Pogledi

Svet na prekretnici: može li se Evropa sacuvati od americkog imperijalizma i sacuvati dostojanstvo kao Rusija?

Crni dani belog kontinenta

Pokušaj da se dolar održi kao iskljuciva svjetska moneta i to još ratnim putem , arhaican je i nije zasnovan na realnosti. Svijet više nije i nece biti dom samo jedne ekonomije i jedne globalne sile. Svijet je definitivno postao višepolaran. Izrasle su nove mocne ekonomije, a promjenama su uveliko otvorena vrata. Nema više povratka na staro. Društvo iz FED nece biti u stanju da neogranicenim štampanjem dolara srozava druge ekonomije držeci ih u beskrajnom dužnickom ropstvu. Prolazi vrijeme kada se papirom izvlacilo bogatstvo i rad. Sada mlade ekonomije u porastu preuzimaju primat. Ponovo ce industrijski kapital i proizvodnja imati premoc. Teorija, po kojoj liberalni kapitalizam proizvodi i liberalno društvo pokazale se netocnom. Naprotiv liberalni kapitalizam se transformirao u oligarhijski kapitalizam, a interesi oligarhije nisu više interesi društva. Štaviše on sužava tržište i ubrzano guši slobode jer u uslovima moderne tehnologije vladavine oligarhije je arhaicna i dekadentna.

Goranko Đapic

Prošlo je vec osam mjeseci otkad je otvoreno drugo ratište u Europi, nakon Drugog svjetskog rata. Ono prvo dobro nam je poznato, obilježilo je posljednjih cetvrt stoljeca naših života. Naš tužni rat trajao je gotovo koliko i daleki svjetski rat. Golim okom i bez ikakove posebne analize, lako je ustvrditi posvemašnje ekonomsko i kulturno nazadovanje. Što se Srbije tice; ona je izgubila sve tekovine balkanskih ratova, a i potonjeg Prvog velikog rata. U novijoj povijesti Starog kontinenta to je apsolutni presedan. Pored toga u nju se slilo stotine tisuca Srba iz dijaspore.

Nakon pada Berlinskog zida i ukidanja Varšavskog ugovora, umjesto da automatski bude raspušten i NATO, on je kao relikt hladnog rata nanovo oživljen i dati su mu ,,novi" zadaci. Kakovi?

Ako uzmemo da je hladni rat bio sukob dva bloka sa razlicitim i medusobno suprostavljenim ideologijama, pad Berlinskog zida je bio idealna prilika za trajnu konsolidaciju Europe. Tako je do jucer podijeljena Europa mogla postati primjer suradnje, razumijevanja i tolerancije. Ono što ju je uvijek , uprkos razlikama , cinilo je jedinstvenom, to je njena grcko - rimsko - kršcanska civilizacija. Nije li to bila velika prilika za Europsku renesansu? Prilika za novu sliku Europe - one od Antlantika do Tihog oceana.

Srce naše civilizacije, Stari kontinent, bio je na pragu uskrsnuca kao najveci ekonomski i kulturni konglomerat na svijetu. NATO nije raspušten iz jednog jedinog razloga , a taj razlog je da se upravo svim silama to Uskrsnuce sprijeci. Vec pola milenija vodi se ista politika. Europu valja razdrobiti; davati joj kredite za vodenje ratova sa ogromnim kamatama, a kada se rat završi davati još vece kredite sa još vecim kamatama za ,,obnovu". Bez prestanka i sve do danas. Balkanski ratovi devedesetih i još uvijek nezavršeni sukob u Ukrajini djeluju otrežnjujuce. Zapravo tobožnja borba protiv komunizma bila je cista propagadna floskula.Zapravo je NATO spreman i osmišljen za imperijalisticki rat na istoku. Preciznije da se konacno uništi i razdrobi Rusija, te da se zauvijek ukloni jedina prava prepreka posjedovanju ogromnih prirodnih bogatstava, a istodobno ugasi bilo kakova ideja o slobodnoj Europi. Kao što Njemacka nije bila zamisliva bez Pruske, Europa kao srce naše civilizacije nije zamisliva bez svog integralnog dijela - Rusije!

