Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Na licu mesta
Život, profit i porodično preduzetništvo u Ministarstvu životne sredine
(1)
Očistimo
ih!
Kako
bi javnost upoznao sa dešavanjima u Ministarstvu životne sredine, rudarstva i
prostornog planiranja, Tabloidov izvor iz vrha ove državne institucije
odlučio je da na videlo iznese sve ono što se
svakodnevno dešava daleko od očiju
javnosti, a nespojivo je sa zakonima i moralom, u nadi da će
nove vlasti uskoro istražiti kriminalne radnje one prethodne...
Eko-insajder
2
Kad se kaže da je neko pomoćnik ministra,
dakle državni službenik kao što je Nebojša Pokimica, pomoćnik
ministra u Ministarstvu životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja,
prirodno je pomisliti kako on radi u interesu Republike Srbije i njenih građana,
od čijih
para i dobija mesečnu platu od oko 120.000 dinara (ovo, naravno, nije
jedino mesečno primanje koje on ima, ali...). Gospodin Pokimica
istovremeno radi i za stranu firmu-organizaciju pod nazivom SEEFED (http://www.seefed.eu)
registrovanu u Briselu, Belgija.
Pomenuta
organizacija, koja svakako nije niti dobrotvorna, niti neprofitna (budući
da od svojih članica i klijenata i te kako naplaćuje
novac za članarinu
i obavljene usluge) bavi se identičnom delatnošću kao i
ministarstvo u kojem je gospodin na poziciji pomoćnika ministra
(dakle, u pitanju je tematika životne sredine).
Da
li je ovo normalno, da li je uopšte legalno, a da ne pominjemo da li je
moralno? Jer, reč je o čistoj zloupotrebi službenog
položaja,
poslovnih veza, uticaja i poznanstava, kao i poverljivih i korisnih informacija
(i sve to iz pozicije jednog visokog državnog službenika) zarad promovisanja i
širenja ličnog privatnog biznisa (on je u SEEFED-u
istovremeno i nacionalni projektni koordinator za Republiku Srbiju, dok je u
ministarstvu pomoćnik ministra).
Pored
navedenih primanja, gospodin Pokimica je takođe angažovan
od Akreditacionog tela Srbije kao stručni ocenjivač, i
na tim poslovima, uz minimalni utrošeni trud, na mesečnom
nivou uzima pristojne novčane sume. Koliko je poznato
gospodin Pokimica je svakako i stranački čovek (što
i ne čudi
budući
da se na mestu na kojem jeste nije našao pukom slučajnošću
ili ga zaslužio time što je izuzetno vredan i izrazito pametan mladi čovek),
a priča
se i da je u više upravnih odbora (što takođe
nimalo ne iznenađuje, a verujemo da i to nije teško proveriti kako bi se
dobile precizne informacije i u ovom pogledu).
I
pored trenda optimizacije državne uprave, Pokimica uspeva
da u okviru ministarstva zapošljava svoje prijatelje,
kao i rodbinu
bliskih saradnika i poslovnih partnera,
i to u trenutku kada je na hiljade
mladih, vrednih i sposobnih ljudi
na birou bez ikakve nade
da u skorije vreme pronađu bilo kakav posao, a svakako ne onaj za koji
su se godinama mukotrpno školovali...
Skorašnji
primer je zapošljavanje u rekordnom roku gospodina Filipa J.
u Odeljenju za upravljanje projektima (na lično insistiranje gospodina Pokimice, svakako). Slučajnost? Naravno da nije. Naime, Filip.
J. je sin Anđelke Mihajlov, bivše ministarke
životne sredine, dugogodišnjeg bliskog
poslovnog saradnika gospodina Pokimice, partijskog kolege kao i faktički glavnog
čoveka Nevladine
organizacije "Ambasadori
životne sredine". Zato nikako i
ne čudi što je gospođa Mihajlov
(i ljudi iz njene organizacije)
angažovana kao "vrhunski ekspert" na više projekata
za koje je ovaj pomoćnik ministra zadužen, a takođe je zbog svojih poslovno-drugarskih veza sa njim uključena u sva
druga aktuelna dešavanja, radne grupe
i sl. u vezi sa Ministarstvom.
To je i jedan od glavnih razloga
zbog kojeg se uglavnom sve druge
nevladine organizacije u oblasti životne sredine u Republici Srbiji nalaze u senci i tretirane
su kao "građani drugog reda". Da li zaista želimo takav tretman prema nevladinom sektoru u trenutku kada je put RS prema EU (barem se tako čini) jasno
definisan? Jesu li to evropske vrednosti kojima (deklarativno) težimo?
Hoće li EU tolerisati ovakve stvari, koje usput nanose
i trajnu štetu međunarodnom imidžu Srbije?
A kada je o zapošljavanju reč, treba pomenuti i najnoviji primer - Projekat "Podrška sprovođenju Nacionalne strategije održivog razvoja
Republike Srbije" u okviru kog je nedavno
bio raspisan konkurs za četiri radna
mesta.
