Region

Balkanski kriminalni režimi i EU, na istom zadatku

Čuvari mraka

U takozvanoj visokoj politici vladaju mafijaška pravila. I dopisnik Magazina Tabloid iz Zagreba, Vjekoslav Škreblin, na svojoj koži je osetio "zajedništvo" i ortački duh vladara Evropske unije i banditskih režima nekadašnje Jugoslavije. U ovom broju, on između ostalog razjašnjava ko koga u tim međusobnim odnosima ucenjuje i zašto Nemačka ne može da "poleti visoko".

Vjekoslav Škreblin (dopisnik iz Zagreba)

Hrvatski državni probisvijeti lažljivci i lopovi nisu 1971. godine uspijeli homogenizirati Hrvatski narod. Nije im uspijelo narod ustremiti protiv režima Josipa Broza Tita. Taj kriminalac je rangiran među prvih deset zločinaca svih vremena. Narod se tada nije dao zavesti rodoljubnim zanovijetanjima "crvenih" kriminalaca na čelu Socijalističke Republike Hrvatske. Nije želio fizički nasrnuti na maršala zlotvora i na njegov krvavi režim...Lukavi i pokvareni, tadašnji "proljećari" tada su jednostavno pregaženi čizmom Josipa Broza. Dvadeset godina je hrvatska politička mafija čekala svoj trenutak. Dočekali su ga 1991 godine.

Spletom povijesnih događanja počeli su se raspadati režimi pod vođstvom kom-partija. Nitko tada nije pojmio kako je komunistička partija u Hrvatskoj jedna od najokorelijih zločinačkih organizacije na svijetu. Danas je poznato kako su oni, još u tadašnjoj Yugi, surađivali sa režimom tadašnje Njemačke. Pripadnici HR Yugo tajnih službi šetali su se slobodno po Njemačkoj i drugim zemljama i ubijali-likvidirali svoje oponente. Naročito one koji su imali hrvatski domoljubni predznak.

Danas se u Njemačkoj sudi nekim pripadnicima tadašnjih Yugo tajnih službi. Ubojicama poput Josipa Perkovića. Zanimljivo je da na optuženičkoj klupi nema niti jednog Nijemca iz tadašnjeg njihovog policijsko-političkog okruženja...Nekako to zvuči "nategnuto" i nelogično. Kako to da su Yugo-hrvatske ubojice slobodno ubijali na njemačkom tlu i bez većih problema napustali mjesto zločina te nestajali u nepoznatom smjeru?! Odgovor može biti samo jedan. I Njemačke su službe sudjelovale u tim zločinima. Ako ništa drugo, Njemci su se pravili Englezima. Ništa i nikoga nisu niti vidjeli niti čuli. Oni su samo zbrajali žrtve Yugo-hrvatskih komunističkih likvidatora.Ta se suradnja nastavlja i danas. Konkretno, u mojem slučaju...

Nakon što je HDZO putem papira mojeg poduzeća ušla izravno u platni promet Republike Hrvatske i pokrala 73,2 milijuna kuna (oko 20 milijuna tadasnjih DEM) pobjegao sam u Njemačku. Prijetili su mi fizičkom likvidacijom iz samog vrha tadašnjeg MUP-a RH! Iz tajnih službi...Zato sam se u Njemačkoj, toj demokratskoj zemlji, želio sakriti od dohvata ruke Hrvatske Državne Mafije. Krenulo je dobro po mene. Slučaj sam tamo potpuno internacionalizirao. Čak sam dobio i službenu i cijelovitu zaštitu Srbije. Njihove su me novine svakodnevno pratile u stopu. Radi moje sigurnosti. Također su se za mene zauzeli izravno i Američka te Britanska administracija. Ako je bilo kompromitirajuće i za Hrvatsku ali i za Njemačku, moj slučaj stavljati ispod tepiha. To su činile obje zemlje. Njemačke sigurnosne službe bile su na strani argumenata koje sam im pokazao. Međutim, Njemačka je politika stala na stranu kriminalaca koji su na celu Republike Hrvatske.

Po svim kriterijima, obećan mi je politički azil u toj zemlji. Tu "hartiju" trebao je još potpisati tadašnji ministar njemačkih vanjskih poslova Joška Fišer. Njemački kriminalac to nije učinio! Štoviše, postoje dokazi kako je Njemačka administracija financirala fizičku likvidaciju jedne moćne osobe koja je meni pružala svekoliku zaštitu. Uvidio sam da me Nijemci žele na svaki način eliminirati iz svoje zemlje. Zato sam pobjegao u Nizozemsku...I tamo također potražio politički azil. Postalo je toliko očito da sam razotkrio državne mafije Savezne republike Njemacke i Republike Hrvatske. Vjerojatno je u toj spoznaji začeta odluka britanske administracije da napusti članstvo u Europskoj Uniji...Zamislite...Razlog zašto meni Nijemci nisu željeli dati politički azil leži u činjenici kako u tom slučaju Republika Hrvatske ne bi mogla postati članica Europske Unije! Na taj način, prekinulo bi se i dugogodišnje ortaštvo između nekadašnje HR crvene mafije, to jest sadašnjeg vrha Republike Hrvatske, te nekadašnje i sadašnje Njemačke. Obje zemlje (režime) zatekao sam spuštenih pantalona!

Nije za njih problem u toj činjenici. Problem je što o tome iscrpna saznanja imaju i mnoge druge administracije popu SAD-a, Velike Britanije, Rusije, Srbije...U tim saznanjima i zbog tih saznanja na ovim europskim prostorima vrije kao u košnici. Jedni druge vjerojatno i ucijenjuju! Zbog tih saznanja Njemačka ne može poletjeti u visinu koliko želi. Biti visoko. Zbog tih saznanja ne može normalno funkcionirati niti trgovina, promet, ne mogu se razvijati normalni odnosi niti između RH i Srbije primjerice...

Nitko nikome ne vjeruje. Nitko nikome ne želi okrenuti leđa jer se boji noža između lopatica...Svi sudionici u međunarodnoj komunikaciji znaju kako ispred sebe imaju notornog kriminalca ako primjerice razgovaraju sa Angelom Merkel, nasljednicom Šreder-Fišerova režima...Ili, s Andrejom Plenkovićem, takozvanim hrvatskim premijerom ili pak s nekim dužnosnikom iz Europske unije...Dobro su Srbi procijenili još marta 2001. godine, kada sam u njihovom Generalnom konzulatu u Frankfurtu tražio političku zaštitu i azil...Došlo bi do nesagledivih međunarodnih diplomatskih katastrofalnih posledica kada bi mi javnosti objasnili kome i zašto vama dajemo politički azil. Dakle, Njemačka jeste, a Srbija nije ortak Hrvatske Drzavne Zločinačke Organizacije.

Ne očekujem da se ove državne mafije ruše ako bi to prouzrokovalo "takve" nesagledive posljedice. Međutim, najmanje što očekujem je da obje zemlje meni i mojoj obitelji upute ispriku zbog toga jer su mene, moje uspješno poduzeće i moju obitelj uništili i obilježili biljegom kriminala. Ispriku očekujemo i od Europske unije ali i od Kraljevine Nizozemske, koja je također stala u zaštitu agresora-kriminalaca, ne da zaštiti mene moje poduzeće i članove moje obitelji kada sam i tamo tražio političku zaštitu-azil. Na tome ću inzistirati dok ispriku ne dobijemo.

Biljeg srama kojim smo obilježeni morati će skinuti svi koji su taj biljeg utisnuli, a t su kriminalci i predstavnici administracija zemalja navedenih i u ovoj kolumni.