Feljton

Ekskluzivno: ispovest Tomislava Merčepa, njegovo viđenje uzroka i posledica srpsko-hrvatskih sukoba devedesetih

Od mira i sloge, do raskola i rata

Magazin Tabloid, bez svojih komentara, u nekoliko nastavaka objavljuje tumačenje Tomislava Merčepa (koji je dva puta pred hrvatskim sudovima osuđen za ratne zločine) o tome kako je i zašto počeo rat devedesetih godina u Hrvatskoj i činjenice koje je u prilog tome izneo, a na poziv Matice hrvatske iz Vukovara. Čitaocima ostavljamo da sami prosuđuju o ovom tragičnom periodu za oba naroda.

......

Na poziv Borne Togonala, tajnika Matice hrvatske Vukovar i stvarne potrebe da se kroz zbornik vodeće kulturne institucije objavi istina o početku i slijedu prijeratnih demokratskih događanja, spozna razvoj događanja, sudionici i stvarno stanje u ostvarivanju vjekovnog sna hrvatskog naroda i građana naše Domovine o slobodnoj Domovini, pristao sam dati svoje viđenje, a mislim da će poslije objavljivanja ovog zbornika sazrijeti situacija i potreba da se organizira okrugli stol istine o Vukovaru kako bi misterij oko herojske obrane i bezdušne želje za uništenjem postao jasan, a istina prezentirana u cijelosti i nepristrano jer samo istina oslobađa i daje mir, a mir Gradu heroju je najpotrebniji.

Razvija se nelegalna trgovina, alkohola, cigareta i kave u čemu prednjače Marin Plišo i Ferdinand Jukić kao Hrvati te braća Grahovac i Čičić kao Srbi, a na granici zakonitosti, kako tvrdi sam vlasnik, poslovao je Josip Dufek.

Bio je to ogroman obrt kapitala od kojeg porez bivšoj državi nije uopće plaćen, a i mnogi dobavljači za svoje proizvode nisu dobili novac. Sve to pokrivalo se kroz policiju i vrh političkih struktura. To je bio vrlo loš predznak kao uvod u demokraciju jer kada je čovjek opterećen prošlošću, to ga uvijek prati i uvijek ti kao hrvatskom biću otežava put prema jedinom cilju, slobodnoj Domovini u kojoj je vladavina prava jedino što može zajamčiti sreću i dugovječnost te gospodarski napredak. Vidjet ćete poslije da su uvijek u kasnijim događanjima ovaj lobi i njegovi zaštitnici bili kamen spoticanja i nelagode te nesuglasica.

Kako bi se bolje razumjelo što se to događalo od početka 1989. do 31. kolovoza 1991. treba netko tko se rodio u Vukovaru i sve to proživio, ispričati priču iz svoga susjedstva i priču koju je stalno slušao od preživjelih osoba iz drugog svjetskog rata, rata koji je u svom ludilu zauzimanja i oslobađanja uništio kulturni i ljudski potencijal ovog područja. Komunistička vlast je u socijalnom smislu funkcionirala, no u nacionalnom, Srbi su bili totalno nadmoćni radi toga što je Savez komunista preko komiteta, policije i vojske pod nadzorom Aleksandra Rankovića razmještao stanovništvo i iseljavao Hrvate tako da smo već i u tom smislu bili gotovo podređeni. To je posebno izraženo u doseljavanju Srba iz Ozren planine na lokaciju Borova naselja i Borova Sela, a na lokaciju Savulja približno 15.000 osoba što je osobno proveo Nenad Krekić, tadašnji generalni direktor Kombinata "Borovo".

Veći dio tih osoba kasnije su bili najagresivniji u zločinima koje su počinili u Domovinskom ratu.

Samo iz moje ulice, Trpinjske ceste, odselilo se petnaest hrvatskih obitelji samo od rampe do Ličke ulice (približno 1 km) iako je Trpinjska cesta duža od trt kilometra. Iz svake katoličke obitelji odselila se po jedna ili dvije osobe jer za njih nije bilo radnih mjesta, dok su pridošli Srbi dovedeni i zapošljavani po nacionalnoj osnovi.

