Dokumenti
Ekskluzivno: Hitlerov govor u Rajhstagu 5. maja 1941. godine
Trudio sam se da uspostavim
prijateljstvo
Neposredno nakon aprilskog rata u Jugoslaviji
1941. godine, Adolf Hitler drži govor 5. maja pred poslanicima Rajhstaga u Berlinu
i objašnjava, izmeðu ostalog, kako je došlo i do napada na Jugoslaviju. U tom
govoru, Hitler precizno odreðuje krivca za tragièni 27. mart i vojni puè u
Beogradu, pominjuæi "britanske intrige", i podseæa da je sa
jugoslovenskim rukovodstvom pre toga dogaðaja postigao sve dogovore
("skoro prijateljski"), oko toga da Nemaèka zaobiðe ovaj deo Balkana
i ostavi ga neutralnim. Na žalost, kao što je poznato, istorija je krenula
drugim tokom. Specijalno za svoje èitaoce, Tabloid donosi deo Hitlerovog
govora u Rajhstagu, 5. maja 1941. godine, koji se odnosi na rat sa
Jugoslavijom, radi boljeg razumevanja današnjeg položaja Srbije pred kapijama
Evrope.
....
Vi se seæate, èlanovi
Nemaèkog Rajhstaga, objavljenih dokumenata iz La Šaritea, u kojima je otkriven
pokušaj da se veæ u zimu 1939/40 od Balkana napravi novo ratno poprište.
Glavni aranžeri toga pothvata bili su tada ospoda.Èerèil, Halifaks, Daladje, Pol Reno, general Vegan i
general Gamlen.
Kako se iz ovih akata videlo, raèunalo
se s moguænošæu da se u sluèaju uspeha ovog atentata protiv mira na Jugoistoku Evrope može
mobilisati oko 100 divizija za interese Engleske. Nagli slom u maju i junu prošle
godine odstranio je privremeno ove planove. Ali veæ ujesen
prošle godine poèeo je g. Èerèil ponovo da ovaj problem unosi u oblast svojih planova. Što je
ovaj pokušaj postao sada teži, bilo je to zbog toga što je u meðuvremenu
i na Balkanu nastala promena, kad je promenom u Rumuniji ova država
definitivno opala od Engleske. Nova Rumunija pod voðstvom generala
Antoneskua povela je iskljuèivo rumunsku politiku bez
obzira na nade britanskih ratnih interesa.
Pritom se moralo raèunati i sa držanjem
Nemaèke.
Kada danas govorimo o ovom pitanju , želim
prvo da dam kratak prikaz ciljeva nemaèke politike prema Balkanu,
kakva im je bila pred oèima i kakvu smo se trudili da postignemo:
1) Nemaèki Rajh nije zastupao na Balkanu - veæ
godinama - nikakve teritorijalne niti sebiène
politièke interese, to jest Nemaèki Rajh u pitanjima
teritorijalnih problema i unutrašnjih odnosa u ovim državama nije bio zainteresovan ni iz kakvih egoistièkih razloga.
2) Nemaèki Rajh se trudio da baš sa tim državama bude vezan uskim privrednim vezama i da njih produbi. Ali to nije ležalo samo u interesu Rajha, nego i u interesu ovih zemalja. Jer: ako se igde
narodne privrede dvaju trgovaèkih partnera pametno dopunjuju,
to je sluèaj izmeðu balkanskih država i Nemaèke.
Nemaèka je industrijska država i njoj su potrebne životne namirnice i sirovine. Balkanske države su poljoprivredne oblasti koje imaju sirovina, a kojima su potrebni
industrijski produkti.
Samim tim pružala se moguænost
neobièno plodnog izgraðivanja meðusobnih privrednih odnosa.
Kad su engleski ili èak i amerièki
krugovi u tome hteli da utvrde neopravdano prodiranje Nemaèke kroz
Balkan, to je bilo koliko glupo toliko i bezobrazno uobraženje.
Jer svaka država svoju æe privrednu politiku izgraðivati po svojim narodnim interesima, a ne po interesima
tuðih jevrejsko - demokratskih kapitalista koji nemaju korena. Kako
Engleska tako i Amerika mogu da se u ovim oblastima pojave u najboljem
sluèaju kao prodavci, ali nikada kao kupci. Lièi, meðutim,
samo nacionalno - privrednoj ogranièenosti kapitalistièkih
demokrata, da uobražavaju kako duže vremena mogu postojati države
koje su obavezne da kupuju kod nekoga kod koga niti žele
niti mogu kupovati.
Sukob s Jugoslavijom
Moji poslanici, èlanovi Nemaèkog
Rajstaga! Veæina od vas, pre svega vi, moji stari partijski drugovi, znate koliko sam se
trudio da izmeðu Nemaèke i Jugoslavije uspostavim korektne odnose razumevanja, èak
prijateljstva. Ja sam u tom pravcu godinama radio. Verovao sam da su me u tom
nastojanju pomagali pojedini predstavnici ove zemlje, koji su, kao i ja,
izgleda, smatrali da se od tesne saradnje naših dveju zemalja može oèekivati
samo korist.
Kada se pak na Balkanu, usled britanskih intriga,
približila opasnost da pre ili kasnije bude uvuèen u rat, moji napori su
se tim više poveæali da uèinim sve, kako bih Jugoslaviju oèuvao od tako opasnih zapletaja.
Naš ministar inostranih poslova, partijski drug fon Ribentrop, u ovom
smislu je sa njemu sopstvenim strpljenjem i genijalnom istrajnošæu u
mnogobrojnim sastancima i razgovorima uvek ukazivao na celishodnost, šta više nužnost,
da se bar ovaj deo Evrope saèuva od nesreænog rata.
On je u tom smislu podneo jugoslovenskoj
vladi predloge koji su bili tako lojalni i izvanredni da je naizgled izgledalo
da se i u tadašnjoj Jugoslaviji umnožavaju glasovi koji su zastupali takvu
tesnu saradnju.
Stoga je sasvim taèno kada
mister Halifaks danas izjavljuje da nije bila nemaèka
namera da se izazove rat na Balkanu. Da, taèno je da je suprotno tome naš
pošteni cilj bio da putem uspostavljanja tesne saradnje s Jugoslavijom možda po
moguæstvu postignemo i pravedno i snošljivo likvidiranje italijansko
- grèkog konflikta. Duèe je ne samo odobrio pokušaj da
se Jugoslavija dovede u teško interesnu zajednicu s našim miroljubivim ciljevima,
nego je to svim sredstvima pomagao.
Tako je najzad bilo moguæno pobuditi
jugoslovensku vladu da pristupi Paktu Triju sila, koji Jugoslaviji nije
stavljao uopšte nikakve zahteve, veæ je ovoj zemlji samo pružio preimuæstvo.
Jer, to moram danas konstatovati radi istorijske istine da ovim Paktom i
dopunskim sporazumom koji mu je bio pridodat Jugoslavija nije bila obavezna da
pruža nikakvu pomoæ. Naprotiv, Jugoslavija je od sila potpisnica Trojnog pakta dobila sveèano obeæanje ne
samo da se od nje neæe tražiti nikakva pomoæ, veæ smo
bili spremni da se unapred odreknemo svakog transporta ratnog materijala
preko jugoslovenske teritorije.
Sem toga Jugoslavija je, na
izrièiti zahtev svoje vlade, dobila garanciju da æe u sluèaju teritorijalnih promena na Balkanu dobiti prilaz Jegejskom Moru, koji je
izmeðu ostaloga trebao da obuhvati i grad Solun. Tako je 25. marta potpisan u Beèu jedan Pakt koji je jugoslovenskoj državi
obezbeðivao najveæu buduænost i koji je mogao obezbediti
mir na Balkanu.
Razumeæete, moji poslanici, da sam tog
dana s jednim doista sreænim oseæanjem napustio ovaj lepi grad na Dunavu, ne samo stoga što sam
smatrao da je time jedan gotovo osmogodišnji spoljno - politièki rad
izgledao nagraðren, ne, ja sam isto tako verovao da bi time možda još u
poslednjoj minuti mogla da postane izlišna nemaèka intervencija
na Balkanu.
Dva dana kasnije potresla nas je sve
vest o prevratu jedne klike plaæenih puèista koji su izvršili ono delo koje je engleskog
premijera pobudilo da u oduševljenju usklikne da ima najzad da saopšti nešto
dobro.
Vi æete dalje razumeti, moji
poslanici, što sam odmah dao naredbu za napad. Jer nemoguæno je da se na ovaj naèin
postupa s Nemaèkim Rajhom. Ne može se dugo godina moliti za jedno politièko
prijateljstvo.
Nemoguæno je isto tako zakljuèiti
jedan sporazum, koji samo drugom donosi koristi, pa zatim doživeti
da se ovaj sporazum ne samo prekonoæ prekrši,
veæ da se kao odgovor insultira predstavnik Nemaèkog Rajha, da se vojni ataše ugrožava, da
se pomoænik ovog vojnog atašea rani, mnogobrojni drugi Nemci zlostavljaju, da se demoliraju
biroi, škole, izložbene prostorije, i tako dalje, da se ruši stanovi državljana
Rajha i da se nemaèki sunarodnci gone i ubijaju kao bespravna divljaè.
Ja sam, to Bog zna, hteo mir. Ako pak
jedan mister Halifaks sa porugom izjavljuje da se to vrlo dobro znalo i da su
nas upravo stoga prinudili da se borimo, tako kao da je ovo neki naroèiti
trijumf britanske državnièke veštine, tada ja protiv takve zloæe ne
mogu ništa drugo uèiniti veæ da interese Rajha zaštitim sredstvima koja nam, hvala Bogu, stoje na raspoloženju.
Operacije prema Jugoslaviji
Mogao sam ovu odluku u ovom trenutku
doneti utoliko mirnije, što sam znao da je:
1) Bugarska po svom mišljenju i stavu ostala
nepromenljivo verna Nemaèkom Rajhu, i
2) što je isto tako i Maðarska
bila s pravom ozlojeðena.
Oba naša stara saveznika iz Svetskog
rata morali su ovaj prevrat osetiti kao jednu provokaciju, koja je potekla od
jedne države koja je veæ jednom izazvala požar u èitavoj Evropi, koji je po svojim posledicama Nemaèkoj, Maðarskoj
i Bugarskoj nametnuo tako neiskazano veliku patnju.
Opšta operativna upustva koja sam još 20.
marta dao Vrhovnoj komandi oružane sile, stavila su vojsku i vazduhoplovstvo pred jednu
vrlo tešku zadaæu.
Morao se preduzeti jedan novi naknadni veliki
nastup, morala su se preduzeti pomeranja veæ prispelih odreda, obezbediti
dovoz materijala, vazduhoplovstvo je sem toga moralo ustanoviti mnogobrojne
improvizovane aerodrome sa kojih se moralo preduzimati akciju, a koji su se
delom nalazili još pod vodom.
Bez saradnje Maðarska koja je, pokazala puno
razumevanje, kao i bez sasvim lojalnog držanja Rumunije, bilo bi nam vrlo
teško u predviðenom kratkom vremenu sprovest izdata nareðenja. Kao termin napada odredio
sam 6. april. Ovog dana južna grupa koja se nalazila u Bugarskoj bila je spremna za
napad. Stupanje u akciju ostalih armija trebalo je da usledi odmah posle sprovoðenja
potrebnih priprema. Kao termini bili su predviðeni 8, odnosno 10 i 14 april.
Osnovna misao operacije bila je:
1) Sa jednom armijom iz Bugarske nastupiti protiv
Grèke Trakije u pravcu Jegejskog Mora. Težište se nalazilo na desnom krilu,
na kome je trebalo, pomoæu brdskih divizija i jedne okolne divizije iznuditi
prodor ka Solunu.
2) Sa drugom jednom armijom probiti se u pravcu
Skoplja sa ciljem, na najbrži naèin stvoriti vezu sa italijanskim snagama koje su
prodirale iz Albanije. Trebalo je da obe ove operacije otpoènu 6.
aprila.
3) Da 8. aprila otpoène dalja operacija sa jednom armijom
iz Bugarske sa probojem u pravcu Niša sa ciljem da se prodre u
prostor oko Beograda. Istovremeno trebalo je da nemaèki
korpus 10. aprila zaposedne Banat i da na taj naèin sa severa stigne pred
Beograd.
4) Na dan 11. aprila trebalo je da jedna armija,
koja je nastupala iz Koruško - Štajerske, odnosno zapadne Maðarske,
preduzme napad u pravcu Zagreb - Sarajevo i Beograd.
U vezi sa istim ovim operacijama postignuti
su sporazumi sa našim saveznicima Italijom i Maðarskom. Italijanska oružana
sila imala je nameru da sa julijskog fronta pored obale nastupa u pravcu
Albanije, iz Albanije preko Skadra da se spoji sa našim
trupama, isto tako da probije jugoslovenske graniène položaje na
jugoslovensko - albanskoj granici prema Skoplju, u cilju uspostavljanja veze sa
nemaèkom armijom koja je nastupala u tom pravcu i najzad da probije grèki
front u Albaniji i po moguæstvu u obuhvatnom napadu da prodre do mora.
U vezi s time bilo je potrebno da se
zaposednu ostrva u Jadranskom i Jonskom Moru kao i sve ostale baze. Isto tako
bili su postignuti sporazumi o saradnji oba vazduhoplovstva.
Voðstvo nemaèkih armija koje su prodirale ka Makedoniji i Grèkoj,
nalazilo se u rukama generala feldmaršala fon Lista koji se veæ u
dosadašnjim pohodima naroèito istakao. General feldmaršal Fon List je i ovog puta,
a pod najtežim okolnostima izvršio postavljene zadatke na doista besprekoran naèin.
Snage koje su nastupale ka Jugoslaviji iz jugoistoène
oblasti Rajha i iz Maðarske nalazile su se pod komandom generalobersta fon
Vajhsa. I on je u najkraæe vreme postigao svoje ciljeve. Tako su armije koje su
operisale pod vrhovnim zapovedništvom generala feldmaršala fon
Brauhièa i šefa generalštaba generalobersta Haldera
i SS snaga i veæ posle pet dana prinudile na kapitulaciju grèko - traèku
armiju, uspostavile vezu sa italijanskim snagam koje su nastupale iz Albanije,
zauzele Solun, posle 12 dana prinudile Srbiju na kapitulaciju i na taj naèin
stvorile pretpostavku za teški ali tako slavni proboj preko Larise za Atinu. Kruna
ovih operacija jeste zaposedanje Peloponeza i mnogih grèkih
ostrva.
Detaljno isticanje i ocenjivanje ovog doista
istorijskog poduhvata pak uèiniæe Vrhovna komanda oružane sile. Njen šef
general feldmaršal Kajtel i general Jodl kao i uvek znatno su uèestvovali
u ovim operacijama.
Vazduhoplovstvo koje je operisalo pod vrhovnim
zapovedništvom maršala Rajha i njegovog šefa generalštaba generala Ješoneka,
bilo je podeljeno u dve grupe pod zapovedništvom generalobrsta fon Lera
i generala fon Rihthofena. Njegova zadaæa bila je sledeæa:
1) Uništiti neprijateljsko
vazduhoplovstvo i njegove aerodrome
2) Središte
zaverenika Beograd napasti u svim važnim vojnièkim
objektima i na taj naèin ga veæ u poèetku iskljuèiti.
3) Pomoæi nemaèkim
trupama najaktivnijom avijacijom i protivavijonskom artiljerijom da se skrši otpor
neprijatelja, oteža njegovo bekstvo, da se, ako je moguæno, spreèi
njegovo kasnije ukrcavanje i najzad upotrebom padobranaca pružiti široku
pomoæ vojsci.
Pohvala vojsci
Gospodo poslanici! U ovom pohodu nemaèka oružana
sila prevazišla je samu sebe. Veæ samo pripremno nastupanje vojske nametalo je ogromne teškoæe.
Napad na delimièno neobièno jako utvrðene položaje, naroèito na trakijskom frontu, spada u red najtežih zadataka koji se mogu
staviti jednoj armiji.
U ovome ratu oklopne jedinice borile su se na
terenu koji je dosad važio neprohodan za borna kola.Motorizovane jedinice izvršile su
podvige, koji sami za sebe predstavljaju najvišu hvalu za èoveka,
njegovu veštinu, njegovu hrabrost, njegovu istrajnost ali i za kvalitet materijala. Pešadijske,
oklopne i brdske divizije, kao i oružani odredi S.S. takmièili su
se meðusobno u hrabrosti, požrtvovanju, izdržljivosti i upornosti da se
postignu nareðeni zadaci. Rad generalštaba bio je zaista opet izvanredan.
Ali vazduhoplovstvo je svojoj slavi koja je
veæ postala istorijska dodala još jednu novu. Sa samopožrtvovanjem
i smelošæu koje može da odmeri samo onaj koji poznaje teškoæe ovog
terena, letelo je dan i noæ, èesto pod najgorim klimatskim uslovima koji su dosada
smatrani za sasvim nemoguæe. Protivavionski topovi pratili su kao i uvek pešadijske
oklopne divizije na putevima koji se jedva mogu nazvati stazama.
Iznad ovoga rata treba zato napisati samo jednu reèenicu;
Nemaèkom vojniku ništa nije
nemoguæno! Vozaèi bornih kola kao i kolona, vozaèi artiljerije i protivavionskih
topova moraju u ovome ratu biti naroèito pomenuti. U borbi protiv
utvrðenih položaja kao i u postavljanju mostova i drumova naši su pioniri zaslužili
naroèiti list slave. Obaveštajne trupe zaslužuju najveæu
hvalu.
Po neprohodnim putevima, po razrivenim drumovima,
po kršu i stenju, po najužim kamenim stazama i kroz bujice, preko srušenih
mostova, kroz duboke klance i preko golih planinskih grebena ovaj pobednièki
pohod za nepune tri nedelje ugasio je rat u dvema državama.
Mi smo pri tome svesni da veliki udeo u tim
uspesima imaju naši saveznici i da je naroèito šestomeseèna borba Italije protiv Grèke, voðena pod
najtežim uslovima i žrtvama, ne samo vezala glavninu grèke vojske nego je nju toliko
oslabila da je njen slom bio veæ neizbežan. I maðarska vojska je ponovo pokazala svoju staru slavu. Posela
je Baèku i sa motorizovanim jedinicama prešla preko Drave.
Istorijska pravednost obavezuje
me da utvrdim da se od protivnika koji su nam stali nasuprot, naroèito grèki vojnik, borio takoðe sa najveæom hrabrošæu. Kapitulirao je onda kada je dalji otpor bio
nemoguæan i zato besciljan.
Nove neistine g. Èerèila
Ali ja sam primoran da govorim i o otporu koji je
bio povod i uzrok borbe. Kao Nemac i vojnik, smatram za nedostojno da ikad
kudim hrabrog neprijatelja, ali izgleda mi da je potrebno da uzmem u odbranu
istinu protiv laži jednog èoveka koji je kao vojnik bedan politièar, a politièar isto
tako bedan kao vojnik.G. Èerèil, koji je poèeo borbu, pokušava kao
i u Norveškoj i kod Denkerka, da kaže nešto što bi docnije mogao lažno da predstavi kao uspeh.
Smatram da to nije pošteno, ali kod ovog èoveka u svakom sluèaju
razumem. Da je iko drugi kao politièar doživeo
toliko poraza, kao vojnik toliko katastrofa, tada taj ne bi ostao u službi ni šest
meseci, sem ako nema sposobnosti, koja g. Èerèila
jedino odlikuje, a to je sposobnost da licemerno laže i
istinu stalno izvræe.
G. Èerèil može tim
obmanjivati svoje zemljake, ali on ne može odstraniti posledice svog
poraza. U Grèkoj je bila iskrcana britanska armija od 60 - 70 hiljada ljudi. Pre ove
katastrofe, isti g. Èerèil je tvrdio da je iskrcano 240.000 hiljada ljudi.
Cilj ove armije bio je da se Nemaèka
napadne s juga, da joj se nanese poraz i da se odatle, kao i 1918. godine,
omoguæi preokret u ratnoj situaciji. Pomoænik koga je Èerèil
ponovo bacio u nesreæu, u ovom sluèaju Jugoslavija, nepune dve
nedelje posle poèetka te akcije bio je uništen. Same pak britanske trupe u Grèkoj tri
nedelje docnije ili su pale, ranjene, zarobljene, utopljene ili su proterane.
To su èinjenice.
Ja sam dakle, i u ovom sluèaju u
mom poslednjem govoru u kome sam nagovestio da æemo Britance, pa ma gde se na
kontinentu pojavili, napasti i baciti u mora, bolje prorekao nego g. Èerèil.
On sada izjavljuje sa svojim gvozdenim drskim èelom,
da nas je ovaj rat stajao 75.000 mrtvih, dakle više nego dvostruko prilikom
ofanzive na zapadu. Šta više, on ide još dalje; on preko svojih plaæenih
kreatura saopštava svojim retko inteligentnim Englezima da su se Britanci, pošto su
pobili tako ogroman broj Nemaca, najzad povukli i usled gaðenja
pred tolikim zloèinima, tako reæi, samo zato napustili Grèku. Dakle: Australijanci i Novozelanðani
bili bi još u Grèkoj da Britanci u svojoj karakteristiènoj mešavini
lavske hrabrosti i deèje boleæivosti nisu pobili toliko Nemaca, i najzad usled gnušanja i
jeze ustuknuli od svojih sopstvenih herojskih dela, ukrcali se na brodove i
otplovili.
Rezultat rata na Balkanu
Usled toga mi smo samo Australijance i Novozelanðane
nalazili kao mrtve i zarobljavali. Tako nešto može se
dakle prièati publici u jednoj demokratiji. Ja æu vam, meðutim, izneti
rezultate ovog pohoda u nekoliko kratkih brojeva:
U toku operacije
protiv Jugoslavije, ne uzimajuæi u obzir vojnike nemaèke narodnosti, kao i Hrvate i Makedonce, koji su veæinom odmah bili pušteni, zarobljeno je èisto srpskih 6.298 oficira i 337.864 vojnika.
Meðutim njihovi brojevi nisu
definitivni, veæ predstavljaju samo rezultat dosadašnjeg brojanja. Broj zarobljenih
Grka iznosi okruglo 8.000 oficira i 210.000 vojnika. Ovaj broj ne može se
ocenjivati na isti naèin kao i broj srpskih zarobljenika, jer su oni, ukoliko
se radi grèkoj makedonskoj i epirskoj armiji, opkoljeni i prinuðeni na
kapitulaciju u toku zajednièkoh nemaèko - italijanskih operacija.
Isto tako, i grèki
zarobljenici, s obzirom na njihovo uglavnom hrabro držanje,
odmah æe se pustiti na slobodu. Broj zarobljenih Engleza, Novozelanðana i
Australijanaca iznosi preko 9.000 vojnika i oficira. Ratni plen ne može se
zasad ni približno pregledati.
Deo ovog plena koji æe
pripasti nama, s obzirom na uspehe našeg oružja,
prema dosadašnjim procenama, iznosi preko pola miliona pušaka, više od
hiljadu topova, mnogo hiljada mitraljeza, protivavionskih topova, merzera,
veliki broj automobila i velike kolièine municije i ostalog
materijala.
Ovde bi želeo još da
navedem cifre o neprijateljskom brodovlju koje je potopilo naše
vazduhoplovstvo. Uništeno je 75 brodova sa 400.000 tona, a ošteæeno je
147 brodova sa 70.000 tona.
Ovi rezultati postignuti su upotrebom
sledeæih nemaèkih snaga:
1) za operacije na jugoistoku bilo je ukupno predviðeno: 31
puna i dve nepotpune divizije. Pripreme za pokret ovih snaga izvršene su za 7
dana
2) Od ovih snaga u borbi su stvarno uèestvovale
sledeæe: 11 pešadijskih i brdskih divizija, 6 oklopnih divizija, 3 potpune i 2
nepotpune motorizovane divizije vojske i snage SS.
3) Od pomenutih snaga 11 ih je bilo više od šest
dana, a 10 manje od šest dana u borbenoj akciji.
4) U borbu nije uopšte stupilo 11 odreda.
5) Još pre oèekivanja
operacija u Grèkoj povuèena su iz akcije 3 odreda; tri dalja odreda, nisu transportovana do fronta,
iz razloga što nisu bili potrebni; dva odreda iz istog razloga zadržana su
u mestima gde su iskrcani.
6) Sa Englezima je vodilo borbu od toga
broja samo pet odreda. Od tri oklopne divizije koje su obuhvaæene
samo su dve uvedene u borbu. Treæa je u toku operacija zadržana i
kao nepotrebna takoðe povuèena.
Stoga na kraju zakljuèujem,
da su u borbi protiv Engleza, Novozelanðana i Australijanaca uèestvovale
stvarno samo dve oklopne divizije, jedna brdska divizija i lièna
garda.
Gubici nemaèke vojske i nemaèkog
vazduhoplovstva kao i oružanih snaga SS u ovom pohodu najmanji su koje smo dosad
imali. Nemaèka oružana sila u borbi protiv Jugoslavije, Grèke, odnosno Velike Britanije u
Grèkoj, izgubila je:
Vojska i oružani odredi SS; 57 oficira i 1042
podoficira i vojnika mrtva, 181 ofiir i 3571 podoficir i vojnik ranjen, 13
oficira i 372 podoficira i vojnika nestala.
Vazduhoplovstvo: 10 oficira i 42 podoficira i
vojnika mrtva, 36 oficira i 104 podoficira i vojnika nestala.
Ovaj doista istorijski odluèujuæi uspeh
postignut je s tako neznatnim snagama u istom trenutku kada su oba saveznika
osovine u severnoj Africi za nekoliko nedelja ponovo uništili
takozvani uspeh tamnošnjih britanskih snaga. Jer, ne možemo ove
akcije nemaèkog afrièkog korpusa i italijanskih snaga u borbi u Kirenajici koje su vezane
za ime generala Romela, odvojiti od akcije na Balkanu. Jedna od
najkratkovidijih stratega izgubio je ovde jednim udarcem dva ratna poprišta.
Konsekvence ovog pohoda
Konzekvence ovog pohoda su od izvanrednog znaèaja.
S obzirom na moguænost da
je u Beogradu jedan mali krug zaverenika uvek mogao biti u moguænosti
da u službi vankontinetalnih interesa zapali požar, znaèi olakšanje za
èitavu Evropu što je ova opasnost najzad definitivno otklonjena.
Dunav kao važna saobraæajna
veza za svu buduænost obezbeðen je protiv daljih pokušaja sabotaže i saobraæaj je
veæ u punom obimu zapostavljen. Nemaèki Rajh, sem jedne male
ispravke granica koje su mu povreðene Svetskim ratom, nema nikakvih
teritorijalnih interesa u pogledu ovih oblasti. Politièki mi
smo zainteresovani samo na osiguranju mira u ovom prostoru. Privredno na
uspostavljanju jednog reda koji omoguæuje da se u korist svih unapreðuje
proizvodnja dobara i uspostavljanje razmene robe.
Pri tome leži u interesu jedne više
pravde ako se ovde uzmu u obzir i oni interesi zasnovani na etnografskim
istorijskim ili privrednim okolnostima. U pogledu ovog razvoja Nemaèka je
samo zainteresovani posmatraè. Mi pozdravljamo što su naši saveznici
sada u moguænosti da zadovolje svoje opravdane politièke ambicije.
Radujemo se zbog uspostavljanja
nezavisne Hrvatske države, s kojom se nadamo da možemo za
svu buduænost saraðivati u prijateljstvi i poverenju. Naroèito na privrednom polju ova saradnja
može doneti samo obostranu korist. Što je maðarski
narod uèinio još jedan korak u cilju revizije ugovora o miru koji su mu nekad nepravedno
nametnuti, ispunjava nas srdaènim oseæanjem. Što je odstranjena nepravda koja je bila naneta Bugarskoj,
naroèito se radujemo, jer ukoliko je nemaèki narod omoguæio ovu
reviziju svojim oružjem, mi verujemo da smo se odužili jednom istorijskom
dugu prema našem vernom savezniku iz velikog rata. Što pak saveznièka
Italija dobija uticaj u životnom prostoru koji samo njoj pripada, onda je to više nego
zaslužila i suviše velikim žrtvama koje je od oktobra meseca prošle godine pridonela za buduænost
osovine.
Prema pobeðenom, nesreænom grèkom narodu ispunjava nas
iskreno sauèešæe. On je žrtva svog kralja i jednog malog zaslepljenog vodeæeg sloja. On se ipak tako hrabro borio, da mu ni njegovi neprijatelji ne
mogu odreæi poštovanja.
Srpski narod æe možda iz ove svoje katastrofe ipak povuæi
jedino ispravan zakljuèak, da su puèistièki oficiri i ovoj zemlji samo doneli nesreæu. Svi nesreæno pogoðeni pak neæe možda ovog puta tako brzo zaboraviti onaj tako otmeni naèin na koji su ih država i voðe, za koje su oni imali èast da se žrtvuju, odbacili, prema lepom naèelu da crnac, pošto je izvršio svoju
dužnost, može mirno iæi...
Voða Rajha istakao je zatim zasluge otadžbine
koja je svojim požrtvovanim radom uštedela krv svojih vojnika. Istakao je da æe Nemaèki Rajh
i dalje èuvati nadmoænost u naoružanju, a nemaèka vojska da æe se uvek pojaviti gde bude potrebno. Nemaèki narod zna da je rat bio samo posledica gramzivosti nekolicine meðunarodnih ratnih huškaèa i mržnje demokratija koje stoje iza nje.
Godina 1941, biæe u istoriji najvažnija
godina našeg uzdizanja. Ako upravimo pogled na Svemoguænom upravljaèu
sudbina, biæemo Njemu naroèito zahvalni zato što je On omoguæio da velike uspehe postignemo
sa toliko malo krvi. Možemo ga samo moliti da ni u buduænosti
ne napusti naš narod. Ukoliko leži u našoj moæi da se od naših neprijatelja
odbranimo, to æemo uèiniti. U doba jevrejsko-kapitalistièkog, novèanog,
staleškog i klasnog ludila stoji nacionalsocijalistièka
narodna država kao gvozdeni spomenik socijalne pravde i èistog razuma. Ona neæe zato
preživeti samo ovaj rat nego i iduæih hiljadu godina.
A
Stradanje Srba u Prvom svetskom
ratu
(Podaci iz knjige Vladimira
Dedijera, Beograd, "Kultura", 1953. godine)
Srbija je pretrpela žrtve u toku Prvog svetskog
rata više nego ijedna druga uèesnica toga rata. Prema službenim podacima objavljenim
1919. godine na mirovnoj konferenciji u Parizu, od ukupnog broja poginulih muškaraca
u Prvom svetskom ratu, na prvo mesto je dolazila Srbija sa 22,4 %, zatim
Francuska 10,5 %, Nemaèka 9,8 %, Austrija i Ugarska 9,5 %, Italija 6,2%, Velika
Britanija 5,1 %, Rusija 1,2 %, Belgija, 1,0%, SAD, 0,2 %...U Prvom svetskom
ratu Srbija je mobilisala 852.000 vojnika, što je èinilo 15 % njenog ukupnog
stanovništva, 30 % svih muškaraca (znaèi da se kuæi, u Srbiju vratilo samo oko
7,5 %!).
Drukèije reèeno, bilo je to 83 % muškaraca u dobi
izmeðu 18 i 55 godina. Od ovog broja poginulo je ili umrlo od rana i epidemije
402.435 vojnika. Do septembra 1915. godine, poginulo je 172.508 vojnika,
prilikom prelaska preko Albanije 77.455 vojnika, u borbama na Solunskom frontu
1916, 1917, 1918 godine, 36. 477 vojnika, pobijeno ili umrlo u zarobljeništvu
81. 214, a od bolesti i rana 1915. godine umro je 34.781 vojnik.
Što se tièe gubitaka civilnog stanovništva, oni su
iznosili 845.000, od toga je 200.000 graðana krenulo sa vojskom preko Albanije
i od toga broja umrlo je 140.000 ljudi. Epidemija pegavog tifusa je odnela
tokom 1914-1915. godine èak 360.000 ljudi
Ukupno je Srbija u Prvom svetskom ratu izgubila, što
vojnika što graðana, 1. 247.435 osoba, ili 28 % stanovništva od ukupnog
broja 1914. godine!