Natrag

Diplomatija

Diplomatija

Dugogodišnji haos u srpskoj diplomatiji dostiže vrhunac

 

Porodična ludnica i par bludnica

 

Na sastanku Sindikata diplomata Ministarstva spoljnih poslova Srbije koji je održan 22. februara 2012. godine, upozoren je vrh Ministarstva spoljnih poslova Srbije, ali i neke druge državne institucije, na skandalozan izbor kadrova u diplomatsko-konzularnim predstavništvima. Tabloidov insajder iz diplomatske službe prisustvovao je ovom sastanku i zabeležio najvažnija izlaganja, stavove i donete odluke

 

Piše: Insajder: D-5

 

 Uoči predstojećih izbora, ubrzano i u najvećoj tajnosti traju planovi za nove premeštaje, postavljenja i imenovanja u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Srbije. Na taj način nastavlja se sa dosadašnjom praksom ignorisanja objektivne i transparentne procedure odlučivanja o kadrovima. Zbog toga je rukovodstvo Sindikata diplomata, na sastanku održanom 22. februara 2012. godine, zahtevalo od MSP-a da  "...najodlučnije i javno ukaže na svaki takav slučaj...". I ne samo to, ova ugledna organizacija insistirala je da svaki karijerni diplomata koji ispunjava uslove i kriterijume ima jednaka prava da bude kandidat za raspored na sva diplomatska mesta u MSP-u i DKP-u, od atašea do ambasadora, pomoćnika ministra i generalnog sekretara. Time, naravno, nije umanjeno pravo nadležnosti instance (Kadrovska komisija, ministar, Vlada, Republika) da uz obavezu poštovanja utvrđenih kriterijuma i uslova donosi odluku ili predlog o izboru najkvalitetnijeg kandidata.

Zbog strahovanja mlađih diplomata od posledica, Sindikat diplomata nije mogao dobiti informacije o sličnim kadrovskim manipulacijama na nižim diplomatskim nivoima. Ali, u međuvremenu, neke činjenice su ipak izašle "na videlo", pre svega drastični primeri takve "kadrovske politike"...

Generalni konzul u Čikagu Desimir Nikitović je već više od devet godina u mandatu, ima američko državljanstvo, supruga mu je Amerikanka, stanuje u kući koju otplaćuje iz nadoknade za stanarinu koju dobija od MSP-a.

Vicekonzul Generalnog konzulata Srbije u Čikagu, N. Aćimović, posle kraćeg boravka u zemlji ponovo je poslat u Čikago za konzula, gde mu živi žena, američka državljanka. Sa stanom i stanarinom ista je situacija kao i u slučaju Nikitovića.

Konzul K. Brenjo, posle samo devet meseci provedenih u ambasadi u Kamberi, bez konkursa je premeštena u Čikago, zajedno sa mužem Australijancem.

Bivši vicekonzul Vladimir Pavlov (bivši otporaš, prim. red.) koji je posle više od dve godine rada u ambasadi u Otavi 2004. godine napustio diplomatsku službu i ostao u Kanadi, krajem 2009. godine postavljen je za konzula u Njujorku! Odatle, čim se upraznilo mesto u Torontu, postavljen je za generalnog konzula! U Torontu sa ženom živi u kući koja je njegovo vlasništvo. U vezi sa dobijanjem egzekvature bilo je velikih problema i intervencija kod kanadskih vlasti, jer Pavlov poseduje kanadsko državljanstvo!

Bivši konzul B. Radošević u redovnom postupku nije mogao "da dobije" Sidnej, jer je za Njujork bila zainteresovana bivša generalna sekretarka u MSP-u M. Živković, a isto tako, navodno se zamerio ambasadoru u Vašingtonu.

 Konzulka S. Panić, koja je pre više meseci premeštena u Vašington, navodno je premeštena u Njujork jer je to tražila M. Živković, nova generalna konzulka u Njujorku (a S. Panić se navodno zamerila i ambasadoru u Vašingtonu).

 Sekretar misije u Njujorku L. Bubanja, nakon završetka četvorogodišnjeg mandata ostala je u Njujorku na školovanju, a potom, ne vraćajući se u zemlju i bez konkursa, dobija ponovo mandat u Misiji.

J. Plakalović, bez radnog staža u MSP-u i konkursa, postavljena je za atašea u Misiji u Njujorku. Nastanjena je u SAD gde je i radila sve do postavljenja u Misiji (ćerka gradonačelnika Kragujevca).

M. Varadinović je premešten u Vašington na mesto konzula, iako se pre više meseci vratio iz Londona.

S. Kovač (ćerka direktora VBA) je direktno iz Kabineta predsednika, bez dana diplomatskog iskustva i bez ozbiljnih priprema, postavljena na mesto savetnika u ambasadi u Parizu.

I. Pajtić je postavljena na mesto sekretara u Rimu, bez dana rada u MSP-u i bez diplomatskog iskustva (sestra predsednika Vlade Vojvodine Bojana Pajtića).

J. Backović (pastorka Zorana Šamija, potpredsednika DSS-a) udata za Marokanca, bila je pet godina u ambasadi u Seulu, a posle nepunih godinu dana boravka u zemlji premeštena je u Misiju u Strazburu!

J. Nikolić, ranije drugi sekretar u ambasadi u Nju Delhiju, po povratku u MSP postavljena je, mimo svih kriterijuma, za direktora direkcije za Aziju. Posle kraćeg vremena ponovo je upućena u DKP u Nju Delhi na prvo mesto savetnika, gde joj je i muž, inače Indus.

Bivši vicekonzul u Sidneju J. Pekmezović, posle kraćeg vremena ponovo je premešten u Sidnej za konzula, gde joj živi muž, Australijanac i službenik u Vladi Australije!

