Pozadina humanitarnog Nobela: nagrađen svjetski program za hranu

Zbog korone više siromaštva i gladi

Nobel za mir simboličan je čin koji neće smanjiti broj ljudi koji u svijetu gladuju.U konzumerističkom društvu obilja vezanost uz hranu je bolest, umjerenost u hrani zdravlje, a pomaganje onima koji pate od gladi je obveza. No te se obveze pridržavaju rijetki pojedinci, nekoliko humanitarnih organizacija, vjerskih udruga i ustanova. Iznad svih, prema veličini i dosegu, izdigla se UN-ova organizacija Svjetski program za hranu - WFP (World Food Programme). Potvrda toga je i ovogodišnja Nobelova nagrada za mir koju su osvojili "zbog napora u sprječavanju da glad postane oružje ratova i sukoba" i "suzbijanja politika kojima se izgladnjuje stanovništvo kako bi se osvojio teritorij". To je prva Nobelova nagrada za mir u povijesti dodijeljena za rješavanje posljedica rata, a ne ratnih uzroka.

Dario Majetić, Glas Slavonije

Podsjetimo, UN-ov Svjetski program za hranu (WFP) najveća je svjetska humanitarna agencija čiji je osnovni posao sprječavanje gladi na svijetu. Povijest pamti kako ju je, na prijedlog američkog predsjednika Dwighta Eisenhowera, osnovala Organizacija za prehranu i poljoprivredu, odnosno Opća skupština Ujedinjenih naroda 1961. godine.

Vatreno je krštenje organizacija, sa sjedištem u Rimu, imala već godinu nakon osnivanja u sjevernom Iranu kada je narodu pogođenom razornim potresom dopremljeno 1500 tona pšenice, 270 tona šećera, 27 tona čaja i ostalih potrepština.

Zatim je 1963. uslijedio njihov prvi razvojni program koji se odnosio na Nubijce u Sudanu, a iste godine odobren je prvi projekt školskih obroka u Togu, koji od tada postaje "flagship" projekt organizacije.

Od ostalih uspjeha često se ističu njihove akcije dopreme golemih količina hrane gladnima na području zapadne Sahare 70-ih, pa pomoć izgladnjelima u Etiopiji krajem 80-ih te, prema obujmu i logističkim naporima, nenadmašna humanitarna akcija Lifeline Sudan - kada su iz zraka izgladnjelim ljudima na nepristupačnim terenima spustili više od 1,5 milijuna tona hrane, čime su spašene stotine tisuća života.

Golem proračun

Potom su uslijedile turbulentne devedesete godine i emancipacija naroda, odnosno stvaranje novih država, sve popraćeno previranjima, problemima, ratovima, raseljavanjima, glađu i izgladnjivanjem. Tih je godina WFP revno provodio svoje programe suzbijanja gladi u Ruandi, Bosni, Somaliji, Eritreji i drugdje, a na Kosovu su krajem desetljeća realizirali vrlo uspješan i hvaljen program pokretnih pekarnica. U WFP-u ističu kako im je strateška prekretnica 2000. godina, kada organizacija donosi milenijske razvojne ciljeve usklađene s novim politikama i sve aktualnijim klimatskim promjenama.

U tom razdoblju masovno su pomagali žrtvama cunamija u južnoj Aziji i gladnima na Haitiju.

Usporedno s postojećim aktivnostima mijenjali su pristup s klasične pomoći, na razvoj i učinkovitost proizvodnje i raspodjele hrane u lokalnim zajednicama pogođenima glađu, a nakon povratka virusa ebole u zapadnu Afriku, zahvaljujući logističkom klasteru kojim upravljaju, uspješno su koordinirali učinkovitost cjelokupne humanitarne zajednice. A digitalnom su modernizacijom, poput mapiranja i lokacijskih usluga, do savršenstva unaprijedili svoju operativnu učinkovitost. Što je posebno došlo do izražaja pri potresu u Nepalu 2015., kada su u svega nekoliko dana hranu dopremili svim potrebitima.

S obzirom na to da posla povezanog s iskorjenjivanjem gladi u svijetu ima jako mnogo, WFP raspolaže s godišnjim proračunom od 8,4 milijarde dolara. Taj novac namiču isključivo kroz dobrovoljne donacije, a najveći donatori su države poput SAD-a, Rusije, EU-a, Kanade, Australije, Saudijske Arabije itd.

Svjetski program za hranu također je i svojevrsna megakorporacija kojom upravlja izvršni odbor koji zapošljava 20 tisuća djelatnika. Posjeduju 30 prekooceanskih brodova, 100 aviona, 650 skladišta, 6500 kamiona, desetak tisuća drugih vozila, helikoptera i ostale tehnike raspoređene u 80 zemalja svijeta kojima se koordinira iz šest velikih regionalnih ureda.

