Pospremanje nereda u svijetu bit će dug i krivudav put

DOGAĐANJE BUDUĆNOSTI: OD FUKUYAME DO FUTURAME

PARIZ: FRANCUSKI PROSVJEDI PROTIV EPIDEMIOLOŠKIH MJERA...

Predviđena predviđanja: Godinu dana stara, ali i dalje aktualna razmišljana o koroni i politici. Neka razmišljanja od jučer aktualna su i danas i sutra. Drugim riječima, neke od svjetskih tema, koliko god bile vezane uz neki od povijesnih trenutaka u kojem se civilizacija zatekla, nerijetko ostave dublji trag i svojom porukom odjekuju još dugo u javnosti i nakon što se prvi dojmovi slegnu, nakon što ih potvrdi ili opovrgne protok vremena. Jedno od takvih razmišljanja o našem svijetu, u kojem smo upravo suočeni s pandemijskom katastrofom globalnih razmjera, svakako je i ono glasovitog Francisa Fukuyame, američkog filozofa japanskoga podrijetla, profesora političke ekonomije na Sveučilištu "Johns Hopkins" u Baltimoreu.

Piše: Dario Majetić, Glas Slavonije

SNAGA DRŽAVE

Prošlo je, naime, godinu dana od kada je društveni prognostičar i politički filozof Francis Fukuyama u američkom časopisu Foreign Affairs objavio članak The Pandemic and Political Order ("Pandemija i politički poredak"). U njemu je naveo da je COVID-19, isto kao Velika depresija i druge krize, jedna od prekretnica u svjetskoj povijesti s dugoročnim posljedicama za pojedine zemlje i ukupni međunarodni poredak. Ta su Fukuyamina proročka razmišljanja (analize) itekako aktualna i danas, kad koronakriza, unatoč tomu što svijet na raspolaganju ima učinkovita cijepiva, traje već gotovo dvije godine i zasad joj se ne vidi kraja, kao što se u nekom širem kontekstu još uvijek ne mogu sagledati sve njezine posljedice na zdravlje, ekonomiju i dakako politiku. Konkretno, Fukuyama piše:

"Međunarodna kriza uzrokovana COVID-19 imat će velike i dugoročne, globalne posljedice i utjecat će na tijek svjetske povijesti. Pandemija će vjerojatno pojačati određene trendove koji su prethodili njezinom nastanku. Zbog svoje vrlo zarazne prirode virus će se udomaćiti u svjetskoj populaciji pa će utjecati na gospodarstva u godinama pred nama. Najviše problema će imati male i srednje tvrtke u sektorima maloprodaje, zabave i putovanja. Usporedno kriza će dodatno ubrzati koncentraciju roba i usluga na tržištu Sjedinjenih Država jer je tamo najviše velikih tvrtki koje imaju velike zalihe, znanje i resurse za opstanak u okolnostima dugotrajne ekonomske krize. Zbog toga što COVID-19 povećava potražnju za digitalnim uslugama i proizvodima još će više napredovati američki tehnološki divovi." Uglavnom, provalija između bogatih i siromašnih, kako ljudi tako i zemalja, još će se više raširiti i produbiti krizom i produženom gospodarskom stagnacijom, poučak je iz Fukuyamine analize.

Idemo dalje, tragom Fukuyamina teksta "Pandemija i politički poredak". Otporni politički i gospodarski sustavi u zemljama jugoistočne Azije, poput Kine, Tajvana, Južne Koreje i Japana, te država u Europi, Americi, zatim Australija i Novi Zeland, otpočetka su se dobro nosili s izazovima pandemije, ali su siromašne i države u razvoju diljem Afrike, Južne Amerike i Azije zbog svega zapale u još gore propadanje, bez ikakve nade za samostalni oporavak. Već sada većina stanovništva globalnog juga, a radi se o milijardama ljudi, jedva opstaje na egzistencijalnom minimumu, a još je nedavno, prije koronakrize, bila aktivnim dionikom dva desetljeća održivog gospodarskog rasta. Ta iluzija koja se u jednom trenutku pretvorila u stvarnost omogućila im je svakodnevnicu u kojoj je bilo dovoljno kruha i igara. Sada, kada su snovi raspršeni i kada ih glad, žeđ, bolest, patnja i neimaština prisiljavaju na promjene ponašanja, sve će se više nakupljati ljutnja i bijes.

