Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Druga strana
Godišnjica jedne predstave:
kako je Demokratska stranka dospela u Socijalističku internacionalu
Može li žuto biti crveno?
Kome služi i šta radi Demokratska stranka u Socijalističkoj internacionali, kakva je to
organizacija i kako je ona postala jedno "levičarsko obdanište"
potrebno novom svetskom siledžijskom poretku. Osvrt povodom godišnjice ulaska
Demokratske stranke u Socijalističku internacionalu, specijalno za Tabloid piše politikolog Mladen
Urošević, jedan od osnivača Demokratske opozicije Srbije.
Mladen Urošević
Pre
tačno godinu dana, Demokratska stranka je primljena u punopravno članstvo Socijalističke internacionale, svetske organizacije političkih partija
socijaldemokrata, radničkih partija i građanske levice (skraćeno SI). Bio
je to, na prvi pogled, svojevrsni oblik podrške ovoj stranci i njenim, barem
deklarativnim, demokratskim opredeljenjima. Istovremeno, to je trebalo da znači i priznanje Srbiji za njene napore u njenim demokratskim težnjama. No, ubrzo će postati jasno da je i ovo
bila samo puka promocija jedne nepostojeće
ideologije i kolektivni blef nekolicine providnih šarlatana
željnih dugovečnog opstanka u političkom vrhu Srbije.
Predsednik Evropskog foruma Socijalističke internacionale Hajnc Fišer nije krio pravu pozadinu celog događaja, nego je svetu obznanio kako je Demokratska stranka bila planirana tek
kao posmatrač u okviru ove političke korporacije, te da je punopravno članstvo
došlo tek nakon pritisaka nekih nemačkih
socijaldemokratskih krugova. Ono što ni Fišer nije kazao, pažljiviji posmatrač je mogao i sam da zaključi: bio je to gest podrške Demokratskoj stranci u ime sećanja na Zorana đinđića, kao i činjenicu da je ovaj nemački đak (doktorirao kod jednog od vodećih evropskih levičarskih filozofa, Jirgena Habermasa), bio u stvari sinonim za nemački faktor na Balkanu.
Ali,
po običaju nekritički, oni koji su pritiskali
malo su zakasnili. Demokratskom strankom je već
dugo vremena vladao jedan poseban menadžerski
soj ljudi koji su snažno zašli u sve državne institucije i sva ona državna i privatna preduzeća, sa jednom jedinom
idejom: kontrola krupnog kapitala. Naravno, verujući
da ta vlast po prirodi stvari podrazumeva svaku drugu. Mada je najvećem delu vođstva Socijalističke internacionale bilo savršeno jasno da ideologije pokojnog Zorana đinđića nema više u Demokratskoj stranci, čak ni u tragovima, članstvo u ovoj organizaciji bilo je svršena
stvar.
šta
ova stranka danas, nakon godinu dana punopravnog postojanja u Socijalističkoj internacionali, može da istakne kao svoju osobenost zbog koje postoji u
elitnom društvu zaštitnika građanskih i radničkih
prava?
Svakodnevno gaženje
prava građana na stečenu imovinu, kriminalno poslovanje najvećeg
dela građevinskog sektora, najveće (zelenaške) bankarske kamatne stope u Evropi, izigravanje elementarnih radničkih prava, forsiranje podrške uskom krugu
najbrutalnijih kapitalista kakvi su zadnji put na Zapadu viđeni početkom prethodnog veka, promocija tog tankog prostačkog
sloja polupismenih pojava multimilionske težine,
kod anglosaksonaca dobro znanih kao new money, sve je to zajedno
danas jedan nepisani politički manifest Demokratske
stranke, jedan prećutni lukrativni ugovor između sadašnjeg vođstva stranke i ljudi koji su se besramno obogatili jašući na galami protiv nepoznatih destruktivnih snaga koje, samo što nisu, vratile Srbiju u XIX vek.
Na taj način
je političko podneblje Srbije na početku novog veka obeleženo prostituisanjem jedne lažne ideologije sa pravim
prestupnicima kojima ništa nije sveto, koji
finansiraju pisanje sebi potrebnih zakona, i stvaraju svoje centre moći po kojima etika, moral ili zakoni uopšte
ne treba da postoje.
Nekoliko
viđenijih ličnosti današnje Socijalističke internacionale dobro su sagledale
urušavanje izvornih principa Demokratske stranke, prateći u
njoj retrogradne procese tokom poslednje decenije, ali ni to nije bilo od
presudne važnosti prilikom donošenja odluke o njenom
prijemu u ovu zajednicu levičara.
Na
ovom mestu treba podsetiti da se i zapadna socijaldemokratija u najvećoj meri, tokom savremenih političkih zbivanja,
pretvorila u najobičnije levičarsko obdanište koje služi za zabavu međunarodnom siledžijskom
poretku.
Primer za to su sve one zemlje u kojima su
socijaldemokrate ili laburisti na vlasti, a koje su zdušno
dale doprinos raznim vazdušnim kampanjama NATO pakta, ne
samo tokom surovog bombardovanja Srbije 1999. godine nego i drugde u svetu. Ne
treba ni to zaboraviti da je jedan od najdugovečnijih
generalnih sekretara NATO pakta bio upravo jedan ugledni
socijaldemokrata iz Belgije (Pol-Anri Spak), potom da su vođe britanske laburističke stranke bile među najglasnijim inicijatorima stvaranja ovog hladnoratovskog, a kasnije i
otvoreno zločinačkog vojnog saveza.
Danas
je, bez obzira na uvek dobre namere jednog romantičnog
sloja socijaldemokratski opredeljenih ličnosti
u samoj Internacionali, teško
govoriti o organizovanoj borbi protiv brutalnog kapitalizma u okolnostima kad
je celokupan pokret levih i građanski orijentisanih
organizacija u Evropi i van nje postao kozmetički
tretman užasnoj lešini savremenog, vojno-industrijskog, imperijalizma u svetu. Jednom rečju, egzistencija takvih pokreta i političkih
organizacija već decenijama direktno zavisi od
stavljanja u službu osvajačkoj
i ubilačkoj mašini transnacionalne vojne alijanse kakva je, recimo, NATO pakt. Tako
uhapšeni i ucenjeni evropski i svetski levičarski pokreti daju ideološki motiv goloj sili, da
pravda svoja ratna osvajanja misijom demokratije i zaštite ljudskih prava.
Uprkos tome, članica
Socijalističke internacionale iz Srbije, Demokratska stranka, kao ključni faktor sadašnje vlasti, potpuno svesno radi na predaji preostalih oblika
suvereniteta, i još gore, na iznalaženju novih i originalnih modela zaštite
bogataške manjine, pomažući tim svojevrsnim aparthejdom dalje slamanje običnog naroda i radništva. U tom smislu je dala
mali ali važan doprinos slugeranjskoj savremenosti celokupne današnje pseudolevice.