Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Policija
Nestanak ili pljačka novca
u MUP-u Srbije
Samo prati, neko će da plati
Za
razliku od poslovne pratnje
koja je uvek i bez izuzetka
dobro plaćena, slučaj prevarenih
i za novčanu
naknadu zakinutih službenih pratilaca MUP-a Srbije koji su
angažovani po Sporazumu o readmisiji, do današnjeg dana
nije rešen. Novca nema, niti mu se putevi znaju. Ovaj
slučaj analizira Tabloidov urednik, penzionisani načelnik Savezne uprave pogranične policije za strance i
putne isprave Milan Glamočanin.
Milan
Glamočanin
Donošenjem
novog Zakona o policiji (iz 2006. godine), izvršena
je istovremeno i reorganizacija Ministarstva, pa
je ono podeljeno na više resora: Direkciju policije, Sektor finansija, ljudskih resursa i zajedničkih poslova,
i Sektor za zaštitu
i spasavanje.
To
je omogućilo ministru da direktno
kontroliše finansijske tokove u MUP-u, preko svog poverljivog čoveka gđe Suzane
Šulajić, koja je činom imenovanja postala prva žena
general policije, bez policijske obuke i iskustva, a nakon
samo godinu dana provedenih u MUP-u!
Tako je i posao oko
readmisije pripao novoformiranom Sektoru finansija, ljudskih resursa i zajedničkih
poslova jer je nosilac posla, Uprava za upravne
poslove, premeštena iz Direkcije
policije (Resora javne bezbednosti).
Načelnik pomenute uprave bila je takođe osoba od poverenja. Reč je o gđi Ljiljani Dimitrijević koju je preporučila državna sekretarka, gđa Mirjana Orašanin. Sporazumi o readmisiji koji se odnose na vraćanje i preuzimanje
naših državljana
koji nelegalno borave u zemljama potpisnicama Sporazuma, posebno su bili
interesantni sa finansijskog aspekta.
Naime, za svakog našeg vraćenog
državljanina iz zemalja potpisnica Sporazuma o readmisiji uplaćivana je određena suma novca za policijske službenike koji su bili
u njihovoj službenoj pratnji.
Tako je, na primer, sa SR Nemačkom
potpisan sporazum u kome je precizirano da je ta suma
vrednosti današnjih 230 evra, na ime službenog
pratioca, a po tački
2. drugog poglavlja o finansijskim uslovima Protokola o modalitetima organizacionog, bezbednosnog i finansijskog sprovođenja Sporazuma, što je i poštovano
u početku primene Sporazuma.
Službenu pratnju
su mogla da vrše samo
ovlašćena službena lica - policajci. Pomenuti sporazumi o
readmisiji zaključeni su sa Vladom Nemačke 10. 10. 1996. i sa švajcarskim Saveznim većem 3. 7. 1997. godine, a nosilac poslova je bio bivši
SMUP.
Na ime angažovanja jugoslovenskih službenih pratilaca, nadoknada za to uplaćivana
je u iznosu od 450 tadašnjih nemačkih maraka, ili 450 švajcarskih franaka po
svakom angažovanom službenom pratiocu.
U početku je uplata za angažovanu službenu pratnju uplaćivana na žiro račun Jugoslevenskog areotransporta koji je ta sredstva uplaćivao na račun SMUP-a. Umesto navedene
sume, policajcima je isplaćivana suma
od 43 evra.
Sporazum se nije
primenjivao 1999. godine od vremena NATO agresije na SRJ, a novu primenu je
doživeo tek posle demokratskih petooktobarskih promena 2000. godine.
Preko 100 policajaca bivšeg
SMUP-a, koji su bili angažovani kao službeni pratioci na sprovođenju Sporazuma o readmisiji
sa Nemačkom i Švajcarskom, obratili su se pismom
pomoćniku saveznog ministra unutrašnjih poslova gdinu Stevanu
Nikčeviću u više navrata, kao i saveznom ministru unutrašnjih
poslova gdinu Zoranu Živkoviću, takođe 2001. i 2002. godine, tražeći razliku isplate nadoknade koja im po zakonu
pripada. Volšeban nestanak tog namenskog novca istovremeno se dešavao i u
tadašnjem RMUP-u Srbije.
Uzimajući u obzir da
se na prostoru zemalja potpisnica Sporazuma o readmisiji nalazi više od 100.000 naših državljana
koji treba da se vrate, lako
je prosuditi kolika je to suma novca (od
početka primene Sporazuma vraćeno
oko 10.000 naših državljana, a za to vreme su
službeni pratioci oštećeni za
nekoliko stotina hiljada evra!).
Uzgred, novčana
sredstva za službenog pratioca su namenska i
po Sporazumu ne mogu da se uplaćuju u budžet niti
Narodnu banku Srbije.
Naravno, podržao sam opravdani zahtev za novčanu nadoknadu
razlike službene pratnje za svakog angažovanog pratioca i zbog toga
sam se zamerio rukovodiocima, kako bivšeg SMUP-a tako i
rukovodstvu MUP-a Republike Srbije.
To se odmah odrazilo i na moje raspoređivanje za vreme vanrednog stanja neposredno po ubistvu premijera vlade
Srbije Zorana Đinđića i prestanku postojanja SRJ-SMUP-a i prelaska u MUP Republike Srbije, te
sam sa mesta načelnika Uprave pogranične policije raspoređen na radno mesto
izvršilac, iz II platnog razreda u XII, bez obzira na Naredbu ministra Dušana Mihailovića od 16. 4. 2003. godine o
raspoređivanju
na odgovarajuća
radna mesta u MUP-u bivših
radnika SMUP-a.