No raspodjela negativnih emocija bit će podjednaka na site i gladne, što će u nadolazećem razdoblju, uz postojeće krizu (krize), izazvati nove ratove i posljedično još veći egzodus ljudi s globalnog juga na sjever. I dok se migranti budu slijevali na Zapad, demagoški lideri i njihove klike u matičnim zemljama iskoristit će situaciju kako bi preuzeli još više vlasti i resursa. Međutim, novi veliki val izbjeglica (uključujući i aktualni iz Afganistana, nap. D.M,), više neće imati široku podršku poput one iz 2015., pa će legitimno i nesmetano rasti sveobuhvatni otpor u razvijenim zemljama, gdje će ih protivnici vrlo lako, pa i vjerodostojno, moći optužiti za unošenje bolesti, kaosa i svih ostalih problema. Naravmo, tvrdokorni režimi na obodu Zapada i dalje će se koristiti migrantima kao oružjem za politički pritisak i ekonomski reket, baš onako kako to sada radi Lukašenko na granici Latvije i Poljske.

Fukuyama dalje obrazlaže da su za opće vrednovanje političkih sustava u odnosu prema pandemiji COVID-19 najvažnija tri čimbenika: državni kapacitet, društveno povjerenje i političko vodstvo. Državni kapacitet svakako je najvažniji i naočitiji čimbenik, jer zemlja bez jakog javnog zdravstvenog sustava nema najosnovniji preduvjet za učinkovito nošenje s pandemijom koronavirusa te se kao takva ne bi uopće trebala vrednovati kao prava država. Međutim, u takvoj gradaciji ima i iznimaka, poput Brazila pod Bolsanarom, gdje je zdravstveni sektor znatno napredovao posljednjih godina, ali to ipak nije bilo dovoljno za sprječavanje dublje društvene krize i dakako širenja pandemije.

VJERA U POREDAK

Što se tiče društvenog povjerenja, na što se zapaženo osvrće i Fukuyama, najvažnije je da stanovništvo vjeruje svojoj vladi, jer inače poštovanje teških ali nužnih zabrana poput karantene, ograničenja kretanja, provođenja testiranja, cijepljenja... neće biti sveobuhvatno prihvaćeno. Upravo u tom čimbeniku populističke stranke lijevog i desnog spektra traže što više slobodnog prostora za plasiranje poluistina, trolanja i tresh govora, kojima potkopavaju vlasti i sustav općenito. Unatoč tim mračnim snagama na Zapadu je relativno uspješno održan primjeren odnos uzajamnog povjerenja opće, relativno dobro obrazovane, populacije i demokratskim putem izabranih vlasti. Kod čimbenika koji izazivaju šire društvene poremećaje vidi se da pandemiju neki smatraju prijetnjom vlastitom političkom opstanku te u skladu s tim osmišljavaju represivnu i podmuklu politiku, a drugi ozbiljno shvaćaju svoju ulogu čuvara javnog interesa i s puno osjećaja pristupaju problemu ograničavanja stečenih i zajamčenih prava. Na kraju je najvažnije da političko vodstvo bude koordinirano na svim razinama i u svim društvenim djelatnostima, jer bez kooperativnog djelovanja na svim hijerarhijskim razinama ukupni odgovor politike na krizu postaje neučinkovit.

