Zadnja strana
Lakat iz Laktaša
Piše: Milorad Dodik
Ima dana, poštovani čitaoci,
kad mi dođe da odem ispred
zgrade Visokog predstavnika u Sarajevu, da skinem gaće
i da se ponudim
Njegovoj ekselenciji. Ja ne znam kako
na drugi način da potvrdim
moju privrženost tekovinama Dejtonskog sporazuma. Ali, neće on taj sporazum, nego neki novi, ali
to nije tema ove moje iskrene
ispovjedi nego nešto sasvim drugo...
Čujem ja prije
neku godinu jednu divnu pjesmu,
pjeva jedan moj jaran iz
Tuzle, i zapamtim stih: "Bosno moja, jebo
mater sada, ako znadem ko u tebi
vlada!".
Vidim ja da je to jedna
politička poruka koju je smislio nepoznati narodni genije, a prihvatila sva tri konstitutivna naroda. Pitam ja
moga jarana, pjevača iz Tuzle:
Je li, boga ti, ko je tebi
ovo napisao da ga debelo
nagradim, a on će meni, ne znam, da znam
i ja bi ga
nagradio, proslavio sam se u cijeloj butum Bosni, ujedinio
sam sve tri vjere, svi mi traže
da je ponovo zapjevam, kažu, ajde bolan, udri
onu našu, ono, kako smo
najebali...
Nije to meni bilo dovoljno,
nego počnem da analiziram poruku
te pjesme. Pozovem i neke
stručnjake, da vidimo, možda je to neka podvala, neka
parola, šifra, ko zna... Pozovem ti ja predstavnike
sva tri naroda da čujem šta
ima da kažu
na tu temu.
Svi su se složili da je stvar
ozbiljna. Samo je Haris Silajdžić predložio da formiramo
jednu državnu delegaciju i da
o spornoj pjesmi upitamo za mišljenje
sve bivše visoke predstavnike, i ovog sadašnjeg. I tako ti
i ja pristanem
da ih anketiramo,
k'o biva jednom ćemo izaći sa analizom
sporne pjesme pred naše entitetske
skupštine, pokrenućemo javnu raspravu,
i donijeti određene zaključke...
Najprije smo posjetili prvog
Visokog predstavnika za BiH, Karla Bilta.
On je odmah demantovao da ima išta s tom pjesmom, i još da
je nikad nije ni čuo ni
zapjevao. Lažeš, odma sam mu rek'o,
lažeš k'o pas, lažeš koliko si
težak, zato su te i
izabrali za Visokog predstavnika što dobro lažeš! Nemoj,
predsjedniče, povikaše ovi moji,
šta nemoj,
j... mu ja mater bezobraznu, cijela Bosna i oba
entiteta znaju pjesmu napamet a on je nikad nije
čuo!
Onda smo otišli
kod njegovog bivšeg kolege
Karlosa Vestendorpa (što će
mu ono slovo "o"
u prezimenu stvarno ne znam, baš bi mu dobro stajalo Vestendrp
poslije onoga što je u BiH uradio). Kaže
nama Vestendrp, gospodo, ne znam ko je pjesmu napisao,
ali sam je čuo i ne slažem
se sa njom. Zna se, naime, ko u Bosni vlada.
Niko od vas ovdje prisutnih, je li tako, tako
je. Odosmo od njega da izvinete
k'o popišani, pa pravo na
vrata našem starom poznaniku
Volfgangu Petriču koji nas je fino
dočekao i ispratio, a u međuvremenu
se i one pjesme dotakao. Znam, kako ne znam, smijao
se Petrič, i ja sam je pjevao, sve je tačno kako
pjesma kaže, i ja nisam
znao ko vlada
u Bosni, pa sam čak i ja
mislio da vladam, ali
sam poslije shvatio da uopšte ne vladam ni
Bosnom ni situacijom.
Kod one pokvarene pijandure Ešdauna nismo ni
išli. Šta zna Englez šta
je sevdah, seljačina jedna!
