Drugi pišu

PSI RATA: PLAĆENICI U GLOBALNIM I LOKALNIM DRAMAMA

Za šaku dolara...

Piše: Dario MAJETIĆ, Glas Slavonije

Objavljeno 3. rujna, 2022.

Stariji i od najstarijeg zanata: Bauk najamnih ratnika kruži ukrajinom, no taj je fenomen odavno globalno raširen...

Povijesno gledano, vojnoplaćenički zanat stariji je i od najstarijeg zanata. Nekada, u vrijeme talijanskih gradova država, bilo je uobičajeno da papa i condottieri (vođe najamnih družina u Italiji) sklope ugovor prema kojem su iznajmljivali strane vojnike za zaštitu. U 17. i 18. stoljeću Švicarci su stekli reputaciju pouzdane plaćeničke vojske i od tada ih pape drže kao zaštitare.

Američki stručnjak za nacionalnu sigurnost Michael Scheimer ističe da je prije Westfalskog mira iz 1648. bilo tko s dovoljno novca mogao okupiti vojsku. Nakon toga usvojen je sustav građanske lojalnosti nacionalnoj državi i koncept stajaće vojske. Ali do danas su moderne države zadržale običaj da nacionalne stajaće vojske zamjenjuju unajmljenom podrškom.

Trenutno u svijetu postoji na stotine moćnih privatnih vojnih i sigurnosnih tvrtki te tisuće zaštitarskih podvarijanti. Najveća od svih je britansko-danski koncern G4S, koji ima 600 tisuća zaposlenih zaštitara i kontraktora po cijelom svijetu. U najstarije sigurnosne tvrtke ubraja se DynCorp, sa sjedištem u Virdžiniji, jedna je od privatnih vojnih tvrtki koja radi za State Department u Iraku. Vojnici DynCorpa zastupali su interese svojih klijenata u slabljenju revolucionarnih snaga Kolumbije i dilera kokaina u Peruu, a aktivni su Africi, Aziji i u istočnoj Europi. Iako se o modernim plaćenicima i privatnim vojnim tvrtkama (eng. private military company - PMC) više priča od rata u Iraku, one su zapravo britanska novotarija s kraja šezdesetih, potpuno operacionalizirana u Africi osamdesetih. Autorica studije Grupe za istraživanje i informacije o miru i sigurnosti GRIP, Amandine Dusoulier, trenutno je stanje u Africi za DW opisala ovako: "Privatne vojne tvrtke još su povećale svoju moć i utjecaj u mnogim afričkim zemljama u posljednjih nekoliko godina: u nekim afričkim zemljama postale su svojevrsna država u državi i čak ugrožavaju suverenitet dotičnih zemalja." Među najpoznatijim privatnim vojnim tvrtkama na afričkom kontinentu ruska su Wagner grupa, američke tvrtke CACI i Academi. U Africi djeluju i francuska tvrtka Secopex, Aegis Defence Services Ltd iz Velike Britanije, spomenuti G4S, ukrajinska Omega Consulting Group i njemačke Xeless i Asgaard.