Milicija u Vukovaru imala je 76% Srba, 18% Jugoslavena i 4% Hrvata te 2% ostalih. Sve to uz spoznaju da je Jugoslavija ostala bez vođe, da se na europskoj pozornici raspadao komunizam, da Kombinat "Borovo" već šest mjeseci nije isplaćivao plaće, da je na ovim prostorima otpočeo proces demokratizacije koji je u svoj ovoj nesreći najprije potražio razloge u nacionalnim nejednakostima. Želja Hrvata da budu slobodni od strane Srba ne prihvaća se kao napredak već kao prijetnja da se privilegiranoj manjini oduzme vlast, a uz dodatni naboj velikosrpske propagande, ponajviše dnevnika "Ekspres politike".

Brana Crnčević, Borislav Jović, Vojislav Šešelj, Paroški i drugi velikosrpski huškači uz podstrek, tada pojedinaca iz JNA koji su masovno kamionima te armije razvozili i dijelili oružje, otvorili su prostor za ponižavanje i sramoćenje onog dijela Srba koji su bili potpuno u redu. Tada dolazi do prvih demokratskih izbora koje na području bivše općine Vukovar dobiva SDP-SKH, ali točnije unutar njega prikriveni SDS koji se ubrzano osniva po selima s većinskim srpskim stanovništvom. Poneseni demokratskim promjenama, budi se i inicijativa za obnovu Hrvatskog doma u Vukovaru i Društva Hrvatski dom.

Kada je 1989. godine počela pucati jugoslavenska sastavnica dolazi do nacionalnog buđenja i izvjesnih sloboda. U tom interregnumu još je uvijek na vlasti srpsko-komunistička koalicija stoga je potreban oprez, jer je neizvjesno kako će se događaji razvijati. Zato se krišom sastaju u kući Antuna Šimunovića: Stana Radošević, Vladimir Kršić, Andrija Šijanović, Ante Ilić i Brane Crlenjak i dogovaraju o obnavljanju Društva Hrvatski dom.

Stana Radošević je kustos Gradskog muzeja i dostupna joj je arhivska građa o postojanosti i djelatnosti Društva pa se mogu temeljito i pouzdano izvršiti rekonstrukcije o radu Društva i pripremiti se za obnoviteljsku skupštinu. Svibnja 1990. godine s prvim demokratskim izborima u Republici Hrvatskoj otpočinje proces uspostave demokratskog parlamentarnog sustava vlasti pa unatoč nastojanja da i silom zadrži postojeće stanje komunistička vlast to nije u mogućnosti. Više nije bilo potrebno konspirativno djelovanje. Javno se izlazi s idejom obnavljanja rada Društva.

Poneseni demokratskim promjenama, budi se i inicijativa za obnovu Hrvatskog doma u Vukovaru i Društva Hrvatski dom.

Izbori

Sve je iznenadio odličan postotak HDZ-a čiji sam bio predsjednik od osnivanja. Računali smo da s Hrvatima u SDP-SKH-u činimo većinu i eto napokon Hrvata na vlasti u vukovarskoj općini.

Odmah sam prionuo poslu te sam iz izabranog predsjedništva stvorio jednu nadasve čvrstu i složnu ekipu koja će biti i nukleus stvaranja Hrvatskog demokratskog pokreta i nukleus otpora okupatoru i jugoslavenstvu, kao sredstvu velikosrpske ideje te brana u osvajačkoj želji prema teritoriju "Avnojevske Hrvatske" na istoku zemlje.

Demokratske promjene i ustrojavanje HDZ-a su krenule na način da su Branimir Glavaš i Ante Đapić uporno obilazili Vukovar tražeći pogodnu osobu jer je iločko područje već imalo inicijativu u Goranu Mršiću, Ivici Hajvazu, Ivanu Šimiću i drugima. K meni u ured došao je VKV zidar Vlatko Janić iz Bapske i rekao: "Šefe oduvijek si bio pravi Hrvat, učlani se u HDZ!". Pitao sam ga: "Zašto bio? Pa valjda sam još!", uzeo sam pristupnicu i učlanio se u HDZ. Nakon dva dana bila je treća tajna izborna skupština u hrvatskom mjestu Šarengradu.

Na osnivačkim skupštinama u Iloku, Šarengradu i Bapskoj, gdje sam i ja pozvan, održao sam govor i prihvatio obvezu organiziranja HDZ-a na području općine Vukovar. Za nekoliko dana imali smo 3.000 članova. Kada smo pristupnice ponijeli u Osijek Glavaš, Vuletić i drugi nisu mogli vjerovati da smo se organizirali u tako kratkom vremenu. Vrlo brzo dolazi do prve javne osnivačke skupštine u Republici Hrvatskoj u selu Bogdanovci gdje se gotovo cijelo selo učlanilo u HDZ. Izabran sam za prvog predsjednika općinskog odbora. Organizirao sam HDZ u svim selima gdje ima Hrvata i organiziramo proslave obljetnica. Tako smo od Iloka do Ćelija obavili u roku od dvije godine 44 izborne skupštine i proslave obljetnica unutar HDZ-a i narasli do zapanjujućih 17.200 članova. Išli smo i u Tenje, Dalj i Bukovicu te smo prvi put pohodili i jamu Jazovku te obišli virovitičku vojarnu poslije uhićenja Virovitičana. Osigurali smo skup Žarka Domljana u Belom Manastiru te pomagali u osnivanju DSHV-a gospodinu Beli Tonkoviću, Stanki Kujundžić i Milanu Bičaniću.

Moram napomenuti da su vukovarski HDZ-ovci bili najbrojniji na prvom Saboru HDZ-a u Zagrebu, u dvorani "Vatroslav Lisinski". Imali smo 75 izaslanika. Prva osoba učlanjena u HDZ iz općine Vukovar bio je Josip Blažević "Deda", a prvi predsjednik HDZ-a grada Vukovara bio je Damir Mihaljević.

Osobe koje su sudjelovale na prvom postrojavanju oružanih snaga Republike Hrvatske na stadionu N.K. Zagreb u Kranjčevićevoj ulici: Grgo Plenković, Ilija Dvojković, Josip Gažo i Stjepan Rajković.

Hrvatski dom i poziva na suradnju. Privremenom inicijativnom odboru prilaze: Tomislav Omrčenović, Vladimir Husar, Ivo Mikić, Stjepan Will, Tomislav Bajnrauh, Drago Antunović, Franjo Komšić, Vilma Vidović i Tomislav Vukas.

Dva konzultativna sastanka održana su u Gradskom muzeju, a ostali sastanci u Veslačkom klubu, jer su tamo uvjeti bili povoljniji, a i svojom hrvatskom tradicijom bio je poznat u Vukovaru.

Na sastancima se određuju konkretna zaduženja i utvrđuje što je učinjeno. Svečani proslov spremit će Brane Crlenjak, zahtjev za povrat imovine i pravila Društva načinit Će Tomislav Omrčenović, za uređenje dvorane i pozornice pobrinut će se Stana Radošević i Ivo Mikić, T. Lung će se brinuti o električnim uređajima i ozvučenju. Tomislav Bajnrauh vodit će brigu oko tiskovnog i promidžbenog materijala, Rene Matoušek za odnose s javnošću, Stjepan Will, Franjo Komšić i Vilma Vidović prikupljat će financijska sredstva, a blagajničko poslovanje vodit će Mira Dalić, ličilačke radove obavit će V. Menges, a ostali članovi inicijativnog odbora nastojat će omasoviti Društvo novim članovima. Tomislav Vukas koordinirat će s crkvenim zborovima. Pripreme su obavljene vrlo temeljito. Ništa se nije prepustilo improvizaciji. Svaki član inicijativnog odbora preuzeo je određeni broj ulaznica da ih podijeli poznanicima s napomenom da ih ne prime oni koji nisu sigurni da će doći. Na taj se način željelo osigurati da sva mjesta u dvorani budu popunjena, ali i protiv nepoželjnih osoba pripravnih na sabotažu ili provokacije. Vremena su bila nesigurna pa se ta predostrožnost pokazala opravdanom, jer je doista bilo pokušaja nasilnog ulaženja u dvoranu i prekida struje što su naši "stražari" uspješno osujetili.