Najveća katastrofa

Sve u svemu, WFP je u 2019. zaslužan za raspodjelu 4,2 milijuna tona hrane i 2,1 milijardu američkih dolara gotovine i bonova za hranu za 97 milijuna gladnih ljudi u 88 zemalja. Zato ne čudi što je zbog stalnog napretka i velike učinkovitosti sve donedavno u organizaciji i među klijentima vladao optimizam i nada da će glad u svijetu biti iskorijenjena do 2030. godine. A onda je krajem prošle godine svijet doživio točku preokreta i promijenio se nagore.

Isprava polako i neopaženo, iz kineskog grada Wuhana, svoj osvajački pohod počeo je nevidljivi neprijatelj čovjeka virus SARS-CoV-2, odnosno bolest COVID-19.

U takvoj globalnoj ugrozi, čovjek krhak i plah pred podmuklim virusom, počeo se povlačiti, a zatim i zatvarati. Pritom se broj bolesnih, potrebitih i gladnih počeo vrtoglavo umnožavati, a dotadašnji optimizam zamijenio je realizam i pesimizam. Kako god, zbog COVID-a broj gladnih na svijetu povećao se sa 690 milijuna na približno jednu milijardu, pri čemu svakoga dana od gladi umre 25 tisuća ljudi, a svakih pet sekundi umre jedno dijete negdje u svijetu.

Posebno je teško u područjima već poharanim ratovima, kao što je Jemen, gdje je polovina stanovništva u stanju prehrambene krize, od čega je pet milijuna djece gladno. Slično je u Južnom Sudanu, gdje gladuje 60 % ljudi, a pridružuju im se i veliki broj izgladnjelih prognanika iz etiopskog građanskog rata koji je počeo prošlogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za mir, etiopski premijer Abiy Ahmed.

Kriza prehrane prisutna je još u Čadu, Madagaskaru, Kongu, Afganistanu, Iraku, Venezueli, Etiopiji, Siriji, Sudanu, Nigeriji, Burundiju, Malaviju, Haitiju, Boliviji, Peruu, Armeniji, na indijskom potkontinentu i drugdje u svijetu.

Glad se također sporadično pojavljuje i u razvijenim državama Europe i Amerike. No organizacija za hranu tu ne djeluje, jer glad nije strukturni nego je individualni problem. Ali budnost u tom smislu mora ostati prioritet svake društvene zajednice, jer će 2021. sa sobom donijeti nove ekonomske i probleme u mobilnosti radne snage.

Stoga podsjećamo da je od početka pandemije koronavirusa u svijetu izgubljeno 495 milijuna radnih mjesta s punim radnim vremenom, ponajviše u državama s nižim i srednjim prihodima koje i inače imaju najviše stope nezaposlenosti i mnogobrojnu radnu emigraciju u ekonomski razvijenijim zemljama, otkuda zarađeni novac u obliku dotacija šalju obiteljima, osiguravajući im egzistenciju i posredno održivost ekonomskog sustava matične zemlje.

U nekim europskim državama, poput Republike Moldavije, te doznake čine i 16 % državnog proračuna, a u zemljama indijskog potkontinenta, Južne Amerike i Afrike, Bliskog i Srednjeg istoka, milijuni ljudi preživljavaju isključivo od rodbinskih dotacija.

Naime, smatra se kako će postkoronarna era umnožiti razne probleme povezane s radnicima na privremenom radu te onemogućiti, ili drastično smanjiti dotacije rodbini, a mnogi radnici bit će prisiljeni vratiti se na svoja primarna staništa. A tamo će se suočiti s postojećim i novim problemima, poput nedostatnih i okrupnjenih obradivih površina, nemogućnosti zaposlenja zbog smanjenje potražnje, dok će mnogi proizvođači bankrotirati zbog propadanja uroda zbog lockdowna.

U tom smislu ponovno ističemo Tomicu Sršena iz Belice, kod Čakovca, koji je zaorao 40 tona visokokvalitetnog krumpira, jer ga nema kome prodati, čak ni po cijeni od 50 lipa za kilogram, jer kupaca nema. I dok poljoprivrednici na Zapadu pred kamerama bacaju urode, cijene hrane u Africi i Aziji rastu zbog visokog nataliteta, neobrazovanosti, loše logistike, organizacije, ratova, neodgovarajućih klimatskih uvjeta itd.

Sit gladnom ne vjeruje

Svi ti novi i stari faktori kojima je svijet izložen, dovest će do nastavka seoba naroda prema rijetkim i već zauzetim obradivim površinama, poput Al-Fasqa trokuta, zbog kojega bi uskoro mogao početi rat između Sudana i Etiopije. Ili pak brutalnih pritisaka diljem svijeta sličnih onima koje, u potrazi za pašnjacima, čini nomadski narod Fulani prema lokalnom stanovništvu u Nigeriji.

