Da li se neko današnje ratno žarište uistinu smiruje? Da li je pokušaj da se Rusija uvuče u rat u vlastitom dvorištu okončan? Jesu li sankcije smišljene da temeljno potkopaju rusku privredu i spriječe njen ekonomski i politički prosperitet također okončane? Svuda je odgovor - ne, zaključuje sociolog Goranko Đapić, jedan od najslavnijih jugoslovenskih disidenata i nezaobilazni suorganizator, strateg i ideolog studentske pobune 1968. godine...
Goranko Đapić
Koliko je svijet danas u nevolji? Kao i puno puta ranije - u mnogo većoj nego što se misli. Možemo na žalost prije govoriti o periodu ozbiljnih priprema za sukobe višeg nivoa. Naizgled, stvar bankara iz londonskog Sitija i podružnice u Vol Stritu dobro uspijeva. Ukrajinskom provokacijom Europa je okrenuta protiv Rusije i same sebe. Suradnja europskog Zapada i Rusije bila je u velikom usponu; štaviše ona je stvarala sasvim nove izglede planetarnog značaja.
Spas Europe kao cjeline, njena Renesansa bili su izgledni. Upravo to je napadnuto i ugroženo. Već i sama činjenica da će ekonomija Zapadne Europe i Rusije biti pogođene i devastirane sa velikim izgledima na dugotrajnu recesiju, govori o uspjehu strategije Izabranih. Kada za manje od dvije godine istekne mandat aktuelnom klovnu u Bijeloj kući, planski će na vlast doći kadar protokola, najvjerojatnije Hilari Klinton.
U međuvremenu se vrše vojne i političke pripreme za nastupajući sukob. Svi petokolonaši osobito oni u Europi biće u destrukciji osobito aktivni. Svi islamski fašisti bit će mobilizirani, naoružani i blagoslovljeni u satiranju domovine naše grčko-rimsko-krišćanske civilizacije. Sve što je temelj naše kulture, naše svijesti, sama naša bijela arijska rasa; bit će izloženo brutalnom uništenju.
Na tome se kontinuirano radilo; zadnjih sto godina veoma intezivno kroz dva uništavajuća svjetska rata. SAD, kao servis Protokola (FED) na čelu su jahača Apokalipse. Društvo iz FED se suočava sa slikom svijeta koja je mnogo složenija no što su oni očekivali.
Nenadano, nikle su velike i vitalne ekonomije gdje im ranije nije bilo ni naznake. Diktatura dolara kao svjetske monete, već po svojoj prirodi nije više mogućna. Kroz novac, Izabrani su posljednje dvije tisuće godina crpili realan rad i stekli golemo bogatstvo. Potom su kumulirali moć i korporativno nastupili u davanju zajmova kupujući čitave kneževine, pa i kraljevstva.
Kada je Menaken Ben Izradi stigao u London kod mahnitog Henrija VII, za manje od tri stoljeća kupljena je cjelokupna aristokracija i osobito Vindzor. Možemo slobodno reći da je to bio veliki uspjeh Protokola. Čitava Britanija bila je samo vlasništvo bankara iz londonskog Sitija. Stvarna vlast u Britaniji od tada ne počiva više ni u Parlamentu ni u korumpiranom Dvoru već u londonskom Sitiju. Počelo je komadanje i političko i ekonomsko razgradjivanje Europe. Siti je od svakog od mnogih „izazvanih" ratova sticao golemo bogatstvo.
Slobodno možemo reći da je politika Londona koštala Europu bezmjerno više žrtava nego svi naleti strašne kuge u Srednjem vijeku! U londonskom projektu konačnog uništenja Rusije nasilno je izgubilo život od 1914. godine, pa do pada boljševizma, gotovo stotinu milijuna ljudi. Najtragičnije je bilo to što je izvršen grandiozni genocid populacije ispod trideset godina života. To sakaćenje poduzeto je kada je već 1910. godine bilo potpuno jasno za vrijeme kancelara Stolipina kako će Rusija za samo pola stoljeća biti dominantna ekonomska i vojna sila svijeta, te da će Europa neizbežno biti okrenuta prema njoj.
