Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Sindikati
Elektrodistribucija
Beograd: borci za radnička prava ne mogu radnike očima da vide
Motke, butke i polutke
Da u javnim preduzećima Srbije nema ko ne krade, pokazuje slučaj Elektrodistribucije
Beograd, gde su se u lopovluk uključili čak i sindikati. Samozvani radnički zastupnici najradije se
bave čisto komercijalnim poslovima, od marketinga do vođenja splavova, a za zavijanje creva gladnih pregalaca nemaju ni sluha ni
vremena
Milan Malenović
Elektrodistribucija Beograd ima 1.700 zaposlenih, četiri
sindikata i milion problema. Skoro da je nemoguće saznati ko je od
koga potekao, zašto se odvojio i koga više zastupa. Kao ni šta ko krade.
Prvo se od Nezavisnog sindikata odvojila grupa radnika i formirala GSHNER
Nezavisnost, a onda su se pojedini odvojili i vratili u stari sindikat. Osim
Nezavisnog i Nezavisnosti, danas u EDB-u imamo i Sindikat EDB-a i SRED
(Sindikat radnika elektrodistribucije) Beograd. A što više sindikata, to
radnici imaju manje prava.
Sindikati bi trebalo da se bore za radnička prava i da radnike
zastupaju u pregovorima sa poslodavcima. Nekada smo bar tako učili
u školama. Danas su se vremena promenila i sindikati se više bave trgovinom
nego klasnom borbom.
Trgovačko
društvo
Na zvaničnom sajtu Sindikata EDB vidi se da oni svojim članovima,
a i šire, nude kupovinu suhomesnatih proizvoda iz preduzeća Ekologik
Java, i to na tri mesečne rate. Kome je to malo, može
da se upiše i na tečaj stranog jezika u školi Đuro Salaj, uz porodični
popust od 25 odsto.
Da ne zaostane za svojim kolegama, Nezavisni sindikat se
odmah odrekao štrajkova i svojim članovima zauzvrat ponudio obuku za vozača B kategorije po ceni od
25.000 do 30.000 dinara, u zavisnosti od vozila. Za one koji bi da smršaju
posle obilnih obroka suhomesnatih proizvoda, Nezavisni nudi i veliki
izbor sportske odeće i obuće na tri do četiri mesečne rate, koju mogu da kupe na platou ispred TC Piramida na Novom
Beogradu. Za kraj, tu je i stomatološka ordinacija dr Aleksandra Kostića, koju sindikat reklamira, istina, bez ikakvog popusta za
članove.
SRED Beograda je još neiskusan pa nudi samo novčanu
pomoć svojim članovima u vezi sa troškovima lečenja, sahrane člana
porodice i slično. Usput radnike vodi i na letovanje u Grčku, razume se po
punoj ceni.
Majstor za zaradu mimo sindikalnih delatnosti je svakako sindikat Nezavisnost,
koji ima i sindikalni apartman, ali i sindikalni splav i sindikalnu firmu.
Splav je na Adi Ciganliji, a radio je privatno pružajući
usluge svakome ko je imao da plati. U Nezavisnosti su pojam "ravnopravnost" shvatili doslovno, pa nisu pravili nikakvu razliku između
gostiju. Tako su članice sindikata na Dan žena dovedene na ovaj splav, ali su kao i
svaki drugi gost morale uredno da plate ceh koje su napravile.
Nezavisnost je 19. aprila raspustila Odbor
poverenika sindikata Nezavisnost ED Beograd i za v.d. glavnog poverenika
postavila Miodraga Radivojevića.
Već 26. aprila novi rukovodioci sindikata podnose krivične
prijave protiv Tomislava Nešovanovića, bivšeg glavnog poverenika, i protiv sekretara
sindikata, Biljane Kovačević, koja je bila i direktor NESS CO, sindikalne firme. Tada na
površinu isplivavaju mnoge nezakonitosti koje su se odvijale pod firmom
sindikalnog rada.
Prema pomenutoj prijavi, Biljana je bila i direktor preduzeća
NESS CO, kao i poslovođa i direktor splava Pikaso. Novo rukovodstvo nije sa sigurnošću
moglo da utvrdi da li je ona usmeravala sindikalne pare tamo gde je bila
direktor ili je to činio Zoran Timotijević, tadašnji zamenik glavnog
poverenika Tomislava, a koji je bio i predsednik Upravnog odbora istog preduzeća i
splava. Timotijević je danas predsednik Nezavisnog sindikata, s kojim je sindikalna
asocijacija Nezavisnost u večitom ratu.
Koliko je u proteklom periodu potrošeno i za šta, to ni sami akteri nisu
umeli da kažu. Splav Pikaso je, inače, po dostupnim
informacijama, građen parama EDB-a, a ne novcem sindikata.
Kada su ovako finansijski zbrinuti lideri Nezavisnosti najureni iz
svog matičnog sindikata, kao funkcioneri su vaskrsli u Nezavisnom. To je bio
razlog za uzajamno mazanje blatom ova dva sindikata, zbog čega
su radnički interesi gurnuti u stranu.
