Likovi i senke
Darko, vrati se
major Goran Mitrović
Darko Šarić je bio tih, neprimetan momak,
a iz Bjelog Polja. Niko nije znao ni ko je, ni šta je, ali su ga oni koji su ga
poznavali, voleli, i poštovali. A poštovao je i on njih, uvek je bio pristojno galantan.
Molbe srpske političke elita za ''pozajmicama'' uljudno je saslušao i uglavnom
odmah drešio kesu.
Gospodin Darko je imao saradnike, takođe neprimetne
ljude. Nisu to bili pištoljerosi, barem ne u njegovom okruženju.
Da li je to bilo moguće da niko iz vlasti
nije znao ko je, i čime se bavi gospodin Šarić?
Istina je da on nikada u Srbiji nije prodao
ni grama onog za šta ga srpsko tužilaštvo optužuje. On je poslovao na najvišem niou.
Plaćao je poreze, doprinose, imao je najbolje advokate koji su njegove poslove
činili legalnim. Vlasti u Beogradu i Podgorici tražili su od njega milionske
svote evra. Da pomogne budžet Srbije i Crne Gore, da donira, da pomogne kućni
budžet Borisa Tadića i mnogih srpskih ministara. Ni Bojanu Pajtiću nikada nije
bilo dosta. Ali, knjigovodstvo gospodina Šarića je na sigurnom mestu...
Zloglasni Jovo Stanisavljević Čaruga, vođa
"Kola gorskih tića", iako pod poternicom policije Kraljevine
Jugoslavije, dolazio je na prijem na Dvor, uparađen, sa vizitkartom vojnog liferanta.
Kada se ima novca, drukčije se ponaša.
Zašto Vučićevi službeni glasnici Informer
i Kurir, koji kontroliše Dušan Petrović, pozivaju i prozivaju Darka Šarića,
kome organizuju proces i kažu: samo što nije počeo, znaju šta sve i koga je
plaćao Darko, nude mu oprost, status zaštićenog svedoka, koji, kažu nam, on
traži!
Zar čovek koji je, kako nam Vučić
poručuje, koji je samo u Srbiji oprao četiri milijarde evra, nema ni grama
pameti i namerava da dođe u Srbiju, da ga Vučić muze i sudi mu?
Šta je onda posredi? Zašto Vučić preti Šarićem
svim živim i mrtvim protivnicima. Američki federalni biro registrovao je sumanutu
aktivnost Vuka Jeremića koji nudi ogroman novac da generalni sekretar Ban Ki
Mun imenuje njegovog profesora Borisa Tadića na neku posredničku funkciju, sa imunitetom.
Boris ne sme da kroči iz Srbije plašeći se Šarićeve ruke, i ruke onih koje je
lažno optužio, proterao, klevetao...Zato strane države nikog od tih, navodnih
opasnih kriminalca, nisu ni isporučile srpskom pravosuđu. A Boris i njegova lopovska
družina u inostranstvu ima preko 50 milijardi dolara i vera. Rado bi ih
trošila, ali se plaši onih koje je prognala iz Srbije.
Šta na kraju dodati. Darko, molimo vas,
vratite se u zemlju, žrtvujte se za pedersku družinu, za Borisa, Mikija,
Acu...Da potroše svoje krvavo zarađene i otete pare...