Tog dana 14. prosinca 1990. godine pada je gust snijeg i zasuo sve ceste i putove. Crkveni zbor iz Iloka javlja da ne može doći jer autobus ne može proći "šarengradskom dolom" pa se moraju probijati obilaznim putom, ali ipak na vrijeme dolaze. Vukovarske Hrvate snijeg nije omeo. Svečano obučeni već oko 17:00 sati počeli su pristizati u Hrvatski dom, tada Centar za kulturu. I prije 18:00 sati puna je kazališna dvorana, ni stajaćih mjesta više nema, oko 400 ljudi.

U nazočnosti mnogih uglednika društvenog, političkog i kulturnog života, te crkvenih dostojanstvenika, gostiju i građana grada Vukovara otpočela je Hrvatskom himnom obnoviteljska skupština Društva Hrvatski dom. Na svečano uređenoj pozornici zauzelo je radno predsjedništvo svoje mjesto, a sačinjavaju ga:

1. Vladimir Husar, dr. dipl. ing. (predsjednik)

2. Andrija Šijanović, dr. liječnik

3. Tomislav Lung, dipl. ing.

4. Tomislav Omrčenović, dipl, iur.

5. Stjepan Will, privatni obrtnik

6. Stana Radošević, prof.

7. Vilma Vidović, privatni obrtnik

8. Franjo Komšić, privatni obrtnik

9. Brane Crlenjak, prof.

Goste je pozdravio predsjednik inicijativnog odbora, a nakon toga uslijedili su pozdravni govori gostiju: u ime Sabora Republike Hrvatske dr. Ante Kutle, kao predstavnik vojvođanskih Hrvata dr. Milan Bičanić, u ime Matice Hrvatske prof. Krešimir Mikolčić, gvardijan vukovarskog franjevačkog samostana fra. Branko Kosec, predsjednik vukovarskog gradskog odbora HDZ Tomislav Merčep. Podužu besjedu održao je Brane Crlenjak u kojoj je između ostalog rekao: "Od prvih dana djelovanja Društva Hrvatski dom (1921. g.) naglašavano je da Društvo nije nikakvo stranačko političko društvo, a to mi i sada ističemo, već mu je prvenstveno cilj okupiti Hrvate svih zvanja i zanimanja, animirati humanistički inteligenciju maksimalno, koristeći njen inventivni potencijal, a poglavito uspostaviti neposrednu suradnju s okolnom seoskim hrvatskim pučanstvom koje je popotpuno izvan sfere gradskih kulturnih zbivanja, prepušteno sebi i odnarođivanju.

Obnovljeno Društvo Hrvatski dom djelovat će na promicanju pučke prosvjete, njegovanju nacionalnih folklornih tradicija u suvremenim uvjetima, ali se nećemo samo u tome iscrpljivati, , već maksimalno poticati interesno usmjeravanje na proučavanje lokalne i nacionalne povijesti, beletrističke i stručne književnosti, narodnog i individualnog gospodarstva, likovnih i glazbenih umjetnosti te povezivanje i suradnju s institucijama obrazovanja, vjere, kulture, zdravstva i duhovnim kulturama drugih naroda zastupljenim u vukovarskoj općini. Poticati će i pomagati izdavačku djelatnost.

Zahtijevamo da nam se vrati naše i da slijedeći sabor ne bude u iznajmljenoj dvorani. Ponovo Vas podsjećam - ovu zgradu u kojoj se nalazite sagradio je hrvatski narod i ona i po božjim i ljudskim zakonima pripada hrvatskom narodu."

