(P)likovi
Poreska uprava sa novim direktorom i
starim političkim tutorom
Šta to čine štetočine?
Više od pola godine je Poreska uprava je
funkcionisala bez direktora ali sa "koordinatorom do izbora novog
direktora". Konačno, kad je Mlađan Dinkić kao resorni ministar odlučio da
ipak nekoga postavi na ovu dužnost, izbor je pao na Ivana Simiča, čoveka sa dvojnim
državljanstvom Slovenije i Srbije. U Sloveniji je pokazao šta je znao a u
Srbiji će tek da pokaže. U Sloveniji je narod na ulicama, u Srbiji još ćute.
Bivši direktor Poreske uprave Dragutin Radosavljević tuži državu, a novi će
ubrzo dobiti priliku da ga neko tuži...
Milan Glamočanin
Nedavnim imenovanjem Ivana Simiča za vršioca
dužnosti (v.d.) direktora Poreske uprave od strane Vlade Republike Srbije (Simič
je, inače, bivši direktor slovenačke Poreske uprave u periodu od 2006. do 2008.
godine), još jednom je pokazana neverovatna improvizatorska psihologija
sadašnje vlasti, a pre svega glavnog "akrobate", višestrukog ministra
u više vlada, Mlađana Dinkića. Naime, Simič koji je srpski i slovenački
državljanin, do početka februara treba da preuzme rukovođenje Poreskom upravom,
a glavna mu je preporuka to što je u Sloveniji sproveo reformu poreskog sistema
"koja je značajno rasteretila građane i olakšala rad privredi"! A,
kako ih je "rasteretio", vidljivo je danas na ulicama slovenačkih
gradova gde traju stalni protesti zbog terora političke oligarhije i pratećih
bankarskih korporacija. Uprkos svemu, Vlada Srbije imenovala je Simiča krajem prošle
godine za vršioca dužnosti direktora Poreske uprave, "koji će stupiti na
dužnost najkasnije do 1. februara 2013. godine" (citat iz saopštenja
Ministarstva finansija i privrede).
Istovremeno, treba podsetiti da je Vlada Srbije
još 9. avgusta 2012. godine smenila dotadašnjeg direktora Poreske uprave Dragutina
Radosavljevića koji je izabran je na konkursu u januaru 2010. godine, s petogodišnjim
mandatom. Radosavljević je zbog toga odmah najavio tužbu protiv države,
objasnivši da je smenjen iz političkih razloga "jer G17 plus hoće na
njegovo mesto da dovede čovjeka iz svog tabora".
Izbor Ivana Simiča pokazao je da Dinkić ne može da
podnese na mestu direktora Poreske uprave nikoga ko mu nije blizak i ko njemu
ne odgovara direktno. Tako je još tokom leta, "da mu drži vodu",
ovlastio dotadašnju direktorku Centra za velike poreske obveznike u Poreskoj
upravi, Lliljanu Kovačević da radi kao koordinatorku do izbora novog
direktora. Koliko je Dinkić daleko išao u kampanji protiv Radiosavljevića,
govori i podatak da je krajem jula meseca prošle godine, uoči imenovanja na
funkciju ministra finansija i privrede, na takozvanoj društvenoj mreži Tviter,
napisao da bi Radosavljević trebalo da podnese ostavku, jer je član Demokratske
stranke "koja je otišla u opoziciju".
I to je napisao čovek koji je uspeo da od
nevladine organizacije napravi stranku, da rasturi srpske banke, da
preuzme SDK i pretvori ga u banku, da pored redovnih ambasadora, u sred
ekonomske pustoši, izmisli i predloži nekakve ekonomske ambasadore, ali i
cinične sajmove zapošljavanja u vreme dok traju masovna otpuštanja sa radnih
mesta!
Da bi stvari bile jasnije, zbog čega je
zapravo Dinkiću potrebno da drži obe ruke na Poreskoj upravi, treba pogledati
strukturu vođstva stranke u kojoj su na čelnim pozicijama Vladimir Ilić i
Verica Kalanović sa svojim "izvršnim funkcijama" koje su snažno
vezane za ostvarivanje njegovih najsuludijih namera, onda nije nikakvo čudo što
je moralo doći do "uvoza" Ivana Simiča iz Slovenije za direktora
Poreske uprave u Srbiji. Još ranije, Dinkić je uvezao, bolje reći vratio sa
"privremenog rada" i Milicu Bisić iz Bosne i Hercegovine (koja je
bila na čelu Poreske uprave Republike Srpske, baš tamo gde je korupcija među
najvećima u regionu) kao savetnicu u Ministarstvu finansija.
Sve je ovo slika i prilika Mlađana Dinkića
i njegove vladavine Ministarstvom finansija u periodu 2004-2008. godine, u
čijem je sastavu i Poreska uprava. Dovođenjem kadrova preko stranke u tom
periodu uspeo je i ono malo kvaliteta u toj službi da satre. To je imalo teške
posledice jer danas nema adekvatnih kadrova u ovoj delikatnoj službi, jer nije
ništa rađeno na njihovom stvaranju, nego je sve rađeno sa idejom da zavladaju
partijski i poluamaterski "stručnjaci" . Mada na papiru postoji i
nekakav Sektor za edukaciju kadrova Poreske uprave, danas u Srbiji niko ne zna
šta taj sektor radi i čemu služi, ko su ti predavači, odakle su i kakvi su na
svom radnom mestu, a ponajmanje koliko je budžetskog novca odvojeno za tu Dinkićevu
"pedagošku poemu".
Jedno od najozbiljnijih pitanja je i ko će
to da vodi unakrsnu kontrolu kada je iz službe otišlo ono malo kvalitetnog
kadra. Da ne bude zabune, njegove radove je nastavila i usavršila Demokratska
stranka u periodu 2008.-2012. godina. U Poresku upravu su redovno primani
supružnici, ljubavnice i deca viđenijih i manje viđenijih rukovodilaca. U vreme
kada afere i skandali sustižu jedni druge, i dok Aleksandar Vučić zavodi
vladavinu "ognjem i mačem", njemu i njegovim neukim trabantima na
pamet ne pada da se pitaju koliko je para izgubila država zbog čestih otpisa
kamate i dugova, mada se time vređa svaki pošteni obveznik koji svoje obaveze
izmiruje na vreme. Time se, istovremeno, upućuje poruka građanima da još više
nastave sa finansijskom nedisciplinom, mada su posledice politike bahatih
državnih funkcionera poput Mlađana Dinkića na svakom koraku vidljivo katastrofalne.
Njegova predizborna galama da će "da sredi birokratiju" bila je, kako
se i očekivalo, samo obična farsa da bi doveo svoju birokratiju. Legendarna je
njegova fraza : „stručnost ispred politike." A „stručnjaci" koje je
on tokom duge decenije demokratskog haosa postavljao, ostavili su iza sebe neopisivu
i u mnogim slučajevima, nenadoknadivu štetu. Tako je i sa Poreskom upravom i
kadrovskim izborom koji je on lično napravio. Naime, da je Ivan Simič pravi
izbor, ne bi mu se Slovenija zahvalila na saradnji i pustila Dinkića da nabraja
nečuvene hvalospeve o njemu. Istina, Dinkić obično govori suprotno od onoga što
misli i radi, pa sve treba razumeti obrnuto od onoga kako zvuči.