Region

Čiju politiku sprovode vladajući režimi u Hrvatskoj

Crni humor povijesne zbilje

Kako su se hrvatski politički režimi smenjivali i bogatili na nesreći vlastitih ljudi i kako i danas vode strategiju temeljite pljačke državnih resursa. Kako je došlo do toga da danas Republikom Hrvatskom vladaju "uljuđeni" džeparoši i prevaranti poput premijera Andreja Plenkovića, Kolinde Grabar Kitarović te "bjelovarskog primitivca Jandrokovića" i njima sličnih vlastodržaca, koji su 320 hiljada svojih građana doveli u stanje dužničkog ropstva? O uzrocima, posledicama i mračnoj perspektivi najmlađe članice Evropske unije, piše Vjekoslav Škreblin, dopisnik Magazina Tabloid iz Zagreba

Vjekoslav Škreblin (dopisnik iz Zagreba)

Točno prije 22 godine Republika Hrvatska je akcijom "Oluja" vratila teritorij koji je bio okupiran od strane velikosrpske agresije...Bio je to vojni udar na okupatore u trajanju od nekoliko desetaka sati. Hrvatska je tim činom vratila svoje teritorije koji su do tada držali pobunjeni hrvatski Srbi uz obilatu svekoliku logistiku Miloševićeva velikosrbijanskog zločinačkog režima. Bili su to dani ponosa hrvatskog svekolikog bića. Hrvatski vojnici postali su simbol odlučnosti, hrabrosti junaštva. Doista, onih dana biti prosječan Hrvat bilo je nešto gordo, ponosno, dostojanstveno. Režim je obećavao brda i doline običnome puku. Obećavao je kako će nakon oslobodilačkog, obrambenog rata, Republika Hrvatska pod vođstvom tadašnjeg režima krenuti u svekoliku izgradnju i svekoliki napredak.

Tko bi tada i pomislio da je hrvatski narod, hrvatski vojnik sve svoje pobjede, sva svoja nadanja povjerio grupici vucibatina, lopova, kokošara, ratnih profitera i svekolikih kriminalaca!?

Tko bi pomislio ili shvatio kako je hrvatski režim još za vrijeme rata stvarao strategiju pljačke i svekolike kradeži onoga sto mu dođe pod ruku ako i kada se riješe velikosrpske okupacije? Tko bi pomislio kako će hrvatska vojskai hrvatski vojnik postati dio nezaposlene i besperspektivne vojske razočaranih ljudi kojima je ukradena mladost, zdravlje, život! I na kraju, kome je tada palo na pamet kako se hrvatski zločinački režim na leševima vlastitih ljudi popeo na sam vrh Republike Hrvatske i počeo izvršavati politiku svekolike pljačke, države koju je okupirao nakon velikosrpske okupacije?!

Takva namjera i zločinački karakter hrvatskog režima nije se u početku mogla jasno iščitati ili shvatiti. Poglavito u samom početku. Nakon pobjede u ratu za hrvatsku neovisnost! Ta ratna garnitura hrvatskih režimskih kriminalaca uspješno je prikrivala svoj lopovski mentalitet i rđavi karakter. Sve do smrti prvog hrvatskog predsjednika. Druga garnitura hrvatskih državnih lopova i vucibatina naslijedila je ratnu grupu koja je "oslobodila" Republiku Hrvatsku...Tu drugu grupu predvodili su nekadašnji komunisti pod vođstvom Ivice Račana. Taj kriminalac iz Titova doba nije krio da je na čelu antihrvatske bande kojoj je u interesu nastaviti ondje gdje je "oslobodilačka" klika stala sa pljačkom svehrvatskih resursa. Dakle, grupa hrvatskih vucibatina iz prve garniture je demokratskom ali naštimanom procedurom izgubila vlast nad Hrvatskom.

