https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Esej: Povodom 65-godišnjice disidencije Akademika Burovića

Bojana

Prošlo je 65 godina od kako se akademik Kaplan Burović usprotivio envero - staljinističkom mraku. Njegova borba za pravdu i istinu i danas traje punom snagom. Kao mlad čovek, postao je žrtva diktature i jednoumlja, ali se čak ni u zloglasnom Enverovom zatvoru, u Burelju (Albanija), nije predavao, nego je stalno širio svoje ideje i pisao protiv ondašnjeg režima i protiv svih dogmi koje je ondašnja vlast u Tirani propovedala. Kao emigrant u Švajcarskoj, nastavio je da piše svoja dela i razobličava lažne teorije o ilirskom poreklu Albanaca. Njegovo stvaralaštvo i energija i dalje blagorodno utiču na razotkrivanje velikoalbanskih prevara ali i na razumevanje zabluda albanskog naroda, koje su nastale kao posledica krivotvorenja istorijskih činjenica i širenja ideoloških i nacionalističkih otrova. Kratak pogled na život i dela Akademika Burovića, povodom 65 godina njegove disidencije, napravio je Danilo Dančetović, jedan od najboljih poznavalaca njegovog stvaralaštva

Danilo Dančetović

I pored svih nastojanja i najdrastičnijih mjera titoističkih i enverističkih vlasti da ime akademika, prof. dr Kaplana Burovića izbrišu i iz svijesti njegove rođene djece, kamoli i iz svijesti naroda, on je i iz njihovih zatvora, gdje su ga živog sahranili decenijama, vaskrsnuo i kao ptica feniks uzleteo ne samo na nebu svoje domovine, već čitavog Balkana, Evrope i svijeta.

Vaskrsnuo je svojom herojskom borbom za slobodu i demokratiju, primoravajući i samog Josipa Broza Tita da jezikom javnog tužioca prizna da je Akademik Burović bio i bit će konstruktivan građanin, dok je ipsisimus Envera Hodžu primorao da prizna jezikom i perom svojim da su partijske i državne vlasti, koje su ga hapsile i živog sahranile, jedna crna banda, kriminalna i omražena od čitavog naroda, koja ne poštuje nikakve zakone, pravila i principe.

Vaskrsnuo je svojim publicističkim stvaranjem, koje nije prekinuo ni iz ćelije najmonstruoznijeg zatvora na svijetu Burelji, pišući i razdajući među zatvorenicima svoje rukopisne knjige džepnog formata, kojima je raskrinkao vlasti.

Vaskrsnuo je svojim književnim, umjetničkim stvaranjem, kojim je probio i zidine tog zatvora od armiranog betona i dospio na stranice glavnog književnog časopisa Albanije, primjer ovaj bez presedana u istoriji svijeta.

Vaskrsnuo je i svojim naučnim stvaranjem, kojim je minirao zgradu albanologije iz temelja, dokazujući nam da Albanci nisu ni autohtoni, ni Iliri i ponajmanje Pelazgi, da su Albanci falsifikovali sve i svašta, i svoje ime, kamoli i svoje porijeklo, svoju istoriju.

Ovo suprotstavljanje albanskoj falsifikovanoj istoriji on je započeo još prije hapšenja, svojom tezom Ulcinjsko narečje, kojom je 1969. godine branio drugu diplomu na Univerzitetu u Tirani.

Osim toga, Akademik Burović je iz zatvorske ćelije, tresnuo vlastima istinu da oni ne samo što nisu narodne, ponajmanje socijalističke i komunističke, već su i socijal-fašističke vlasti, ogrezle u zločine i krvi nevinih ljudi.

Tretirati Akademika Burovića u svim ovim aspektima treba vremena i prostora za objavljivanje, kao i strpljenje čitalaca da to pročitaju. Pa i samo u aspektu njegovog disidentnog književnog stvaranja. Ja ću ovdje spomenuti samo naslove nekih njegovih umjetničkih disidentnih djela, a u okviru ove njegove 65-te godišnjice disidencije.

