Brisel protiv Miškovića: Europska unija
tražit će istragu kupoprodaje Delta Maxija
Kupovina iza kulisa
Prema insajderskim informacijama, nakon
što se Slučaj C Marketa ionako već nalazi na listi spornih slučajeva i korupcijskih
afera koje nadležne institucije u Srbiji moraju istražiti, Brisel bi mogao
tražiti i istragu kupoprodaje poduzeća Delta Maxi, odnosno prodaju tog poduzeća
kompaniji Delhaize, koja je registrirana na području Europske unije.
Domagoj Margetić
Puno je razloga za interesovanja istražitelja
u vezi kupoprodaje Delta Maxija, za koju se vjeruje, zapravo, da je
predstavljala paravan za višemilijunsku operaciju pranja novca, koju je u suradnji
sa svojim stranim partnerima osmislio tajkun Miroslav Mišković. Više je indikatora
koji upućuju na ovakav scenarij.
Prvi je činjenica da je za korupciju
optuženi tajkun Miroslav Mišković, donio odluku o prodaji Delta Maxi
kompanije u trenutku kada je protiv njega već bilo u tijeku više istraga zbog
sumnji na korupciju i organizirani kriminal, pa se nameće zaključak da je i
prodaja ove kompanije izvršena kako bi u toj transakciji Miroslav Mišković
zatajio trag novca sumnjivog porijekla, te kako bi oprao dio novca kojim je,
kako se sumnja raspolagao na crnim, tajnim računima kojima je upravljao od
kraja 1990.-ih godina.
Drugo je, da je u trenutku prodaje tvrtke Delta
Maxi kompaniji Delhaize, vrijednost Delta Maxija procjenjivana
od strane europskih banaka na iznos oko 300 milijuna eura, odnosno ne više od
300 milijuna eura. Istovremeno, prema dostupnim podacima Delta Maxi bilo
je prezaduženo poduzeće, s izraženim financijskim dubiozama u poslovanju. Stoga
se postavlja pitanje zbog čega bi tvrtka iz Europske unije, u ovom slučaju Delhaize
ušla u posao, odnsno poslovni aranžman u kojem će u samom startu biti u gubitku
od najmanje preko 600 milijuna eura.
Naime, iako su se procjene poslovnih
banaka o vrijednosti tvrtke Delta Maxi, kretale do najviše 300 milijuna
eura, te je u tomaranžmanu bilo potrebno sanirati i tekuća dugovanja poduzeća,
kao i ostale financijske dubioze, potpuno je nejasno kako je bilo moguće da Delhaize
kao europska kompanija za tvrtku vrijednu 300 milijuna eura, u samom startu
plati kupoprodajnu cijenu od 932,5 milijuna eura. Ovako visoka kupoprodajna cijena
nije, naime, postignuta u nekom javnom nadmetanju, pa da se može govoriti o
tome da je više kupaca licitiralo na tržištu za kupnju tvrtke Delta Maxi,
pa je onaj ponuđač koji je izlicitirao najvišu cijenu na kraju kupio poduzeće.
Jer se radilo o kupoprodajnom poslu dogovorenom direktnom pogodbom i dogovorom
između Miroslava Miškovića, odnosno vrha Delta Hodlinga i Uprave
kompanije Delhaize, što dodatno budi sumnju kako u cijelom poslu postoje i
drugi motivi osim čisto poslovnih, komercijalnih interesa za ulazak tvrtke Delhaize
na srpsko tržište.
Nameće se nekoliko ključnih pitanja: Koja
je poslovna, ekonomska i financijska logika ovakvog aranžmana Delhaize kod kupnje
tvrtke Delta Maxi? Zbog čega je kompanija Delhaize ignorirala procjene europskih
poslovnih banaka o stvarnoj tržišnoj vrijednosti poduzeća Delta Maxi ?
Koji su stvarni motivi ovakvog posla ? Zašto bi Delhaize kupila prezaduženu tvrtku
Delta Maxi za trostruko veći iznos od procijenjene vrijednosti, kada je za taj
iznos kupoprodajne cijene mogla uspostaviti vlastiti, novi prodajni lanac u
Srbiji i osmisliti direktan ulazak na srpsko tržište ?
Na temelju kojih financijskih
pokazatelja kompanija Delhaize može opravdati ovako visoku kupoprodajnu cijenu
koju je platila za tvrtku Delta Maxi? Jesu li postojeći podaci o ovom kupoprodajnom
poslu između kompanija Delta i Delhaize osnovni indikatori da se moguće radi o
operacijama pranja novca ?
Jedan od osnovnih indikatora operacija
pranja novca jest i taj kada za multimilijunske financijske transakcije, koje
se obavljaju između pravnih i fizičkih osoba, odnosno između pravnih lica, ne
postoji nikakva ekonomska logika i financijska opravdanost takvog posla, o čemu
apsolutno možemo govoriti u slučaju kupnje poduzeća Delta Maxi od strane
kompanije Delhaize.
Cijeli je posao vođen, dogovaran, ugovaran
potpuno netransparentno, iza kulisa, bez uobičajenih poslovnih procedura, koje
se u ovakvim slučajevima poštuju, provode i primjenjuju u zemljama članicama Europske
unije, i to u trenutku kada je Miroslav Mišković već bio pod istragom zbog
sumnji na korupciju i kriminal, te u trenutku kada je i poduzeće C Market
bilo na listi poduzeća čije se sumnjive privatizacije moraju istražiti, na čemu
je radio Savet za borbu protiv korupcije Vlade Republike Srbije, u vrijeme
kada je Savet vodila Verica Barać.