Kako je podružnica Protokola u Njujorku 1913 g. preuzela status emisione banke, veoma brzo je američka država privatizirana. Za malo vremena gotovo sva štampa, izdavaštvo, filmska industrija i sve banke postale su vlasništvo društva iz FED.
Položaj SAD kao zemlje na dva debela mora, pružio je Izabranima neslućene mogućnosti. Bilo je vrijeme da se ta golema moć najpre potvrdi promocijom dolara kao svjetskog sredstva plaćanja, pa da većina svjetskih ekonomija putem proizvoljno štampanog dolara polako dopadne dužničkog ropstva. Štaviše, gospodstvo nad novcem apsolutno bez ičije kontrole izuzev razumije se društva iz FED omogućilo je istima da stvaraju prividni prosperitet, pa potom duboke strašne ekonomske depresije. Nakon tako izvedene pljačke po pravilu slijedi neka forma Nju Dila. Tj. stabilizacija koja se obavezno pretvara u ratne pripreme...
Slijedi period kada se uzimaju ratni krediti iznutra i vani, gomila se oružje. Potom slijedi rat obezbjeđujući goleme profite. Potom se rat okončava i uz velike kamate i rastuću zavisnost nastupa obnova u obliku Maršalovog plana. Mora biti da su se svim tim Rotšildima, Morganima i Vatburzima izgledi za ostvarenje ciljeva iz Protokola činili izgledniji nego ikada. Odmah su osnovane OUN kao put svjetskoj vladi. Nedugo potom nakon rušenja De Gola, pravi se provizorna građevina Europske unije, potom i sama EU.
Ne treba biti osobiti politikolog pa vidjeti da je EU zapravo piramidalna struktura potpuno nezavisna od nacionalnih Parlamenata i samog suvereniteta. Njeni komesari nikome ne polažu račune, ali sa druge strane imaju moć nadnacionalnog odlučivanja, a da pritom pridružene države uopće ne mogu odlučivati vitalnim pitanjima svog ekonomskog i političkog života.
Komesari ipak odgovaraju? Odgovaraju kapitalu iz FED. Odgovaraju dolaru. Dokle odgovoraju Londonu i Njujorku. EU je dakle „američka EU", točnije FED EU.
Jednostavnije rečeno takozvana EU je igračka Protokola. Europski političari, brojni intelektualci, brojne nevladine organizacije i gej-pokreti čine armiju plaćenih, a nacionalnih i bezobzirnih petokolonaša. Svi oni zdušno pljulju po vlastitoj civilizaciji mučno i teško stvaranoj kroz tri tisuće godine. Oni su promoteri multietnicizma, multikonfesionalizma i multikulturalizma, iza kojih se kovanica krije napor da se uništi europski etnički i kulturni supstrat optuživan za tobožnju hegemoniju i eurocentrizam.
Zar je to mogućno činiti u islamskom svijetu takozvanim islamskim vrijednostima? Ili u svijetu obijesnih negroida? Ali, kada uveliko uvezenim islamskim svijetom rastu rapidno prava koja uveliko nadmašuju prava islamskih Europljana, onda samo za one koji to ne žele vidjeti, nastupa period sistematskog potiskivanja u vlastitom domu. Kamo? U ambis, u ambis, viču mladi „liberalni intelektualci".