Takvim prirodnim migracijama treba se pridodati još 80 milijuna svjetskih izbjeglica koji su i do sada vršili prehrambeni i svaki drugi pritisak na države domaćine. Pritom ističemo Libanon koji na teret svojih oskudnih resursa skrbi za više od dva milijuna sirijskih i palestinskih državljana. Zbog svega navedenog iz britanskog The Timesa prenosimo apokaliptično predviđanje izvršnog direktora WFP-a Davida Beasleya:

"Zaista sam zabrinut za 2021. godinu, jer trebat će nam gotovo dvostruko više novca nego do sada. Ukupno će nam trebati 15 milijardi američkih dolara za pomoći 138 milijuna ljudi u 2021. To uključuje oko 30 milijuna ljudi, uglavnom u područjima pogođenim sukobima, a koja su već u stanju humanitarne katastrofe. Samo pomoć za tih 30 milijuna tijekom sljedeće godine koštat će oko pet milijardi američkih dolara. Ostalih deset milijardi išlo bi za stabilizaciju i sigurnost hrane na mjestima na kojima trenutačno djelujemo. U međuvremenu, pandemija ne posustaje. Ekonomije su blokirane, doznake u padu. Izgubljeno je 495 milijuna radnih mjesta s punim radnim vremenom, a najviše su pogođene zemlje s nižim i srednjim prihodima. Dakle, 2021. godina će, kako sada izgleda, biti katastrofalna".

Od početka pandemije koronavirusa u svijetu je izgubljeno 495 milijuna radnih mjesta s punim radnim vremenom, ponajviše u državama s nižim i srednjim prihodima...

WFP organizacija raspolaže s godišnjim proračunom od 8,4 milijardi američkih dolara. Taj novac namiču isključivo kroz dobrovoljne donacije...

Na prijedlog američkog predsjednika Dwighta Eisenhowera, WFP je osnovala Organizacija za prehranu i poljoprivredu, odnosno Opća skupština UN-a 1961. godine...

Svjetski školski obroci

Od 201 provedenog projekta i dalje su školski obroci "flagship" projekt Svjetske organizacije za hranu. Gladnim školarcima diljem svijeta WFP već šest desetljeća osigurava minimalno 35 % potrebnih dnevnih kalorija, što je često i jedini obrok koji ta djeca imaju u danu. Do sada je WFP u više od 100 zemalja uspostavio održivi nacionalni program školske ishrane.

Krajnji cilj WFP-a je potaknuti i olakšati nacionalnim vladama preuzimanje njihovih programa prehrane školaraca, što im je uspjelo u 44 zemlje. Pri čemu je u 2019. godini 17,3 milijuna školaraca u 59 država svijeta dobilo nutritivno uravnotežene obroke. Također je povećanjem lokalnih proizvodnih i distributivnih kapaciteta WFP ojačao nacionalne programe školskog hranjenja za 39 milijuna djece u 65 zemalja svijeta. Međutim, zbog COVID-19 mnoge su od tih zemalja zatvorile škole, zbog čega su djeca ostala bez hrane.

Paradoks svjetske prehrane

Prema dosadašnjim spoznajama, na globalnoj se razini oko trećina proizvedene hrane za prehranu ljudi izgubi, ili se nepotrebno baci, što je približno 1,3 milijarde tona, a financijski je gubitak oko 680 milijardi dolara u razvijenim zemljama, odnosno 310 milijardi u zemljama u razvoju. Najviše hrane baca se u domaćinstvima (53 %) i procesima prerade (19 %), što čini 72 % ukupno bačene hrane. Prema izvješću FAO-a (Food and Agriculture Organization) oko 90 milijuna tona hrane baci se godišnje u Europi.

U Hrvatskoj se godišnje baci približno 400 tisuća tona zdravstveno ispravne hrane. Financijska vrijednost bačene hrane u RH iznosi godišnje ukupno tri milijarde kuna, a godišnje svaka osoba u prosjeku baci hranu u iznosu od tisuću kuna. Istodobno, prema novim projekcijama, svake četiri sekunde umre jedno dijete od gladi, a izgladnjivanje stanovništva zbog osvajanja teritorija i dalje je rado korištena tehnika ratovanja.

Uloga Caritasa i Crvenog križa

U Slavoniji, prema podacima pomoćnika ravnatelja Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije Miše Lukačevića, u njihove tri kuhinje, u Osijeku, Đakovu i Vinkovcima (Vukovaru), ima 450 stalnih korisnika prema utvrđenom socijalnom kriteriju. Slično i Hrvatski Crveni križ Gradsko društvo Crvenog križa Osijek kroz razne programe, projekte i aktivnosti aktivno radi na osiguranju osnovnih životnih potreba socijalno ugroženog stanovništva i osoba u riziku od siromaštva. "Kroz odobrene projekte financirane iz Fonda europske pomoći za najpotrebitije - FEAD, u posljednje četiri godine Gradsko društvo Crvenog križa Osijek nabavilo je i s partnerima na projektu podijelilo 97.006 paketa hrane, odnosno prikupilo i podijelilo 232.822 kg hrane.

Većina je pomoći dostavljena u domove korisnika, onima koji nisu u mogućnosti doći po pomoć na mjesta podjele. U protekle četiri godine pripremili smo i dostavili korisnicima 226.735 toplih obroka prema socijalnom kriteriju. Gradsko društvo Crvenog križa Osijek registrirano je kao posrednik u lancu doniranja hrane pri Ministarstvu poljoprivrede", kaže ravnatelj Denis Ćosić.