G. Vučinić provela je ceo mandat od četiri godine u Milanu sa generalnom konzulkom I. Pejović, koja joj je zatim omogućila novi, još jedan, u Generalnom konzulatu u Milanu. (I. Pejović je i sama u devetoj godini službovanja u Milanu.)

Lj. Mirković (zet Danice Drašković) više od sedam godina je konzul u Rimu, a mandat mu je produžen do daljeg.

A. Sakić, po profesiji dramaturg, bez diplomatskog iskustva (bivši šef kabineta D. Spasojevića, PMO, a sadašnji ambasador u Ankari, postavljen je za savetnika ove ambasade).

B. Lazarević (bivši šef kabineta MUP-a) bez dana diplomatskog iskustva i ozbiljnih priprema, postavljen je za ministra savetnika u ambasadi u Atini.

I. Pavićević, sa srednjom stručnom spremom i bez ikakvog iskustva u diplomatskim poslovima, premešten je u Misiju EU "za službenika koji prati rad Evropskog parlamenta" (ovakvo radno mesto - kontakti u EU - nije moguće bez statusa diplomate u Misiji i, naravno, visoke spreme).

 

 

 

Republika Cepter će da se otcepi!

 

Originalno pismo Zorana Vajovića, nekarijernog diplomate, ambasadora Srbije u Azerbejdžanu, upućenog Sindikatu diplomata Srbije, šokiralo je sve ozbiljne ljude koji su imali priliku da ga pročitaju. Tabloid je ekskluzivno dobio priliku da ga objavi. U njemu ambasador Vajović poziva na podršku osnivanju Republike Cepter i poziva druge diplomate da učestvuju u ovoj "svečanosti". Redakcija pismo prenosi u originalu.

 

 

U ime firme Zepter Indija, rukovodioca, tj. šefa misije, ambasade Republike Srbije u Republici Azerbejdžan, koristim priliku da vam uputim izraze svog posebnog poštovanja i zatražim ovom prilikom vašu podršku u priznavanju nezavisnosti Republike Zepter, kao i njene kandidature za prijem u članstvo Ujedinjenih Nacija, kao nezavisne i suverene države na čelu sa predsednikom gosp. Philipom Zepterom.

Naime, Republika Zepter, već više od 25 godina ima svoje ambasade i predstavništva u više od pedeset država sveta i propagira srećniji i zdraviji život za sve njene građane ma gde živeli i bilo koje nacije bili.

Predsednik Republike Zepter, nije karijerni diplomata, ali, s obzirom da je najuspešniji poslovni čovek iz Srbije u XX. veku, od vašeg uglednog ali nepoznatog sindikata očekujemo bezrezervnu podršku bez pretenzija da Srbi imaju dve nezavisne države na planeti zemlji, ali pod pretnjom održavanja referenduma u svim Zepter predstavništvima u svetu!

 

Ciljevi i, zadaci i proklamovana politika Republike

 

U više od pedeset zemalja Zepter je univerzalan i pospešuje zdrav način ishrane i zdravu filosofiju života, što će bez sumnje naići na podršku vaših članova. Sama činjenica da firma Zepter Indija rukovodi ambasadom Republike Srbije u Azerbejdžanu, nesumnjiv je dokaz univerzalnosti filosofije zdravog života i poštovanja teritorijalnog suvereniteta i prostora za život svake ličnosti, kao i ličnog integriteta svakog građanina, svakog čoveka i svih država na planeti zemlji...

Duboko sam ubeđen, da će u zemlji u kojoj vi živite, a koju navedena indijska firma zastupa u Azerbejdžanu, pametni nadvladati glupe, u zemlji u kojoj se slabo pamti i brzo zaboravlja, u zemlji koja nikada nije ratovala a slavi izgubljene bitke, u zemlji u kojoj su svi na ti i koja se svojevremeno brzo uzdigla na nebeske visine, a sada kada pada na zemlju, što naravno boli, još uvek tumara i muči se u traženje što bezbolnijeg pada, u zemlji u kojoj je veća administracija nego kod Tita, u kojoj se politika, pa čak i spoljna, vodi sa više mesta, u zemlji gde mladi pobegoše jer ih partije ne nahraniše, u zemlji u kojoj je indijska firma šef misije Ambasade u Azerbejdžanu...

Duboko ubeđen da ćete podržati našu humanu, civilizacijsku i univerzalnu, opšteljudsku inicijativu, molim vas da još jednom primite izraze mog dubokog poštovanja u ime firme Zepter Indija, rukovodilac Ambasade Srbije u Azerbejdžanu, nezavisni međunarodni ekspert za međunarodno pravo, međunarodno finansijsko pravo i spoljno trgovinsko poslovanje, sa trideset godina radnog iskustva , od čega dvadeset godina u inostranstvu na rukovodećim položajima u našim i stranim kompanijama, u osam država na tri kontinenta, uspešnim rezultatima poslovanja u Velikoj Britaniji, Litvaniji, Latviji, Estoniji, Ruskoj Fedredaciji, Ukrajini, Južnoj Koreji, Japanu i Indiji, sa specijalizacijama iz Vašingtona i Moskve, diplomom Pravnog fakulteta u Beogradu, položenim državnim ispitom posle jednogodišnjeg dodatnog školovanja i polaganja ispita u državnoj administraciji SFRJ, bogatim međunarodnim diplomatskim iskustvom uvek pomažući otadžbinu (koja promeni četiri naziva) i sa novim jednogodišnjim diplomatskim iskustvom u Turskoj, pokrivajući Republiku Azerbejdžan bez firme Zepter Indija

 

                

                                                           Ambasador,

                                                          Zoran Vajović

          

           

 

 

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane