Druga strana
Dobitnik ili gubitnik
Opšta reakcija javnog
mnjenja u SAD nakon objavljivanja vesti da je predsedniku Sjedinjenih Država Baraku Obami dodeljena
Nobelova nagrada za mir bila
je: Ali za šta? Ovim pitanjem bavi
se Tabloidov urednik
za analitiku i informatiku Vlado
Dragičević, nekadašnji pomoćnik
načelnika Resora Državne bezbednosti, 12 godina načelnik za odnose sa
stranim službama u BIA i član Saveta
za nacionalnu bezbednost u vladi premijera Zorana Đinđića
Vlada Dragićević
Odluka norveškog Nobelovog
komiteta da se ovogodišnja Nobelova
nagrada za mir dodeli predsedniku
SAD Baraku Obami
naišla je na podeljena mišljenja u svetu.
Da li je rekordan broj nominacija (205) pokazatelj da ovoga
puta nije bilo kandidata koji bi se ubedljivo izdvojio od ostalih,
ili se, kao što je Ernest
Hemingvej svojevremeno rekao, nagrade obično dobijaju kada je njihov primalac već poznat
- u ovome trenutku nije više tako značajno.
Predsedavajući norveškog
Komiteta T. Jangland,
braneći odluku
ovog tela, rekao je da bi trebalo postaviti pitanje ko je ove
godine učinio više za mir u svetu
od Baraka Obame.
Očigledno je da je američki predsednik postao simbol lidera i
političara sveže krvi. Čovek koji
je promenio pravac američke spoljne politike dajući
naglasak međunarodnoj diplomatiji, kooperaciji i međusobnom poštovanju. Pokušao
je da se približi islamskom svetu, pokazao snažnu volju da svet
oslobodi nuklearnog oružja i doveo
Izraelce i Palestince za sto
ozbiljnog i delotvornog pregovaračkog procesa.
Među demokratama SAD nagrada je ocenjena kao benefit predsedniku Obami nakon godina u kojima su politika
i SAD u celini, u celom svetu posmatrane
sa prezirom i podsmehom. Tačnije,
petočlani Komitet je ovim činom pozdravio
predsednika Obamu, ponajviše zato što on nije: njegov prethodnik.
Nadbiskup Dezmond Tutu, koji
je ovu nagradu dobio 1984. godine, naglasio je da dodeljivanje Nobelove nagrade za mir
američkom predsedniku Obami predstavlja znak velikih očekivanja
u godinama koje dolaze.
Bob Keri, bivši demokratski
senator iz Nebraske, ide i dalje
i posmatra nagradu kao zahvalnost
američkim biračima na hrabrosti pravog
izbora.
Međutim, opšta reakcija javnog
mnjenja u SAD nakon objavljivanja vesti o dobijanju prestižne nagrade bila je: Ali za šta? Medalja
sa trakom oko vrata odjednom
je postala izuzetno teška.
Ona je postavila nekoliko teških pitanja
Administraciji: zatvaranje zatvora Gvantanamo Bej, Kuba, Irak,
konflikt u Avganistanu koji je sam predsednik
opisao kao "rat iz potrebe" koji Amerika ne sme dozvoliti da
izgubi. Umesto obećanja da
će zaustaviti rat u Iraku, krenuo je u smrtonosne antiterorističke akcije u Pakistanu i Somaliji.
Njegova administracija razgovara sa, po
odomaćenom mišljenju, američkim neprijateljima Iranom, Severnom Korejom i Kubom, ali
rezultat takvih kontakata gotovo je nikakav.
Na domaćoj sceni
Obama je trenutno skoro blokiran i izložen napadima
sa svih strana
i vezi sa
predloženim planom rešavanja problema zdravstvenog sistema SAD. I sleva i zdesna
pristižu kritike da predsednik nije
baš mnogo toga uspeo da učini
za devet meseci svog bitisanja
u Beloj kući.
Predsedniku se zamera da je njegova
zvezda u usponu, na nesreću, uspela
da zaseni napore onih koji
su svojim neumornim radom učinili mnogo toga na uspostavljanju mira u svetu i
vladavini prava. Neki od kritičara
predviđaju da bi Nobelova nagrada mogla dati podsticaja
Obaminoj "politici izvinjavanja" - spoljnoj politici koja okrivljuje
SAD za sve nevolje u svetu.
Realnost je, dakle, neumoljiva. Obama će, skoro je potpuno sigurno, provesti svoj mandat
kao predsednik države u ratu. Bez obzira na
to šta preduzeo u Avganistanu, najverovatnije je da će Amerika za
poduži vremenski period zadržati svoj vojni
potencijal u toj zemlji u formi borbe protiv terorizma.
Sa druge strane, nagrada
je prouzrokovala nove sukobe na ionako
svežim borbenim linijama u Vašingtonu,
gde jedni predsednika gledaju kao spasioca, a drugi ga već
smatraju izduvanim balonom.
Bez obzira na različite
stavove, podeljenja mišljenja i kontroverze,
sama nagrada ima, u stvari, snažno simboličko značenje. Novi čovek je na političkoj sceni,
mlad i energičan,
spreman da nešto promeni i toliko
različit od svog prethodnika.
On je i iskren i
priznaje da ne oseća da je zaslužio
da se nađe u društvu takvih
veličina koje su pre njega bile počastvovane ovakvim priznanjem. Iako mnogi na ovu
nagradu gledaju kao na preuranjenu,
postoji šansa da ona podstakne
predsednika Obamu da se sa još
većim žarom
i entuzijazmom posveti onome što je biračima obećao
u predizbornoj kampanji.
Dobitnik ili gubitnik? Vreme
će pokazati predsednikovu spremnost da odgovori
izazovima i opravda nadanja onih koji su
ga počastvovali ovako prestižnim odličjem. Da li
je ono zasnovano više na obećanjima
nego na ispunjenju
tih obećanja,
stvar je onih koju su tu
odluku i doneli.
Jedno je sigurno: članovi Nobelovog komiteta su ovom nagradom
pokušali da pomognu američkom
predsedniku da ostvari svoje ambiciozne
ciljeve mirotvorca. Da li im
to treba uzeti za zlo? Svakako
da ne. Da li su ga
time opteretili? Svakako da.