Ovaj projekat
(koji finansira Vlada Kraljevine Švedske, preciznije Švedska agencija za međunarodnu razvojnu saradnju)
bio je pod okriljem Kabineta
potpredsednika Vlade za evropske integracije
Božidara Đelića, pa kako je Đelić dao ostavku, sudbina projekta bila je neizvesna. Na lično insistiranje, lobiranje
i zalaganje Nebojše Pokimice, projekat se "preselio"
u Ministarstvo životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja
- nesumnjivo zato što gospodin Pokimica naprosto gori od
želje da
se zbog opšte dobrobiti svih građana bavi održivim razvojem
u Republici Srbiji...
Budući da je gospodin Pokimica sada takoreći "glavni
odgovorni" za ovaj projekat, on ima i izuzetno
veliki uticaj na to ko će biti primljen na
navedena radna mesta. Da li
će to zaista biti najbolji i najprikladniji
kandidati za ove četiri pozicije
(a bilo je, prema našim saznanjima,
čitavo brdo
prijava - što je apsolutno
razumljivo budući da su uslovi i
više nego dobri, a plata daleko, daleko
veća od republičkog proseka)? To će, kao i do sada,
po svoj prilici
biti njegovi prijatelji, poslovni partneri, poznanici, rodbina, zemljaci i slična bratija...
Takođe, u okviru
svog sektora, Pokimica ima i
jednu od tzv. zlatnih koka
ministarstva, pomenuto Odeljenje za upravljanje
projektima. To je mesto sa kojeg praktično ima direktan uticaj na značajne tokove
novca - u pitanju su mnogobrojni projekti koje finansira
EU, kao i drugi projekti bilateralnog karaktera. Naravno, ovo takođe znači da ima i popriličan uticaj kada je u pitanju zapošljavanje
i angažovanje njemu bliskih i
bitnih osoba na tim istim
projektima.
Još jedna od veoma zanimljivih ličnosti u ministarstvu jeste
državni sekretar gospodin Nemanja Komazec, tvorac politike "odricanja od dnevnica"
i svih drugih
eventualnih troškova službenih putovanja (ovo naravno važi samo
za službenike, ali
svakako ne i za rukovodeći kadar).
Ova se politika ogleda u
tome da maltene svaki službenik koji negde putuje
mora da potpiše
izjavu kojom se "samoinicijativno" odriče dnevnica
i svih drugih
troškova na račun ministarstva (pošto u protivnom neće dobiti rešenje za službeni put, tj.
jednostavno neće otputovati - praktično čista ucena).
Treba li
uopšte pomenuti da je ovo apsolutno protivzakonito?
Ovo se takođe zaista veoma lako može proveriti
pošto se u finansijskoj službi ministarstva nalazi hrpa takvih
potvrda koje su službenici bili
primorani da potpišu.
Inače, gospodin Komazec
je poznat i po tome što je protiv njega i njegovog
kolege Bojana Đurića (takođe državnog sekretara)
Državna revizorska
institucija podnela 11, odnosno šest prijava
za pokretanje prekršajnog postupka
zbog nenamenskog trošenja novca.
Ovaj bilans
bi sigurno bio i daleko gori da
gospodin Komazec na mesto internog
revizora u ministarstvu nije zaposlio svog
školskog druga Žarka V., dajući mu solidnu
platu i raznorazne
druge beneficije i bonuse. A gospodin
Đurić je poznat sa sajta "Očistimo Srbiju" i plaćen je neverovatnih 26.000 evra,
a koji je urađen u CMS (nepostojećem) programskom jeziku koji je jasan valjda samo
njemu i grupi
programera koji su ga radili!
Ono što treba posebno
apostrofirati kada se govori o trošenju
para poreskih obveznika jeste i isplaćivanje znatnih suma novca određenim ljudima
zaposlenim u ministarstvu za učešće u raznoraznim (mahom "fantomskim") komisijama, a tu je i isplaćivanje prekovremenih radnih časova (i to takođe mahom jednim te istim ljudima,
koji su zasigurno
toliko vredni da im radni
dan traje i preko 24 časa), pa se neretko
dešava da npr. sekretarica u kabinetu ima veća mesečna primanja od mnogih visokoobrazovanih službenika ministarstva što je veoma
logično, zar
ne?
Sve ovo
može se proveriti u spiskovima
zaposlenih, njihovim mesečnim primanjima (redovnim
i prekovremenim), kao i spiskovima
svih komisija u čijem "radu" učestvuju. Pa da se jednom konačno podvuče crta i jasno vidi ko
je i koliko novca poreskih obveznika dobio za svoj rad
i zalaganje.
Da li su zaista
bilo kom ministarstvu ili bilo kojoj državnoj
ustanovi potrebni ovakvi ljudi? Ljudi
koji će bez imalo ustručavanja i
trunke stida raditi samo i
isključivo u svom ličnom interesu i u svoju ličnu korist - dobijajući pritom
novac za platu (i druge
beneficije) od poreskih obveznika, tj. građana Republike Srbije? Odgovor je svakako ne i krajnje bi vreme bilo da se ovakva
vrsta ljudi najzad i jednom
za svagda iskoreni iz državne
uprave.
(Nastaviće se)