Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Do koske
Uoči posete ruskog predsednika Beogradu i Srbiji
Medvedev među glodarima
Poseta
predsednika Rusije Beogradu označiće početak jedne nove
epohe u međunarodnim i ekonomskim odnosima
Srbije sa svetom. Zašto se domaće štetočine neće preterano radovati visokom gostu i
njegovoj, za Srbiju tako važnoj
misiji?
Nikola
Vlahović
Prošlo je dvadeset godina od kako je ruski
predsednik Mihail
Gorbačov posetio
Beograd. Bila su to druga vremena i
druge okolnosti, pa su i nazivi
tadašnjih država bili različiti.
Još uvek smo bili drugovi, i
još uvek su to bile sovjetsko-jugoslovenske
relacije.
Slobodan
Milošević je bio mali balkanski satrap u usponu, a Mihal Gorbačov svetska zvezda bez premca,
čovek koji je bez rata bacio na kolena ceo
zapadni svet, osvojivši ga
šarmom, obrazovanjem, visokom političkom kulturom i iskrenom
težnjom ka miru u svetu.
U jednoj tadašnjoj
anketi među slučajno odabranom ciljnom grupom u Nemačkoj, na pitanje
koga bi želeli da imaju za
predsednika, najveći broj ispitanika
odgovorio je da bi na tom mestu rado
videli upravo Mihaila Gorbačova!
Ali, opsednut tek stvorenim
mitom o sopstvenoj veličini koji su
podgrevale najgore klerofašističke udvorice i najgori
ljudski talog iz postojeće državne
birokratije, Milošević je iskoristio priliku pa je visokom gostu održao
na licu mesta
lekciju o komparativnim prednostima samoupravnog socijalizma, i skrenuo mu pažnju da je ova "balkanska Amerika" već odavno uvela slobodno
tržište, a da vlada u Moskvi
to tek treba da uradi.
Gorbačov mu je odgovorio tako što je prošetao kroz Knez
Mihailovu ulicu i razgovarao sa
narodom. Takvo nešto Milošević nikada nije
umeo da izvede.
Zazidan u sopstvenom birokratskom kavezu, širio je tragediju, pa je i završio
tragično.
Dvadeset godina kasnije, ove 2009. godine, u Srbiju dolazi Dmitrij
Medvedev, mladi intelektualac iz Sankt Peterburga, danas predsednik moćne ruske imperije u usponu, najbliži saradnik ključnog čoveka novog ruskog veka,
Vladimira Putina.
Dolazili su pobednici Petog
oktobra kod Vladimira Putina dok je on bio predsednik Rusije. Viđeni su i Vojislav Koštunica i Boris Tadić u kratkim, i vrlo kratkim
audijencijama. Ali Putin njima
nikada nije došao "na noge".
On je i bez svečanih večera i još svečanijih
ceremonija znao ko smo i
kakvi smo. Zbog takvih je iz obaveštajne
senke i ušao u politiku. Zbog sličnih je i sklonio (istina
dostojanstveno i tiho), pijanog Borisa Jeljcina koji je bio spreman da rasparča Rusiju,
i koji je zaista verovao da je liberalni kapitalizam isto što i slobodan pristup
neograničenim količinama votke.
Poznajući, dakle, ovu
domaću sortu pravoslavnih neokomunista, dobro organizovanih samo kad je otimanje
od naroda u pitanju, Vladimir Putin nema ništa protiv
da njegov predsednik države Dmitrij Medvedev dođe u Beograd i donese radosne vesti o kreditnoj pomoći Rusije
od jedne milijarde dolara, o ruskim investicijama na budućoj
trasi prirodnog gasa kroz Srbiju,
rekonstrukciji hidroelektrane
Đerdap, ruskom metrou, razvoju ruskih banaka, i ko zna
kakvim još pratećim projektima.
Reći će predsednik Medvedev da srpska vlada
ne treba da brine oko zahteva Međunarodnog
monetarnog fonda. Reći će da je Srbija
najvažniji strateški partner Rusije u regionu. Reći će iz Beograda celom
svetu da ovaj mali, hrabri,
talentovani, ali napaćeni, poniženi
i pomalo zalutali narod nije sam, nego
da ima najmoćnijeg zaštitnika!
Daleko od medija, dobiće
srpske vođe jednu drugu poruku.
Biće im saopšteno da Rusija
zna o kakvim je ovde glodarima reč, te da nijedna
rublja, evro ili dolar iz
Moskve neće u Srbiji biti nenamenski potrošen, opljačkan ili kao provizija
stavljen u stranačke fondove za opstanak
na vlasti.
Podsetiće ruski predsednik srpske vladare na činjenicu da
više niko u Srbiju ne ulaže, da su
sve strane investicije stale i da ih je dotle
doveo njihov lopovski duh.
Dolazak ruskog predsednika Medvedeva u Srbiju, slobodno govoreći, ima istorijski
karakter. Ruske investicije u Srbiji, usred svetskog ekonomskog kolapsa, imaju strateški
karakter. Za američku ekonomsku imperiju ovo je tranzitna, neprofitabilna zona. Za onoga
ko vidi više i dalje, ovde
su mala vrata Evropske unije.
Ali, da bi stvari funkcionisale
u smeru koji je potreban velikim silama (ali i
gladnom, nezaposlenom i očajnom radništvu Srbije), neko
treba da zavrne ruke vlastohlepnom
orkestru pljačkaša koji već dugo
vode Srbiju u potpuni bankrot.