koji se je obogatio ka stručnjak za izvanjsku trgovinu u Beogradu, a koji se danas šeta po Zemunu.

Obavješteni smo o namjeravanom krijumčarenju napoleondora iz Hrvatske u Beograd, pa smo o tome obavjestili zemunsko redarstvo, koje će to voditi u svojoj evidenciji.

Inače se po Beogradu mnogo govori da bi doskora imala preći sva vlast u ruke Nedićeve vlade. Njemci da će svu vojsku iz Srbije povući osim GESTAPO-a i nešto oružništva.

Govori se doduše u njemačkim neslužbenim krugovima, da bi možda bilo bolje, da se ustvari organiziranje političkog i privrednog života u Srbiji prepusti autonomnoj Nedićevoj vladi u većoj mjeri, nego li dosad.

Doznali smo, da je dr. Boža Simić, liječnik-četnik u Bajinoj Bašti pisao preporučeno pismo svojoj ženi u Beogradu Zagorki Simić, Podrinska br. 8, da je njegov odred dobio naređenje da krene i da pređe u Bosnu, te da joj se stoga neće moći javljati, da pazi na dijete i da misli na njega. Doznali smo, da je šef poštanske cenzure inače Srbin, naredio da se to pismo propusti. O tome je podnešena prijava GESTAPO-u u Beogradu.

I iz drugih pisama i dopisnica iz Bajine Bašte vidi se da se odande spremaju za prelaz i borbu u Bosni.

Ova akcija vrši se vrlo tajno i kažu, da Njemci o tome još ništa nisu mogli doznati, ali je sigurno da srbska vlada tu stvar pomaže i financira.

Bilo bi potrebno putem ravnateljstva za javni red i sigurnost dobaviti za Antonija Miličića, sada sreskog načelnika u Bajinoj Bašti i bivšeg saradnika u Dangićevom stožeru jedno toplo pismo njegove supruge Ljube Miličić, kojim ga moli da radi nje i djeteta dođe u Hrvatsku da se pokaje i popravi, jer mu hrvatske vlasti jamče slobodu i nepovredljivost. Ovo bi pismo bilo sigurno dostavljeno Miličiću, koji čak takvo pismo i očekuje. Žena neka navede, da je njoj i djetetu ljepo i dobro.

Antonije Miličić bio bi onda u stanju dati dragocjene podatke o dosadanjem, sadanjem i budućem radu Dangića i njegovih nasljednika i pristaša. On bi morao dobiti svakako jemstvo, da će biti s njim postupano najljudskije.

 

 

Još veće izvješće

 

Ovih dana posjetio sam:

Novog konzula Velikog Njemačkog Reicha, savjetnika poslaništva g. Paulika, koji me je najljubaznije primio i koji je iskreni i odani prijatelj hrvatskog naroda. On je bio u Sjevernoj Americi gdje je o našim Hrvatima stekao najbolje mišljenje, a zadnju godinu dana bio je u Braziliji gdje je takodje djelio isto mišljenje.

On mi je rekao, da je dobio informacije, da Njemci ne mogu preuzeti jamstvo za osobu g. Miloša Ober-Kneževića, tajnika Mitropolite g. Germogena, koji bi imao ovih dana doći u Beograd u crkvenim stvarima. To je očito maslo srbskog Crkvenog Sinoda, koji bi rado na svaki način sprečiti kontakt hrvatske pravoslavne crkve sa prebjeglim svećenicima pravoslavne vjere iz Hrvatske.

Ovih dana posjetio sam g. dr. Waltera Grubera od DNB-a, sonderfuhrera kod promičbenoga odjela SO.

Zatim sam posjetio g. Otta Mitterhamera, tajnika poslanstva i attachea za štampu kod njemačkog poslanika u Beogradu. Osim toga posjetio sam i g. Bernharda Oberaschera, glavnog urednika "Donauzeitunga", s kojim sam imao osobito zanimljiv razgovor s političke strane, koji ću prvom prilikom g. ministru usmeno iznjeti.

Posjetio sam takođe glavnog ravnatelja Wiener bankvereina g. Senn-a, kojem sam bio posebno upućen i koji me je najsusretljivije primio. Isto tako sam posjetio g. dr. Karnbacha, trgovačkog atachea kod njemačkog poslanstva u Beogradu, te najposlije g. Schwartzkopfa, ravnatelja "Donauzeitunga".

Dne 13. o. mj. bio sam pozvan zajedno sa g. dr. Reigerom, pročelnikom za promičbu, koji je taj dan boravio u Beogradu na objed u društvo g. dr. Waltera Grubera, kojemu društvu ja sutra dajem revanš, a kojemu su se pozivu svi najpripravnije odazvali.

Priređen je i uzvratni zajednički objed na odgovarajućoj razini. Bili su to dani u kojima je generalni konzul NDH dr. Ante Nikšić bio u Beogradu na visini svoje dužnosti (HDA, MVP, NDH)

 

A 1.

 

"Pavelićev će zaglaviti kao svi tirani"

 

Novinar Stražičić, navodno rodom iz Dalmacije, svojevremeno stalni dopisnik "Politike" iz Zagreba, sin poznatog Antonija Stražičića, urednika splitskog "Našeg jedinstva", živi sada u Beogradu. On žali hrvatski narod, da (je) pošao sa "krvavim" Pavelićem. On kaže, da je tu možda igrala ulogu stara mana Hrvata da pošto poto preko noći stvore veliku Hrvatsku, a onda da se ta sve više suzuje i smanjuje. Po njegovom Hrvatska će biti progutana od Njemaca i Talijana, a Pavelić će zaglaviti kao svi tirani. On misli da će to biti prije nego se zamisli.

 

 

 

O autoru

 

 

Novinar, reporter i publicista, Aleksandar Vojinović,  rođen je 1936. godine u Zagrebu. Radio je u "Vjesniku" i "Večernjem listu", a najbolje godine svoje karijere, proveo je u slavnom magazinu "Start". Najviše je istraživao Nezavisnu državu Hrvatsku, i među prvima promovisao ličnost dr. Franje Tuđmana. Dobitnik je više novinarskih nagrada u Hrvatskoj.