Koja to sila, toliko agresivno potice tu strašnu destrukciju? Kome je u interesu bio tako strašan ,,holokaust" stotina milijuna europljana. O tome više stoljecnom zlocinstvu slabo se govori i još manje piše b. Zvanicka povijest ta,,biblija" laži, za ,,holokaust" priznaje samo židovske žrtve za doba Treceg Rajha. I sa tim se uveliko manipulira, a svaka diskusija u kojoj se postavljaju nezgodna pitanja silom zakona se suzbija.

Ta destruktivna i na sva zlocinstva spremna sila pociva u Londonu, tocnije u onom dijelu Londona zvanom Siti. Štaviše Siti ima i svog posebnog gradonacelnika. Tu pociva golemi trezor. Tu sjedi mletacki trgovac cekajuci svoju funtu mesa. Šajlok. On ima razlicita imena npr. Rokfeler, Rotšild, Varburg, Morgan itd. Njihova moc pociva na zlatu draguljima i svim drugim dragocijenostima. Potom slijede mjenice i samo carstvo opsjene - papirni novac.

Domet "slobodarske misli"

Ali, London ima podružnicu u Njujorku, preciznije u Volt Stritu. Vec 1913. bankari su stekli neshvatljivu privilegiju. Federalne rezerve SAD do tada nisu bile privatna vec državna institucija, a Centralna banka, dakako pod državnom kontrolom. Bilo je potrebno da 1912. potone ,,Titanik",da stradaju tri vrlo ugledna i utjecajna senatora, te da naprasno umre samo predsjednik SAD , pa da FED postane institucija u strogo privatnim rukama sa iskljucivim pravom emisione banke. Nakon toga država SAD postala je servis bankarske gospode, Protokol je uveliko uznapredovao a scena za Prvi svjetski rat bila je postavljena. Izvanredni posao bio je veoma izgledan, a ciljevi stari dvije tisuce godina izvrsno su se uklapali u tu pricu. Tridesetak milijuna ljudi bit ce neznatna cijena za uspješan posao i jednako uspješno preuzimanje Starog kontinenta. Neman je od tada jednom glavom u Njujorku i marionetskom Vašingtonu, a drugom glavom u londonskom Sitiju. Tijelo je pocivalo rasuto, ali odlicno povezano širom ondašnjeg i dakako današnjeg svijeta.

I americka i europska buržoazija, štampa i inteligencija polako ali sigurno je upregnuta u petokolonaška kola. U narednim decenijama društvo iz FED ce sistematski preko njih širiti destrukciju ciji je cilj da uništi živo tkivo europske civilizacije. Nakon toga slijedi Drugi veliki rat kao nastavak Prvog. Destrukcija se vrši na znatno višem nivou. Ona se širi i dubinski i prostorno.

Hladni rat je priprema za konacno rušenje Europe. Prvo; feminizam je pretvoren u mržnju prema muškarcima, sa ciljem da se prorijedi natalitet, a žena potpuno izdvoji iz porodice, što je rezultiralo smrtnim udarcem za europsku demografsku strukturu. Tkzv. liberalna inteligencija ce naci svaku manu europskoj civilizaciji i svaku pohvalu nekoj azijatskoj civilizaciji, pa ma kako ona bila nasilna i netoleratna. Mržnja prema svemu europskom postala je tako ikona generacije, stvar ukusa, otmjenosti, a izdajnicka bijeda je pretvorena u visoki domet ,,slobodarske misli". Konacno, došao je trenutak koji je društvo iz FED dugo planiralo, i u koji je uloženo i novca i energije. Taj projekat ima potpuni oblik uništavajuce agresije.