Tim i svim drugim Fukuyaminim razmišljanja u analizi "Pandemija i politički poredak" jedna godina više u koronakrizi nije uopće naudila u smislu da bi sad nešto trebao mijenjati ili korigirati, što pak znači da bi Fukuyama vjerojatno isto tako pisao i ovog trenutka, a možda to i čini, pa ćemo do kraja godine možda čitati i nastavak teksta "Pandemija i politički poredak". Bilo kako god, ukupno uzevši, ograničeni državni kapaciteti, nisko društveno povjerenje i loše političko vodstvo upozoravajući su znakovi nedostatka i pogoršanja demokracije. Kako bi poboljšali stanje u zemljama koje prolaze kroz začarani krug neučinkovitog upravljanja pandemijom, politički lideri trebali bi poduzeti konstruktivne akcije u različitim povezanim područjima. Najneposrednija se odnosi na javnu politiku i tu Fukuyama naglašava da još nije kasno za poboljšanje ili proširenje mjera za rješavanje zdravstvenih, ekonomskih i društvenih posljedica pandemije. Zatim je važno ujedinjavati stanovništvo opetovanim pozivima i podsjećanjima na herojska djela kolektivnog samopožrtvovanja (posebno važno u sadašnjem kontekstu slabog odaziva na cijepljenje u nekim zemljama, uključujući i RH, nap. D.M.). To se treba raditi s osjećajem samo neko vrijeme, ne zauvijek.

POVIJEST JOŠ TRAJE...

Sve u svemu, dugotrajna pandemija u kombinaciji s gubitkom radnih mjesta, produženom recesijom, očekivanom stagflacijom i neviđenim teretom duga neizbježno će stvoriti napetosti koje bi srednjoročno mogle izazvati političku reakciju, ali protiv koga, to Fukuyami još nije potpuno jasno. U nadolazećim godinama pandemija (ili postpandemija) mogla bi dovesti do relativnog pada utjecaja Sjedinjenih Država, stalne erozije liberalnog međunarodnog poretka i ponovnog oživljavanja fašizma diljem svijeta. To će, kao i uvijek, naknadno (nadajmo se, ne i prekasno!) dovesti do pročišćenja i samoobnove liberalne demokracije, sustava koji je mnogo puta zbunio skeptike pokazujući izuzetnu moć otpornosti i obnove. Nažalost, za sada je, osim ako se trenutni trendovi dramatično ne promijene, opća prognoza sumorna. Ne samo Fukuyamina, nego općenito.

Možda je pritom utješno saznanje da je Francis Fukuyama, prema mnogima, već jednom promašio sa svojim razmišljanjima, makoliko su ona u trenutku obznane bila spektakularno nova i dramatična - njegova knjiga "Kraj povijesti i posljednji čovjek" doživjela je neviđenu medijsku eksponiranost i popularnost te spada u red najcitiranijih suvremenih djela slične provenijencije. Problem je, međutim, što povijest još traje, što čovjek sad živi u digitalnom, globalno umreženom dobu i što svim nevoljama i katastrofama unatoč kraj liberalne demokracije teško da se može nazreti u smislu propasti kakvu mu je prognozirao Fukuyamna prije gotovo trideset godina.

Fukuyaminim razmišljanja u analizi "Pandemija i politički poredak" jedna godina više u koronakrizi nije uopće naudila u smislu da bi sad nešto trebao mijenjati ili korigirati...

Provalija između bogatih i siromašnih, kako ljudi tako i zemalja, još će se više raširiti i produbiti krizom i produženom gospodarskom stagnacijom, poučak je iz Fukuyamine analize.

Fukuyamina knjiga "Kraj povijesti i posljednji čovjek" doživjela je neviđenu medijsku eksponiranost i popularnost te spada u red najcitiranijih suvremenih djela...

FRANCUSKA: Zazivanje revolucije

Nigdje toliko prosvjeda kao u Francuskoj, pa i sad u kontekstu pandemije i svega što se s njom povezuje. Neki analitičari idu toliko daleko da sve što se posljednjih tjedana događa na ulicama francuskih gradova povezuju su jednom vrstom otpora vlasti koje gotova da priziva nekadašnji revolucionarn duh otprije nekoliko stoljeća. Stanje je tim više složenije, a onda i dramatičnije, kad se prosvjedi stave u kontekst politike, i to prije svega dviju suprostavljenih opcija - ekstremno desnih pristaša Marine Le Pen i liberalnih Macronovih pristaša, koji podržavaju aktualnu vlast. A sve je zakuhala korona, odnosno rigorozne vladine mjere, pa prosvjedi protiv covid-putovnica, tj. sanitarnih propusnica, kako benevolentno kažu Francuzi, ulaze već u četvrti tjedan.