MRAČNI SVIJET NAJAMNIKA

U Africi je vrlo aktivna i južnoafrička sigurnosna tvrtka Dyck Advisory Group (DAG), koju je osnovao ozloglašeni pukovnik Lionel Dyck, bijeli veteran Rodezijskog građanskog rata (Rhodesian Bush War) i bivši zapovjednik pukovnije Rhodesian African Rifles. DAG je angažirala vlada Mozambika za borbu protiv džihadističkih milicija al-Shabaab u predjelu Cabo Delgado na sjeveru zemlje, gdje su, prema UN-u, u lipnju 2020. neselektivno ubijali civile i nisu pravili razliku između civilnih i vojnih ciljeva. U mračnom svijetu privatnih vojski zlatnim slovima piše se ime južnoafričko-britanske tvrtke Executive Outcomes, koju je osnovao lukavi obavještajni pukovnik Južnoafričkih obrambenih snaga u mirovini Eeben Barlow. Nakon puškaranja po Angoli,Executive Outcomes svjetsku slavu stječe devedesetih angažmanom u Sijera Leoneu, gdje je za 15 milijuna dolara i koncesiju za kopanje dijamanata uništio pobunjenike i uspostavio red u ratom i terorom opustošenoj zemlji. Poslije je, pod pritiskom UN-a, Sijera Leone morao raskinuti ugovor o rudarenju dijamanata s Executive Outcomes, koji ima ugovore i s multinacionalnim korporacijama kao što su De Beers, Chevron, Rio Tinto, Cink i Texaco. Uglavnom, osim što su južnoafričke privatne vojne i sigurnosne tvrtke dale know-how ovom vražjem biznisu, njihova matična država jedina na svijetu ima, u odnosu prema međunarodnom pravu, proširen okvir pravne regulacije zaštitarskih i vojnih tvrtki. U Južnoafričkoj Republici imaju definiciju strane vojne pomoći koja pokriva aktivnosti privatnih vojnih tvrtki, a uvjet za legalnost je dozvola vlade za obavljanje takve djelatnosti.

RADO AMERIKANAC IDE U VOJNIKE

Sjedinjene Američke Države, koje generiraju najviše sigurnosnih i vojnih privatnih tvrtki te individualnih plaćenika, primjenjuju zakone samo za subjekte koji rade za Ministarstvo obrane, a ne i za druge agencije. Primjera radi, na svakog američkog vojnika u Iraku dolazio je otprilike jedan s privatnim ugovorom. U Afganistanu je omjer bio čak i veći, dosegnuvši ??vrhunac od 1,6 američkih plaćenika po vojniku. Ukupan broj plaćenika pod ugovorom Ministarstva obrane dosegnuo je približno 163.000 u Iraku i 117.000 u Afganistanu. Najistaknutija američka privatna vojna tvrtka bila je Blackwater, koju je sredinom devedesetih osnovao bivši časnik Navy SEAL-a Erik Prince. Od 2007. Blackwater je ozloglašen zbog masakra na trgu Nisour u Bagdadu, kada su njegovi zaposlenici nasumice pucali i ubili više od petnaest iračkih civila, a ranili ih 20, za što su četiri zaštitara osuđena u Sjedinjenim Državama, ali ih je predsjednik Donald Trump 2020. pomilovao. Usput rečeno, sestra Erinca Princea, vlasnika Blackwatera, Betsy DeVos, u vrijeme pomilovanja bila je ministrica prosvjete u Trumpovu kabinetu! Nakon pokolja u Bagdadu i drugih skandala Blackwater je preregistriran u Academi pa u Xe Service. Nedavno je ta tvrtka s dvadeset tisuća zaposlenih prodana i potpuno integrirana u zaštitarskog diva Constellis Group.

OD KUHARA DO MOĆNIKA

Što se tiče Ruske Federacije, poznato je da ona u svemu zaostaje za suvremenim sustavima upravljanja, pa je tako i s poslovima privatnih vojnih i sigurnosnih tvrtki. Njihova glavna vojna tvrtka zove se Wagner Group, za koju pravnici tvrde kako se u zakonskom smislu radi o kvazikorporacijskoj paravojnoj skupini izravno povezanoj s grupom moćnika iz Kremlja. Osnovnu bazu Wagner Groupa sastavio je bivši pripadnik ruskih specijalnih snaga (Spetsnaz) Dmitry Utkin, a Wagner mu je bio vojni pozivni znak na početku ukrajinskog rata 2014. Danas se Utkin smatra Wagnerovim operativnim zapovjednikom, a vlasnik je, iako to negira, Jevgenij Prigožin, poznat kao Putinov kuhar. Usput rečeno, značenje kuharskog zanata u ruskom državnom aparatu jako je veliko jer je i djed Vladimira Putina, Spiridon Putin, bio Staljinov kuhar! Zanimljivo, iz ukrajinske obavještajne kuhinje prošlog je mjeseca procurilo i to da su u raketnom napadu na sjedište Wagnera, u mjestu Popasna, ubili Putinova kuhara. Slučaj je do sada nerazjašnjen, a moguće je da se radi o podmetanju jer je vijest došla od ruskog ratnog dopisnika Jurija Kotenoka, koji je na komunikacijskom kanalu Telegram napisao: "Oružane snage Ukrajine napale 'jednu od lokacija' PMC-a Wagner u gradu Popasna u Luganskoj oblasti u Ukrajini, u kojoj je poginuo Prigožin." Izvori u Donbasu potvrđuju. Vjerojatno HIMARS. Ukrajinski resursi raspršuju smrt, moguće i poslovnog čovjeka Jevgenija Prigožina - ali nemamo potvrde. Podsjećamo, tijekom osam godina postojanja Wagnerovi vojnici su djelovali u Ukrajini, Libiji, Sudanu, Srednjoafričkoj Republici itd. Agencija Human Rights Watch povezuje ih s ubojstvima stotina civila u sukobu u Maliju, mučenjima u Siriji, a prema ukrajinskim obavještajnim izvorima, Grupa Wagner odgovorna je za ubijanje civila u Buči i mnoga druga nasilja na istoku Ukrajne.