Tim projektom predvideno je da se useljavanjem islamske populacije znatno promijeni demografska slika Europe i poljulja njena stabilnost. Nakon toga slijedi ekspoliza uvoza islamskog fašistickog okupatora koji ubrzano pod zaštitom države razara teritorijalno, ekonomsko i kulturno opstajanje domaceg stanovništva. Pod tim lažnim multikonfesionalizmom, multietnicizmom i multikulturalizmom gotovo se i ne krije rat protiv europskog stanovništva i njegovo sve agresivnije potiskivanje kako mehanicko, tako i udarom ogromnog nataliteta.Fašisti su apsolutna negacija svih postulata grcko - rimsko - kršcanske civilizacije. Islamski fašisti cekaju svaki dan da u uslovima demografske nadmoci proglase Islamsku Republiku, kalifat i UMU. Tako se Europa pretvara u Treci svijet i u potpunosti barbarizira. Islamski fašizam autenticna je poluga društva iz FED za tu barbarizaciju. Zašto barbarizacija?

Zato što barbarizacija veoma pogoduje pripremama za novo robovlasništvo. Subkultura niskih poriva, bez duha i znanja priprema covjeka za laganu i bezbrižnu šetnju u pakao. Ona je upravo kao ciklon - B (klorotacefenon) u Aušvicu. Da bi se ugušili glasovi istinske pobune potencijalnih žrtava uvode se zakoni protiv mržnje. To, jednostavno znaci da ako vi mrzite da vas netko progoni i tlaci, da mrzite islamskog okupatora koji vas izgoni iz vlastitog doma i same domovine; možete pasti pod udar zakona o mržnji. Štaviše jedna britanska ministarka je izjavila da vlada može i mora ograniciti slobodu misli i cinjenje. To je sasvim razumljivo jer je ta podla gadost došla iz Londona.

Na samom pocetku bilo je govora o dva sukoba u Europi nakon drugog svjetskog rata. Oba sukoba inicirana su iz FED društva i isti su im ciljevi. U oba slucaja radi se o devastaciji Starog kontinenta, i to ekonomskoj i politickoj. I u oba slucaja radi se o strahu da bi se možda zbog uspona Rusije Europa mogla integrirati na potpuno drugacijoj osnovi, a ne kao kroz proamericku EU ciji komesari iz Brisla predstavljaju cvijet europskog petokolonaštva. I ne samo to.

Europa bi se mogla preoblikovati sve do Tihog oceana. To je prostor buducnosti i nudi Europi potpunu ekonomsku nezavisnost jer je taj prostor najveci svjetski magacin ogromnih energetskih i sirovinskih resursa. Takav ekonomski gigant diktirao bi sudbinu svijeta. Taj gigant je srce naše civilizacije i naše arijske rase, apsolutno najkonstruktivniji u povijesti covjecanstva. Pored nje se prostre šest tisuca godina kineske civilizacije jednako konstruktivno i postojano, jednako životne i stvaralacke cije ideje i kultura idu daleko van njenih granica. I europska i kineska civilizacija sklone su suradnji u najboljem smislu; samosvojne ali otvorene i nikada iskljucive.

Ta suradnja stvara nove i ogromne mogucnosti kakove još nije mogucno dovoljno sagledati. Balkanskim ratovima se nastojalo trajno vladati egejsko - vardarsko - moravsko - dunavskom dolinom kako bi se stavila pod nadzor srednja Europa i kavkasko - galicijski prostor na sjeveru, a crnomorski akvatorij na istoku. Kontrolom mekog trbuha Europe uvijek se moglo otvoriti ratište uz pomoc tradicionalnih poklonika agresije sa velikom silom iza sebe. Albanski narod još je u tursko doba stavljen u funkciju turske žandarmerije i svake mogucne egzekutive. Uvijek je netko bio cuvar leda zapravo svojih interesa. Albanski imperijalizam danas je pod zaštitom velikog europskog neprijatelja; društva iz FED i londonskog Sitija.

Rusija nije imala izbora

U ne tako dalekoj perspektivi sigurno se planira da dunavska dolina budu novo žarište agresije islamskih fašista. Taj zadatak ce sigurno biti dat kalifu Erdoganu i njegovim fašistickim nasljednicima. Taj islamski front društvo iz FED-a ce otvoriti nesumnjivo, pogotovo ako otpor bude slab, a žrtve nezašticene. Ovoga trenutka interesima SA-a odgovara kvislinška vlada u Beogradu, jer to je srednjišica Balkana.