Vlast je dobila banda bivših komunista. Oni nisu krili da su najobičnija zlocinačko-terorističko-lopovska organizacija. Zapravo su sve takozvane političke garniture koje se redaju na hrvatskom političkom kazalištu, ljudi iz bivšeg Yugo zločinačkog režima...To je nedvojbena činjenica. Pokušavaju skriti svoj lopovski karakter ali djela i rezultati koji izlaze na površinu i dokazuju kako se radi o najobičnijoj kriminalnoj organizaciji koja se dočepala vlasti u Republici Hrvatskoj. Garnitura Ivice Račana koja je naslijedila garnituru prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana dokazala se kao zločinako-teroristička organizacija! Zanimljivo je kako postoje neoborivi dokazi ovakvim tvrdnjama a sigurnosna zajednica još ne reagira na notorne činjenice. Režim Ivice Račana dokazao je kako Republikom Hrvatskom vlada teroristička organizacija. Srbija i tadašnji Predsjednik vlade dr. Zoran Đinđić, znali su što se događa u Republici Hrvatskoj. Zato se srbijanski Predsjednik vlade dr. Zoran Đinđić nikada nije želio sresti sa hrvatskim teroristom i kriminalcem na celu Republike Hrvatske Ivicom Račanom! I to je notorna činjenica!

Hrvatska državna mafija načinila je mehanizam po kojemu nikada ne može izgubiti svoju državnicku zločinacku poziciju. Ivicu Račana naslijedio je Ivo Sanader. Također notorni kriminalac. O njemu se zna da je nastavio istu "politiku" koju je Ivica Račan naslijedio od Franje Tuđmana. A ta se "politika" iščitava po kriminalu i svekolikoj pljački hrvatskih resursa.

Danas Republikom Hrvatskom vladaju "uljuđeni" kriminalci poput premijera Andreja Plenkovića, Kolinde Grabar Kitarović ili onog Bjelovarskog primitivca Jandrokovića. O Milijanu Brkiću zvanom Plagiator ne treba trošiti riječi.

Mi Zagrepčani takve provincijske primitivce nazivamo Seljačine koje zaudaraju na luk i češnjak...Preskočili smo Jadranku Kosor koja je zapravo više gledala u oči slovenskom premijeru Pahoru kada su "pregovarali" o Piranskom zaljevu...Danas je to dio Slovenije! Sadašnja Plenkovićeva lopovska garnitura koja krade i vara Hrvatsku i Hrvate više niti ne krije tragove kriminala niti tragove državno-hrvatskih kriminalaca. Toliko su se obahatili i osjećaju se sigurnima pa se ne boje ikakvih posljedica zbog počinjenog kriminala. Obični su ljudi shvatili da je Republika Hrvatska u rukama državnih piromana. Počeli su masovno bježati iz takve tvorevine i tražiti negdje drugdje životnu sreću. Masovno se bježi. I staro i mlado odlazi. Ostavljaju se ognjišta, imanja...Režim je 320 tisuća Hrvata i hrvatskih obitelji stavio u stanje dužničkog ropstva. Neki kritičari sramežljivo tvrde kako se ovdje radi o tihom genocidu nad vlastitim narodom. To su u najmanju ruku režimski provokatori koji "nešto" vide pa to što vide režimski mediji puštaju u javnost. Istina je sasvim drugačija. Hrvati bježe pred lopovskim hrvatskim režimom kao što su nekada Srbi bježali uoči vojno-redarstvene akcije Oluja. Tada su bile drugačije okolnosti nego što su danas ali danas Hrvati bježe pred hrvatskim režimom kao što su to nekada činili hrvatski Srbi. Također su bježali pred hrvatskim režimom kojemu nisu vjerovali i bojali su ga se. Pitam se, đšto je ostalo od hrvatskog ponosa, junaštva, nade u bolje sutra? Što bi danas rekli hrvatski bojovnici koji su položili život za slobodu Domovine da vide i osjete na vlastitoj koži u čije su ruke došle poluge vlasti Republike Hrvatske!

Neka im je slava i hvala što su mislili da se bore za hrvatsku neovisnost. Mnoga njihova djeca sada marljivo rade i grade Njemačku, Irsku, Englesku, Austriju i shvaćaju kako su im očevi uzalud pali. U Hrvatskoj je danas takvo stanje da niti stotine tisuća izbjeglice koji bježe iz ratnog vihora preko Hrvatske ne želi tražiti azil u ovoj spaljenoj zemlji.

U zemlji gdje još možete sresti starca koji nešto traži u kontejneru za smeće. Sresti ćete poneko, dijete, udovicu palog bojovnika. Jedino na trgovima gradova neki puta možete vidjeti paradu ponosa ili kolonu režimskih klonova koji od trenutnih vlasti zahtijevaju ostavku nekog tamo njihovog takozvanog ministra ili gradonačelnika. Ili ćete naići na neke zombije koji se bore za preimenovanje trga Maršala Tita u Trg hrvatske neovisnosti ili slobode. Sućur Alahu!