ZABRANA U RUSIJI

Treba znati i to da su privatne vojne tvrtke u Rusiji zakonom zabranjene pa je Grupa Wagner na neki način pravno nevažeći "sistemski alat" za zbrinjavanje nezaposlenih vojnika koji bauljaju po tržištu rada još od raspada SSSR-a. Naime, devedesetih je godina komunistički sustav stvorio nezamislivo velik tehnološki višak u svim djelatnostima, pa tako i u vojsci. Isluženi i besposleni vojnici i časnici Crvene armije za malo su novca ratovali u mnogobrojnim ratovima diljem svijeta, poput, recimo, rata u Nagorno-Karabahu, gdje su se borili rame uz rame s mudžahedinima na strani Azerbajdžana. Plaćenika je bilo na strani Rusa i u čečenskim ratovima, gdje se za Čečene borila prva plaćenička ukrajinska jedinica UNA - UNSO, poznata kao Njemačke kape.

Što se tiče ratova za jugoslavensku ostavštinu, Rusija je podržavala samostalnost Hrvatske, pa ruskih plaćenika nije bilo kod nas, ali ih je nešto ratovalo na strani bosanskih Srba u Bosni i Hercegovini. Za muslimane u BiH ratovali su mudžahedini. Prema izjavi Williama Tomljanovicha, analitičara tužiteljstva MKSJ-a, mudžahedini su bili odgovorni za "neproporcionalno velik dio zločina koje je počinila bošnjačka (muslimanska) strana, a bili su uključeni u neke od najgnusnijih zločina. Jeziva su bila smaknuća odrubljivanjem glave".

VOJNIK ILI KRIMINALAC

Danas bauk plaćenika kruži i Ukrajinom. Prema nedavnoj tablici koju je objavilo rusko ministarstvo vanjskih poslova, u Ukrajini se protiv Rusa bori sedam tisuća "stranih plaćenika" iz 65 zemalja! Najviše je Poljaka, Britanaca, Rumunja i - Hrvata. Naše Ministarstvo vanjskih poslova i Vlada odbacili su ruske tvrdnje o 200 hrvatskih plaćenika, od kojih su njih 74 ubijena u ukrajinskom ratu, uz tvrdnju kako se radi o "potpunoj neistini i manipulaciji". U svezi sa strancima, poznato je jedino da su Rusi na međunarodno nepriznatom sudu u Narodnoj Republici Doneck osudili dva Britanca i jednog Marokanca na smrt i da je u tijeku suđenje petorici stranih državljana. Pretpostavlja se da će dvojica biti osuđena na dugogodišnju robiju, a Britancu Johnu Hardingu, Šveđaninu Mathiasu Gustafssonu i Hrvatu Vjekoslavu Prebegu prijeti smrtna kazna.