Onaj Švarc-Šiling
nam je uputio pismo, kaže, pjesma
jeste vaša, autor je vaš, iz
BiH, pjesmu smo analizirali i došli do zaključka
da je direktno uperena protiv rada Visokog predstavnika
i ja sam
strogo zabranio da se pjeva po
kabinetima i u vrijeme radnog vremena.
Pomislim, ako je tako, hvala
nepoznatom pjesniku,
đe čuo i đe ne čuo, i svakome
ko je zapjevao! Trebalo je i kod
Miroslava Lajčaka da idemo, ali
ja nisam mog'o, rek'o sam
svima: idite, ja ne mogu, jednom
sam mu jasno stavio do znanja da me boli k... za njega i
funkciju koju vrši, što su
mediji na moje insistiranje uredno citirali, pa ako odem kod
njega čim ga vidim poslaću
ga u tri p... materine, pa neka kaže da
to nije politički korektno!
Sad je kod nas Visoki
predstavnik neki Valentin Incko, kaže da sam
ga razočarao i kao čovek
i kao političar
(zbog čega me intenzivno boli jedno mjesto!), ali tvrdi da
ga je ova pjesma oduševila, i
da je pitanje pravo. Evo, spremam
se da mu napišem pismo u kome
ću detaljno da mu objasnim šta znače
ključni dijelovi te pjesme ("...jebo mater sada") i šta tu
može da se primjeni na analizu
njegove dosadašnje politike.
Zanimljivo, ali znatno ranije,
još dok je Sulejman Tihić tvrdio da je glavni
dio te pjesme
"Bosno moja",
a ne "jebo mater sada", upravo je ovaj Incko govorio
kako je suština poruke u onom
dijelu koji kaže "ako znadem ko u tebi
vlada".
Bilo je u vezi ovoga svašta, čak se i
moj komšiluk
u Laktašima posvađao oko toga pa su me ovi stariji
ljudi ubjeđivali da je autor pjesme
Hamdija Pozderac, a ne Džemal Bijedić ili Branko Mikulić,
kako se do sada pogrešno smatralo.
Sve bi ovo bilo fino,
cijenjeni čitaoci, da do mene nije
stigao još jedan stih, i
pomislio sam da je u pitanju nastavak one iste pjesme, ali stvar
je izgledala potpuno drukčije: "Bosno moja, ti propade
cijela, bila jedna sad si iz
dva dijela!".
Auuuu, pa ovo je ozbiljna stvar, ovo je odnekud
naručeno! A ja baš planiram da
u praksi pokažem kako je to već jedna istorijska činjenica, da malo
sprovedem neki referendum, kad vidiš ti...
Pretrčavaju me događaji. Neko brže od
mene misli. Da nisu Rusi?
Amerikanci nisu sigurno. Da nije
Evropska unija? Da ovo možda
ne nariče Haris Silajdžić? Ne znam, ali saznaću.
Ko god da je u pitanju, na prvoj sljedećoj sjednici vlade
Republike Srpske predložiću da se odredi novčana nagrada anonimnom pjesniku, koji je u dva poteza objasnio
smisao Dejtonskog mirovnog sporazuma ("bila jedna, sad si iz dva
dijela"), zbog koga ratujem sa
visokim predstavnicima i drugim prolaznim
kuferašima koji hoće da ga
mijenjaju.
Evo, predlažem, kad su već toliki
papci pa sami ne znaju, neka pitaju
Harisa Silajdžića šta misli o Dejtonskom
sporazumu. Ako on kaže da ne valja,
onda stvarno ne valja! Onda je on napisao ono ("Bosno moja, ti
propade cijela").
Ali, pošto znam čovjeka, stvari izgledaju ovako: on bi da mijenja sporazum,
ali na tuđu
štetu. A to neće ići. Evo,
baš sam nešto pjesnički bio nadahnut istražujući ko
je tajanstveni autor onih par političkih sevdaha, pa sam i ja nešto napisao,
onako, amaterski: "Bosno moja, nisi više svoja, tobom vlada
još tri Milorada".