Vidimo kako se u meduvremenu agresivno otima makedonski zapad, a albanski premijer Edi Rama se ponaša u Beogradu kao pobjednik planirajuci put u Preševo, Bujanovac i Medvedu gdje svakako nece pozvati albance na bratstvo i jedinstvo vec na pripajanje ,,državi Kosovu", a zapravo Velikoj Albaniji. On ce objašnjavati Beogradu kako ispunjenje tih ciljeva vodi ka konacnom okoncavanju sukoba. Samo to i ništa više, bar za slijedecih 5 - 6 godina, a onda se može i dalje.

Projekt Ukrajina potpuno je strategijski povezan nastajanjem da se stvori paralelni sistem izolacije Rusije od srednje Europe i Europe uopce. Od sjevernog ekvatorija Crnog mora tj. od Odese do Baltika pravom transverzalom nema više od 400 km. Društvo iz FED smatra to veoma pogodnim jer ta transferzala nekog novog ,,sanitarnog kordona" prolazi kroz navodno saveznicku Ukrajinu (Galiciju) i mnogo ,,više" saveznicku Poljsku.

U ime tog nedovoljno promišljenog projekta otvoren je sukob u Ukrajini bez ikakove ozbiljne izlazne strategije. Nije se odvec vodilo racuna da ce otpor Rusije biti mnogo snažniji nego što se ocekivalo. Pod parolom borbe za europske vrijednosti Ukrajina je gurnuta u kaos. Izgubila je Krim, a sigurno i Donjeck. Zapadnoeuropske clanice NATO mnogo su više verbalno podržale SAD, ali je i tako klimavo i nevoljno uvodenje sankcija Rusiji nanijelo mnogo više štete Zapadu nego Rusiji. U svakom slucaju slabljenje europske ekonomije i tako je bio jedan od ciljeva društva iz FED. Najpoželjniji cilj je svakako da se izazove dugorocni rascjep izmedu Rusije i Zapada. Jednom rijecju da se uvede novi hladni rat kao da berlinski zid nikada nije pao. Da li je to sve postignuto?

Daleko od toga. Rusija je veoma intenzivirala suradnju sa Kinom, sigurno ne samo na ekonomskom planu. Nastojanje FED da održi dolar kao dominatnu svjetsku monetu zbijanje Rusije, Kine, a možda i Indije cine zamišljenu monetu ,,BRIK" daleko izglednijom. Sa druge strane ocigledno je da zemlje EU žele što skorije okoncanje sukoba, stabilizaciju situacije i obnovu suradnje sa Rusijom. Ta suradnja je jednostavno toliko prirodna i neophodna da ne može biti govora o njenom prekidu na dužu stazu. Americki pritisak i naizgled europsko partnerstvo po pitanju Ukrajine, bio je kontraproduktivan, jer na ideju da se u Poljskoj instaliraju jedinice sastavljene od svih clanica NATO, pristanak je dala samo Britanija, i nitko više. Najodbojnije je reagirala upravo Njemacka. Toliko o tome.

Koji je oblik raspleta mogucan? Ukrajina ce ili prihvatiti realnost u Donbasu, ili ce ponovo pribjeci oružju. Ovoga puta svjestan europskog zamora, Putin bi mogao reagirati kao na Krimu. Ruska bi vojska mogla uci do granica slobodne ruske zone i proglasiti svaki ukrajinski napad kao napad na Rusku federaciju. Ako ima i malo pameti u Kijevu, Ukrajina ce sukob izbeci i dogovoriti se sa Moskvom. Time bi americka avantura bila okoncana, a njeni rezultati više nego tanušni. Ukoliko izabere ratnu opciju, izgubit ce podršku Zapada, društvo iz FED ce biti prilicno izolirano, a Rusija ce silom riješiti sukob cije ce posljedice ukrajinski narod osjecati decenijama. No vjerovatnije je da ce razum nadvladati. Svi ce akteri naknadno biti suoceni sa svom nepromišljenošcu americke politike, a europski zapad veoma ce duboko razmisliti o tome kako su se SAD lako poigrale mogucim daleko širim sukobom, cije bi bojište bila sama Europa, i cije bi posljedice mogle biti veoma opasne, pa i pogubne. To ce svakako biti jedna od tekovina ovog nesrecnog sukoba.