Podsjećamo, četrdesetogodišnji Hrvat Prebeg bio je stariji strijelac 1. samostalne bojne mornaričkog pješaštva Ukrajinskog mornaričkog pješačkog korpusa. Uhićen je u travnju pri povlačenju iz Mariupolja, kod sela Malinovka, od ruske posade grada. Nakon hapšenja Prebeg je iz zatvora u Donecku dao nekoliko intervjua, u kojima je detaljno opisao predaju i važne pravne činjenice poput statusa redovitog vojnika, visine plaće i bonusa, boravišni status te činjenice da ga u rat nije poslala Republika Hrvatska. Ako se Prebeg ne uspije obraniti, za Ruse će biti individualni plaćenik, na kojega nisu dužni primjenjivati Ženevsku konvenciju iz 1949. i dopunski protokol iz 1977. te bi ga mogli osuditi na smrt kao običnog kriminalaca.

Klasični plaćenici i vojne tvrtke

Razlikovanje klasičnih plaćenika od vojnih tvrtki omogućava pravno razumijevanje njihova statusa. Dakle, prema Abrisketu, plaćenik je svaka osoba koja je posebno unovačena lokalno ili u inozemstvu da bi se borila u oružanom sukobu, motivirana je sudjelovanjem u neprijateljstvima uglavnom sa željom za osobnom koristi i kojoj je od strane u sukobu ili u njezino ime materijalna naknada znatno veća od one koja je obećana ili plaćena borcima sličnog ranga ili funkcije u oružanim snagama te strane. Druga bitna stvar je da se plaćenici novače za konkretni sukob koji po naravi ima karakter rušenja vlasti ili ugrožavanja teritorijalnog integriteta. Vojne tvrtke pak rade na ugovore i na strategijskom nivou daju prednost onome tko ih angažira, prije svega na sigurnost i političko okruženje. One egzistiraju na dva nivoa. Prvi se odnosi na zemlje gdje prije registracije moraju ispuniti sve tehničke i kadrovske uvjete. Na drugog razini prolaze procedure inkorporacije u državama koje ih angažiraju. Kako god, svi vojni kontraktori rade u sivoj zoni između vojnog i međunarodnog prava. (D.Ma.)

Eksplozija sektora i ekstraprofiti

Iako se otpočinjanjem ili vođenjem rata zbog novca poništavaju civilizacijska dostignuća prava na rat kao krajnjeg sredstva, ovisno o procjenama smatra se da u svijetu posluje od sto do nekoliko stotina vojnih tvrtku u 110 zemalja. Posao privatnih vojnih tvrtki je jako unosan. Neke procjene rasta privatiziranog vojnog sektora navode godišnje prihode na razini od čak nekoliko stotina milijardi američkih dolara, uz očekivani rast prihoda u sljedećih nekoliko godina. Vlasti SAD-a svake godine sklope nekoliko tisuća ugovora s američkim tvrtkama u tome sektoru, u vrijednosti većoj od 300 milijardi dolara, a prihodi britanskih tvrtki u sektoru rastu prema vrtoglavim iznosima. Stanje u Ukrajini vojno-industrijskom sektoru donosi ekstraprofite, pa će samo zbog te činjenice svi dionici rata nastojati da on potraje što je duže moguće. (D.Ma.)

Plaćenici na ruskoj strani

Svi ratovi osim profesionalaca privlače i avanturiste, kriminalce, umirovljena vojna lica i razne osobenjake s emocionalnim poremećajima. Mnogi plaćenici iz navedenih kategorija bore se u Ukrajini na obje strane. Rusi su jakom propagandom protiv "zapadnih plaćenika" prikrili činjenicu da se na njihovoj strani u Ukrajini bore "plaćenici" iz Etiopije, Sudana, Libije, Sirije i drugih dijelova svijeta. Posebno je tajanstvena uloga sjevernokorejskih plaćenika. Sjeverna Koreja obećala je Ruskoj Federaciji poslati do 100.000 dobrovoljaca, od kojih 10.000 - 15.000 vojnika, a ostalo bi bili popratni radnici. Cilj režima u Pjongjangu je operativno uvježbavanje specijalnih snaga, snajperista, topnika, vojno-medicinskog osoblja, pilota helikoptera, operatora dronova i drugih..., sve kako bi 2030. spremno dočekali implementaciju američkog koncepta AimPoint Force i prebacivanje ratnih težišta na Indopacifik. (D.Ma.)