Govor je prekinut burnim odobravanjem. Stotine vukovarskih Hrvata ustalo je pljeskajući i u tom trenutku zablistale su suze-radosnice, a misao postala ista - svoji u svome!

U 3. točki dnevnog reda dipl. iur. Tomislav Omrčenović pročitao je prijedlog Pravila Društva Hrvatski dom što su nazočni bez primjedbi aklamacijom usvojili.

Govor u Vukovaru 24.06.1990. godine

Tomislav Merčep: "...Štovani skupe, vrijeme je slavlja, ali vrijeme je i razumijevanja. Sretan sam jer smo bez obzira na različitosti postali kao jedno u traženju puta za bolje i naprednije i za istinu. Zajednički stav svih radnika, svih političara bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost obeshrabruju rukovodioce složenog kombinata 'Borovo' jer više se ne može manipulirati s nacionalnim i vjerskim osjećajima. Traže se rezultati rada, nešto što je stvarno i za Hrvata i za Srbina. Iza sadašnje rukovodstvene garniture ostali su slijedeći rezultati: najveća financijska dubioza od postanka 'Borova', nepodijeljene plaće dva mjeseca unazad, nemar, nerad i organizirani kriminal. I u ovoj izuzetno složenoj situaciji dva čelna rukovodioca složenog kombinata 'Borovo', pokušaj da se razotkriju i kazne pojedinci odgovorni za rasipanje našeg novca jer su dijelili faktore koji nisu zasluženi, oni koji su pravili kancelarije 5 x 10 metara i to dvije, jednu za sebe, jednu za sekretaricu, oni su koji su tolerirali nerad, alkoholizam i lopovluk. Danas onima koji žele rad i red nabijaju na nos da je to politika. Pa ako je politika, a ne istina kako ja to mislim ja sam se pridružio štrajku peti dan i to mojim proglasom objavljenim na zahtjev radnika Hrvata i Srba zajedno. Ja prihvaćam da je i politika prisutna. Moj otac je radio u SOUR-u četrdeset godina, ja radim šesnaest godina. Kao građevinski inženjer gledao sam što se događa i pitao se kako je to i do sada moglo opstati? Da nemam vjere u pošteni puk općine Vukovar ne bih se niti pridružio štrajkaškom proglasu slijedećeg sadržaja, a koji oni nazivaju političkim: 'Nezadovoljni ponašanjem i rezultatima rukovodne strukture, radni ljudi kombinata 'Borovo' stupili su u štrajk upozorenja.

Traži se da Sabor RH, odnosno gospodin Stjepan Mesić, jer on je predsjednik izvršnog vijeća Sabora hitno pošalje komisiju u 'Borovo' jer 'Borovo' ne želi doživjeti sudbinu 'Građevinara' iz Vukovara. Iako je to nekim višim rukovoditeljima u cilju, radni ljudi su nezadovoljni jer su gospodin Zdravko Egić i gospodin Dragan Antić i njima slični dozvolili da se dijeli famozni faktor u zajedničkim službama poduzeća od 106 visokoobrazovanih kadrova. Svih 106 je dobilo faktor, ali to je svima poznato. Iza toga ne stoji rad i rezultati rada. U poduzeću je nemar, nerad i optuživanje poprimilo zabrinjavajuće razmjere.

Pojedini viši rukovoditelji odlaze na službena putovanja na što ubiru velike dnevnice, a rezultati njihova putovanja se ne vide, niti će se ikada vidjeti. O svemu gore navedenom postoje potrebni dokumenti, ali ista dva navedena gospodina ne žele ni sada da napuste radna mjesta već se ponovo kao jedini, zapamtite to, kao jedini kandidati ponovno javljaju za njih jer nitko neće da se javi jer bi u svakom slučaju na takvim namještenim konkursnim natječajima prošla dva gore navedena rukovoditelja. Pošto je u pitanju sudbina cca 23.000 radnih ljudi zaposlenih u složenom kombinatu "Borovo" smatram da Sabor Republike Hrvatske treba hitno i uspješno reagirati.

Time bi stekao povjerenje radnih ljudi i građana, a i ugasio žarište mogućih socijalnih nemira jer tvrdimo da u "Borovu" postoje rezerve i mogućnosti za spas, odnosno obnavljanje normalne proizvodnje i normalnog načina života.". U želji da već sutra na zavodu za zapošljavanje ne sretnem one napaćene ljude iz složenog poduzeća "Borovo" poručujem svima, borit ću se zajedno s vama protiv nepravde bez obzira iz čijih redova dolazila. Hvala Vam što ste podržavali moj rad. Mislim da sam Vaša očekivanja u okviru svoje moći ispunio. To ću pošteno raditi i u buduće. Nek se slože srca bratska, živjela nam najdraža Hrvatska!".

Na skupu se nazočnima obratio i dr. Mile Mlađenović, član Srpske demokratske stranke, riječima: "...Želim se zahvaliti na pozivu da prisustvujem Vašoj proslavi i želim pozdraviti potpredsjednika Sabora gospodina Šeksa, sveprisutne dame i gospodu i gospodina Merčepa na čiji sam poziv ovdje došao. Nije tajna, pripadnik sam Srpske demokratske stranke, ali bez ikakvog titulara. Ja mislim da Vam je to jasno. Ovdje živimo zajedno i zajedništvo je naša sudbina. Naši preci su zajedno na ovim prostorima prolijevali krv čuvajući Europu, želio bih da naša djeca zajedno, s kompjutorima uđu u Europu. Moram biti malo oštriji i reći da smo do sada živjeli u jednom totalitarnom boljševičkom režimu koji je ovu našu bogatu komunu doveo do kraha. Želimo da zajedno radeći u demokratskim odnosima sve učinimo da naša zajednička budućnost i budućnost naše djece bude što sretnija i izvjesnija. Kao član svoje stranke boriti ću se za što bolji život naših naroda u Hrvatskoj jer Hrvatska je naša zajednička Domovina i nije nam svejedno kako se u njoj živi. Jer mi živimo ovdje u Vukovaru, ja i moje dijete živimo u Vukovaru i meni je bitno kako se ovdje u Vukovaru živi. Kao demokrata prihvaćam i pozdravljam pobjedu Hrvatske demokratske zajednice kojoj je hrvatski narod dao puno povjerenje na prvim slobodnim demokratskim izborima u Hrvatskoj. Želim Vam svima ugodno i prijatno raspoloženje i slavlje. Živjeli!".

Na kraju sam rekao: "...Na kraju se želimo zahvaliti svima onima koji nisu Hrvati, a glasali su za HDZ. Posebno ovaj put izražavam zahvalnost braći Albancima koji su svi do jednoga glasali za HDZ. Braći Muslimanima, braći Mađarima i Nijemcima sa ovoga našega područja, Slovacima, a posebno Rusinima i Ukrajincima iz Mikluševaca i Petrovaca. Odmah Vam moram reći da mi je sve draže jer nam u sve većem broju pristupaju braća Srbi i kada shvate naš program kako treba smatram da ćemo tada biti najjači. Hvala im..."

Kako je demokratski proces išao strelovito brzo i velikosrpski ideolozi uvidjeli su da će ubrzo doći do za njih neželjenih događaja, počeli su poput bijesnih i presigurnih pasa nervoznim reakcijama iritirati nesrpsko pučanstvo s ciljem da dođe do vojnog sukoba i intervencije JNA i Milicije te na taj način do totalnog poraza same ideje o demokratskim slobodama za hrvatski narod i nesrpsko pučanstvo bivše općine Vukovar.

No mi nismo reagirali prema njihovim očekivanjima jer smo kao organizirana skupina uzeli u obzir činjenicu o nacionalnoj strukturi prije drugog svjetskog rata, u vrijeme pred Domovinski rat, odnosno 1990. godine te da su lokalni Srbi iza sebe imali JNA te gotovo cijelu Miliciju i hrpe oružja, veze i lobije u svijetu...

(Nastaviće se)