BOJANA - disidentna poema, objavljena isprva u Dubrovniku 1952. godine; preštampana u Beogradu i Zagrebu 1953, kojom je Jugoslaviju i Albaniju (Istočne "socijalističke" zemlje !) nazvao Golgotom, gdje narodi ropću i stenju pod terorom "komunista". Na konkursu poezije u Beogradu 1954. nagrađena je prvom nagradom i diplomom.

IZDAJA - disidentni roman, objavljen u Tirani 1965. godine i prihvaćen od Albanaca kao remek djelo njihove umjetničke proze, uveden i u program škola svih kategorija. Za ovaj roman su ga proglasili i počasnim članon Akademije nauka i umjetnosti. Do sada doživio i peto izdanje, pa i u jednom tirazu od 100.000 primjeraka.

ODJEK KORABA - zbirka disidentnih pripovijedaka, Tirana 1967.

ZMIJA - disidentna novela, Tirana 1969.

DOĆI ĆU ! - disidentni sonet, zatvor u Burelju 1973. Objavljen imenom pjesnika Petrit Ruka u glavnom organu štampe Saveza književnika i umjetnika Albanije NËNTORI Br. 7, Tirana 1987. Dodjelena mu je i godišnja nagrada tog časopisa.

ĐUBRE - disidentna pripovijetka, zatvor u Burelju 1985, dramatizirana i prikazana 1994. preko Radio-Televizije Tirane - Albanija.

Po izlasku iz albanskog zatvora tražio je i dat mu je status političkog emigranta, a zatim i državljanstvo, u Švajcarskoj, gdje je do sada objavio 143 djela, publicističkog, književnog i naučnog karaktera, za što je od Srpske pravoslavne crkve (SPC) odlikovan zlatnom medaljom "Petar II Petrović - Njegoš", a od Kraljevskog kulturno-naučnog instituta Srpska kruna iz Kragujevca, uz zlatno odlikovanje Srpska kruna, proglašen je za Srpskog Viteza i za Svetog Ratnika. Iz Moskve su mu stigla dva odlikovanja potpisom kozačkog atamana, puk. Vojislava Vidanovića: Sveslovenska nit i Aleksandar Nevski.

Naučno društvo iz Niša Serbian Scientific Society - International Assotiation of Urban Ekology EKOMAN, prilikom promovisanja tamo njegovog kapitalnog djela SKADAR - istorija grada, odlikovan je zlatnom medaljom Pečat Niša iz III veka. Istovremeno, Albanci, koji se ne odriču njega (upinju se u to da je on Albanac i njihov književnik, borac pa i heroj za slobodu i demokratiju !) osudili su ga na smrt i, preko interneta, pozvali su svoje junake da pođu u Ženevu, gdje sada živi, sa ciljem da ga ubiju. Preko interneta su mu očitali i opelo! Sve - tobože samo i samo što je izjavio da nije Albanac, već Jugosloven, srpsko-crnogorskog porijekla.

Povodom 65-godišnjice njegove disidencije, koja je istovremeno i 65-godišnjica jugoslovenske disidencije, pa i evropske i svijetske, preštampavamo mu jedan fragment poeme BOJANA.

Bojana

(fragmenat poeme)

S najvećim čuđenjem,

posvećujem je sebi.1)

Vijuga se,

teče,

juri,

Kraj blatišta

k moru

žuri.

Mutna joj je

voda

sva,

Blatna,

žuta

i bez dna.

Obale joj

s obe

strane,

Pritisnule

ljute

rane.

Kuka,

stenje,

šumi - bruji,

Dotle vetar

nad njom

struji.

Miluje joj

lice

bledo

I šapuće:

-Ne plač,

čedo!

-Teci dalje!

Teci!

Teci!

-K moru hitaj!

Jade

reci!

-Kaži

što si vid'la

tamo,

-Na Golgoti2),

oj,

Bojano !

Dubrovnik,

jesen 1952.

______________

1) U izdanju od 1952. i 1953. godine poema je posvećena Koči Dzodzeu., likvidiran od Envera Hodže 1948. Poslije emigriranja u Albaniju, 1960. godine, autor poriče tu posvetu i zamjenjuje je novom.

2) Golgota - oblast u Izraelu, gdje se misli da je raspet Isus Hristos. Simbolizuje mjesto patnji i bijede, stradanja i mučnja.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane