Pismo
Karamarko, Muharemi,
Osmani i drugi znani i
neznani
Redakcija Tabloida dobila
je pred samo zaključenje ovog broja pismo dobro
upućenog čitaoca iz Bosne
i Hercegovine o ulozi porodice Osmani u političkom, privrednom i svakom
drugom, nadzemnom i podzemnom životu
u Hrvatskoj. Posebno o ulozi tamošnjeg
ministra policije Karamarka i njegovim
jednokratnim "upotrebama"
MUP-a Srbije
...
Da je Balkan postao poprište
velikih i prljavih podmetanja, kako u politici tako i u kriminalu,
dokazuje i velika podvala hrvatskog ministra policije, gospodina Karamarka prema svom srpskom "kolegi", ministru Dačiću.
Gospodin Karamarko
je u MUP Hrvatske doveden preko gospodina Muharemija, inače tadašnjeg šefa
kabineta bivšeg predsjednika Mesića (koji je u ovom slučaju dao
svoju saglasnost), a za sve to je debelo
novcem zalegla mafijaška organizacija - obitelj Osmani, kojima je Muharemi dio obitelji.
Obitelj Osmani
na teritoriji Istre posjeduje abnormalno bogatstvo stečeno kroz pranje novca
i krijumčarenje narkotika i zaštićeni su
od strane ministra Karamarka po svim pitanjima
vezanim za njihov biznis.
Sada je u Hrvatskoj jedna od najaktuelnijih tema suđenje za
ubistvo novinara Pukanića i čitava
optužnica protiv onih koji su
optuženi stoji "na staklenim nogama"
i postaje velika prijetnja za položaj ministra
Karamarka pa se isti snalazi na razne
načine da taj slučaj privede
kraju angažujući lažne "zaštićene svedoke"
tipa Marjanovića, koji se na sudu
ne može ni sjetiti gdje je i kada se sastao
sa osumnjičenim Đurovićem.
Da je Karamarko
u velikom problemu, govori i činjenica
da je Pukanić desetak dana prije
smrti posjetio neke ljude iz
Crne Gore, iz njihove službe bezbjednosti, te je od njih dobio
obiman materijal o kriminalnim radnjama navedene obitelji Osmani, a koji je imao namjeru objaviti
u svom listu "Nacional", pa to baca veliku sumnju da
je i obitelj Osmani imala debeo
razlog da naruči njegovo ubistvo.
Ako gore navedeno potkrijepimo i pričama koje
kruže po kancelarijama hrvatskog tužilaštva i
policije, da Robert Matanić nije egzekutor
tog ubistva, nego nedavno isporučeni
višestruki balkanski ubica Sretko Kalinić,
da bi zauzvrat dobio mir i
sigurnost boravka u Hrvatskoj zajedno sa hrvatskim
dokumentima (koja su mu obezbjeđena na "mig" ministra Karamarka!), onda se ustvari postavlja pitanje: Ko je imao više razloga da ubije
Pukanića? Ili, jedno drugo pitanje: Zašto bi ga nakon
pet godina pisanja o Stanku Canetu Subotiću,
baš on, nakon toliko vremena likvidirao, zar to isto nije mogao
znatno ranije da uradi?
Prema svemu
sudeći, "tikva je pukla" kad je višestruki ubica Kalinić ranio
Simovića (člana takozvanog Zemunskog klana, prim. red.), i to se desilo zbog toga što je Kalinić postao opasan za ministra
Karamarka, pa je ovaj angažovao Simovića da ga likvidira,
da bi "očistio tragove", a pri tome, mu je
(Simoviću), obećao ulogu zaštićenog svjedoka
i sve bi izgleda dobro prošlo da Kalinić nekim
čudom nije preživio.
U sve
ove prljave igre, Karamarko je paralelno uvlačio i MUP Srbije, tako
što je ministru Dačiću davao one informacije koje su odgovarale
njemu i njegovim
mentorima, obitelji Osmani.
Da je ova organizacija najjača i da vodi
državu pokazuje i činjenica da
je Muharemi sa mjesta šefa kabineta
pomjeren na mjesto šefa protokola
kod sadašnjeg hrvatskog predsjednika Josipovića, i da ovaj,
čak i da
želi, nije u prilici da ga
pomjeri, jer uživa zaštitu
Karamarka i Mesića, ali i
premijerke Kosor, jer na imperiji
Osmani sada počiva posrnulo hrvatsko gospodarstvo.
Čitatelj iz Lukavca,
BiH