Beli kriminal
Užas srpskih bolnica
u senci lekarskih obračuna za vlast, funkcije, političke privilegije i novac
Obračun
oko fotelja
Problem sa kriminalom u srpskom zdravstvu, po svemu
sudeći, rešavaće neke naredne generacije, ako prežive pogrom koji upravo traje.
Na primeru nekoliko najpoznatijih beogradskih bolničkih ustanova, zajedno sa
najvećom, Kliničko bolničkim centrom Srbije, svaka ozbiljna vlast bi mogla da
pokaže kakve su joj namere. Na žalost, korupciju, beznađe i čisti banditizam,
nasleđen od prethodnih vlasti, sadašnja vladajuća koalicija prihvatila je kao
ispravnu stvar. Tome u prilog ide i tvrdnja da nove ministarka zdravlja Slavica
đukić Dejanović "neće baviti Beogradom", i informacija da će
gradonačelnik glavnog grada Dragan đilas "izabrati svoga gradskog
sekretara za zdravstvo"
M.
Hadžić
Kliničko bolnički
centar Dragiša Mišović je bolnica
koju su razne interesne grupe u više navrata pokušale da pred nadležnim
organima prikažu kao nelikvidnu, i ugase je. Kao obrazloženje iznosili su
činjenicu da je smeštena između
Kliničkog centra Srbije (KCS) i VMA, a tu nema potrebe za još jednom bolnicom
tog tipa. Međutim, iza toga je stajala želja kriminalnih struktura srpskog
zdravstva da dođu do elitne lokacije.
Sprega zdravstvene
mafije i političara najjača je kriminalna sprega u državi, i pravo je čudo kako
do sada ova bolnica nije ugašena, ali, srećom po zaposlene, ova kvalitetna
bolnica živi i dan danas. Najveći atak na nju posle bombardovanja 1999. godine
bilo je paljenje četvrtog sprata od strane dr đorđa Bajeca i njegove
ekipe. Reč je o zataškavanju afere oko nabavki medicinske opreme, koja je
navodno izgorela, ali i celog tog sprata oko čijeg je finansiranja zidanja bilo
niz nepravilnosti za koje su dokazi, takođe, izgoreli.
Bajecu ne može da se
zameri da nije, organizujući paljenje četvrtog sprata, vodio računa o
pacijentima. Sa svojom sabraćom iz Demokratske stranke, dogovorio oko transfera
bolesnika u druge kliničke centre, a na usluzi mu je bio njegov verni doktor
Lazić, tada direktor Službe hitne pomoći u Beogradu.
Ovo govori o tome
koliko tu ima "talova", i ko sve zarađuje od kriminala kojim se bavio
đorđe Bajec u KBC Dragiša Mišović, dok je bio direktor. A direktor je,
da podsetimo, postao nakon smrti svog brata, koji je pre njega bio direktor
ovog centra.
Zaposleni su se pred
njegovu smenu dogovorili za tihi bojkot, pa je on bio potpuno odsečen od
uticaja na zaposlene, i ljudi su kao spasioca dočekali profesora šćepanovića,
povratnika na ovu funkciju. U samom rukovodstvu KBC Dragiša Mišović
Bajec je imao i jak otpor u upravnom odboru, gde je predsednik UO docent Tasić
uspešno sprečavao sve njegove pljačke, inače je pitanje šta bi od bolnice
ostalo.
Prelaskom u Klinički
centar Srbije, dr Bajec je povukao deo ekipe, a neke je postavio u druge
ustanove, kao docenta dr Dragoša Stojanovića u KBC Zemun, dok je
sam sebe imenovao i za načelnika u Prvoj hirurškoj klinici. Iz svega toga se
jasno video da želi da preuzme teren kojim vlada Predrag Peško, jer je
ušao na njegovo mesto u Kliničkom centru Srbije i smenio njegovog pulena Berisavca
u KBC Zemun a postavio svog pulena Stojanovića kako bi mogao da preuzme
i Peškove kombinacije za pljačke.
Međutim, to mu jako
teško ide, jer je sklon uličarskim metodama, kao što je paljenje objekata, pa
se svi požari po bolnicama u Beogradu, u istragama MUP-a, vezuju sa bandom koju
on predvodi.
Poznata je njegova
tendencija da udovolji stranačkom vrhu DS-a, pa pošto zna da je Dragan
šutanovac sa Jugohemijom pravio milionske "poslovne
kombinacije", požurio je da zapali sve oko zgrade plastične hirurgije, ne
bi li pomogao da što pre preuzmu taj
objekat. Međutim, poranio je jer tamo ima nezavršenih istraga oko drugih
spornih situacija pa je to planirao za 2013. godinu, ali bez obzira na to gleda
blagonaklono na "šlihtanje" Bajecovog klana.
Svi ti objekti u
kojima je Bajec uspeo da istisne Peška su potencijalne građevinske lokacije,
ali je svakako najvrednija KBC Dragiša Mišović, ko i Institut za
kardiovaskulare bolesti Dedinje, gde je neprikosnoven Boško đukanović,
kum Predraga Peška.
Opet dolazimo do
toga da se dva kriminalna zdravstvena klana kolju oko bolnica po Beogradu, od
kojih žele da naprave građevinske objekte. U tom klanju Bajec je naučio da ide
sve linijom DS i ne pravi nikakav biznis van stranke, što ga realno i drži još
uvek na slobodi, međutim, nije uspeo da objasni otkud onoliko napumpan zahtev
za finansiranjem rekonstrukcije Kliničkog centra Srbije, koji je tražila
komisija čiji je on bio predsednik, a što je ministar Stanković stavio van
snage.
U sledećim preraspodelama vlasti, dr đorđe
Bajec namerava da sedne u fotelju gradskog sekretara za zdravstvo iz koje će
neometano moći da završi posao sa KBC Dragiša Mišović, koji nije uspeo da obavi
dok je bio direktor te bolnice.
Za
direktora bi verovatno postavio Stojanovića, koji zbog
političkih preraspodela i miniranja posla u nastavi od strane Peškovog klana
kad je imenovan u KBC Zemun, mora da ode iz te bolnice. Time se u potpunosti
otvara put za uništavanje KBC Dragiša Mišović do temelja, ako bude moglo u
paketu sa Institutom Dedinje, jer đukanović nema više uporište u vlasti, kao
što je pre imao, a to se posebno vidi iz činjenice da mu je brat izrešetan u
Valjevu pretprošle godine.
Doduše činjenica da
je prošle godine i Peškova ćerka imala ''ručni rad na nosu-prelom'' koji je
operisala, govori da zbog svih dešavanja u zdravstvu kriminalci gube podršku
podzemlja, jednostavno kriminalcima više ne trebaju takvi, nego oni koji umeju
da ih izleče. Ovo svakako nije nikakva uteha za KBC Dragiša Mišović, koja je
meta pomahnitalih kadrova DS poznatih po preletanju u partije, ali još
poznatijih po milionskim aferama. Slavica đukić Dejanović se neće baviti beogradskim
zdravstvom, a jedina šansa da se sve ovo spreči je smena gradonačelnika
Beograda Dragana đilasa, iako on nema direktne veze s ovim, i
uspostavljane drugačije vlasti na gradskom nivou. đilas bi mogao da gradski
sekretarijat za zdravstvo poveri nekom drugom, ali on trenutno u Demokratskoj
stranci vodi jednu raskolničku grupu, pa njemu u tom haosu neće izgledati ništa neobično da resorni
predsednik zdravstvenog odbora u DS đorđe Bajec dođe za gradskog sekretara, ali
tada sve počinje.
Do koje mere je ukorenjena
korupcija u srpskom zdravstvu, govori i slučaj bolnice "Sveti Sava" u
Beogradu, u kojoj je sve na prodaju, pa čak i ljubaznost medicinskih sestara i
doktora koji na pacijentima zarađuju između 40 i 50 evra dnevno za
"uslugu" koja nema ime, ali se može nazvati "pružanje posebne
pažnje".
Nedavno je porodica
pacijenta koji je doveden u ovu ustanovu u teškom stanju, ostala zatečena
"ponudom" koju je dobila od anonimnog doktora Odelenja takozvane Moždane
jedinice. Naime, ova "lekarska veličina" je, bez imalo stida,
shvativši da je reč o pacijentu koji bi to možda mogao da plati, ponudila
specijalan "apartman" po ceni koja je trebala naknadno biti utvrđena!
Ovakvih i sličnih
primera ima u svakoj zdravstvenoj ustanovi u Srbiji, pa se može slobodno konstatovati
da su "reforme" srpskog zdravstva ostale mrtvo slovo na papiru, a
tragikomične istrage "poturica", onih koji kradu mimo volje i
kontrole svojih stranačkih gazda i gazdica, stale su pre nego što su i počele.
Odlazim iz Srbije, dosta mi je!
(Pismo lekara Kliničkog centra
Vojvodine)
Svaka Vam čast kako
ste opisali rad Kliničkog centra Vojvodine i pojedinaca u njemu. Apsolutno je
sve tačno! Ja sam svedok svega. Radim kao lekar na hirurgiji prosečno i do
dvanaest sati dnevno, a ne dobijam apsolutno nikakvu nadoknadu. Svedok sam i
toga kako ljude zapošljavaju "preko noći", na molbu
"stručnjaka". Pitajte zbog čega je postavljen Goran Ivić na
mesto upravnika Klinike za abdominalnu hirurgiju, umesto prof. Miloševića,
i kako to da neko odmah posle stažiranja dobije specijalizaciju, a neko čeka po
deset godina, a vrlo često i ne dočeka. Kolika je cena svega, to svi znamo.
Odgovori na pitanja
kako, kome, koliko i kad, dobro su poznati. što se tiče fakulteta, to je teška
rupetina i "fabrika"neznalica pretvorena u "porodičnu akademsku
zajednicu". Zbog takvih ljudi odlazim u neku pristojniju zemlju gde se od
poštenog rada još uvek može živeti. Spreman sam da vam pomognem u svemu, samo
da ovaj narod shvati šta se dešava u Vojvodini.