U prosvjednim povorkama diljem Francuske sve je više ljudi, a sukobi s policijom sve su brutalniji i opasniji. Udruga aktivista Žuti broj registrirala je u prošlu subotu čak 388.843 sudionika, što je nešto manje u odnosu na rekordnih 415.000 desetak dana prije toga. U prosvjedima sudjeluju i notorni Žuti prsluci. "Cijepite se ako hoćete, ali mi smo protiv propusnica za bolnicu i za odlazak u trgovinu, tražimo ukidanje zakona", rekao je vođa tog "žutog" pokreta Jerome Rodrigues. Inače, zdravstvena propusnica koju odobrava velika većina Francuza, vrijedi za barove, restorane, zdravstvene usluge, uz neke uvjete, i za vlakove. Odnedavno je njezina primjena proširena na više od 120 trgovačkih centara i trgovina u okolici Pariza i u južnoj polovini Francuske. Izdaje se onima koji su potpuno cijepljeni, koji imaju antigenski test ne stariji od 72 sata i dokaz da su preboljeli bolest u zadnjih šest mjeseci. A prema podatcima francuskog zavoda za javno zdravstvo, više od 70 posto ljudi je primilo bar jednu dozu, a više od 60 posto je potpuno cijepljeno. (H/DJ)

Globalizam, prosvjedi i odgovornost

Novi sojevi koronavirusa i strah od novog jesenskog vala zaraze, kao i problemi s cijepjenjem, a time i izostankom masovnog imuniteta, nagnali se mnoge zemlje da posegnu za novim rigoroznim mjerama. Daleki je Novi Zeland doduše ekstreman primjer jer je tamo već zbog jednog slučaja zaraze delta-sojem uvedena totalna karantena za cijelu zemlju. Druge države, poput Izraela, već kreću s trećom dozom cijepiva, do iz SAD-a stižu vijesti da međuagencijska radna skupina radi na planovima u kojima će se tražiti neka vrsta obaveznog cijepljenja za inozemne putnike.

Na ozbiljnost situacije stalno upozorava i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), koje je objavila da traži najbolje znanstvene umove koji će istraživati nove patogene sposobne za prijelaz sa životinja na čovjeka i izazivanje nove pandemije. Europska unija također svednevice apelira na odgovornost i upućuje pozive da se što više ljudi cijepi dok traje ljeto jer jesen donosi nove izazove.

Naravno da je u cijelom kontekstu koronakrize osim bitke za zdravlje i ekonomija u prvom planu pa se državne intervencije u smislu pružanja financijske pomoći nastavljaju u istom tempu i tijekom ove godine. SAD tu očekivano prednjače, utrošena se golema sredstva, a Bidenova administracija planira još novčanih "infuzija" u američko gospodarstvo devastirano koronakrizom.

Što se EU-a tiče, u fondu za pomoć zemljama članicama osigurana su također golema financijska sredstva, od kojih će milijarde eura doći i u Hrvatsku, sukladno nacionalnom planu oporavka i razvoja koji je prihvaćen u EK i Europskom parlamentu. Ukupno uzevši, bitka za preživljavanje i ove godine glavna je zadaća i sve priče vezane uz demokraciju u kontekstu pandemije, o nekakvim zakinutim pravima, ukidanjima sloboda i mjerama "nelegalne" prisile, padaju u vodu kad se u obzir uzmu razmjere pošasti koja je u svijetu odnijela milijune mrtvih, koja je ekonomju dovela na rub opstanka i budućnost učinila nimalo optimističnom.

Drugim riječima, nužno je više odgovornosti i solidarnosti pa i kad se radi o prosvjedima protiv uvođenja covid-putovnica, između ostalog. Sve je naime lako dok se netko i sam ne zarazi, završi u bolnici i nedajbože umre. U tom slučaju uzalud je pitanje prava na prosvjede protiv epidemioloških mjera i covid-putovnica, jer "epidemija necijepljenih", kako reče hrvatski ministar Beroš, jednako je opasna kao i širenje novih korona sojava.