Rat
za kasu
V.D. glavnog poverenika Nezavisnosti Radivojević u
jednom svom javnom obraćanju članstvu pita se zašto bivše rukovodstvo nije predložilo planove za sredstva kojima je raspolagalo i
zašto nisu donete odluke kako će i na šta da se troše
pare. Odmah zatim on konstatuje da je bivše rukovodstvo po
sopstvenom, slobodnom nahođenju raspolagalo kasom, splavom,
apartmanom, službenim vozilima marke jugo žute i crvene boje koje su
vozikali i za privatne potrebe, da su bespotrebno plaćali
advokate iako sindikat raspolaže pravnom službom.
Za sindikalne aktivnosti smenjeni rukovodioci nisu imali para, tvrdi
Radivojević.
Prešavši u Nezavisni sindikat, bivši iz Nezavisnosti su se
obrušili na svoj stari sindikat dokazujući da su sve radili po
zakonu i odlukama nadležnih organa, a da je njihova smena bila nelegitimna. Rat oko sindikalne kase
pune novca od članarina i prihoda ugostiteljskih objekata, nastavlja se i ovih dana.
Ni rukovodioci drugih sindikata nisu izdržali da ne ulete u
rat za radničke duše. Sindikat EDB, koji glasi za reprezentativni, oglasio se jednom pomalo
zajedljivom informacijom: "Svi oni koji nisu članovi
Sindikata EPS, a gadljivi su na novac koji je sindikat ispregovarao, imaju mogućnost
da isti ne prime". Inače, reč je o nekih 9.000 dinara, koliko po računici
vođa Sindikata EDB pripada svakom radniku.
Tu slavljeničku računicu kvari činjenica da je rukovodstvo EDB-a svojim radnicima prethodno smanjilo plate
za 10.000 dinara, u proseku, pa ova povišica ne predstavlja čak ni vraćanje na pređašnje stanje.
Plate su smanjene tako što su kolektivni ugovori predviđali
vrlo rastegljivu cenu radnog sata koja je varirala od 119 do 135 dinara.
Rukovodioci EDB-a su, onda, po sopstvenoj volji isplaćivali
neku satnicu koja je bila između ove dve svote i tako zakidali
radnicima na platama. Kada je situacija postala nepodnošljiva,
jednostavno su seli za pregovarački sto sa svojim sindikatom
i ispregovarali navodnu povišicu.
Sindikat Nezavisnost je osporio validnost takvih kolektivnih ugovora i sada
se čeka mišljenje Ministarstva rada i stav Međunarodne organizacije rada.
Za to vreme,
radnici neka se snalaze i čekaju
neka bolja vremena.
Bilo
nekada
Nekada, dok je bilo
para, svi radnici su solidarno
ulagali u odmarališta po vasceloj
Srbiji. Danas u odmaralištima na Vlasini,
Kostocu, Rajcu, Perućcu, Đerdapu i Iriškom vencu odsedaju
skoro isključivo rukovodioci EDB-a. Radnika tamo skoro da
nema, a troškove snosi preduzeće.
Jedni te isti ljudi stalno
idu na "rehabilitaciju" (čitaj: bančenje i pijančenje
za radničke pare), a troškovi se prave
i plaćaju
iz firmine kase bez ikakve
kontrole.
Dok se rukovodioci tako provode, radnici nemaju šta da
rade i postaju
tehnološki višak koji se šalje
na ulicu. Hit je postalo angažovanje privatnih firmi koje su u sprezi
sa direktorima, i to za one poslove
za koje EDB ima sopstvene radnike.
Prihodi ostvareni preko naduvanih faktura zatim se dele sa rukovodiocima EDB-a o čemu svi radnici znaju,
ali strepe za svoj posao,
pa ćute.
Ako radnici
ne mogu da rade i da primaju
platu, sindikalni funkcioneri su nezamenjivi. Za Dragana Kostića, profesionalnog borca za radnička prava, njegove kolege tvrde da ni dana nije radio na poslu na koji je raspoređen, ali
da je zato već 25 godina na radu u sindikatu. Više mu se isplati, to
je sigurno.
Jeftina slika u skupom ramu
Bez obzira
na to što stalno kuka
kako nema para zbog čega struja
mora da poskupi, rukovodstvo EPS-a nikako da zavede red u sopstvenoj
kući i
da za početak bar spreči dalje odlivanje sredstava.
Na lokaciji
u beogradskoj Ustaničkoj ulici broj 246 stoji baraka na kojoj je nekada bila oznaka EDB-a. U vezu s njom upućeni dovode Nebojšu Bankovića i Dragana
Mostića, nekadašnje saradnike muža Slavice
Đukić-Dejanović u čerupanju preduzeća Zastava elektro.
Iz nekog
neobjašnjivog razloga,
sa pomenutog objekta je nestala tabla EDB-a, a kao vlasnik je uknjiženo privatno lice. Nijedan
od 50 dobro plaćenih i dokonih
pravnika ovog javnog preduzeća nikada nije ni pokušao da dođe do podataka ko je, kada
i kako otuđio ovu imovinu.
Za sada
EDB i dalje uredno plaća troškove za ovaj
objekat koji, očigledno, koristi neko
drugi. Upućeni su sigurni da će čim nađu investitora
sadašnji vlasnici
otpočeti sa gradnjom
na ovoj isplativoj beogradskoj adresi.
Radnici gladni,
građanima struja
skupa, a direktori EDB-a arče imovinu
preduzeća plaćajući neke
svoje lične političke interese. To je današnja slika cele
srpske elektroprivrede.