Sada se upravo sjećam slučaja norveškog mladića Brejvika. Toliko su se trudili da dokažu kako je psihopat. Norveški petokolonaši uveliko su počeli projekat iščezavanja norveškog naroda. Njegova povijest i njegova posebna kultura potiskuje se iz dana u dan i nije daleko dan kada više neće biti potomaka Vikinga. Petokolonaši u službi društva iz FED organizirali su kampove za obuku mladih petokolonaša kojem bi valjalo da okončaju postojanje svojega naroda. Mladi Brejvik je uzeo pušku u ruke i pucao u petokolonaški kamp. To krajnje ponašanje nema nikakove sumnje izazvano je činjenicom kako bezobzirno i neskriveno teče proces uništenja Norveške. Mladi Brejvik nije želio i ne želi da živi u sjenci minareta. On je samo želio da kao Norvežanin živi u Norveškoj. Dugi su prsti tragedije izazvanih društvom iz FED.
Sada je zadatak Protokola da demantira rastuće privrede Kine, Indije i Brazila i naročito Rusije. Njeni tehnološki potencijali, ogromni prostor prebogat energentima i sirovinama, njena kultura i povijest i njena složena točka između Atlantika i Tihog oceana kapitalna su smetnja ispunjenju njihovog osnovnog cilja-punog svjetskog gospodstva. Ali njihov mač-dolar; u krizi je. Stoga treba sada, dok ne bude kasno, uništiti tu prijetnju. Rusiju prije svega. Stvari treba vratiti dvije do tri decenije unazad. SAD moraju ponovo biti jedina supersila i jedini gospodar garant ispunjenja ciljeva Protokola.
U svakoj knjižari možete kupiti ,,Majn Kampf" autora Adolfa Hitlera. Nigdje međutim ne možete kupiti ,,Protokol sionskih mudraca". Da li ste ga ikada imali u kući? Nikada, uglavnom. Ali da li ste čuli kako je to ogavani falsifikat djelo ruske carske tajne policije zvane Ohrana? Svakako ste čuli. Za taj „falsifikat" svi su čuli. Pa ipak nitko ga nema i nitko ga nije pročitao. Samo malo njih.
Sada je pitanje; ako je to falsifikat, kako su učene generacije i o svemu „opskurni i jeftini" falsifikat, zašto ga onda nigdje nema za nabaviti i pročitati?
SAD će se nema sumnje upustiti u poduhvat da čitavo čovječanstvo vrati pola stoljeća unazad. Upustit će se u ratove, najvjerojatnije u Europi, ali i svjugde drugdje.
Pa, da li je mogućno svijet doista vratiti unazad za čitavu epohu? Ne čini li se to donkihotovskim poduhvatom? Nije li društvo iz Londona i Njujorka precijenilo svoj servis nazvan SAD?
Postoji li povratna reakcija Europe na zahtjev da oduševljeno izvrši samoubojstvo? Za sada nema organiziranog ozbiljnog otpora, što ne znači da nema otpora i jasne svijesti kuda to vodi. Neizbježno je međutim da posljedice devastacije zakucaju na sva vrata širom Starog kontinenta. Ako dakle otpor još nije dovoljno jak i artikuliran ne znači da to neće biti u nekom bliskom vremenu. Htjeli to priznati ili ne, ali petokolonaši su svjesni mogućnosti opasnog rata u vlastitoj kući. Dokle će njihova opsjena prkositi očiglednim činjenicama?
A Srbija? Kako ona stoji u svemu to? Ako sjednicama vlade prisustvuje počešće Majkl Devenport, onda nema sumnje da FED preferira kolaboraciju Beograda i kvislinški cirkus u njemu.
U čijem je interesu apsolutna devastacija Srbije? Njena ekonomija i stanje njenih građana očajni su i sve su gori. Postoji zemlja, odnosno njena politika koja je uvijek bila potpuni neprijatelj Srbije, a to je Veliki Britanija. Potom SAD (podružnica). Odavno su od njih tretirani kao narod pomoću kojih će Rusija izbiti na Jadran. Prema tome Srbe treba osakatiti do neprepoznatljivosti. Do potpune impotencije. Kao ekonomija i društvo, uopće. Sluge su kao u cijeloj Europi poželjne.