Jednostavno, Rusija nije imala izbora. Napadnuta je bukvalno u svom dvorištu. Namjere napadaca bile su ozbiljne i mogle su nanijeti dalekosežne štete buducnosti i Rusije, a šire i buducnosti Starog kontinenta.Kombinacijom smirenosti i odlucnosti, Moskva je držala situaciju pod kontrolom u mnogo vecoj mjeri nego što je agresor ocekivao. Pokazalo se da je Moskva bila je još mnogo ranije i obaviještena i politicki spremna. Njene oružane snage bile su spremne, a planovi vec uradeni. Potez; - Krim to jasno osvetljava.

Ovaj tragicni sukob mnogo ce toga pokrenuti i mnogo ce toga promijeniti. Edukacija, kako je prekomorski saveznik debelo neodgovoran uzdrmala je Europu; u to nema nimalo sumnje. U nastupajucem vremenu to ce se vrlo brzo vidjeti.

Pokušaj da se dolar održi kao iskljuciva svjetska moneta i to još ratnim putem , arhaican je i nije zasnovan na realnosti. Svijet više nije i nece biti dom samo jedne ekonomije i jedne globalne sile. Svijet je definitivno postao višepolaran. Izrasle su nove mocne ekonomije, a promjenama su uveliko otvorena vrata. Nema više povratka na staro. Društvo iz FED nece biti u stanju da neogranicenim štampanjem dolara srozava druge ekonomije držeci ih u beskrajnom dužnickom ropstvu. Prolazi vrijeme kada se papirom izvlacilo bogatstvo i rad. Sada mlade ekonomije u porastu preuzimaju primat. Ponovo ce industrijski kapital i proizvodnja imati premoc. Teorija, po kojoj liberalni kapitalizam proizvodi i liberalno društvo pokazale se netocnom. Naprotiv liberalni kapitalizam se transformirao u oligarhijski kapitalizam, a interesi oligarhije nisu više interesi društva. Štaviše on sužava tržište i ubrzano guši slobode jer u uslovima moderne tehnologije vladavine oligarhije je arhaicna i dekadentna.

Suvišna koncentracija politicke moci ide na uštrb opadajuce politicke moci srednje klase i naroda uopce. Nije mogucno da mala manjina oligarha vlada na ma koji nacin ako ne destruira temelje gradanskih sloboda. Jednostavno vladavina manjine nad vecinom nije mogucna u društvu demokratske provincijencije. Ona je mogucna iskljucivo u društvu gdje ce demokratske slobode biti supendirane, dakle u diktaturi. Taj trend vec guši SAD, a njegovo transponovanje u Europu preko birokracije briselskih petokolonaša sve jasnije teško stiska Europu, pradomovinu demokracije.

SAD ce stoga uskoro morati da postanu konfliktno društvo, a Europa ce morati da skupi snage da se podigne novom Renesansom. Njen oslonac na svoje snage na ogromnom prostoru svoje civilizacije iz temelja ce izmijeniti svijet. Štaviše taj bi proces mogao doci mnogo brže nego što se ocekuje.

Društvo iz FED ubrzo ce uvidjeti da projekt korporativnog nastupa kroz tajne društva tako dalek od ma i beznacajnih tragova bilo kakove demokracije, ovaloplocen kroz dvije tisuca godina nije moguc. Covjecanstvo je odviše složeno, tehnologija i znanje su daleko odmakli da bi se mogao stvoriti novi robovlasnicki poredak, gdje ce ogromna vecina biti puki broj a razni Rotšildi i kompanije; njih šacica oligarha biti jedini slobodni i vladajuci ljudi na cijelom svijetu, odabrani u svojoj strašnoj uobrazilji. Nema slobode ni za izabrane. Tamo kamo je sloboda nasilno ukinuta i samo jednom covjeku, nema slobode ni za koga, bez iznimke. Jer sloboda je tako sazdana ili je ima za sve ili je uopce nema.

Uskoro svijet svakako nece biti isti. Mora, i ucinit cemo da bude bolje. I bit ce.