Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Druga strana
Ubistvo američkog
diplomate u Bengaziju sračunata
medijska mina
Koga sada bombardovati?
Nakon ubistva američkog ambasadora u Libiji, Kristofera
Stivensa, i haosa na ulicama Bengazija izazvanog prikazivanjem dvosatnog filma
o životu proroka Muhameda (snimljen za pet miliona dolara uglavnom donacijama
više od stotinu Jevreja, a pojavio se i video klip na Ju tjubu, dužine
13 minuta), odnosi SAD i islamskih zemalja ulaze u najgoru fazu u dosadašnjoj
istoriji. Tim povodom, u svom kraćem osvrtu, naš poznati orijentalista,
profesor Darko Tanasković, bivši ambasador u Ankari i Vatikanu, specijalno za Tabloid, objašnjava okolnosti
ovog teškog incidenta čije posledice još niko ne može da predvidi.
Piše: dr Darko Tanasković
Ubistvo ambasadora
SAD u Libiji i paljenje zgrade konzulata te zemlje u Bengaziju (navodno,
povodom američkog filma o proroku Muhamedu, koji vređa islam, prim. red.), sračunato je plasirana i dirigovano medijski
navođena mina, jer, ko danas u
"libijskom haosu" gleda filmove ograničene cirkulacije?
U pitanju je vešta manipulacija čiji su planeri veoma
daleko od Bengazija, među brojnim američkim neprijateljima, a možda i među onim
američkim saveznicima kojima nikakvo poboljšanje odnosa Vašingtona s islamskim
svetom ne odgovara.
Konci su u ovakvim igrama zamršeni, pa je stoga krajnje
neuputno upuštati se, bez potrebnih informacija i saznanja, u neku ambiciozniju
analizu.
Jasno je, međutim, da je grubi zapadni inženjering u
složenom mehanizmu tzv. "arapskog proleća" pokrenuo procese koji će
još dugo potresati Bliski i Srednji istok, s neizvesnim konfiguracijama
konkretnih lokalnih ishoda, ali u znaku jačanja islamizma na celom tom nemirnom
prostoru. Arapska izreka kaže: "...Kad si na ulaznim, pogledaj gde su
izlazna vrata!"
Ubistvo diplomate, a pogotovo ambasadora, smatra se
izuzetno teškim incidentom. Takav događaj po pravilu dovodi do ozbiljnih
posledica u bilateralnim odnosima, pa je zanimljivo pratiti američko držanje,
pogotovo s obzirom na to da su SAD naročito osetljive na ovakve udarce, a u
toku je i kampanja za predsedničke izbore.
Vašington je sada
u veoma delikatnoj situaciji, jer su tamošnjoj administraciji u ovom slučaju
ruke vezane ili joj je bar bitno ograničen izbor načina i instrumenata
reagovanja.
Libija, naime, nije što i bilo koja druga država, već
krhka i nestabilna tvorevina čijem su nastajanju Amerikanci sa svojim
saveznicima bitno doprineli učešćem u rušenju višedecenijskog režima pukovnika
Muamera Gadafija.
Verujem da u SAD neki već žale za njim. Američki
komentatori pitaju: "...Koga sada bombardovati"?
Psle "demokratskih izbora" u Libiji, mnogi
analitičari su požurili da s olakšanjem konstatuju da njihov ishod predstavlja
izuzetak, jer, za razliku od Tunisa i Egipta, nisu pobedili islamisti.
Prenebregnuta je, međutim, specifičnost strukture libijskog
društva. Gadafi je spregom lične i
načelno neposredne narodne ("džamahirijske") vlasti, bez klasičnih
institucija, a uz punu represivnu kontrolu svih procesa u zemlji, uspeo da
amortizuje sve ozbiljnije vidove opozicionog organizovanja, tako da na izbore
nisu mogle ni izaći, kao u Egiptu, organizovane islamističke partije s dugom
tradicijom političkog delovanja.
Zato se sada u Libiji vodi žestoka borba za osvajanje
stvarne vlasti, a u toj su borbi razne islamističke grupe, među kojima i one
najradikalnije, bliske mreži Al-Kaide, itekako aktivne, a i dobro naoružane.
Atentat je delo poraženih Gadafijevih pristalica, što
nije nemoguće, jer njih nema malo i konsolidovali su se u nekim delovima
zemlje, ali ne i u Bengaziju i okolini.
Nije, uostalom, ni najvažnije ko je izvršio ovaj napad,
ali je verovatnije da su to bili pripadanici ekstremnih, terorističkih
islamističkih grupacija, s međunarodnom povezanošću. Time će se, uostalom,
baviti specijalizovane američke i druge službe.